Hipofosfatemija

Autor: James L. Lewis, III, MD
Urednik sekcije: doc. dr. sc. Dario Rahelić, dr. med.
Prijevod: prof. dr. sc. Dubravka Jurišić Eržen dr. med., Tomas Matić, dr. med. Marija Troskot Dijan, dr. med. Ante Piljac, dr. med. Manuela Ferjančić, dr. med.

Hipofosfatemija je koncentracija fosfata u serumu < 2.5 mg/dL (0.81 mmol/L). Uzroci uključuju alkoholizam, opekline, gladovanje i upotrebu diuretika. Klinička slika uključuje mišićnu slabost, respiratorno i srčano zatajenje, konvulzije sve do kome. Dijagnoza se pstavlja mjerenjem koncentracije fosfata u serumu. Liječenje se sastoji u nadoknadi fosfata.

(See also Overview of Disorders of Phosphate Concentration.)

Hipofosfatemija se javlja u 2% hospitaliziranih pacijenata, a učestalija je u određenim grupacijama (npr. pojavljuje se u više od 10% hospitaliziranih pacijenata s alkoholizmom).

Etiologija

Hipofosfatemija ima brojne uzroke, ali klinički značajna akutna hipofosfatemija javlja se samo u nekoliko slučajeva, uključujući:

Akutna teška hipofosfatemija sa koncentracijom fosfata u serumu < 1 mg/dL (< 0.32 mmol/L) najčešće je uzrokovana transelularnim pomakom fosfata koji je često posljedica kroničnog manjka fosfata.

Kronična hipofosfatemija obično je posljedica smanjene bubrežne reapsorpcije. Uzroci uključuju slijedeće:

Teška kronična hipofosfatemija obično je posljedica negativne ravnoteže fosfata. Uzroci uključuju:

  • Kronično gladovanje i malapsorpcija, često u alkoholičara, pogotovo ako je prisutno povraćanje ili obilne proljevaste stolice.

  • Dugotrajna upotreba velikih doza vezača fosfata koji sadrže aluminij, često u obliku antacida.

Pacijenti s uznapredovalom kroničnom bubrežnom bolešću (pogotovo oni na dijalizi) često uzimaju vezače fosfata uz obroke kako bi smanjili apsopciju fosfata iz hrane. Dugotrajna upotreba vezača može uzrokovati hipofosfatemiju, pogotovo ako je udružena sa značajnim smanjenjem unosa fosfata hranom.

Klinička slika

Iako je hipofosfatemija obično asimptomatična, anoreksija, mišićna slabost i osteomalacija mogu se pojaviti kod teškog kroničnog manjka. Može doći do ozbiljnih neuromuskularnih poremećaja, uključujući progresivnu encefalopatiju, konvulzije, komu i smrt. Kod teške hipofosfatemije mišićna slabost može biti praćena rabdomiolizom, pogotovo u akutnom alkoholizmu.

Hematološki poremećaji kod teške hipofosfatemije uključuju hemolitičku anemiju, smanjeno oslobađanje kisiha iz hemoglobina i umanjena funkcija leukocita i trombocita.

Dijagnoza

  • Mjerenje koncentracije fosfata u serumu

O hipofosfatemiji govorimo kod vrijednosti fosfata u serumu < 2.5 mg/dL (< 0.81 mmol/L). Mnoge uzroke hipofosfatemije (npr. dijabetička ketoacidoza, opekline, prihrana= je lako previdjeti. Traženje uzroka potrebno je kad postoji klinička indikacija (npr. sugestivni testovi jetrenih funkcija ukazuju na cirozu jetreu pacijenata sa suspektnim alkoholizmom).

Liječenje

  • Liječiti postojeće poremećaje

  • Nadoknada oralnim preparatima fosfata

  • Intravenska nadoknada fosfata kada je koncentracija u serumu < 1 mg/dL (< 0.32 mmol/L) ili kada su prisutni teški simptomi

Liječenje oralnim lijekovima

Liječenje postojećih poremećaja oralnim preparatima fosfata je obično dovoljno kod asimptomatičnih pacijenata, čak i ako je koncentracija fosfata u serumu jako niska. Fosfat se može dati u dozama od 1g 3x dnevno u obliku tableta oje sadrže natrijev ili kalijev fosfat. Oralni oblici natrijevog i kalijevog fosfata mogu biti slabo podnošljivi zbog uzrokovanja proljevastih stolica. Jedna litra obranog mlijeka sadrži 1g fosfata i može biti prihvatljivija opcija. Uklanjanje uzroka hipofosfatemije može uključivati ukidanje terapije vezača fosfata u obliku antacida, ili diuretika, ili korigiranje hipomagnezemije.

Liječenje parenteralnim pripravcima

Parenteralni preparat fosfata se najčešće primijenjuje intravenski. Takvo liječenje se primijenjuje u slijedećim slučajevima:

  • Kad je koncentracija fosfata u serumu< 1 mg/dL (< 0.32 mmol/L)

  • Kad je prisutna rabdomioliza, hemoliza ili CNS simptomi

  • Kad peroralna nadoknada nije moguća zbog osovnog poremećaja

Intravenska primjena kalijevog fosfata (kao puferirana smjesa K2HPO4 i KH2PO4) relativno je sigurna ukoliko je bubrežna funkcija uredna. Parenteralni oblik kalijevog fosfata ima 93 mg (3 mmol) fosfora i 170 mg (4.4 mEq) kalija po ml. Uobičajena doza je 0.5 mmol fosfora/kg (0.17 mL/kg) intravenski kroz 6 sati. Alkoholičari mogu trebati ≥ 1 g/dnevno tijekom totalne parenteralne prehrane. Nadoknada fosfata se obustavlja kad se ponovno uspostavi oralna prehrana.

U slučaju da postoji bubrežno zatajenje ili je vrijednost kalija u serumu >4 mEg/l, u liječenju se primijenjuje preparat natrijevog fosfat. Ovaj preparat također sadržava 3 mmol/ml fosfora i daje se u istim dozama.

Tijekom liječenja treba pratiti koncentracije kalcija i fosfata u serumu, pogotovo kod intravenske terapije i ukoliko postoji oštećenje bubrežne funkcije. Ne preporuča se primjena više od 7 mg/kg (oko 500 mg za odraslu osobu od 70 kg) fosfata kroz 6h. Pažljivim nadzorom i polaganim davanjem fosfata izbjegava se hipokalcemija, hiperfosfatemija i kalcifikacije zbog pretjerane primjene kalcijevog fosfata.

Ključne točke

  • Akutna hipofosfatemija se najčešće javlja u sklopu alkoholizma, opeklina ili gladovanja.

  • Akutna teška hipofosfatemija može uzrokovati ozbiljne neuromuskularne poremećaje, rabdomiolizu, konvulzije, komu i smrt.

  • Kronična hipofosfatemija može biti prisutna kod hormonalnih poremećaja (npr. hiperparatireoidizam, Cushingov sindrom, hipotireoza), kod dugotrajne primjene diuretika ili primjene antacida koji sadrže aluminij kod pacijenata s kroničnom bubrežnom bolešću.

  • Hipofosfatemija je obično asimptomatična, ali teški manjak može uzrokovati anoreksiju, slabost mišića ili osteomalaciju.

  • Treba liječiti osnovnu bolest, međutim kod pojedinih pacijenata biti će potrebna oralna, rijeđe intravenska nadoknada fosfata.

Politika privatnosti