Manifestacije dijabetičke retinopatije uključuju mikroaneurizme, intraretinalna krvarenja, eksudate, makularni edem, makularnu ishemiju, neovaskularizacije, krvarenja u staklovinu, kao i trakcijsku ablaciju mrežnice. Do pogoršanja vida dolazi rijetko, tek kasno tijekom bolesti. Dijagnoza se postavlja pregledom očne pozadine; daljnji detalji se bolje analiziraju na fotografijama fundusa, fluoresceinskoj angiografiji i optičkoj koherentntnoj tomografiji. Tretman uključuje kontrolu šećera u krvi i krvnog tlaka. Očni tretmani uključuju lasersku fotokoagulaciju mrežnice, intravitrealne injekcije anti-VEGF lijekova (npr. aflibercept, ranibizumab, bevacizumab), intraokularne kortikosteroide, vitrektomiju, ili kombinaciju.
Patofiziologija
Dijabetička retinopatija je jedan od vodećih uzroka sljepoće, naročito u radno sposobnog stanovništva. Stupanj retinopatije visoko korelira s:
-
Trajanjem dijabetesa
-
Razinom glukoze u krvi
-
Razinom krvnog tlaka
Trudnoća može loše utjecati na kontrolu glukoze u krvi, a time i pogoršati retinopatiju.
Neproliferativna retinopatija
Neproliferativna retinopatija ( pozadinska retinopatija) razvija se prva i uzrokuje povećanu kapilarnu propusnost, mikroaneurizme, krvarenja, eksudate, makularnu ishemiju i makularni edem (zadebljanje mrežnice uzrokovano istjecanjem tekućine iz kapilara).
Proliferativna retinopatija
Proliferativna retinopatija razvija se nakon neproliferativne retinopatije i teža je ,te može dovesti do krvarenja u staklovinu i trakcijske ablacije mrežnice. Proliferativna retinopatija je obilježena stvaranjem novih krvnih žila (neovaskularizacijom), do kojeg dolazi na unutarnjoj površini mrežnice, a može se proširiti u staklovinu te uzrokovati krvarenja u nju. Neovaskularizacija je često popraćena preretinalnim vezivnim tkivom, koji se zajedno sa staklastim tijelom može kontrahirati i uzrokovati trakcijsku ablaciju mrežnice. Do neovaskularizacije može doći i u prednjem segmentu oka na šarenici, što izaziva rast neovaskularne membrane u očnom uglu na perifernom rubu šarenice i neovaskularni glaukom. Gubitak vida kod proliferativne retinopatije može biti težak.
Klinički signifikantan makularni edem se može javiti uz neproliferativnu i proliferativnu retinopatiju, a najčešći je uzrok gubitka vida zbog dijabetičke retinopatije.
Simptomi i znakovi
Neproliferativna retinopatija
Vidni simptomi su uzrokovani makularnim edemom ili makularnom ishemijom. Međutim, bolesnici ne moraju imati gubitak vida ni u uznapredovalim slučajevima retinopatije. Prvi znakovi neproliferativne retinopatije su:
Tvrdi eksudati su diskretne, žute čestice unutar mrežnice. Kada su prisutni, oni označavaju kronični edem. Pamučaste mrlje su područja mikroinfarkta sloja živčanih vlakana mrežnice koja dovode do zamućenja mrežnice; one su nejasnih rubova i bijele boje te zamućuju vidljivost krvnih žila.
Znakovi u kasnijim fazama su:
-
Makularni edem ( može se vidjeti prilikom biomikroskopije procjepnom svjetiljkom, u vidu izbočenja i zamućenja slojeva mrežnice).
-
Venska dilatacija i intraretinalne mikrovaskularne abnormalnosti
Proliferativna retinopatija
Simptomi uključuju zamućenje vida i crne točke ili blješteća svjetla u vidnom polju i nagli bezbolan gubitak vida. Ovi simptomi obično su uzrokovani krvarenjem u staklasto tijelo ili trakcijskom ablacijom mrežnice.
Proliferativna retinopatija, za razliku od neproliferativne retinopatije, uzrokuje nastanak finih preretinalnih neovaskularizacija krvnih žila i vidljiva je na vidnom živcu ili površini mrežnice. Edem makule ili krvarenja mrežnice mogu biti vidljivi na pregledu očne pozadine.
Dijagnoza
-
Fundoskopija (pregled očne pozadine)
-
Fotografija fundusa
-
Fluoresceinska angiografija
-
Optička koherentna tomografija
Dijagnoza se postavlja fundoskopijom. Fotografija fundusa pomaže ocjeniti stupanj retinopatije. Za određivanje opsega oštećenja, razvoja plana liječenja i nadzor liječenja se rabi fluoresceinska angiografija. Optička koherentna tomografija je također korisna radi procjene veličine i izgleda makularnog edema i odgovora na liječenje.
Probir
Budući da je rano otkrivanje važno, svi se bolesnici s dijabetesom trebaju kontrolirati kod oftalmologa jednom godišnje. Trudnice s dijabetesom se trebaju nadzirati tijekom svakog tromjesečja. Vidni simptomi (npr. zamućenje vida) predstavljaju indikaciju za oftalmološki pregled.
Liječenje
-
Kontrola šećera u krvi i krvnog tlaka
-
Za makularni edem, intraokularne injekcije anti-VEGF, intraokularna injekcija implantata kortikosteroida, fokalni laser, i/ili vitrektomija
-
Za proliferativnu retinopatiju s komplikacijama ili retinopatiju visokog rizika, panretinalna laserska fotokoagulacija, a ponekad i vitrektomija
Kontrola šećera u krvi i krvnog tlaka su kritični; intenzivna kontrola glukoze u krvi usporava napredovanje retinopatije. Klinički signifikantni dijabetički makularni edem se liječi s intraokularnim injekcijama anti-VEGF lijekova (npr ranibizumab, bevacizumab, aflibercept), i/ili sa fokalnom laserskom fotokoagulacijom (1). Intraokularni implant deksametazona i intravitrealni triamcinolon može liječiti oči s perzistirajućim makularnim edemom. U nekim zemljama, intraokularni implantat fluocinolona je dostupan za liječenje pacijenta s kroničnim dijabetičnim makularnim edemom. Vitrektomija može pomoći kod refraktornog dijabetičnog makularnog edema. U pojedinim slučajevima teške neproliferativne retinopatije, panretinalna laserska fotokoagulacija može koristiti; Međutim, obično se panretinalna laserska fotokoagulacija može odgoditi do razvoja proliferativne retinopatije.
Proliferativna dijabetična retinopatija s karakteristikama visokog rizika krvarenja u staklasto tijelo, opsežne preretinalne neovaskularizacije, ili neovaskularizacije prednjeg segmenta/neovaskularni glaukom treba liječiti panretinalnom laserskom fotokoagulacijom. Nedavne studije su također podržale korištenje intravitrealne anti-VEGF terapije u liječenju proliferativne dijabetičke retinopatije (2). Ovaj tretman značajno smanjuje rizik od teškog gubitka vida.
Vitrektomija može pomoći u očuvanju i vraćanju izgubljene vidne oštrine u bolesnika s bilo kojim od sljedećih:
-
Perzistirajuće krvarenje u staklasto tijelo
-
Formiranje opsežne preretinalne membrane
-
Trakcijska ablacija mrežnice
-
Refraktorni dijabetički makularni edem
Literatura
-
1. The Diabetic Retinopathy Clinical Research NetworkThe Diabetic Retinopathy Clinical Research Network. Aflibercept, bevacizumab, or ranibizumab for diabetic macular edema. N Engl JM372(13):1193-1203, 2015. doi:10.1056/NEJMoa1414264.
-
2. Beaulieu WT, Bressler NM, Melia M, et alBeaulieu WT, Bressler NM, Melia M, et al: Panretinal photocoagulation versus ranibizumab for proliferative diabetic retinopathy: Patient-centered outcomes from a randomized clinical trial. Am J Ophthalmol170:206-213, 2016. doi: 10.1016/j.ajo.2016.08.008.
Prevencija
Kontrola šećera u krvi i krvnog tlaka je kritična; intenzivna kontrola glukoze u krvi odgađa nastanak retinopatije.
Ključne točke
-
Značajke dijabetičke retinopatije mogu uključivati mikroaneurizme, intraretinalna krvarenja, eksudacije, pamučaste (meke) eksudate, edem makule, makularnu ishemiju, neovaskularizacije, krvarenja u staklasto tijelo i trakcijsku ablaciju mrežnice.
-
Simptomi se ne moraju javljati dok oštećenja nisu već uznapredovala.
-
Bolesniku s dijabetičkom retinopatijom treba učiniti fundus fotografije, fluoresceinsku angiografiju i optičku koherentnu tomografiju.
-
Jednom godišnje redovno pregledavati očnu pozadinu svim bolesnicima s dijabetesom.
-
Liječiti bolesnika s makularnim edemom sa intraokularnim anti-VEGF lijekovima (npr. ranibizumab, aflibercept, bevacizumab), intraokularnim implantatom kortikosteroida, fokalnom laserskom fotokoagulacijom i/ili vitrektomijom.
-
Liječiti bolesnika s proliferativnom retinopatijom i komplikacijama ili retinopatijom visokog rizika panretinalnom laserskom fotokoagulacijom, a ponekad i vitrektomijom.