Ekskorijacijski poremećaj karakterizira ponavljajuće čeprkanje kože koje dovodi do lezija na koži.

Pacijenti s ekskorijacijskim poremećajem opetovano čeprkaju ili grebu kožu, navedeno nije potaknuto kozmetičkim ni zdravstevnim razlogom (npr. zbog uklanjanja neprivlačnih ili moguće zloćudnih lezija). Pacijenti čeprkaju zdravu kožu ili manje lezije kao što su žuljevi, prištići ili kraste.

Neki pacijenti čeprkaju kožu automatski (bez pune svijesti); drugi su više svjesni aktivnosti. Čeprkanje nije potaknuto opsesijama ili zabrinutošću oko izgleda (što može biti simptom tjelesnog dismorfnog poremećaja). Ipak, čeprkanju kože može prethoditi osjećaj napetosti ili tjeskobe koji se čeprkanjem smanjuje, a uz to stvara zadovoljstvo.

Prvi simptomi javljaju se obično u doba adolescencije, a nastup je moguć u širem rasponu godina. Poremećaj se javlja u oko 1 do 2% ljudi. Oko 75% njih su žene.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi podliježećeg poremećaja

Ako ostane netretiran ekskorijacijski poremećaj je kroničan, uz fluktuaciju simptoma. Područja čeprkanja kože mijenjaju se tijekom vremena. Obrasci čeprkanja kože se razlikuju. Kod nekih je više ožiljkastih područja; drugi imaju samo nekoliko lezija. Mnogi pacijenti pokušavaju prikriti lezije kože odjećom ili šminkom.

Čeprkanje kože može biti popraćeno nizom ponašanja i rituala. Pacijenti mogu pomno pretraživati određenu vrstu krasta; skinuti je na točno određen način (prstima ili adekvatnim priborom) te je grickati ili progutati nakon što je skinuta.

Pacijenti s ekskorijacijskim poremećajem uporno pokušavaju zaustaviti čeprkanje kože ili to činiti rjeđe, ali ne uspijevaju.

Osjećaju neugodu ili sram zbog izgleda kože i nesposobnosti kontrole svog ponašanja. To rezultira izbjegavanjem situacija u kojima je to drugima vidljivo; obično to ne pred drugima, izuzev članova obitelji. Pacijenti mogu imati poteškoća u drugim područjima funkcioniranja (npr. profesionalnom, akademskom), uglavnom zato što izbjegavaju socijalne situacije.

Neki pacijenti mogu čačkati kožu drugih ljudi. Mnogi imaju i druga tijelu usmjerena ponavljajuća ponašanja kao što je čupanje kose ili grizenje noktiju.

Teži oblici ekskorijacijskog poremećaja uzrokuju ožiljke, infekcije, prekomjerno krvarenje pa čak i septikemiju.

Mnogi uz ekskorijacijski poremećaja imaju i druge psihičke poremećaje, kao što su opsesivno kompulzivni poremećaj ili veliki depresivni poremećaj.

Dijagnoza

Dijagnoza poremećaja ekskorijacije

• Klinički kriteriji

Prema dijagnostičkim kriterijima, pacijenti obično

• imaju vidljive kožne promjene (iako neki pacijenti pokušavaju prikriti lezije odjećom ili šminkom)

• ponavljanim pokušajima nastoje smanjiti ili zaustaviti čeprkanje

• takvo ponašanje vodi značajnoj uznemirenosti i poteškoćama.

Može uključivati osjećaj nelagode ili srama (zbog nemogućnosti kontrole ponašanja ili posljedičnih lezija kože).

Liječenje

Liječenje ekskorijacijskog poremećaja

• N-Acetilcistein

• Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPPS) ili klomipramin

• Kognitivno-bihevioralna terapija (obratom navika)

U kontroliranim studijama N-acetilcistein bio je učinkovitiji od placeba u oboljelih s poremećajem ekskorijacije (1).

SIPPS ili klomipramin mogu biti korisni kod prateće depresije ili anksioznih poremećaja, a postoje dokazi o smanjenju čeprkanja kože do određene razine, klinički podaci su manjkavi.

Kognitivno-bihevioralna terapija, prilagođena liječenju specifičnih simptoma ekskorijacijskog poremećaja je psihoterapija izbora. Bihevioralni pristup obratom navika, najbolje je proučen; uključuje sljedeće:

• Trening osvještavanja (npr. samopromatranja, identifikacije okidača simptomatskog ponašanja)

• Kontrola stimulusa (modificiranje situacija - npr. izbjegavanje okidača - kako bi se smanjila vjerojatnost simptomatskog ponašanja)

• Trening kompetitivnog odgovora (uče pacijente zamjenskim radnjama, kao što su stiskanje šake, pletenje ili sjedenje na rukama)

Literatura

• 1. Grant JE, Chamberlain SR, Redden SA, et al: N-Acetylcysteine in the treatment of excoriation disorder: A randomized clinical trial. JAMA Psychiatry 73(5):490–496, 2016. doi: 10.1001/jamapsychiatry.2016.0060.

Ključne točke

• Ekskorijacijski poremećaj (čeprkanja kože) nije potaknut opsesijama ili brigom o izgledu, ali mu može prethoditi osjećaj napetosti ili anksioznosti kojeg čeprkanje kože smanjuje, a pri tom često stvara zadovoljstvo.

• Pacijenti bezuspješno pokušavaju prestati čeprkati kožu ili to činiti rjeđe.

• Ekskorijacijski poremećaj uzrokuje vidljive lezije kože.

• Liječenje podrazumijeva kognitivno-bihevioralnu terapiju, prilagođenu liječenju specifičnih simptoma ekskorijacije (obratom navika) i/ili farmakoterapijom N-acetilcisteinom ili SIPPS ili klomimpramin.