U SAD-u se godišnje učini transfuzija više od 21 milijuna jedinica krvnih komponenti od otprilike 7 milijuna dobrovoljnih darivatelja krvi. (1). Premda je transfuzija danas sigurnija nego ikada ranije, njeni rizici (percepcija te opasnosti u javnosti) nalažu dobivanje informiranog pristanka kada god je to izvedivo.
U SAD-u prikupljanje, skladištenje i transport krvi i njezinih komponenti standardizirani su i regulirani od strane FDA, AABB (ranije poznatog kao Američka udruga krvnih banaka), a ponekad i državnih ili lokalnih zdravstvenih vlasti. Probir donora krvi uključuje iscrpan opći i zdravstveni upitnik, razgovor s liječnikom; mjerenje tjelesne temperature, pulsa, krvnog tlaka i određivanje Hb. Neki se potencijalni donori krvi odbijaju, privremeno ili trajno (vidi tablicu Razlozi za odgađanje ili odbijanje darivatelja krvi). Tako se darivatelji krvi štite od mogućih komplikacija, a primatelji od prenosivih bolesti.
Darivanje cjelovite krvi ograničeno je na svakih 56 dana, dok je donacija crvenih krvnih stanica RBC) nakon afereze (darivanje dvostruko više od uobičajene količine crvenih krvnih stanica u jednom sjedenju, s tim da se odvojena plazma vraća donoru) ograničena na jednom u 112 dana. Donacije trombocita nakon afereze ograničene su na svakih 72 sata s maksimalno 24 donacije godišnje. Uz rijetke iznimke, darivatelji krvi nisu plaćeni. (Vidi takođerAmerican Red Cross information regarding donor eligibility.)
Razlozi za odgađanje ili odbijanje darivatelja krvi
|
Razlog
|
Ishod doniranja
|
Komentar
|
|
* Ova cjepiva uključuju antraks, koleru, difteriju, hepatitis A, hepatitis B, virus gripe, Lajmsku bolest, paratifus, hripavac, kugu, pneumokokni polisaharid, poliomijelitis (Salk), Rocky Mountain pjegavi tifus, tetanus i tifuoidnu injekciju.
|
|
†Primatelji drugih živih atenuiranih virusnih i bakterijskih cjepiva mogu se odgoditi za 2 ili 4 tjedna, ovisno o cjepivu.
|
|
‡Reflects FDA Dec 2015 document: Revidirane preporuke za smanjenje rizika od prijenosa virusa humane imunodeficijencije krvlju i krvnim pripravcima. http://www.fda.gov/downloads/BiologicsBloodVaccines/GuidanceComplianceRegulatoryInformation/Guidances/Blood/UCM446580.pdfhttp://www.fda.gov/downloads/BiologicsBloodVaccines/GuidanceComplianceRegulatoryInformation/Guidances/Blood/UCM446580.pdf
|
|
UK = Ujedinjeno Kraljevstvo.
|
|
AIDS ili sudjelovanje u nekim visokorizičnim aktivnostima‡
|
Odbijanje
|
Uključuje pozitivan test za HIV (bilo kada)
Aktivnosti viskog rizika uključuju
|
|
Aktivnosti koje povećavaju rizik infekcije HIV-om‡
|
Odgoda
|
FDA je promijenio preporuke za pojedine aktivnosti visokog rizika od odbijanja do odgode za 12 mj od zadnje takve aktivnosti. Aktivnosti uključuju
-
Muškarci koji imaju seksualne odnose s muškarcima (MSM) i žene koje imaju seks s tim muškarcima (MSM)
-
Seksualni kontakt s osobama koje su bile ili jesu pozitivne na HIV, povezanim s prostitucijom i IV ovisnicima
|
|
Anemija
|
Odgoda
|
Donacija je dopuštena nakon razrješenja anemije
|
|
Korištenje goveđeg inzulina (zbog opasnosti od varijante Creutzfeldt-Jacobove bolesti)
|
Odbijanje
|
Ljudi koji su koristili goveđi inzulin od 1980. godine
|
|
Rak
|
Odbijanje
|
Neki ljudi s blagim oblicima karcinoma koje je moguće liječiti (npr. mali kožni karcinomi) mogu biti mogući donori.
|
|
Kongenitalni poremećaji krvarenja
|
Odbijanje
|
—
|
|
Određeni lijekovi
|
Odgoda
|
Vrijeme odgode ovisi o lijeku koji se primjenjuje:
-
Finasterid: Odgoditi za 1 mj nakon zadnje doze
-
Isotretinoin: Odgoditi za 1 mj nakon zadnje doze
-
Dutasterid: Odgodi za 6 mjeseci nakon zadnje doze
-
Acitretin: Odgodi 3 god nakon zadnje doze
-
Etretinatom: Odgodite na neodređeno vrijeme
|
|
Izloženost hepatitisu
|
Odgoda
|
Pričekajte 12 mjeseci nakon moguće izloženosti
|
|
Hepatitis
|
Odbijanje
|
Ne mogu biti donori ako su ikada imali dijagnozu virusnog hepatitisa
|
|
Hipertenzija
|
Odgoda
|
Odgoditi do postizanja zadovoljavajućih vrijednosti krvnog tlaka
|
|
Malarija ili izloženost malariji
|
Odgoda
|
Pričekajte 3 god nakon liječenja malarije ili ako ste živjeli u području gdje je malarija endemska; pričekajte 12 mjeseci nakon posjete području gdje je malarija endemska
|
|
Vojne osobe koji se nalaze u američkIm bazama u Europi koje su pod rizikom za varijantu Creutzfeldt-Jacobove bolesti
|
Odbijanje
|
UK, Njemačka, Belgija, Nizozemska: ≥ 6 mj od 1980. do 1990. godine
Drugdje u Europi: ≥ 6 mj između 1980. i 1996. godine
|
|
Trudnoća
|
Odgoda
|
Čekaj 6 tjedana nakon poroda
|
|
Teška astma
|
Odbijanje
|
—
|
|
Teška bolest srca
|
Odbijanje
|
—
|
|
Ostanak u UK ili Europi za ljude pod rizikom od varijante Creutzfeldt-Jacobove bolesti
|
Odbijanje
|
Velika Britanija: Kumulativni boravak > 3 mj između 1980. i 1996. godine
Europa (osim Francuske): Kumulativni boravak ≥ 5 god od 1980.
Francuska: Kumulativni boravak > 5 god od 1980. godine
|
|
Tetoviranje
|
Odgoda
|
Pričekajte 12 mjeseci
|
|
Transfuzija koja može povećati rizik od varijante Creutzfeldt-Jacobove bolesti
|
Odgoda
|
Pričekajte 12 mjeseci
|
|
Primatelj bilo kojeg krvnog proizvoda od 1980. godine u UK
|
Odbijanje
|
|
Cijepljenje (odabrano)
|
Odgoda
|
Razdoblje odgode ovisi o vrsti cjepiva:
-
Toksoidna, sintetska ili mrtva virusna, bakterijska ili rikecijska cjepiva u donora koji su afebrilni i bez simptoma: bez odgode.
-
Ospice, zaušnjaci, polio (Sabin), ili tifus (oralna) cjepiva†: Odgoditi za 2 tjedna
-
Cjepiva za rubeolu ili vodene kozice†: Odgoditi za 4 tjedna
|
|
Infekcija Zika virusom
|
Odgoda
|
Za recentnu Zika virus infkeciju, FDA preporučuje odgodu od 120 dana od povlačenja simptoma ili od zadnjeg pozitivnog testa, ovisno o tome što je duže
FDA više ne preporučuje probir donora na rizične faktore; umjesto toga, sva donirana krv se testira na Zika virus
|
Pri standardnom darivanju prikuplja se 450 ml pune krvi u plastičnu vrećicu s antikoagulansom. Puna krv ili koncentrat E sa citrat– fosfat–dekstroza–adeninom može se čuvati do 35 dana. Ako se koncentratu E doda fiziološka otopina s adeninom i glukozom, rok skladištenja se produžava na 42 dana.
Autologno doniranje, tj. upotreba vlastite krvi je manje poželjna metoda transfuzije. Tada se 2–3 tjedna prije elektivne operacije uzmu 3–4 jedinice pune krvi ili koncentrata E. Pacijentu se zatim daju dodaci željeza. Takav elektivni način donacije krvi može se razmotriti kada je teško pronaći podudarnu krv iz razloga što je pacijent proizveo protutijela na E antigene ili ima rijetku krvnu grupu. Postoje i posebni postupci prikupljanja i autotransfuzije krvi prolivene nakon ozljede ili prigodom kirurškog zahvata.
Literatura
-
1. Ellingson KD, Sapiano MRP, Haass KA, et al: Kontinuirano smanjenje prikupljanja i transfuzije krvi u SAD-u 2015. \ t Transfusion 57: (suppl 2): 1588–1598, 2017.
Pretrage prije transfuzije
Testiranje krvi darivatelja uključuje:
Pri ispitivanju kompatibilnosti provjeravaju se E primatelja na antigene A, B i Rh0(D) te njegova plazma na protutijela protiv drugih E antigena, uz križnu probu snošljivosti primateljeve plazme prema antigenima na donorovim E. Ispitivanje kompatibilnosti vrši se prije transfuzije; međutim, u hitnim slučajevima provjera se provodi nakon izdavanja krvi, a također može pomoći u dijagnosticiranju transfuzijskih reakcija.
Dodavanje križne reakcije određivanju AB0/Rh krvnih grupa i probiru protutijela povećava međutim otkrivanje inkompatibilnosti za svega 0,01%. Stoga, mnoge bolnice rade elektroničke križne reakcije umjesto fizikalnih u bolesnika koji imaju negativan probir na protutijela. Ako primatelj ima klinički značajna anti- E protutijela, izbor krvi se sužava na doze koje su negativne za taj antigen; daljnja provjera kompatibilnosti se vrši miješanjem primateljeve plazme, E davatelja i antihumanog globulina. U primatelja bez klinički značajnih anti–E protutijela, AB0 snošljivost se potvrđuje izravno križnom reakcijom, bez antiglobulinske faze.
Hitna transfuzija se daje kada nema dovoljno vremena (uglavnom <60 min) za temeljito ispitivanje kompatibilnosti, jer se bolesnik nalazi u hemoragičnom šoku. Kad to vrijeme dozvoljava (potrebno je oko 10 min), može se pripremiti AB0/Rh odgovarajuća krv. U još hitnijim slučajevima daju se E krvne grupe 0 ako krvna grupa nije poznata te Rh-negativna krv ženama u reproduktivnoj fazi života ako se ne uspije odrediti Rh tip; u protivnom se može koristiti ili Rh- negativna ili Rh- pozitivna krv krvne grupe 0.
"Tipizacija i probir" se obično traži u okolnostima gdje transfuzija možda neće biti neophodna, kao npr. pred elektivni kirurški zahvat. Bolesnikova krv se tipizira prema AB0/Rh antigenima i pretražuje se na protutijela. Ako se protutijela ne nađu, a bolesnik zatreba krv, mogu se izdati AB0/Rh specifični ili kompatibilni E bez antiglobulinske faze križne reakcije. Ako se nađe neočekivano protutijelo, potrebna je puna provjera.
ABO i Rh0 tipizacija
ABO tipiziranjem krvi darivatelja i primatelja sprječava se transfuzija nepodudarnih E (vidi Kompatibilne krvne grupe). U pravilu, krv za transfuziju treba biti istog ABO tipa kao i primateljeva. U hitnim situacijama ili kada je točan AB0 tip dvojben ili nepoznat, bolesniku bilo koje AB0 grupe može se dati koncentrat Rh negativnih E grupe 0 (ne puna krv—vidi Akutna hemolitička transfuzijska reakcija).
Kompatibilne krvne grupe.
Rh tipiziranjem provjerava se postoji li na površini E Rh0(D) faktor (Rh-pozitivni) ili ga nema (Rh-negativni). Rh–negativni bolesnici trebaju uvijek primati Rh–negativnu krv, osim u krajnje hitnim stanjima kad se takva krv ne može pribaviti. Rh–pozitivne osobe mogu primiti i Rh–pozitivnu i Rh–negativnu krv. Povremeno E nekih Rh- pozitivnih osoba pokazuju slabu pozitivnu reakciju pri standardnom Rh tipiziranju (slabo D ili Du pozitivni), no takve treba smatrati Rh- pozitivnima.
Probir protutijela
Probir na neočekivana anti–E protutijela vrši se rutinski u krvi budućih primatelja te prenatalno u krvi majke. Riječ je o specifičnim protutijelima na E antigene izvan Ab 0 kruga [npr, Rh0(D), Kell (K), Duffy (Fy)]. Rano otkrivanje je važno jer takva protutijela mogu uzrokovati teške hemolitičke transfuzijske reakcije ili hemolitičku bolest novorođenčadi i jako zakomplicirati provjeru kompatibilnosti, odnosno pribavljanje prikladne krvi.
Indirektni antiglobulinski test (indirektni Coombsov test) otkriva neočekivana anti-E protutijela (vidi Indirektni antiglobulinski (indirektni Coombsov) test. Pozitivan je u prisutnosti neočekivanog krvnogrupnog protutijela ili pri slobodnim (nevezanim o E) protutijelima u autoimunim hemolitičkim anemijama. Pokusni E se miješaju s bolesnikovim serumom ili plazmom, inkubiraju, ispiru, izlože antiglobulinskom serumu i prate na aglutiniranje. Nakon što se dokaže protutijelo, određuje mu se specifičnost, čime se bolje procjenjuje klinička značajnost otklona, lakše odabire odgovarajuća krv i svrsishodnije liječi hemolitička bolest novorođenčeta.
Indirektni antiglobulinski (indirektni Coombsov) test.
|
Indirektni antiglobulinski (indirektni Coombsov) test koristi se za otkrivanje IgG protutijela protiv E u pacijentovoj plazmi. Plazma pacijenta inkubira se s eritrocitnim reagensom; tada se dodaje Coombsov serum (protutijela na humani IgG ili humani anti-IgG). Ako dođe do aglutinacije, prisutna su IgG protutitijela (antitijela ili aloantitijela) protiv eritrocita. Ovaj se test također koristi za određivanje specifičnosti aloantitijela.
|
Direktni antiglobulinski test (direktni Coombsov test) otkriva protutijela koja su in vivo oblijepila E (vidi Direktni antiglobulinski (direktni Coombsov) test). Koristi se kada se sumnja na imunološki posredovanu hemolizu. Bolesnikovi se E izravno izlažu antiglobulinskom serumu i prate na aglutiniranje. Pozitivan rezultat u sklopu kliničke slike govori za autoimunu hemolitičnu anemiju, hemolizu izazvanu lijekovima, transfuzijsku reakciju ili za hemolitičnu bolest novorođenčeta.
Direktni antiglobulinski (direktni Coombsov) test.
|
Direktni antiglobulinski (Coombsov) test koristi se za utvrđivanje postoje li protutijela (IgG) ili komplement (C3) vezana za membranu eritrocita. Pacijentovi E inkubiraju se s antitijelima na humani IgG i C3. Ako se IgG ili C3 veže na membrane E dolazi do aglutinacije i pozitivnog nalaza. Pozitivan rezultat sugerira prisutnost autoantitijela na eritrocite ako pacijent nije primio transfuziju u posljednja 3 mj, aloantitijela na transfudirane E (obično se vidi u akutnoj ili odgođenoj hemolitičkoj reakciji) ili o lijekovima ovisna ili lijekovima izazvana protutijela protiv E.
|
Titracija protutijela provodi se kada se u plazmi trudnice ili u bolesnika s bolesti hladnih aglutinina identificira klinički značajno, neočekivano anti-E protutijelo. Majčinski titar protutijela dobro korelira s težinom hemolize u inkompatibilnom fetusu te zajedno s ultrazvukom i amniocentezom usmjerava terapiju.
Testiranje na zarazne bolesti
Donirani krvni pripravci testiraju se na prisutnost velikog broja infektivnih uzročnika.
Ispitivanje prijenosa infektivnih bolesti
|
Uzročnik infekcije
|
Vrsta ispitivanja
|
|
Anti-HBc = antitijelo za jezgru hepatitisa B; HBsAg = površinski antigen hepatitisa B.
|
|
Trypanosoma cruzi (Chagasova bolest)
|
Ispitivanje antitijela
|
|
Hepatitis B virus
|
Ispitivanje HBsAg, anti HBc i nukleinske kiseline
|
|
Hepatitis C virus
|
Ispitivanje nukleinske kiseline i testiranje antitijela *
|
|
HIV
|
Testiranje nukleinskih kiselina
|
|
HIV-1 i HIV-2 *†
|
Ispitivanje antitijela
|
|
HTLV 1 i 2
|
Ispitivanje antitijela
|
|
Treponema pallidum (sifilis)
|
Ispitivanje antigena
|
|
Virus Zapadnog Nila
|
Testiranje nukleinskih kiselina
|
|
Zika virus
|
Testiranje nukleinskih kiselina†
|
Više informacija