Došlo je do postupnog smanjenja ukupne transfuzije zbog programa kontrole krvi pacijenata. Najnovije informacije pokazuju da je ukupan broj transfuziranih komponenti u 2019. bio oko 15 milijuna (1), manje od oko 16 milijuna jedinica krvnih sastojaka transfuziranih 2017. u SAD-u (2). Premda je transfuzija danas sigurnija nego ikada ranije, njeni rizici (percepcija te opasnosti u javnosti) nalažu dobivanje informiranog pristanka kada god je to izvedivo.
U SAD-u prikupljanje, skladištenje i transport krvi i njezinih komponenti standardizirani su i regulirani od strane FDA, AABB (ranije poznatog kao Američka udruga krvnih banaka), a ponekad i državnih ili lokalnih zdravstvenih vlasti. Probir donora krvi uključuje iscrpan opći i zdravstveni upitnik, razgovor s liječnikom; mjerenje tjelesne temperature, pulsa, krvnog tlaka i određivanje hemoblobina. Neki potencijalni donosi su odgođeni privremeno ili trajno (vidi tablicu Neki razlozi za odgodu ili odbijanje doniranja krvi). Tako se darivatelji krvi štite od mogućih komplikacija, a primatelji od prenosivih bolesti.
Darivanje cjelovite krvi ograničeno je na svakih 56 dana, dok je donacija crvenih krvnih stanica RBC) nakon afereze (darivanje dvostruko više od uobičajene količine crvenih krvnih stanica u jednom sjedenju, s tim da se odvojena plazma vraća donoru) ograničena na jednom u 112 dana. Donacije trombocita nakon afereze ograničene su na svakih 72 sata s maksimalno 24 donacije godišnje. Uz rijetke iznimke, darivatelji krvi nisu plaćeni. (Vidi takođerAmerican Red Cross information regarding donor eligibility.)
Pri standardnom darivanju prikuplja se 450 ml pune krvi u plastičnu vrećicu s antikoagulansom. Puna krv ili koncentrat E sa citrat– fosfat–dekstroza–adeninom može se čuvati do 35 dana. Ako se koncentratu E doda fiziološka otopina s adeninom i glukozom, rok skladištenja se produžava na 42 dana.
Autologno doniranje, tj. upotreba vlastite krvi je manje poželjna metoda transfuzije. Tada se 2–3 tjedna prije elektivne operacije uzmu 3–4 jedinice pune krvi ili koncentrata E. Pacijentu se zatim daju dodaci željeza. Takav elektivni način donacije krvi može se razmotriti kada je teško pronaći podudarnu krv iz razloga što je pacijent proizveo protutijela na E antigene ili ima rijetku krvnu grupu. Postoje i posebni postupci prikupljanja i autotransfuzije krvi prolivene nakon ozljede ili prigodom kirurškog zahvata.
Neki razlozi za odgodu ili odbijanje darivanja krvi*
|
Razlog
|
Ishod doniranja
|
Komentar
|
|
* Data from American Red Cross Blood Donor Eligibility FAQs.
|
|
‡Reflects FDA Dec 2015 document: Revidirane preporuke za smanjenje rizika od prijenosa virusa humane imunodeficijencije krvlju i krvnim pripravcima. http://www.fda.gov/downloads/BiologicsBloodVaccines/GuidanceComplianceRegulatoryInformation/Guidances/Blood/UCM446580.pdf
|
|
* Ova cjepiva uključuju antraks, koleru, difteriju, hepatitis A, hepatitis B, virus gripe, Lajmsku bolest, paratifus, hripavac, kugu, pneumokokni polisaharid, poliomijelitis (Salk), Rocky Mountain pjegavi tifus, tetanus i tifuoidnu injekciju.
|
|
†Primatelji drugih živih atenuiranih virusnih i bakterijskih cjepiva mogu se odgoditi za 2 ili 4 tjedna, ovisno o cjepivu.
|
|
Američka uprava za hranu i lijekove
|
|
AIDS
|
Odbijanje
|
Uključuje pozitivan test za HIV (bilo kada)
|
|
Aktivnosti koje povećavaju rizik infekcije HIV-om‡
|
Odgoda
|
Pričekajte 3 mjeseca od zadnjeg puta kad se dogodila visokorizična aktivnost. Aktivnosti uključuju
-
Intravenozna primjena droga
-
Bavljenje prostitucijom ili drogama
-
Muškarci koji imaju seksualne odnose s muškarcima (MSM) i žene koje imaju seks s tim muškarcima (MSM)
-
Seksualni kontakt s osobom koja je imala HIV pozitivan test.
-
Seksualni kontakt s osobom koja je u posljednja 3 mjeseca koristila injekcijske lijekove bez recepta ili osobom koja je u posljednja 3 mjeseca imala seksualne odnose za novac ili drogu
|
|
Anemija
|
Odgoda
|
Donacija je dopuštena nakon razrješenja anemije
|
|
Astma, teška
|
Odbijanje
|
—
|
|
Bovine insulin use (because of risk of variant Creutzfeldt-Jacob disease)
|
Odbijanje
|
Ljudi koji su ikad imali bovin inzulin od 1980: ne mogu donirati
|
|
Rakovi koji zahvaćaju krvne stanice (npr. leukemija, limfoma, mijelom)
|
Odbijanje
|
Ljudi ne mogu donirati čak i ako nemaju rak
|
|
Drugi oblici raka (tj. koji ne zahvaćaju krvne stanice)
|
Odgoda
|
Ljudi mogu donirati ako nemaju rak i ako je liječenje završeno prije više od 12 mjeseci
Ljudi s blagim oblicima karcinoma koje je moguće liječiti (npr. mali kožni karcinomi) koji su posve odstranjeni mogu donirati prije 12 mjeseci.
|
|
Kongenitalni poremećaj krvarenja
|
Odbijanje
|
—
|
|
Određeni lijekovi
|
Odgoda
|
Vrijeme odgode ovisi o lijeku koji se primjenjuje, na primejr:
-
Finasterid: Odgoditi za 1 mjesec nakon zadnje doze
-
Isotretinoin: Odgoditi za 1 mjesec nakon zadnje doze
-
Dutasterid: Odgodi za 6 mjeseci nakon zadnje doze
-
Acitretin: Odgodi 3 godine nakon zadnje doze
-
Etretinatom: Odgodite na neodređeno vrijeme
|
|
Teška srčana bolest
|
Odbijanje
|
Svaka srčana bolest mora biti medicinski procijenjena i liječena, a osoba ne bi trebala imati simptome povezane sa srcem u zadnjih 6 mjeseci
|
|
Izloženost hepatitisu
|
Odgoda
|
Pričekajte 12 mjeseci nakon moguće izloženosti
|
|
Hepatitis B ili C infekcija
|
Odbijanje
|
Ne mogu biti donori ako su ikada imali dijagnozu virusnog hepatitisa B ili ili ikada testirani pozitivni na virusni hepatitis B ili C
|
|
Hipertenzija
|
Odgoda
|
Odgoditi do postizanja zadovoljavajućih vrijednosti krvnog tlaka
|
|
Malarija ili izloženost malariji
|
Odgoda
|
Pričekajte 3 godine nakon liječenja malarije ili ako ste živjeli u području gdje je malarija endemska; pričekajte 12 mjeseci nakon posjete području gdje je malarija endemska
|
|
Vojne osobe koji se nalaze u američkIm bazama u Europi koje su pod rizikom za varijantu Creutzfeldt-Jacobove bolesti
|
Odbijanje
|
UK, Njemačka, Belgija, Nizozemska: ≥ 6 mjeseci od 1980. do 1990. godine
Drugdje u Europi: ≥ 6 mjeseci između 1980. i 1996. godine
|
|
Trudnoća
|
Odgoda
|
Čekaj 6 tjedana nakon poroda
|
|
Ostanak u UK ili Europi za ljude pod rizikom od varijante Creutzfeldt-Jacobove bolesti
|
Odbijanje
|
Velika Britanija: Kumulativni boravak > 3 mjeseca između 1980. i 1996. godine
Europa (osim Francuske): Kumulativni boravak ≥ 5 godina od 1980.
Francuska: Kumulativni boravak > 5 godina od 1980. godine
|
|
Tetovaža ili bušenje uha ili tijela
|
Odgoda
|
Pričekajte 3 mjeseca osim ako nisu ispunjeni određeni uvjeti*
|
|
Transfuzija
|
Odgoda
|
Pričekajte 3 mjeseca nakon transfuzije obavljene u SAD-u
|
|
Odbijanje
|
Primatelj bilo kojih krvnih pripravak od 1980. u UK, Francuskoj i Irskoj
|
|
Cijepljenje (odabrano)
|
Odgoda
|
Razdoblje odgode ovisi o vrsti cjepiva:
-
Toksoidna, sintetska ili mrtva virusna, bakterijska ili rikecijska cjepiva u donora koji su afebrilni i bez simptoma: bez odgode.
-
Ospice, zaušnjaci, polio (Sabin), ili tifus (oralna) cjepiva†: Odgoditi za 2 tjedna
-
Cjepiva za rubeolu ili vodene kozice†: Odgoditi za 4 tjedna
|
|
Infekcija Zika virusom
|
Odgoda
|
Za recentnu Zika virus infkeciju, FDA preporučuje odgodu od 120 dana od povlačenja simptoma ili od zadnjeg pozitivnog testa, ovisno o tome što je duže
|
Literatura
-
1. Jones JM, Sapiano MRP, Mowla S, et al: Has the trend of declining blood transfusions in the United States ended? Findings of the 2019 National Blood Collection and Utilization Survey. Transfusion 61(Suppl 2):S1–S10, 2021. doi: 10.1111/trf.16449
-
2. Jones JM, Sapiano MPR, Savinkina AA, et al: Slowing decline in blood collection and transfusion in the United States - 2017. Transfusion 60(Suppl 2):S1–S9, 2020. doi: 10.1111/trf.15604
Pretrage prije transfuzije
Testiranje krvi darivatelja uključuje:
Testiranje kompatibilnosti
-
Testira eritrocite primatelja na antigene A, B i Rho(D)
-
Provjerava plazmu primatelja na antitijela protiv drugih antigena eritrocita
-
Uključuje unakrsno podudaranje kako bi se osiguralo da je plazma primatelja kompatibilna s antigenima na eritrocitima donora
Ispitivanje kompatibilnosti vrši se prije transfuzije; međutim, u hitnim slučajevima provjera se provodi nakon izdavanja krvi, Testiranje može pomoći u dijagnoziranju transfuzijskih reakcija.
Dodavanje križne reakcije određivanju AB0/Rh krvnih grupa i probiru protutijela povećava međutim otkrivanje inkompatibilnosti za svega 0,01%. Stoga, mnoge bolnice rade elektroničke križne reakcije umjesto fizikalnih u bolesnika koji imaju negativan probir na protutijela. Ako primatelj ima klinički značajna anti- E protutijela, izbor krvi se sužava na doze koje su negativne za taj antigen; daljnja provjera kompatibilnosti se vrši miješanjem primateljeve plazme, E davatelja i antihumanog globulina. U primatelja bez klinički značajnih anti–E protutijela, AB0 snošljivost se potvrđuje izravno križnom reakcijom, bez antiglobulinske faze.
Hitna transfuzija se daje kad nema dovoljno vremena (obično < 60 minuta) za testiranje detaljnje kompatibilnosti jer je pacijent u hemoragijskom šoku. Kad to vrijeme dozvoljava (potrebno je oko 10 minuta), može se pripremiti AB0/Rh odgovarajuća krv. U još hitnijim slučajevima daju se E krvne grupe 0 ako krvna grupa nije poznata te Rh-negativna krv ženama u reproduktivnoj fazi života ako se ne uspije odrediti Rh tip; u protivnom se može koristiti ili Rh- negativna ili Rh- pozitivna krv krvne grupe 0.
"Tipizacija i probir" se obično traži u okolnostima gdje transfuzija možda neće biti neophodna, kao npr. pred elektivni kirurški zahvat. Bolesnikova krv se tipizira prema AB0/Rh antigenima i pretražuje se na protutijela. Ako se protutijela ne nađu, a bolesnik zatreba krv, mogu se izdati AB0/Rh specifični ili kompatibilni E bez antiglobulinske faze križne reakcije. Ako se nađe neočekivano protutijelo, potrebna je puna provjera.
ABO i Rh tipizacija
ABO tipiziranjem krvi darivatelja i primatelja sprječava se transfuzija nepodudarnih E (vidi Kompatibilne krvne grupe). U pravilu, krv za transfuziju treba biti istog ABO tipa kao i primateljeva. U hitnim situacijama ili kada je točan AB0 tip dvojben ili nepoznat, bolesniku bilo koje AB0 grupe može se dati koncentrat Rh negativnih E grupe 0 (ne puna krv—vidi Akutna hemolitička transfuzijska reakcija).
Kompatibilne krvne grupe.
Rh tipiziranjem provjerava se postoji li na površini E Rh0(D) faktor (Rh-pozitivni) ili ga nema (Rh-negativni). Rh–negativni bolesnici trebaju uvijek primati Rh–negativnu krv, osim u krajnje hitnim stanjima kad se takva krv ne može pribaviti. Rh–pozitivne osobe mogu primiti i Rh–pozitivnu i Rh–negativnu krv. Povremeno E nekih Rh- pozitivnih osoba pokazuju slabu pozitivnu reakciju pri standardnom Rh tipiziranju (slabo D ili Du pozitivni), no takve treba smatrati Rh- pozitivnima.
Probir protutijela
Probir na neočekivana anti–E protutijela vrši se rutinski u krvi budućih primatelja te prenatalno u krvi majke. Riječ je o specifičnim protutijelima na E antigene izvan Ab 0 kruga [npr, Rh0(D), Kell (K), Duffy (Fy)]. Rano otkrivanje je važno jer takva protutijela mogu uzrokovati teške hemolitičke transfuzijske reakcije ili hemolitičku bolest novorođenčadi i jako zakomplicirati provjeru kompatibilnosti, odnosno pribavljanje prikladne krvi.
Indirektni antiglobulinski test (indirektni Coombsov test) otkriva neočekivana anti-E protutijela (vidi Indirektni antiglobulinski (indirektni Coombsov) test. Pozitivan je u prisutnosti neočekivanog krvnogrupnog protutijela ili pri slobodnim (nevezanim o E) protutijelima u autoimunim hemolitičkim anemijama. Pokusni E se miješaju s bolesnikovim serumom ili plazmom, inkubiraju, ispiru, izlože antiglobulinskom serumu i prate na aglutiniranje. Nakon što se dokaže protutijelo, određuje mu se specifičnost, čime se bolje procjenjuje klinička značajnost otklona, lakše odabire odgovarajuća krv i svrsishodnije liječi hemolitička bolest novorođenčeta.
Indirektni antiglobulinski (indirektni Coombsov) test.
|
Indirektni antiglobulinski (indirektni Coombsov) test koristi se za otkrivanje IgG protutijela protiv eritrocita u pacijentovoj plazmi. Plazma pacijenta inkubira se s eritrocitnim reagensom; tada se dodaje Coombsov serum (protutijela na humani IgG ili humani anti-IgG). Ako dođe do aglutinacije, prisutna su IgG protutitijela (antitijela ili aloantitijela) protiv eritrocita. Ovaj se test također koristi za određivanje specifičnosti aloantitijela.
 |
Direktni antiglobulinski test (direktni Coombsov test) otkriva protutijela koja su in vivo oblijepila E (vidi Direktni antiglobulinski (direktni Coombsov) test). Koristi se kada se sumnja na imunološki posredovanu hemolizu. Bolesnikovi se E izravno izlažu antiglobulinskom serumu i prate na aglutiniranje. Pozitivan rezultat u sklopu kliničke slike govori za autoimunu hemolitičnu anemiju, hemolizu izazvanu lijekovima, transfuzijsku reakciju ili za hemolitičnu bolest novorođenčeta.
Direktni antiglobulinski (direktni Coombsov) test.
|
Direktnim antiglobulinskim (direktnim Coombsovim) testom otkrivamo prisutstvo IgG protutijela ili komplementa (C3) na eritrocitnoj membrani. Pacijentovi eritrociti se inkubiraju s protutijelima na ljudski IgG i C3. Kada je IgG ili C3 vezan za membranu eritrocita dolazi do aglutinacije, što tumačimo pozitivnim rezultatom testa. Pozitivan rezultat ukazuje na prisutnost autoantitijela na eritrocite. Može doći do lažno pozitivnog rezultata i nije uvijek izjednačen s hemolizom. Stoga bi rezultate uvijek trebalo povezati s kliničkim znakovima i simptomima.
 |
Titracija protutijela se radi kad je klinički značajna, neočekivano protutijela na eritrocite je identificirano u plazmi trudnice ili u pacijenata sbolesti hladnih aglutinina. Majčinski titar protutijela dobro korelira s težinom hemolize u inkompatibilnom fetusu te zajedno s ultrazvukom i amniocentezom usmjerava terapiju.
Testiranje na zarazne bolesti
Donirani krvni pripravci testiraju se na prisutnost velikog broja infektivnih uzročnika.
Ispitivanje prijenosa infektivnih bolesti
|
Uzročnik infekcije
|
Vrsta ispitivanja
|
|
Anti-HBc = antitijelo za jezgru hepatitisa B; HBsAg = površinski antigen hepatitisa B.
|
|
Babesia microti (babezioza)
|
Testiranje nukleinskih kiselina i protutijela (u Babesia endemskim regijama)
|
|
Virus hepatitisa B
|
Ispitivanje HBsAg, anti HBc i nukleinske kiseline
|
|
Virus hepatitisa C
|
Ispitivanje nukleinske kiseline i testiranje antitijela *
|
|
HIV
|
Ispitivanje nukleinske kiseline
|
|
HIV-1 i HIV-2 *†
|
Serologija
|
|
HTLV 1 i 2
|
Serologija
|
|
Treponema pallidum (syphilis)
|
Ispitivanje antigena
|
|
Trypanosoma cruzi (Chagasova bolest)
|
Serologija
|
|
virus Zapadnog Nila
|
Ispitivanje nukleinske kiseline
|
|
Zika virus
|
Ispitivanje nukleinske kiseline
|
Više informacija
Sljedeći izvor na engleskom jeziku može biti koristan: Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.