Provocirana vestibulodinija (Vulvarni vestibulitis; PVD)

Autor: Rosemary Basson, MD
Urednik sekcije: prim. Boris Ujević, dr. med.
Prijevod: Tvrtko Tupek, dr. med.

Provocirana vestibulodinija (vulvarni vestibulitis, lokalizirana disestezija stidnice) je najčešći tip površne (introitalne) dispareunije. Bol nastaje zbog introitalnog pritiska. Liječenje uključuje psihičke terapije koje se koriste u sindromima kronične boli. Pomoćna terapija uključuje lokalnu primjenu lidokaina ili kromoglikata, ali kada se koriste sami, njihova učinkovitost je nedokazana.

Provocirana vestibulodinija (PVD) nastaje kada se živčani sustav od perifernih receptora do moždane kore senzibilizira i remodelira. Nakon senzibilizacije se osjećaj, koji bi se inače doživio kao blag ili nevažan (npr. dodir) doživljava kao jaka bol (alodinija). Ovaj poremećaj se smatra vjerojatno sindromom kronične boli ( vidi: Kronična bol). Periferna senzibilizacija dovodi do neurogenog upalnog odgovora. Mala skupina žena ima PVD i vulvovaginalnu kandidijazu, za koju izgleda da doprinosi PVD-u.

Simptomi i znakovi

Kod vestibulodinije, introitalni pritisak, pokret penisa, ili muška ejakulacija u pravilu izaziva trenutnu bol. Bol se obično smanjuje kada se kretanje prenisa (ili dilda) zaustavi i nastavlja se kod ponovnog pokreta. Vestibulodinija može također izazvati postkoitalno pečenje stidnice i pečenje pri mokrenju.

Dijagnoza

  • Klinička procjena

Dijagnoza se temelji na simptomima, a potvrđena je od strane Q-Tip testa za alodinije. Vaginizam uzrokuje sličnu bol tijekom introitalnog pritiska i pokreta penisa. Međutim, vaginizam, za razliku od vestibulodinije, klasično ne uzrokuje alodiniju ili postkoitalne simptome. Neke žene koje imaju alodiniju imaju povijest koja snažno sugerira vaginizam (tj fobije, kao što su izbjegavanje vaginalnog penetracije), što ukazuje da se vestibulodinija može razviti sekundarno iz vaginizma i da se alodinija i vaginizam preklapaju.

Liječenje

Optimalno liječenje provocirane vestibulodinije je nejasno; mnogi pristupi se trenutno koriste, a tu su vjerojatno još uvijek nedefinirani podtipovi ovog poremećaja koji zahtijevaju drugačiji tretman. Budući da ovaj poremećaj uključuje kroničnu bol, tretmani postaju sveobuhvatniji, uključujući upravljanje stresom i ciljana terapija misli i emocija koje prate bol.

Terapija malih skupina žena koja kombinira kognitivnu terapiju temeljenu na usredotočenoj svjesnosti ili kognitivno-bihevioralnu terapiju () s edukacijom o kroničnoj boli, PVD-u, seksualnosti, i stresu čini se korisna. Dodatna terapija lijekovima (npr s tricikličkim antidepresivima ili antikonvulzivima) se također ponekad koristi.

Nakon što je penetracija potencijalno moguća, lokalni lijekovi (npr 2% kromoglikat ili 2% ili 5% lidokain) mogu se koristiti za prekid začaranog kruga kronične boli. Kromoglikat stabilizira membrane leukocita uključujući i mastocite, prekidajući neurogenu upalu nastalu zbog PVD-a. Kromoglikat ili lidokain se mora nanijeti točno na područje alodinije pomoću šprice bez igle zapremnine 1 ml. Pri tome je od pomoći nadzor liječnika i primjena ogledala (barem u početku).

Ženama s hipertonusom zdjeličnih mišića može pomoći fizikalna terapija, tj. vježbe za mišiće dna zdjelice, po mogućnosti s biofeedbackom.

Kirurški tretman, koji se sastoji od izrezivanja himena, proksimalnog ruba donjeg dijela vagine, i unutrašnjeg dijela malih usana, ponekad se nudi ženama koje nemaju depresiju, anksioznost, ili bolno područje oko ulaska u uretru ako su prethodno imale bezbolan spolni odnos i da su spremne sudjelovati u psihološkoj terapiji. Međutim, bol se može ponovno pojaviti kako se živci regeneriraju.

Neke žene s PVD-om i vaginalnom kandidijazom imaju koristi od dugoročne profilakse infekcije kandidom (npr tjedne vaginalne kapsule borne kiseline).

Ključne točke

  • Provocirana vestibulodinija (sindrom kronične boli) je lokalna bol koja proizlazi iz bezbolnog introitalnog pritiska.

  • Introitalni pritisak (npr zbog pokreta penisa ili dilda, ili ejakulacije), odmah izaziva bol, koja se obično smanjuje kad pritisak prestane.

  • Potvrda dijagnoze se radi provociranom boli s Q-Tip testom.

  • Koristite psihološku terapiju, ponekad s dodatkom lijekova i / ili zdjeličnom fizikalnom terapijom.