Ispad bijesa je nasilni emocionalni ispad, obično kao odgovor na frustraciju.

(vidi također Pregled problema ponašanja u djece)

Ispadi bijesa se obično pojavljuju krajem 1. god., najčešći su od 2 (“strašne dvije”) do 4 god. a rijetki nakon 5. god. Ako su ispadi česti nakon 5. god., mogu potrajati čitavo djetinjstvo.

Uzroci obuhvaćaju frustraciju, zamor i glad. Djeca mogu imati ispade bijesa kako bi privukla pažnju, dobila nešto ili izbjegla da nešto naprave. Za ispade bijesa roditelji obično krive sebe (zbog umišljenog lošeg roditeljstva) dok je pravi razlog često kombinacija djetetove osobnosti, neposrednih okolnosti i normalnog razvojnog ponašanja. Rijetko, uzrok može biti podležeća mentalna, tjelesna ili društvena tegoba, no to je vjerojatno samo ako ispadi traju >15 min ili ako se zbivaju više puta svakoga dana.

Izljevi ljutnje mogu uključivati

• Vikanje

• Vrištanje

• Plakanje

• Mlaćenje oko sebe

• Valjanje po podu

• Gaženje

• Bacanje stvari

Dijete se može zacrveniti u licu i udarati rukama i nogama. Neka djeca mogu voljno zadržati dah tijekom nekoliko sekunda a potom nastaviti normalno disati (za razliku od zadržavanja disanja).

Iako je pružanje sigurnog okruženja djetetu (npr. time-out) često djelotvorno da se samo smiri, mnoga djeca ipak imaju poteškoća u samostalnom zaustavljanju bijesa. U većini slučajeva, adresiranje izvora bijesa samo ga produžava. Stoga je poželjno preusmjeriti dijete pružanjem alternativne aktivnosti na koju se treba usredotočiti. Dijete može imati koristi od fizičkog uklanjanja iz situacije.