Rehabilitacijske mjere za liječenje boli i upale

Autor: Alex Moroz, MD
Urednik poglavlja: Domagoj Andrić, dr. med.
Prijevod: Domagoj Andrić, dr. med.

Cilj liječenja boli i upale je olakšavanje pokreta i poboljšanje koordinacije mišića i zglobova. Nefarmakološke mjere su terapijske vježbe, toplina, hladnoća, električna stimulacija, vratna trakcija, masaža i akupunktura. Ove se mjere koriste za brojne poremećaje mišića, tetiva i ligamenata (vidi tablicu). Kod propisivanja terapija potrebno je:

  • postaviti dijagnozu

  • odrediti vrstu tretmana (npr. ultrazvuk, topli oblozi)

  • odrediti mjesto primjene (npr. desno rame, lumbalna kralježnica)

  • učestalost (npr. jednom dnevno, svaki drugi dan)

  • Trajanje (npr. 10 dana, 1 tjedan)

(Vidi također Pregled rehabilitacije i Bol)

Toplina

Zagrijavanje pruža privremeno olakšanje kod subakutnih i kroničnih traumatskih i upalnih poremećaja (npr. uganuća, istegnuća, fibrozitisa, tenosinovitisa, mišićnog spazma, miozitisa, križobolje, trzajnih ozljeda, raznih oblika artritisa, artralgije, neuralgije). Također povećava prokrvljenost i rastegljivost vezivnog tkiva; smanjuje ukočenost zglobova, bol i mišićni spazam te pomaže pri ublažavanju upale, edema i stvaranja eksudata. Aplikacija topline može biti površna (infracrveno zračenje, topli oblozi, parafinska kupka, hidroterapija) ili duboka (ultrazvuk). Intenzitet i trajanje fizioloških učinaka ovise dominantno o temperaturi tkiva, stupnju povišenja temperature i tretiranom području.

Infracrvene zrake se primjenjuju pomoću lampe, obično 20 min/dan. Kontraindikacije su: uznapredovala srčana bolest, bolest perifernih krvnih žila, poremećen osjet na koži (osobito temperature i boli) i značajno popuštanje funkcije jetre ili bubrega. Za izbjegavanje opeklina potrebne su mjere predostrožnosti.

Topli oblozi su vrećice od pamuka spremnici punjeni silikatnim gelom; kuhaju se u vodi ili zagrijavaju u mikrovalnoj pećnici, zatim se apliciraju na kožu. Oblozi ne smiju biti pretopli. Za zaštitu kože od opeklina oblozi se omotaju s nekoliko slojeva tkanine. Kontraindikacije su iste kao i kod korištenja infracrvenih zraka.

Kod parafinske kupke, zahvaćeno područje se namače, uranja ili premazuje otopljenim voskom, zagrijanim na 49 °C. Toplina se može zadržati omatanjem zahvaćenog područja tkaninom kroz 20 min. Parafin se obično koristi za male zglobove—tipično uranjanjem ruke ili premazivanjem koljena ili lakta. Parafin se ne smije nanositi na otvorene rane i koristiti u bolesnika koji su na njega alergični. Parafinska kupka je posebno korisna kod artritisa malih zglobova šake.

Hidroterapija se može upotrebljavati za poticanje cijeljenja rana. Topla voda stimulira cirkulaciju i debridman opeklina i rana. Liječenje se obično provodi u Hubbardovoj kadi (velikoj industrijskoj kadi) u kojoj je voda zagrijana na 35,5–37,7 °C. Uranjanje u vodu zagrijanu na 37,7–40 °C može pomoći pri opuštanju mišića i ublažavanju boli. Hidroterapija je osobito korisna kod vježbi opsega pokreta.

Dijatermija je terapijsko zagrijavanje tkiva korištenjem oscilirajućih visokofrekventnih elektromagnetskih polja, može biti kratkovalna ili mikrovalna. Ovi modaliteti se nisu pokazali superiornijima u odnosu na jednostavnije oblike primjene topline i rijetko se koriste.

Ultrazvuk koristi visoko-frekventne zvučne valove koji prodiru duboko (od 4 do 10 cm) u tkiva; njegovi učinci su toplinski, mehanički, kemijski i biološki. Indiciran je kod tendinitisa, burzitisa, kontraktura, osteoartritisa, koštanih ozljeda i kompleksnog regionalnog bolnog sindroma. Ultrazvuk se ne smije primjenjivati kod ishemičnih tkiva, anesteziranim područjima ili mjestima s akutnom infekcijom, ili za liječenje hemoraške dijateze ili zloćudnog tumora. Također, ne smije se primjenjivati u području oka, mozga, kralježnične moždine, uha, srca, reproduktivnih organa, brahijalnog pleksusa i kostiju koje cijele.

Hladnoća

Izbor između topline ili hladnoće je često empirijski. Kad se zagrijavanjem ne postigne učinak, primjenjuje se hladnoća. Međutim, kod akutnih ozljeda ili akutne boli hladnoća je bolji izbor od topline. Hladnoća može pomoći pri ublažavanju mišićnog spazma, miofascijalne ili traumatske boli, akutne križobolje i akutne upale; može inducirati efekt lokalne anestezije. Hladnoća se obično koristi u prvim satima ili danima nakon ozljede; prema tome, rijetko je dio fizikalnih terapija.

Hladnoća se može primijeniti lokalno, uz pomoć vrećice s ledom, hladnog obloga ili raspršenih fluida (npr. etilklorida, raspršivača koji hlade) koji efekt hlađenja postižu evaporacijom. Širenje hladnoće na koži ovisi o debljini epidermisa, masnog tkiva i mišića, sadržaju vode u tkivu i prokrvljenosti tkiva. Potreban je oprez da se ne izazove oštećenje tkiva i hipotermija. Slabije prokrvljena područja se ne smiju hladiti.

Električna stimulacija

Transkutana električna živčana stimulacija (engl. transcutaneous electrical nerve stimulation = TENS) za ublažavanje boli koristi električnu struju s oscilacijama niskih frekvencija. Bolesnik pri primjeni osjeća trnjenje bez povećanja napetosti mišića. Ovisno o jačini boli, TENS se može aplicirati između 20 min i nekoliko sati, više puta dnevno. Često pacijenti nauče sami koristiti TENS i odlučuju kada će ga upaliti. Budući da TENS može izazvati srčanu aritmiju, kontraindiciran je u bolesnika s uznapredovalom srčanom bolesti ili s pacemakerom. Ne smije se primjenjivati u području očiju.

Cervikalna trakcija

Cervikalna trakcija je često indicirana kod kronične boli u vratu kao posljedice cervikalne spondiloze, prolapsa diska, trzajnih ozljeda ili tortikolisa. Vertikalna trakcija (kad je bolesnik u sjedećem stavu) je učinkovitija od horizontalne trakcije (u ležećem položaju na krevetu). Najučinkovitija je intermitentna ritmička trakcija pomoću motora jakosti 7,5–10 kg. Za najbolje rezultate, trakciju treba primijeniti u položaju fleksije vrata 15–20°. Općenito, hiperekstenziju vrata valja izbjegavati jer može povećati pritisak na korijene živaca u intervertebralnim otvorima. Trakcija se obično primjenjuje u kombinaciji s drugim oblicima fizikalne terapije, uključujući vježbe i manualno istezanje.

Masaža

Masaža mobilizira skraćena tkiva, ublažava bol i smanjuje edem i induraciju nastalu nakon traume (npr. prijelom, ozljeda zgloba, uganuće, istegnuće, hematom, ozljeda perifernog živca). Masaža može koristiti kod križobolje, artritisa, periartritisa, burzitisa, neuritisa, fibromialgije, hemiplegije, paraplegije, kvadriplegije, multiple skleroze, cerebralne paralize, nekih tipova raka i kod amputacije. Ne smije se provoditi za liječenje infekcija ili tromboflebitisa. Ne preporučuje se pacijentima s teškim alergijama jer uzrokuje otpuštanje histamina u cijelom tijelu. Samo licencirani odnosno certificirani terapeut za masažu može koristiti masažu u liječenju ozljede, jer se školovanje terapeuta i dobivene vještine razlikuju.

Akupunktura

Tanke igle se uvode kroz kožu na određenim mjestima na tijelu, često daleko od bolnog mjesta. Akupunktura se, uz druge vrste liječenja, ponekad koristi za liječenje akutne i kronične boli.