ALTE (očevidan životno ugrožavajući događaj) i BRUE (kratak, riješen, neobjašnjen događaj) nisu specifični poremećaji, ali su pojmovi za grupu alarmantnih simptoma, koji se mogu javiti u dojenčadi. Oni uključuju iznenadnu pojavu respiratornih simptoma (npr. apneja), promjena u boji ili tonusa mišića i/ili izmijenjena reakcija na podražaj. Skrbnici se mogu bojati da je dijete umrlo ili da je njegov ili njezin život u opasnosti. Događaji se obično javljaju u djece < 1 godine, s vrhom učestalosti u dobi od 10 do 12 tjedana. Neki od tih događaja su neobjašnjivi (i ubrajaju se u BRUE), a drugi su rezultat brojnih različitih uzroka, uključujući probavne, neurološke, respiratorne, zarazne, srčane, metaboličke ili traumatske (npr. posljedica zlostavljanja) poremećaje. Liječenje se usmjerava na specifične uzroke, kad su oni poznati.

• Probavne: gastroezofagealna refluksna bolest ili smetnje s gutanjem kad je povezan s laringospazmom ili aspiracijom

• Neurološke: neurološki poremećaji (npr. cerebralni napadaji, tumori mozga, zadržavanje daha ili nenormalna neuroregulacija kardiorespiratornog sustava, hidrocefalus, malformacije mozga)

• Respiratorne: infekcije (npr. uzrokovane respiratornim sincicijskim virusom, gripa, pertusis)

• Infektivne: sepsa, meningitis

Manje česti uzroci uključuju

• Srčane poremećaje

• Metaboličke poremećaje

• Opstrukciju gornjih dišnih puteva (npr. opstruktivna apneja tijekom spavanja)

• Ostalo (npr. povezano sa zlouporabom droga, anafilaksija, zlostavljanje)

Uzroci mogu biti genetski ili stečeni. Ako je dijete pod brigom jedne osobe, a ponovilo mu se više epizoda bez jasne etiologije, u obzir treba uzeti i zlostavljanje djece.

Procjena dojenčadi s bilo kojim drugim simptomima (npr. kašalj, vrućica, mučnina i povraćanje, konvulzije), osim onih koji su navedeni kao BRUE, opisana je na drugom mjestu.

• Dojam skrbnika koji su svjedoci događaja, posebno opis promjena u disanju, boji kože, mišićnom tonusu i očima, zvukovi koje je dojenče stvaralo, dužinu trajanja epizode i bilo koje prethodne znakove, kao što su respiratorni distres ili hipotonija.

• Poduzete mjere (npr. nježna stimulacija, disanje usta-na-usta, CPR)

• Prenatalni (po majci) i trenutačna obiteljska uporaba droga, duhana i alkohola

• Perinatalni podaci o dojenčetu (npr. gestacijska dob, perinatalne komplikacije)

• Prehrambene navike (gušenje, kašalj, povraćanje ili slabo napredovanje na tjelesnoj masi)

• Anamneza o rastu i razvoju (npr. percentilne krivulje dužine i tjelesne mase, razvojni miljokazi)

• Raniji događaji, uključujući nedavne bolesti ili ozljede

• Nedavna izloženost zaraznim bolestima

• Obiteljska anamneza sličnih događaja, ranih smrti, sindroma dugog QT intervala ili drugih aritmija ili drugih poremećaja koji mogu biti potencijalni uzrok

Pažljivo treba procijeniti značajke u anamnezi koji bi mogli ukazivati na zlostavljanje djeteta. Ponavljajući događaji koji su sumnjivi na zlostavljanje uključuju one koji se događaju isključivo u prisustvu roditelja ili skrbnika.

Budući da ovi događaji dijelom ovise i o obiteljskim sposobnostima i resursima, također je važno procijeniti stambenu i obiteljsku situaciju, razinu anksioznosti skrbnika i ima li dojenče odgovarajuću medicinsku skrb.

Fizikalnim pregledom procjenjuju se vitalni znakovi, respiratorni znakovi, vidljive malformacijama i deformitetima, neurološki poremećaji (npr. položaj tijela, zaostajanje glave), znakovi infekcije ili ozljede (osobito uključujući krvarenje u mrežnici na pregledu fundusa) i pokazatelji mogućeg fizičkog zlostavljanja.

Dojenčadi visokog rizika rade laboratorijske i slikovne pretrage, radi utvrđivanja mogućih uzroka. Neke pretrage rade se rutinski, a druge bi trebalo raditi na temelju kliničke sumnje (vidi tablicu) i eventualne daljnje prisutnosti simptoma i potrebe za medicinskom intervencijom. Dojenčad se često hospitalizira radi potrebe za monitoriranjem kardiorespiratorne funkcije, posebno ako je potrebna reanimacija ili ako se uoče bilo kakve nepravilnosti.

BRUE je najčešće bezopasan i nije znak ozbiljnijih zdravstvenih problema ili smrti. BRUE najvjerojatnije neće biti faktor rizika za sindrom iznenadne dojenačke smrti (SIDS). Većina žrtava SIDS-a nema nikakve ranije sumnjive simptome.

Prognoza kod visokorizične dojenčadi ovisi o uzroku. Na primjer, rizik od smrti je veći ako je uzrok težak neurološki poremećaj. Kad nije utvrđen nikakav uzrok, nepoznata je povezanost takvih epizoda sa SIDS-om. Oko 4 do 10% dojenčadi koja umru od SIDS-a ima anamnezu takvih epizoda, a rizik od SIDS-a je veći ako je dojenče imalo 2 ili više takvih epizoda. Također, dojenčad koja su imala takve epizode imaju mnoge slične karakteristike s dojenčadi koja umiru od SIDS-a. Međutim, incidencija ALTE, za razliku od SIDS-a, nije smanjena nakon kampanje koja ističe važnost sigurne okoline za spavanje (Safe to Sleep^®).

Čini se da ALTE ne ostavlja dugoročne posljedice na razvoj, ali poremećaj koji je do toga doveo (npr. srčana ili neurološka bolest) može imati takve učinke.