Gingivitis

Autor: James T. Ubertalli, DMD
Urednici sekcije i prijevod: Martina Romić Knežević, dr. med. dent. i Ivica Knežević, dr. med. dent.

Gingivitis je upala gingive, koja uzrokuje krvarenje s oticanjem, crvenilom, eksudatom, promjenom normalnih kontura i, povremeno, nelagodom. Dijagnoza se temelji na pregledu. Liječenje uključuje profesionalno čišćenje zuba i pojačanu higijenu zuba kod kuće. Uznapredovali slučajevi mogu zahtijevati antibiotike ili operativni zahvat.

Gingiva je obično čvrsta, precizno priliježe zubima i oblikovana je tako da tvori fine interdentalne točke. Keratinizirana gingiva uz krune je ružičasto točkasto tkivo. Ovo tkivo ispunjava cijeli prostor između kruna. Gingiva udaljena od kruna, koja se naziva alveolarna sluznica, je nekeratinizirana, visoko vaskularizirana, crvena, pomična je i u neprekidnom kontinuitetu s bukalnom sluznicom. Pritiskom instrumenta na gingivu ne bi se smio producirati gnoj ili krv.

Upala ili gingivitis, najčešći problem gingive, može se razviti u parodontitis.

Etiologija

Gingivitis može biti

  • Uzrokovan plakom (zbog loše oralne higijene)

  • Neinduciran plakom

Gotovo svi gingivitisi su uzrokovani plakom. Loša oralna higijena omogućuje nakupljanje plaka između gingive i zuba; gingivitis se ne pojavljuje na mjestima gdje nedostaju zubi. Nadražaj plakom produbljuje normalni prostor (sulkus) između zuba i gingive, stvarajući gingivne džepove. Ovi džepovi sadrže bakterije koje mogu uzrokovati gingivitis i karijes korijena. Ostali lokalni čimbenici, kao što su malokluzija, zubni kamenac, impaktirana hrana, neispravni zubni ispuni i kserostomija, imaju sekundarnu ulogu.

Plakom izazvani gingivitis može se ubrzati ili pogoršati hormonskim promjenama, sistemskim poremećajima, lijekovima ili prehrambenim nedostatkom.

Hormonske promjene koje se javljaju u pubertetu, tijekom menstrualnog ciklusa i trudnoće te u menopauzi ili do kojih dolazi zbog oralnih (ili injekcijskih) kontraceptiva mogu pogoršati upalu.

Sistemski poremećaji (npr. dijabetes, AIDS, nedostatak vitamina, leukemija, leukopenija) mogu utjecati na odgovor na infekciju. Neki pacijenti s Crohnovom bolesti pri pojavi crijevnih promjena imaju područja granulomatozne hipertrofirane gingive.

Lijekovi kao što su ciklosporin i nifedipin i ozbiljni nedostaci (rijetki u SAD-u) niacina (koji uzrokuje pelagru) ili vitamina C (uzrokuje skorbut) mogu uzrokovati gingivitis.

Izloženost teškim metalima (npr. olovo, bizmut) može uzrokovati gingivitis i tamnu crtu na rubu gingive.

Gingivitis koji nije uzrokovan plakom javlja se kod malog broja ljudi. Uzroci uključuju bakterijske, virusne i gljivične infekcije, alergijske reakcije, traume, mukokutane poremećaje (npr. lichen planus, pemphigoid) i nasljedne poremećaje (npr. nasljedna gingivna fibromatoza).

Simptomi i znakovi

Jednostavni gingivitis prvo uzrokuje produbljivanje sulkusa između zuba i gingive, zatim dovodi do crvene, upaljene gingive duž jednog ili više zuba, s oticanjem interdentalnih papila i lako izazvanim krvarenjem. Bol je obično odsutna. Upala se može izliječiti, ostati površna godinama ili povremeno napredovati u parodontitis.

Perikoronitis je akutna, bolna upala gingive (operkuluma) preko djelomično izniklog zuba, obično oko mandibularnih trećih kutnjaka (umnjaka). Infekcija je česta, a može se razviti apsces ili celulitis. Perikoronitis se često ponavlja jer hrana uđe u gingivni džep. Višak gingive se spontano povlači prilikom izrastanja zuba. Mnogi umnjaci ne izrastu do kraja i ostanu impaktirani.

Tijekom menopauze se može javiti deskvamativni gingivitis. Karakterizira ga duboko crveno, bolno gingivno tkivo koje lako krvari. Deskvamaciji mogu prethoditi vezikule. Gingiva je mekana jer nisu prisutne keratinizirane stanice koje se odupiru abraziji prilikom žvakanja hrane. Slične gingivne lezije mogu biti povezane s nekim drugim stanjima kao pemphigus vulgaris, bulozni pemfigoid, benigni pemfigoid sluznice ili atrofični lichen planus.

Tijekom trudnoće će vjerojatno doći do oticanja, osobito interdentalnih papila. Mekane, crvenkaste pedunkulirane izrasline gingive često nastaju u interdentalnim papilama tijekom prvog tromjesečja, mogu perzistirati tijekom cijele trudnoće, a i nakon poroda. Takve izrasline su piogeni granulomi koji se ponekad nazivaju i tumorima trudnoće. Oni se brzo razvijaju, a zatim ostaju nepromijenjeni. Temeljni iritans je uobičajen, poput kamenca ili restaurativnih preparacija s oštrim rubovima. Ove se izrasline mogu javiti i kod žena koje nisu trudne i kod muškaraca.

Nekontrolirani dijabetes može pojačati učinke gingivnih iritansa, dovodeći do sekundarnih infekcija i akutnog gingivnog apscesa.

Kod leukemije gingiva se ispuni leukemijskim infiltratom, što rezultira kliničkim simptomima edema, boli i lako izazvanog krvarenja.

Kod skorbuta gingiva je upaljena, hiperplastična i lako prokrvari. Petehije i ekhimoze mogu se pojaviti u ustima.

Kod pelagre gingiva je upaljena, lako krvari i osjetljiva je na sekundarnu infekciju. Uz to, usne su crvene i ispucale, osjećaj je nelagode u ustima, jezik je gladak i svijetlo crven, a na jeziku i sluznici mogu se pojaviti ulceracije.

Dijagnoza

  • Klinička procjena

Pronalaženje eritematoznog, zadebljanog tkiva na liniji desni potvrđuje dijagnozu gingivitisa. Kako bi otkrili ranu bolest gingive, neki stomatolozi često mjere dubinu džepa oko svakog zuba. Dubina < 3 mm je normalna; dublji džepovi izloženi su velikom riziku od gingivitisa i parodontitisa.

Liječenje

  • Redovita oralna higijena i profesionalno čišćenje.

Jednostavni gingivitis kontrolira se pravilnom oralnom higijenom sa ili bez antibakterijskog ispiranja usta. Potrebno je provesti temeljito kiretiranje (profesionalno čišćenje ručnim ili ultrazvučnim instrumentima). Prema potrebi, treba ispraviti ili zamijeniti neadekvatne restaurativne ispune i ukloniti lokalne iritanse. Višak gingive, ako postoji, može se izrezati. Lijekove koji uzrokuju hiperplaziju gingive treba zamijeniti ako je moguće; ako ne, poboljšana kućna njega i češće profesionalno čišćenje (barem svaka 3 mjeseca) obično smanjuju hiperplaziju. Trudnički tumori se ekscidiraju.

Liječenje perikoronitisa sastoji se od

Ako se razvije ozbiljna infekcija, antibiotici se mogu dati jedan dan prije ekstrakcije i nastaviti tijekom ozdravljenja. Uobičajeni režim je amoksicilin 500 mg svakih 6 h tijekom 10 dana (ili do 3 dana nakon što sva upala prestane). Apscesi povezani s perikoronitisom zahtijevaju lokalizirani rez i drenažu, otvoreno kiretiranje ili ekstrakciju.

Kod gingivitisa uzrokovanog sistemskim poremećajima, liječenje je usmjereno na uzrok. Kod deskvamativnog gingivitisa tijekom menopauze, uzastopna primjena estrogena i progestina može biti korisna, ali štetni učinci ove terapije ( vidi: Hormonsko liječenje)ograničavaju preporuke za njezinu primjenu. Inače, stomatolozi mogu propisati ispiranje kortikosteroidima ili kortikosteroidnu pastu koja se nanosi izravno na desni. Gingivitis uzrokovan pemfigus vulgarisom i slična mukokutana stanja mogu zahtijevati sistemsku terapiju kortikosteroidima.

Prevencija

Svakodnevno uklanjanje plaka sa zubnim koncem i četkicom za zube te rutinsko čišćenje kod stomatologa ili higijeničara u intervalima od 6mj. do 1 godine mogu pomoći u smanjenju gingivitisa. Bolesnici sa sustavnim poremećajima koji uzrokuju gingivitis zahtijevaju češća profesionalna čišćenja (od svaka 2 tjedna do svaka 3 mjeseca).

Zaključci

  • Gingivitis je uglavnom uzrokovan lošom oralnom higijenom, ali je ponekad posljedica hormonalnih promjena (npr. trudnoće, menopauze) ili određenih sistemskih poremećaja (npr. dijabetesa, AIDS-a).

  • Profesionalno čišćenje sa ili bez antibakterijskog ispiranja obično je adekvatan tretman.

  • Sustavni uzroci se također moraju liječiti.