Gingivitis je vrsta parodontne bolesti karakterizirana upalom desni (gingive), koja uzrokuje krvarenje uz oteklinu, crvenilo, eksudat, promjenu normalnih kontura i, povremeno, nelagodu. Dijagnoza se temelji na pregledu. Liječenje uključuje profesionalno čišćenje zuba i pojačanu higijenu zuba kod kuće. Uznapredovali slučajevi mogu zahtijevati antibiotike ili operativni zahvat.
Gingiva je obično čvrsta, precizno priliježe zubima i oblikovana je tako da tvori fine interdentalne vrhove. Keratinizirana gingiva uz krune ružičasto je točkasto tkivo. Ovo tkivo ispunjava cijeli prostor između kruna. Gingiva udaljena od kruna, koja se naziva alveolarna sluznica, nekeratinizirana je, visoko vaskularizirana, crvena, pomična i u kontinuitetu je s bukalnom sluznicom. Pritiskom instrumenta na gingivu ne bi se smio producirati gnoj ili krv.
Relativno zdrave desni i zubi
Gingiva je obično čvrsta, precizno priliježe zubima i oblikovana je tako da tvori fine interdentalne vrhove.
DR ARMEN TARANYAN/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Upala, odnosno gingivitis, najčešći je gingivni problem i može napredovati u parodontitis.
Etiologija
Gingivitis može biti:
Gingivitis izazvan plakom
Gotovo svi gingivitisi uzrokovani su plakom. Kamenac je mineralizirani bakterijski plak, odnosno nakupina bakterija, ostataka hrane, sline i sluzi s kalcijevim i fosfatnim solima. Loša oralna higijena omogućuje nakupljanje plaka između gingive i zuba; gingivitis se ne pojavljuje na mjestima gdje nedostaju zubi. Nadražaj plakom produbljuje normalni prostor (sulkus) između zuba i gingive, stvarajući gingivne džepove. Ovi džepovi sadrže bakterije koje mogu uzrokovati gingivitis i karijes korijena. Ostali lokalni čimbenici, kao što su malokluzija, zubni kamenac, impaktirana hrana, neispravni zubni ispuni i kserostomija, imaju sekundarnu ulogu.
Gingivitis izazvan plakom može se ubrzati ili pogoršati hormonskim promjenama, sistemskim poremećajima, lijekovima ili nutritivnim nedostatkom.
Hormonske promjene koje se javljaju u pubertetu, tijekom menstrualnog ciklusa i trudnoće te u menopauzi ili do kojih dolazi zbog oralnih ili injekcijskih kontraceptiva mogu pogoršati upalu.
Sistemski poremećaji, npr. dijabetes, AIDS, nedostatak vitamina, leukemija i leukopenija, mogu utjecati na odgovor na infekciju. Neki pacijenti s Crohnovom bolesti pri pojavi crijevnih promjena imaju područja granulomatozne hipertrofirane gingive.
Lijekovi kao što su ciklosporin i nifedipin te teški nedostaci, rijetki u SAD-u, niacina, koji uzrokuje pelagru, ili vitamina C, koji uzrokuje skorbut, mogu uzrokovati gingivitis.
Izloženost teškim metalima, npr. olovu ili bizmutu, može uzrokovati gingivitis i tamnu crtu na rubu gingive.
Neinduciran plakom
Gingivitis koji nije uzrokovan plakom javlja se kod malog broja ljudi. Uzroci uključuju bakterijske, virusne i gljivične infekcije, alergijske reakcije, traume, mukokutane poremećaje, npr. lichen planus i pemfigoid, i nasljedne poremećaje, npr. nasljednu gingivnu fibromatozu.
Simptomi i znakovi
Jednostavni gingivitis prvo uzrokuje produbljivanje sulkusa između zuba i gingive, zatim dovodi do crvene, upaljene gingive duž jednog ili više zuba, s oticanjem interdentalnih papila i lako izazvanim krvarenjem. Bol je obično odsutna. Upala se može izliječiti, ostati površna godinama ili povremeno napredovati u parodontitis.
Perikoronitis je akutna, bolna upala gingive (operkuluma) preko djelomično izniklog zuba, obično oko mandibularnih trećih kutnjaka (umnjaka). Infekcija je česta, a može se razviti apsces ili celulitis. Perikoronitis se često ponavlja jer hrana ulazi u gingivni džep. Višak gingive spontano se povlači prilikom izrastanja zuba. Mnogi umnjaci ne izrastu do kraja i ostanu impaktirani.
Tijekom menopauze može se javiti deskvamativni gingivitis. Karakterizira ga duboko crveno, bolno gingivno tkivo koje lako krvari. Deskvamaciji mogu prethoditi vezikule. Gingiva je mekana jer nisu prisutne keratinizirane stanice koje se odupiru abraziji prilikom žvakanja hrane. Slične gingivne lezije mogu biti povezane s nekim drugim stanjima, kao što su pemphigus vulgaris, bulozni pemfigoid, benigni pemfigoid sluznice ili atrofični lichen planus.
Tijekom trudnoće vjerojatno će doći do oticanja, osobito interdentalnih papila. Mekane, crvenkaste peteljkaste izrasline gingive često nastaju u interdentalnim papilama tijekom prvog tromjesečja, mogu perzistirati tijekom cijele trudnoće, a i nakon poroda. Takve izrasline su piogeni granulomi koji se ponekad nazivaju i tumorima trudnoće. Brzo se razvijaju, a zatim ostaju nepromijenjeni. Temeljni iritans je uobičajen, poput kamenca ili restaurativnih preparacija s oštrim rubovima. Ove se izrasline mogu javiti i kod žena koje nisu trudne i kod muškaraca.
Nekontrolirani dijabetes može pojačati učinke gingivnih iritansa, dovodeći do sekundarnih infekcija i akutnog gingivnog apscesa.
Kod leukemije gingiva se ispuni leukemijskim infiltratom, što rezultira kliničkim simptomima edema, boli i lako izazvanog krvarenja.
Kod skorbuta gingiva je upaljena, hiperplastična i lako prokrvari. Petehije i ekhimoze mogu se pojaviti u ustima.
Kod pelagre gingiva je upaljena, lako krvari i osjetljiva je na sekundarnu infekciju. Uz to, usne su crvene i ispucale, prisutan je osjećaj nelagode u ustima, jezik je gladak i svijetlocrven, a na jeziku i sluznici mogu se pojaviti ulceracije.
Dijagnoza
Nalaz eritematoznog, zadebljanog tkiva na rubu gingive potvrđuje dijagnozu gingivitisa. Kako bi otkrili ranu bolest gingive, neki stomatolozi često mjere dubinu džepa oko svakog zuba. Dubina < 3 mm je normalna; dublji džepovi izloženi su velikom riziku od gingivitisa i parodontitisa.
Gingivitis
Ova slika gingivitisa kod mlade osobe pokazuje upalu rubne gingive, s oticanjem interdentalnih papila i upalom uočenom duž gornjih očnjaka.
Image courtesy of Drs. Ubertalli, DMD.
Liječenje
Jednostavni gingivitis kontrolira se pravilnom oralnom higijenom, sa ili bez antibakterijskog ispiranja usta. Potrebno je provesti temeljito kiretiranje, odnosno profesionalno čišćenje ručnim ili ultrazvučnim instrumentima. Prema potrebi, treba ispraviti ili zamijeniti neadekvatne restaurativne ispune i ukloniti lokalne iritanse. Višak gingive, ako postoji, može se izrezati. Lijekove koji uzrokuju hiperplaziju gingive treba zamijeniti ako je moguće; ako nije, poboljšana kućna njega i češće profesionalno čišćenje, barem svaka 3 mjeseca, obično smanjuju hiperplaziju. Trudnički tumori se ekscidiraju.
Liječenje perikoronitisa sastoji se od:
-
Uklanjanja gingive prerasle preko zuba
-
Ispiranja fiziološkom otopinom, 1,5 %-tnim vodikovim peroksidom ili 0,12 %-tnim klorheksidinom
-
Ekstrakcije, posebno kada se epizode ponavljaju
Ako se razvije ozbiljna infekcija, antibiotici se mogu dati jedan dan prije ekstrakcije i nastaviti tijekom cijeljenja. Uobičajeni režim je amoksicilin 500 mg svakih 6 sati tijekom 10 dana ili do 3 dana nakon što sva upala prestane. Apscesi povezani s perikoronitisom zahtijevaju lokalizirani rez i drenažu, otvoreno kiretiranje ili ekstrakciju.
Kod gingivitisa uzrokovanog sistemskim poremećajima, liječenje je usmjereno na uzrok. Kod deskvamativnog gingivitisa tijekom menopauze sekvencijska primjena estrogena i progestina može biti korisna, ali nuspojave ove terapije (vidi Hormonska terapija) ograničavaju preporuke za njezinu uporabu. Inače, stomatolozi mogu propisati ispiranje kortikosteroidima ili kortikosteroidnu pastu koja se nanosi izravno na desni. Gingivitis uzrokovan pemfigusom vulgarisom i slična mukokutana stanja mogu zahtijevati sistemsku terapiju kortikosteroidima.
Prevencija
Svakodnevno uklanjanje plaka zubnim koncem i četkicom za zube te rutinsko čišćenje kod stomatologa ili dentalnog higijeničara u intervalima od 6 mjeseci do 1 godine mogu pomoći u smanjenju gingivitisa. Bolesnici sa sistemskim poremećajima koji uzrokuju gingivitis zahtijevaju češća profesionalna čišćenja, od svaka 2 tjedna do svaka 3 mjeseca.
Zaključci
-
Gingivitis je uglavnom uzrokovan lošom oralnom higijenom, ali je ponekad posljedica hormonskih promjena, npr. trudnoće ili menopauze, ili određenih sistemskih poremećaja, npr. dijabetesa ili AIDS-a.
-
Profesionalno čišćenje sa ili bez antibakterijskog ispiranja obično je adekvatan tretman.
-
Sistemski uzroci također se moraju liječiti.