Urednik sekcije: Ivan Bekavac, dr. med.
Prijevod: Mia Šalamon Janečić, dr. med.
Slabija uhranjenost može biti posljedica ne konzumiranja dovoljno hrane ili dovoljno esencijalnih nutrijenata (kao što su vitamini i minerali). Može se razviti ili pogoršati u bolnici. (Vidi također Problemi zbog hospitalizacije.)
Osobe koje su hospitalizirane mogu jesti manje zbog nekoliko razloga:
-
Bolest ili lijekovi mogu uzrokovati gubitak apetita.
-
Hrana može biti nepoznata i neukusna.
-
Neki ljudi su na ograničenoj prehrani kao što je dijeta s niskim udjelom masti ili s malo soli, koja im se možda ne sviđa.
-
Obroci se poslužuju i uklanjaju u zadano vrijeme.
-
Ljudima se može poslužiti hrana koju ne vole ili ne mogu jesti iz filozofskih ili vjerskih razloga (na primjer, zato što hrana nije košer).
-
Za neke osobe je teško jesti u bolničkom krevetu s pladnjem.
-
Neki ljudi trebaju pomoć ili više vremena dok jedu. Često, dok netko stigne da pomogne u jelu, hrana se ohladi i još je manje ukusna.
-
Ako su zubne proteze ostavljene kod kuće, ili su izgubljene ili ne odgovaraju, žvakanje može biti otežano.
-
Voda može biti teško dostupna iz bolničkog kreveta.
Pothranjenost je ozbiljan problem, osobito za starije osobe i osobe s kroničnim bolestima. Osobe koje su pothranjene ne mogu se boriti protiv infekcija. Dekubitusi i rane zacjeljuju sporije, a oporavak je manje vjerojatan. Nedostatak vitamina D je osobito čest među hospitaliziranim osobama. Taj nedostatak povećava rizik od prijeloma uzrokovanih padovima.
Prevencija
Članovi bolničkog osoblja mogu se pobrinuti da se restriktivna prehrana što prije promijeni kad više nije potrebna i mogu provjeriti koliko osoba svakodnevno pojede. Na prijemu u bolnicu, osobe ili članovi njihovih obitelji mogu obavijestiti članove osoblja koju hranu preferiraju ili ne jedu. Bolnička prehrana se može donekle modificirati. Članovi obitelji mogu donijeti omiljenu hranu, osim ako je ta hrana ograničena iz medicinskih razloga. Prisustvo članova obitelji prilikom jela pomaže, jer su ljudi skloniji jesti više kada jedu s drugima. Članovi obitelji ili osoblje se trebaju pobrinuti da osobe koje nose proteze ih imaju i nose. Bolnički nutricionist može osobi osigurati tekuće hranjive dodatke kako bi se spriječila pothranjenost.
Vrč svježe vode treba biti postavljen na dohvat ruke od kreveta, osim ako je ograničen unos tekućine zbog bolesti. Članovi obitelji i osoblje trebaju poticati ljude da piju redovito nudeći im nešto za piće.
Ako osoba ne može uzimati hranu na usta, tekućina koja sadrži hranjive tvari može se dati kroz cijev umetnutu u želudac (hranjenje putem sonde kroz nos ili kroz malu rupu u stijenci trbuha) ili, rjeđe, u venu (intravenozno hranjenje). Takvo hranjenje može biti potrebno za kratko vrijeme dok osoba ne može sigurno jesti dovoljno hrane na usta.