Ascites je tekućina puna proteina koja se nakuplja unutar trbušne šupljine.
-
Mnogi poremećaji mogu uzrokovati ascites, ali najčešći je visoki krvni tlak u venama koji dovode krv u jetru (portalna hipertenzija), što se najčešće događa kod ciroze jetre.
-
Ako se nakupi velika količina tekućine, trbuh postaje velik, što ponekad dovodi do smanjenog apetita, nelagode i osjaćaja nedostatka zraka.
-
Analiza tekućine može pomoći u određivanju uzroka.
-
Dijeta s niskom razinom soli (natrija) i diuretici mogu pomoći ukloniti višak tekućine.
(Vidi također Pregled bolesti jetre.)
Uzroci
Najčešći uzrok ascitesa su
Manje česti uzroci ascitesa su poremećaje koji nisu povezani s jetrom, kao što su rak, zatajivanje srca, bubrežne bolesti, upala gušterače (pankreatitis), i tuberkuloza.
Ascites se češće javlja kod dugotrajnih (kroničnih) bolesti jetre nego u kratkotrajnim (akutnim) poremećajima. Najčešće je to rezultat
Portalna hipertenzija uglavnom je posljedica ciroze jetre (ožiljkavanje jetre), što je najčešće uzrokovano pretjeranom konzumacijom alkohola, masnom jetrom ili virusnim hepatitisima.
Ascites se može pojaviti u drugim poremećajima jetre, kao što su teški alkoholni hepatitis bez ciroze, kronični hepatitis i opstrukcija jetrene vene (Budd-Chiari sindrom).
Kod osoba s poremećajem jetre, ascites curi sa površine jetre i crijeva i nakuplja se u trbuhu. Više čimbenika odgovorno je za to. Oni su sljedeći:
Albumini također cure iz krvnih žila u trbuh. U normalnim okolnostima albumin, glavni protein u krvi, pomaže u zadržavanju tekućine unutar krvnih žila. Međutim, kada albumin curi iz krvnih žila, uz njega gubi se i tekućina u trbušnu šupljinu.
Simptomi
Mala količina tekućine u trbuhuu obično ne uzrokuje nikakve simptome. Umjerena količina može povećati veličinu struka i dobivanje na težini. Velika količina može uzrokovati oticanje trbuha (distenziju) i nelagodu. Trbuh postaje napet, a pupak dolazi u ravninu s trbuhom ili se ispupčuje prema van.
Distendirani trbuh pritišće želudac, što ponekad dovodi do gubitka apetita, osim toga dolazi i do pritiska na pluća, što može dovesti do osjećaja kratkog daha.
Kod nekih ljudi s ascitesom, dolazi i do oticanja gležnjeva gdje se također nakuplja višak tekućine (edem).
Komplikacije ascitesa
Spontani bakterijski peritonitis (infekcija ascitesa koja se razvija bez jasnog razloga) javlja se ponekad. Ova infekcija česta je kod ljudi s cirozom jetre, posebice alkoholičara.
Ako se razvije spontani bakterijski peritonitis, može izazvati osjećaj nelagode u trbuhu, a cijeli trbuh postaje bolno osjetljiv.. Može doći do povišene tjelesne temperature i do općeg lošeg osjećanja. Također bolesnici mogu postati zbunjeni, dezorijentirani i pospani. Ukoliko se infekcija ne liječi, može doći do smrtnog ishoda. Uspješnost liječenja ovisi o ranom liječenju odgovarajućim antibioticima.
Dijagnoza
Kada liječnik lupne trbuh (perkusija), tekućina u trbuhu daje tupi prizvuk. Ukoliko je trbuh distendiran zbog viška zraka u crijevima, dolazi do zvonkog prizvuka prilikom perkusije. Međutim, na taj način neće se moći utvrditi ascites ukoliko ga ima manje od 1 litre.
Ukoliko liječnici nisu u mogućnosti utvrditi acites fizikalnim pregledom ili utvrditi njegov uzrok, mogu napraviti ultrazvuk trbuha ili kompjutorsku tomografiju (CT; vidi Slikovne pretrage jetre i žučnog mjehura). Nadalje, uzorak ascitesa može se dobiti pomoću igle kojom se probije trbušni zid i izvuče tekućina - postupak koji se naziva dijagnostička paracenteza. Laboratorijska analiza tekućine može pomoći u utvrđivanju uzroka.
Liječenje
-
Neslana dijeta
-
Diuretici
-
Uklanjanje viška tekućine (terapijska paracenteza)
-
Ponekad operativni zahvat preusmjeravanja protoka krvi (portosistemski "shunt") ili transplantacija jetre
-
Antibiotici, za spontani bakterijski peritonitis
Osnova liječenja ascitesa je dijeta s niskim količinom natrija (neslana dijeta).
Ukoliko je dijeta neučinkovita, potrebna je terapija diureticima (kao što su spironolakton ili furosemid). Diuretici djeluju na bubrege tako da izlučuju više natrija i vode u urin kako bi ljudi više mokrili.
Ukoliko asictes izaziva nelagodu ili dovodi do osjećaja nedostatka zraka, tekućina se može ukloniti iglom umetnutom u trbuh - postupak koji se naziva terapijska paracenteza. Često dolazi do povrata ascitesa, ukoliko se bolesnici ne drže neslane dijete i ne uzimaju diuretik. Budući da se velika količina albumina obično gubi iz krvi u ascites, albumin se može nadoknađivati intravenskim putem.
Ako se velike količine tekućine često nakupljaju usprkos adekvatnoj terapiji, potrebno je napraviti portosistemski shunt ili bolesnika uputiti na transplantaciju jetre. Portosistemskim shuntom povezuje se portalnu venu ili jednu od njenih grana s gornjom šupljom venom i tako zaobilazi jetru. Međutim, postavljanje shunta je invazivni postupak i može uzrokovati probleme, kao što je pogoršanje moždane funkcije (hepatička encefalopatija) i pogoršanje jetrene funkcije.
Ako se postavi dijagnoza spontanog bakterijskog peritonitisa, daju se antibiotici poput cefotaksima. Budući da ova infekcija ima tendenciju ponavljanja, najčešće u roku od godine dana, nakon inicijalnog liječenja infekcije, potrebno je dati drugi antibiotik (kao što je norfloksacin) kako bi se spriječila ponovna infekcija.