Virusne infekcija središnjeg živčanog sustava u djece

Autor: Brenda L. Tesini, MD
Urednik sekcije: prof. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: Iva Hižar, dr. med.

Infekcije središnjeg živčanog sustava su često veoma ozbiljne. Meningitis zahvaća ovojnice koje okružuju mozak i leđnu moždinu. Encefalitis zahvaća mozak, odnosno moždane stanice.

  • Infekcije središnjeg živčanog sustava uzrokovane virusima mogu uzrokovati meningitis i encefalitis.

  • Simptomi obično počinju povišenom temperaturom i mogu progredirati do razdražljivosti, odbijanja hrane, glavobolje, bolova u vratu, a ponekad nastaju i konvulzije

  • Dijagnoza virusnih infekcija središnjeg živčanog sustava temelji se na lumbalnoj punkciji

  • Iako su mnoge infekcije blage, neke su vrlo ozbiljne i mogu završiti smrću

  • Antivirusni lijekovi obično nisu učinkoviti u liječenju infekcija središnjeg živčanog sustava, stoga djeca trebaju primati simptomatsku i potpornu terapiju (kao što su tekućine i lijekovi protiv bolova i za snižavanje temperature).

Virusi koji zahvaćaju središnji živčani sustav (mozak i leđnu moždinu) uključjuju herpesviruse (vidi također infekcije uzrokovane herpes simplex virusima), arbovirusi, coxsackie virusi, echo virusi te enterovirusi.

Neke od ovih infekcija primarno zahvaćaju moždane ovojnice (tkiva koja pokrivaju mozak i leđnu moždinu) i nazivaju se meningitisi. Virusni meningitis se ponekad naziva i aseptični meningitis. Meningitis također može biti uzrokovan i bakterijama (vidi Akutni bakterijski meningitis).

Druge virusne infekcije primarno zahvaćaju mozak i nazivaju se encefalitisi. Infekcije koje zahvaćaju i mozak i moždane ovojnice nazivaju se meningoencefalitisi. Meningitis se u djece javlja mnogo češće od encefalitisa.

Virusi djeluju na središnji živčani sustav na dva načina:

  • Mogu izravno zaraziti i uništiti stanice središnjeg živčanog sustava te uzrokovati lokalno oticanje tkiva tijekom akutne bolesti.

  • Određene virusne infekcije drugdje u tijelu mogu uzrokovati da imunološki sustav pogrešno napadne i ošteti stanice središnjeg živčanos sustava

Ovo kasnije oštećenje (postinfektivni encefalomijelitis ili akutni diseminirani encefalomijelitis) obično uzrokuje simptome nekoliko tjedana nakon oporavka od akutne bolesti.

Djeca mogu dobiti infekciju središnjeg živčanog sustava na različite načine. Novorođenče može raviti herpes virusnu infekciju nakon kontakta sa zaraženim sekretom u porodnom kanalu (vidi Herpes Simplex Virus (HSV) infekcije u novorođenčadi). Druge virusne infekcije se šire udisanjem zraka koji je kontaminiran kapljicama sekreta zaražene osobe. Infekcije arbovirusom se prenose ugrizom zaraženih insekata (epidemijski encefalitis).

Simptomi i liječenje virusnog meningitisa i encefalitisa kod starije djece i adolescenata su slični kao i kod odraslih. U dojenčadi i male djece nemogućnost izravne komunikacije otežava razumijevanje njihovih simptoma. Međutim, dojenčad s infekcijom središnjeg živčanog sustava obično ima neke od dolje opisanih simptoma.

Simptomi

Virusne infekcije središnjeg živčanog sustava kod novorođenčadi i dojenčadi obično počinju povišenom temperaturom. Novorođenče ne mora imati prisutne druge simptome i u početku se ne mora doimati bolesnim. Dojenče starije od mjesec dana obično postaje razdražljivo i nemirno te odbija jesti. Često se javlja povraćanje. Ponekad mekani dio na vrhu glave dojenčeta (fontanela) može biti uzdignut kada je dojenče u uspravnom položaju, što ukazuje na povišeni tlak unutar lubanje. Budući da se iritacija moždanih ovojnica pogoršava prilikom kretanja, dijete s meningitisom može pojačano plakati kod promjene položaja ili uzimanja u naručje (tzv. paradoksalni plač). Neka dojenčad razvija neobičan, piskav plač. Dojenčad s encefalitisom često ima konvulzije ili druge abnormalne pokrete. Dojenčad s teškim encefalitisom može postati letargična i komatozna i na kraju umrijeti

Infekcija uzrokovana herpes simplex virusom , koja je često lokalizirana samo u jednom dijelu mozga, može dovesti do konvulzija ili slabosti određenog dijela tijela. Dojenče s herpes simplex virus encefalitisom također može imati osip na koži, očima ili u usnoj šupljini. Osip se sastoji od crvenih mrlja s mjehurićima ispunjenim tekućinom, koji pucaju i pretvaraju se u kraste (vidi Herpes Simplex Virus (HSV) Infekcije u novorođenčadi).

Postinfektivni encefalomijelitis može uzrokovati brojne neurološke poteškoće, ovisno o dijelu mozga koji je zahvaćen. Djeca mogu imati slabost ruke ili noge, gubitak vida ili sluha, poteškoće pri hodanju, promjene u ponašanju, intelektualni invaliditet ili ponovljene napadaje. Neki od navedenih simptoma se mogu odmah uočiti. Drugi simptomi se mogu primijetiti tek kasnije, na primjer tijekom rutinskih testova sluha, vida i/ili testova inteligencije. Često s vremenom dolazi do povlačenja simptoma, ali ponekad ostaju trajne posljedice.

Dijagnoza

  • Lumbalna punkcija

Kod svakog novorođenčeta s povišenom temperaturom, kao i kod starije dojenčadi i djece s povišenom temperaturom i razdražljivošću ili neobičnim ponašanjem postoji sumnja na infekciju središnjeg živčanog sustava. Za postavljanje dijagnoze meningitisa ili encefalitisa, liječnici koriste lumbalnu punkciju kako bi dobili cerebrospinalni likvor (CSL) za laboratorijsku analizu. Kod virusnih infekcija, broj bijelih krvnih stanica(leukocita) je povećan u CSL-u, ali se ne vide bakterije. Dodatno se mogu napraviti imunološki testovi koji otkrivaju antitijela protiv virusa u uzorcima CSL-a, ali se ti rezultati obično čekaju nekoliko dana. Tehnike lančane reakcije polimerazom (PCR) dostupne su za brže detektiranje virusa herpes simplexa i enterovirusa u CSL-u.

(Elektroencefalografija) također može pomoći pri dijagnosticiranju encefalitisa uzrokovanih herpes virusima. Magnetska rezonanca (MRI) i kompjuterizirana tomografija (CT) mogu potvrditi dijagnozu, osobito u slučajevima postinfektivnog encefalomijelitisa.

Prognoza

Prognoza se uvelike razlikuje ovisno o vrsti infekcije. Mnoge vrste virusnog meningitisa i encefalitisa uzrokuju blagu kliničku sliku, a dijete se brzo i u potpunosti oporavlja. Druge vrste uzrokuju ozbiljnu bolest.

Infekcija mozga herpes simplex virusom može biti vrlo ozbiljna. Bez liječenja, oko 50% novorođenčadi s herpes simplex infekcijom mozga umire, a dvije trećine onih koji prežive ima ozbiljno oštećenje mozga. Čak i uz liječenje, oko 25% novorođenčadi umire, a do polovice preživjelih ima oštećenje mozga. Ukoliko neliječena herpes infekcija uključuje i druge dijelove tijela, uz mozak, smrtnost iznosi čak 85%.

Liječenje

  • Osigurati da se dijete osjeća udobno

  • Lijekovi za snižavanje povišene temperature i sprječavanje konvulzija

  • Za postinfektivni encefalomijelitis, kortikosteroidi ili druga terapija

Većina dojenčadi zahtijeva samo potpornu terapiju. To znači da ih treba čuvati na toplom mjestu, davati im dovoljno tekućine i lijekova za snižavanje temperature i sprječavanje napadaja. Antivirusni lijekovi nisu učinkoviti za većinu infekcija središnjeg živčanog sustava. Međutim, infekcije uzrokovane herpes simplex virusom mogu se liječiti aciklovirom, koji se prima venskim putem.

Postinfektivni encefalomijelitis može se liječiti kortikosteroidima ili drugim lijekovima koji smanjuju imunološki odgovor, a time i neurološka oštećenja.