Sirinks (lat. syrinx) je šupljina ispunjena tekućinom koja se razvija u kralježničnoj moždini (što se naziva siringomijelija), u moždanom deblu (što se naziva siringobulbija), ili u oboje.
-
Sirinksi mogu biti prisutni pri rođenju ili se mogu razviti kasnije zbog ozljede ili tumora.
-
Oboljeli mogu postati manje osjetljivi na bol i temperaturu te osjetiti slabost u rukama i nogama, ili mogu imati vrtoglavicu i probleme s pokretima očiju, okusom i govorom.
-
Magnetska rezonancija može otkriti sirinks.
-
Moguće je učiniti kirurški zahvat radi dreniranja sirinksa, ali to možda neće ispraviti problem.
(Vidi također Pregled poremećaja kralježnične moždine.)
Sirinksi su rijetki. U otprilike polovice ljudi koji imaju sirinks, on je prisutan pri rođenju, a zatim se on, iz slabo razumljivih razloga, povećava tijekom tinejdžerske ili mlade odrasle dobi. Često, djeca koja imaju sirinks kod rođenja također imaju i druge strukturalne abnormalnosti mozga, kralježnične moždine ili spoja između lubanje i kralježnice (poremećaji kraniocervikalnog prijelaza).
Obično su sirinksi koji se razviju kasnije u životu posljedica ozljeda ili tumora. Oko 30% tumora koji potječu iz kralježnične moždine s vremenom stvore sirinks.
Sirinksi koji rastu u kralježničnoj moždini vrše unutarnji pritisak. Imaju sklonost prvo zahvatiti živčana vlakna koja prenose informacije o boli i temperaturi od tijela do mozga. Kasnije, utječu na vlakna koja prenose signale iz mozga kako bi stimulirala pokrete mišića.
Sirinksi se mogu pojaviti bilo gdje duž kralježnične moždine. No najčešće počinju u vratu i mogu se protezati prema dolje tako da zahvate čitavu moždinu. Sirinksi koji se protežu u ili počinju u donjem dijelu moždanog debla mogu pritisnuti puteve u kralježničnoj moždini (koja prenosi živčane impulse između mozga i ostalih dijelova tijela) i na kranijalne živce (koji vode izravno iz mozga u druge dijelove glave i vrata).
Simptomi
Simptomi sirinksa obično počinju suptilno između adolescencije i oko 45. godine života.
Sirinksi u vratu (siringomijelija) često čine ljude manje osjetljivim na bol i temperaturu, osobito u rukama, gornjem dijelu leđa, donjem dijelu vrata i šakama. Iz tog razloga dovode do čestih posjekotina i opeklina na rukama i šakama. Oboljeli mogu ne primijetiti ovu smanjenu osjetljivost godinama. Kako se sirinks širi i produljuje, može uzrokovati slabost i gubitak (atrofiju) mišića, obično s početkom u šakama. Kasnije, sirinks uzrokuje slabost i grčeve u nogama. Simptomi mogu biti ozbiljniji na jednoj strani tijela.
Sirinksi u moždanom deblu (siringobulbija) mogu uzrokovati vrtoglavicu, nistagmus (brze pokrete očiju u jednom smjeru, nakon čega slijedi sporiji povratak u početni položaj), gubitak osjeta u licu (s jedne ili obje strane), gubitak okusa, poteškoće u govoru, promuklost, i otežano gutanje. Mišići jezika mogu oslabiti i smanjiti se. Siringobulbije su rijetke.
Dijagnoza
Liječnici mogu posumnjati na cistu kod male djece ili tinejdžera koji imaju tipične simptome.
Magnetska rezonancija (MR) cijele kralježnične moždine i mozga izvodi se nakon ubrizgavanja paramagnetskog kontrastnog sredstva, kao što je gadolinij. Gadolinij ocrtava sirinks (i tumor ako je prisutan), pomažući liječnicima da ga identificiraju.
Liječenje
Neurokirurg može napraviti otvor u sirinksu kako bi ga ispraznio i spriječio njegovo širenje, ali kirurški zahvat ne popravi uvijek problem. Čak i ako se sirinks odtereti, živčani sustav može biti već nepovratno oštećen. Simptomi možda neće biti ublaženi ili se sirinks može ponovno vratiti.
Poremećaji koji su doprinijeli ili uzrokovali sirinks (kao što su strukturne abnormalnosti ili tumori kralježnice) ispravljaju se kada je to moguće.