Religija i duhovnost su slični, ali ne i identični pojmovi. Religija se često smatra institucionalno utemeljenijom, strukturiranijom i uključuje više tradicionalnih rituala i praksi. Duhovnost se odnosi na neopipljivo i nematerijalno i stoga se može smatrati općenitijim pojmom koji nije povezan s određenom skupinom ili organizacijom. Može se odnositi na osjećaje, misli, iskustva i ponašanja povezana s dušom ili za potragom za svetim.
Tradicionalna religija uključuje dužnost i odgovornost. Duhovnost ima manje zahtjeva. Ljudi mogu odbaciti tradicionalnu religiju, ali se smatrati duhovnim. U Sjedinjenim Američkim Državama, više od 90% starijih osoba smatra se religioznim ili duhovnim. Oko 6 do 10% su ateisti i ne ovise o vjerskim ili duhovnim običajima ili tradiciji kako bi pronašli smisao.
Razina vjerskog sudjelovanja veća je među starijim osobama nego među bilo kojom drugom dobnom skupinom. Oko polovice starijih osoba posjećuje vjerske ustanove jednom tjedno ili češće. Za starije osobe, vjerska zajednica je najveći izvor društvene podrške izvan obitelji, a uključivanje u vjerske organizacije najčešći je oblik dobrovoljne društvene aktivnosti - češće nego svi drugi oblici dobrovoljnog društvenog djelovanja zajedno.
Prednosti
Ljudi koji su religiozni imaju bolje fizičko i mentalno zdravlje od nereligioznih ljudi, a vjernici mogu objasniti takve prednosti kao rezultat Božijeg djelovanja. Međutim, stručnjaci ne mogu utvrditi pridonosi li zdravlju djelovanje u religijskim grupama, ili religijske grupe naprosto prilače zdravije osobe. Ako je religija korisna, razlog tome nije jasan. Mnogi mogući čimbenici su pretpostavljeni (koristi za mentalno zdravlje, poticanje zdravijeg života i društvena podrška).
Dobrobiti mentalnog zdravlja
Religija može pružiti sljedeće pogodnosti za mentalno zdravlje:
Pozitivan stav o životu i bolesti koji vodi boljem zdravlju.
Osjećaj smisla i svrhe u životu, koji utječe na zdravije ponašanje i dobre društvene i obiteljske odnose.
Bolja sposobnost suočavanja s bolešću i invaliditetom.
Mnogi stariji ljudi navode da je religija najvažniji čimbenik koji im omogućuje da se nose s fizičkim zdravstvenim problemima i životnim stresovima (kao što su smanjenje financijskih sredstava ili gubitak supružnika ili partnera). Primjerice, pozitivan stav o budućnosti pomaže ljudima s tjelesnim problemima da ostanu motivirani za oporavak.
Postoje studije koje dokazuju da će starije osobe koje koriste religijske mehanizme suočavanja manje vjerojatno razviti depresiju i anksioznost od onih koji ne koriste takve mehanizme. Čak se i percepcija invaliditeta mijenja ovisno o stupnju religioznosti. Jedna studija o starijim ženama s frakturama kuka utvrdila je da je većina religioznih osoba imala nižu stopu depresije i da su mogli značajno dalje hodati nakon otpusta iz bolnice od onih koji su bili manje religiozni.
Načini promicanja zdravlja
Aktivno sudjelovanje u vjerskoj zajednici povezano je s boljim održavanjem tjelesnog funkcioniranja i zdravlja. Neke vjerske skupine (kao što su mormoni i adventisti) zagovaraju ponašanje koje je dobro za zdralje, kao što je izbjegavanje upotrebe duhana i alkohola. Manje je vjerojatno da će pripadnici ovih skupina razviti poremećaje povezane sa štetnim tvarima i žive duže od opće populacije.
Društvene pogodnosti
Vjerska uvjerenja i običaji često potiču razvoj zajednice i široke mreže društvene podrške. Široki društveni kontakti starijim osobama povećavaju vjerojatnost ranog otkrivanja bolesti i pridržavanja preporučenog liječenja jer članovi njihove zajednice postavljaju pitanja o njihovom zdravlju i medicinskoj skrbi. Starije osobe koje imaju široku društvenu mrežu pod manjim su rizikom od samozanemarivanja.
Skrbnici
Vjera također koristi skrbnicima. Studija provedena nad skrbnicima oboljelih od Alzheimerove bolesti i terminalne zločudne bolesti pokazala je da su se skrbnici s čestim religijskim uvjerenjima i širokim druptvenim kontaktima bolje nosili sa stresom i svojom ulogom skrbnika.
Štetni učinci
Religija nije uvijek korisna za starije osobe. Vjerska predanost može promicati prekomjernu krivnju, ograničenost, nefleksibilnost i tjeskobu. Religijska preobuzetost i obmana može se razviti kod osoba s obsesivno-kompulzivnim poremećajem, bipolarnim poremećajem, schizofrenijom, ili psihozom. Neki ljudi dožive snažne osjećaje odbacivanja i egzistencijalnu krizu kada ih vjerska zajednica ne prihvati, na primjer, zbog spola ili seksualnog identiteta.
Određene vjerske skupine obeshrabruju potrebnu psihičku i fizičku zdravstvenu skrb, uključujući liječenje koje spašaa život (na primjer, transfuzije krvi, liječenje infekcija opasnih po život i terapiju inzulinom), i mogu ih zamijeniti vjerskim obredima (poput molitve, pjevanja ili paljenja svijeća). Neke strože vjerske skupine mogu izolirati i otuđiti starije osobe od članova obitelji i šire društvene zajednice.
Uloga zdravstvenih djelatnika
Zdravstveni djelatnici mogu razgovarati sa starijim osobama o njihovim vjerskim uvjerenjima budući da ta uvjerenja mogu utjecati na duševno i fizičko zdravlje osobe. Poznavanje vjerskih uvjerenja osobe može u određenim okolnostima pomoći liječniku da pruži bolju zdrastvenu skrb:
Kod teško bolesnih osoba, osoba koje se nose s velikim stresom ili koje su blizu smrti moguće je potaknuti ili predložiti razgovor o jerskim pitanjima s praktičarom .
Religija može pomoći bolesnim osobama da se lakše nose s bolešću.
Religijske potrebe mogu utjecati na zdravlje ljudi ili zdravstveno ponašanje.
Kada liječnici ili drugi zdravstveni djelatnici razumiju duhovne potrebe osobe, mogu joj pomoći da dobije potrebnu pomoć (na primjer, duhovno savjetovanje, kontakt s grupama za podršku, sudjelovanje u vjerskim aktivnostima ili kontakst s članovima vjerske zajednice). Liječnici mogu pitati bolesnika jesu li duhovna uvjerenja važan dio njihovog života i kako ta uvjerenja utječu na način na koji se brinu o sebi. Liječnici mogu tražiti od bolesnika da opišu svoje najvažnije mehanizme suočavanja sa svojim stanjem. Ako osoba izrazi interes za vjerskim ili duhovnim sredstvima, liječnici mogu pitati postoje li prepreke za pristup takvim sredstvima i mogu preporučiti alternative. Na primjer, liječnici mogu predložiti usluge prijevoza za starije osobe koje nisu u mogućnosti pohađati vjerske obrede.
Ponekad starije osobe lakše prihvaćaju savjete svećenika nego profesionalca iz područja mentalnog zdravlja. Kada su članovi svećenstva obučeni za savjetovanje i prepoznavanje potreba za liječenjem mentalnih poremećaja, takvi vjerski savjetnici mogu biti vrlo korisni. Članovi svećenstva također mogu pomoći osobi da dobije potrebnu potporu od zajednice - primjerice, posjete nakon otpusta iz bolnice ili osiguravanejm obroka ili prijevoza.