"Toksin" se često labavo koristi za označavanje bilo kojeg otrova, ali se tehnički odnosi samo na otrovnu kemikaliju koju proizvodi neki organizam (iako neki toksini sada mogu biti proizvedeni i sintetički). Zato što toksini koji se koriste kao oružje za masovno uništenje ne uključuju infektivne agense iz kojih su izvedeni, nisu prenosivi s osobe na osobe. Stoga, toksini su više nalik na kemijske agense nego biološke agense jer izazivaju trovanje, a ne zarazu.
Poznate su stotine toksina. Međutim, teško je napraviti velike količine većine toksina i teško ih je raširiti dovoljno daleko da utječu na mnogo ljudi. Stoga je većina toksina prikladnija za atentat nego za masovno uništenje. Samo četiri toksina smatraju se agensima visokog stupnja opasnosti po američkim Centrima za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC):
Od ovih se samo botulinum toksin svrstava u redove s najvišim prioritetom. Epsilon toksin iz C. perfringens je uglavnom povijesnog interesa kao agensa kojeg je navodno razvio Irak 1980-ih.
Botulinum toksin
Botulinum toksin, ili botulinum neurotoksin, odnosi se na bilo koji od sedam poznatih tipova neurotoksina koje proizvodi bakterija Clostridium botulinum. Botulizam koji se prenosi hranom, botulizam rana, i dječji botulizam opisani su drugdje. Masovne žrtve botulinum neurotoksina mogu nastati uslijed široke zaraze hrane ili vode ili od udisanja aerosolnog oblika.
Botulinum neurotoksin blokira jednu od vrsta kemikalija koje živčane stanice koriste za slanje signala drugim živčanim stanicama i mišićima (neurotransmiteri). Budući da određena signalna kemikalija, acetilkolin, ne radi ispravno, ljudi postaju slabi ili paralizirani. Tipično paraliza počinje u gornjem dijelu tijela oko 12 do 36 sati (u rasponu od 2 sata do 8 dana) nakon izlaganja botulinskom neurotoksinu i proteže se prema dolje. Toksin ne ulazi u mozak, stoga ne utječe na razmišljanje.
Liječnici daju antitoksin venom. Antitoksin postaje postupno manje učinkovit s razvojem simptoma i znakova bolesti.
Ricin i Abrin
Ricin potječe od graha biljke ricinus, a abrin potječe od rakova oka (vidi Trovanje biljkama i grmljem: ricinus i rakovo oko). Iako je ricin bio ubrizgan u pokušajima atentata, masovne žrtve vjerojatno bi uključivale udisanje aerosolnog oblika toksina.
Simptomi trovanja ricinom i abrinom razlikuju se prema načinu izlaganja. U roku od 4 do 8 sati izloženosti inhalaciji, ljudi razvijaju kašalj, respiratorni distres i vrućicu. Mnogi organi su postupno pogođeni tijekom sljedećih 12 do 24 sata, što dovodi do kronične respiratorne insuficijencije i često do smrti. Ne postoji specifičan protuotrov ili antitoksin, a liječenje se fokusira na potporu disanja osobe.
Stafilokokni enterotoksin B
Stafilokokni enterotoksin B je jedan od 7 enterotoksina (toksina koji djeluju u crijevu) koje proizvode bakterije Staphylococcus aureus. Stafilokokni enterotoksin B je odgovoran za stafilokokno trovanje hranom kada se proguta. Masovne žrtve mogu biti posljedica namjerne zaraze hrane, ali i udisanja aerosolnog oblika toksina.
Simptomi se obično javljaju 1 do 12 sati nakon gutanja i 2 do 12 sati (s rasponom od 1.5 do 24 sata) nakon inhalacije. Nakon početnih simptoma sličnih gripi, vrućice, zimice, glavobolje i bolova u mišićima, kasniji simptomi ovise o putu izlaganja. Gutanje uzrokuje mučninu, povraćanje i proljev tijekom 1 do 2 dana. Udisanje uzrokuje kašalj, bol u prsima i često nadraženost nosa i kongestiju. Upala očiju (konjunktivitis) može biti posljedica kontakta aerosola s očima. Udisanje može u rijetkim slučajevima uzrokovati smrt. U preživjelih, vrućica može trajati do 5 dana a kašalj 4 tjedna. Posebni laboratorijski testovi mogu pomoći liječnicima da potvrde dijagnozu. Liječnici liječenjem ciljaju u olakšavanju simptoma osobe.
Stavovi izneseni u ovom članku su stavovi autora i ne odražavaju službenu politiku Ministarstva vojske, Ministarstva obrane ili Vlade Sjedinjenih Američkih Država.