Radionuklidno snimanje

Autor: Mehmet Kocak, MD
Urednik sekcije: Ivan Bekavac, dr. med.
Prijevod: Mia Šalamon Janečić, dr. med.

U radionuklidnom snimanju, radionuklidi se koriste za izradu slika. Radionuklid je radioaktivni oblik elementa što znači da je nestabilan atom koji postaje stabilan emitiranjem energije zračenjem. Većina radionuklida oslobađa fotone visoke energije kao gama zrake (koje su rendgenske zrake koje se javljaju u prirodi, a koje nisu proizvedene ljudskom aktivnosti) ili čestice (kao što su pozitroni, koji se koriste u pozitronskoj emisijskoj tomografiji). (Vidi također Ozljeda zračenjem.)

Radionuklidi se također koriste za liječenje određenih poremećaja, kao što su poremećaji štitnjače.

Postupak za radionuklidno snimanje

Označavanje radionuklidom

Za skeniranje, radionuklid se koristi za označavanje tvari koja se nakuplja u određenom dijelu tijela. Koriste se različite tvari ovisno o tome koji dio tijela treba procijeniti.

Tvar se može akumulirati jer je tijelo koristi (metabolizira), kao na primjer:

  • Jod se koristi za stvaranje hormona štitnjače i tako se nakuplja u štitnoj žlijezdi.

  • Difosfonat se nakuplja tamo gdje se kost popravlja ili obnavlja.

Ili se tvar može abnormalno akumulirati u određenom području, kao na primjer:

  • Crvene krvne stanice se nakupljaju u crijevima kada crijevo brzo krvari.

  • Bijele krvne stanice se nakupljaju u područjima koja su upaljena ili inficirana.

Praćenje radionuklida

Kombinacija radionuklida i tvari koju obilježava naziva se radioaktivni obilježivač. S pretragom liječnici mogu vidjeti gdje nakuplja obilježivač i odašilje zračenje, što se otkriva posebnim skenerima ili kamerama, kao što je gama kamera. Kamera stvara ravnu sliku mjesta gdje se nakuplja obilježivač. Ponekad računalo analizira zračenje da bi proizvelo niz dvodimenzionalnih slika koje izgledaju kao kriške tijela.

Obično se obilježivač ubrizgava u venu, ali za neke pretrage se obilježivač proguta, udahne ili ubrizga pod kožu (potkožno) ili u zglob. Snimanje se vrši nakon što je obilježivač imao vremena doći u ciljna tkiva (što može biti gotovo odmah ili trajati do nekoliko sati).

Prije, tijekom i nakon zahvata

Prije nekih testova (kao što je skeniranje žučnog mjehura), od osobe se traži da ne konzumira jelo ni pića nekoliko sati. Odjeću obično ne treba ukloniti.

Osoba mora mirno ležati tijekom skeniranja, što obično traje oko 15 minuta. Međutim, ponekad se skeniranje mora ponoviti nakon nekog vremena, često nekoliko sati kasnije.

Nakon pretrage, preporuča se piti dodatnu količinu tekućine kako bi se pomoglo tijelu eliminirati radionuklid. Uobičajene aktivnosti mogu se odmah nastaviti.

Radionuklid u tijelu ponekad pokreće detektore radioaktivnosti koji se koriste u sigurnosne svrhe. Detektore može nositi policija ili mogu biti biti smješteni u blizini transportnih centara i na drugim područjima visoke sigurnosti. Koliko dugo radionuklid može pokrenuti detektore varira ovisno o radionuklidu, ali je obično nekoliko dana ili manje. Kako bi se spriječili problemi sa sigurnošću, liječnik često daje osobi potvrdu je imala radionuklidno snimanje.

Upotreba radionuklidnih snimanja

Radionuklidno snimanje se može koristiti za procjenu mnogih dijelova tijela: štitne žlijezde, jetre i žučnog mjehura, pluća, urinarnog trakta, kosti, mozga i određenih krvnih žila.

Budući da tijelo metabolizira mnoge tvari (kao što je jod) koje se koriste za označavanje radionuklida, radionuklidno skeniranje može ponekad dati informacije o tome kako tkivo funkcionira, kao i kako izgleda.

Različiti radionuklidi koriste se za prikaz različitih dijelova tijela ili vrsta poremećaja, kao na primjer:

  • Protok krvi u srcu:talijum se koristi za prikaz protoka krvi kroz arterije koje nose krv u srce. Dakle, to može pomoći liječnicima da procijene bolest koronarnih arterija. Da bi se utvrdilo kako srce funkcionira kada naporno radi, liječnici ponekad koriste talij tijekom testiranje pod opterećenjem, obično tako da osoba hoda ili trči na pokretnoj traci. Ovaj test također može pokazati koliko dobro srce pumpa. Test se može obaviti nakon srčanog udara kako bi pomogao liječnicima procjeniti prognozu.

  • Kost: Jer se obilježivačtehnecij nakuplja u kosti, koristi se za prikaz kostura. Koristi se za procjenu da li se rak proširio (metastazirao) na kosti i infekcije kostiju.

  • Upala: Tehnecij ili drugi radionuklidi koriste se za označavanje bijelih krvnih stanica koje se nakupljaju na mjestima upale ili infekcije. Ova pretraga pomaže liječnicima da prepoznaju upalu i infekciju.

  • Krvarenje: Tehnecij se koristi za označavanje crvenih krvnih stanica. Ovaj test pomaže liječnicima da pronađu mjesto krvarenja u crijevima.

  • Žučnjak i žučni vodovi: označena je iminodiacetatna kiselina. Jetra postupa s ovim radionuklidom kako bi postupala sa žuči. Dakle, iminodiacetatna kiselina se nakuplja gdje se nakuplja žuč. Ova pretraga se koristi kako bi se provjerilo da li postoji začepljenje žučnih putova, curenja žuči i poremećaja žučnog mjehura.

Radionuklidno skeniranje također se koristi kako bi se provjerile određene vrsta raka, kao npr. rak pluća koji se proširio na jetru, rak štitnjače i kolorektalni rak.

Varijacije radionuklidnog snimanja

Kompjutorizirana tomografija emisijom jednog fotona (SPECT)

SPECT je sličan kompjutoriziranoj tomografiji, ali koristi radionuklidne gama zrake umjesto rendgenskih.

Za SPECT, osoba leži na motoriziranom stolu. Rotirajuća gama kamera snima slike iz mnogo različitih kutova (tomogrami), od kojih svaka predstavlja krišku tijela, a računalo se koristi za konstrukciju u 2- i 3-dimenzionalne slike. Ove slike pomažu liječnicima da preciznije lociraju strukture i abnormalnosti.

Ovisno o području koje se procjenjuje, može biti potrebno ne konzumirati jelo ni piće prije testa. Test obično traje 30 do 90 minuta.

Nedostaci radionuklidnog snimanja

Količina izloženosti zračenju od radionuklidnog snimanja ovisi o tome koji se radionuklid koristi i koliko ga se koristi. Primjerice, kod snimanja pluća, doza je slična onoj koja se koristi za oko 100 rendgenskih snimaka prsnog koša. Druga snimanja mogu uključivati više ili manje zračenja.

Radionuklidno snimanje može trajati satima zbog potrebnog čekanja između davanja radionuklida i snimanja kako bi se dalo vrijeme radionuklidu da dosegne ciljno tkivo.

Snimke radionuklidnog snimanja nisu tako precizne kao one s rendgenom, kompjutoriziranom tomografijom (CT), magnetskom rezonancijom (MR) i mnogim drugim slikovnim pretragama.

Obzirom da zračenje može utjecati na fetus, žene koje su trudne ili bi mogle biti trudne trebaju obavijestiti svog liječnika.