Cijepljenje u dječjoj dobi

Autor: Michael J. Smith, MD, MSCE
Urednik sekcije: prof. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: Antonia Jeličić Kadić, dr. med.

Djeca se cijepljenjem mogu zaštiti od zaraznih bolesti. Cjepiva sadrže ili neinfektivne dijelove bakterija ili virusa ili cjelovite oblike tih organizama koji su oslabljeni tako da ne mogu uzrokovati bolest. Cijepljenje (obično injekcijom) stimulira imunološki sustav tijela da se brani od te bolesti. Cijepljenjem se postiže imunost na određenu bolest i stoga se ponekad naziva imunizacijom (vidi također Pregled imunizacije).

Učinkovitost cjepiva

Cjepiva su eliminirala velike boginje i gotovo i neke druge zarazne bolesti, kao što su dječja paraliza i ospice, koji su nekada bili uobičajene dječji pošasti u Sjedinjenim Američkim Državama. Unatoč tom uspjehu, važno je da zdravstveni djelatnici nastave cijepiti djecu. Mnoge bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem još uvijek su prisutne u Sjedinjenim Američkim Državama i u drugim dijelovima svijeta. Te se bolesti mogu vrlo brzo širiti među necijepljenom djecom koja, zbog lakoće modernih putovanja, mogu biti izložena čak i ako žive u područjima gdje bolest nije uobičajena.

Sigurnost cjepiva

Nijedno cjepivo nije 100% učinkovito i 100% sigurno. Nekolicina cijepljene djece ne razvije imunost, a nekoliko razvije nuspojave. Najčešće su nuspojave blage, kao što su bol na mjestu ubrizgavanja, osip ili blaga temperatura. Vrlo rijetko postoje ozbiljniji problemi.

Cjepiva se stalno poboljšavaju kako bi se osigurala sigurnost i učinkovitost. Poboljšanje cjepiva uključuju upotrebu

Oralno polio cjepivo, koje se sastoji od živog, oslabljenog virusa, može uzrokovati poliomijelitis ako mutirani virus oslabi, što se događa jednom na svakih 2,4 milijuna djece. Iako je taj rizik izuzetno nizak, liječnici u Sjedinjenim Američkim Državama potpuno su prešli na korištenje injekcijskog cjepiva protiv poliomijelitisa.

Prije nego se cjepivo može licencirati, on (kao i svaki drugi medicinski proizvod) mora se testirati u sklopu kontroliranih kliničkih ispitivanja. Takva ispitivanja uspoređuju novo cjepivo s placebom ili postojećim cjepivom za istu bolest. Takva ispitivanja pokazuju je li cjepivo učinkovito i otkrivaju učestale nuspojave. Međutim, neke nuspojave su previše rijetke da bi se mogle otkriti u bilo kojem kliničkom ispitivanju razumne veličine i postaju očite tek nakon redovitog korištenja cjepiva u većeg broja ljudi. Zbog toga je organiziran sustav nadzora nazvan Sustav izvještavanja o štetnom događaju cjepiva (vidi VAERS) te se na takav način omogućilo kontinuirano praćenje sigurnosti cjepiva koji se koriste u široj javnosti. VAERS prikuplja izvješća osoba koje vjeruju da su imale nuspojave nakon nedavnog cijepljenja i od zdravstvenih djelatnika koji identificiraju određene nuspojave nakon primjene cjepiva, čak i ako nisu sigurni da li su nuspojave povezane s cjepivom.

Kako bi pomogla ljudima da procijene rizike od cijepljenja, američka vlada zahtijeva od liječnika da roditeljima dostavi Izjavu o informacijama o cijepljenju svaki put kada se dijete cijepi. Također, uspostavljen je savezni program kompenzacije ozljeda cjepiva kako bi se ljudima nadoknadile oštećenja koja su dokazano povezana s cjepivom. Ovaj je program uspostavljen jer liječnici i cijeli zdravstveni sustav žele što više djece zaštiti od bolesti koje su opasne po život. Prilikom razmatranja rizika od cijepljenja, roditelji moraju imati na umu da su koristi od cijepljenja daleko veće od rizika.