Azbestoza je opsežno (difuzno) stvaranje ožiljkastog tkiva u plućima uzrokovano udisanjem azbestne prašine.
-
Azbestoza uzrokuje zaduhu i smanjuje sposobnost podnošenja napora (fizičkog opterećenja).
-
Dijagnoza se obično postavlja rendgenskim snimanjem pluća i kompjutoriziranom tomografijom (CT) prsnog koša.
-
Azbestoza se može spriječiti tako da se izloženost azbestu svede na najmanju moguću mjeru.
-
Terapija uključuje davanje kisika i druge mjere za olakšavanje disanja.
(Vidi također Pregled bolesti pluća izazvanih vanjskim čimbenicima.)
Azbest je sastavljen od vlaknastih mineralnih silikata različita kemijskog sastava. Udahnuta azbestna vlakna talože se duboko u plućima uzrokujući stvaranje ožiljaka. Udisanje azbesta također može uzrokovati zadebljanje obadva sloja membrane koja prekriva pluća (poplućnica ili pleura). Ova zadebljanja nazivaju se pleuralni plakovi. Ti plakovi ne postaju kancerogeni.
Azbest također može uzrokovati i rak pluća. Rak pluća izazvan azbestom dijelom je povezan s razinom izloženosti azbestnim vlaknima. Među ljudima koji imaju azbestozu, rak pluća javlja se najčešće kod onih koji su uz to i pušači, osobito ako puše više od 1 kutije cigareta dnevno.
Iako je javnost zabrinuta zbog opasnosti koje nosi azbest, ljudi bez profesionalne izloženost imaju vrlo nizak rizik od razvoja plućne bolesti povezane s azbestom. Azbest se mora razbiti na sitne komadiće da bi se mogao udahnuti u pluća. Zbog povećanog rizika u opasnosti su i radnici koji ruše zgrade koje sadrže izolacijski materijal od azbesta. Ljudi koji redovito rade s azbestom izloženi su najvećem riziku od razvoja bolesti pluća. Što je čovjek više izložen azbestnim vlaknima, to je veća opasnost od razvitka bolesti povezanih s azbestom.
Simptomi
Simptomi azbestoze javljaju se postupno i tek nakon što velika područja pluća prekriju brojni vezivni ožiljci. Zbog ožiljaka pluća postaju kruta (izgube elastičnost). Prvi simptomi su blaga zaduha i smanjena sposobnost podnošenja fizičkog opterećenja (napora). Pušači koji imaju kronični bronhitis i azbestozu mogu kašljati i hripati (piskanje u plućima). Postupno, disanje postaje sve teže i teže. Kod oko 15% ljudi s azbestozom razvija se jaka zaduha i zatajenje disanja (respiratorna insuficijencija).
Batićasti prsti su naziv za zadebljanje vrhova prstiju na rukama ili nogama uz nestanak kuta između prsta i ležišta nokta (promjenu kuta pod kojim nokti izlaze). Ako su pluća ozbiljno oštećena, može doći do naprezanja (opterećenja) srca, što može naposljetku uzrokovati jednu vrstu zatajenje srca (cor pulmonale).
Dijagnoza
Osobe s azbestozom obično imaju oštećenu plućnu funkciju, pa liječnik koji prisloni stetoskop nad pluća obično može čuti nenormalne šumove poput pucketanja (krepitacije). Ljudima koji su prema anamnestičkim podacima bili izloženi azbestu, liječnici ponekad mogu dijagnosticirati azbestozu na temelju rendgenskih snimaka ili kompjutorizirane tomografije (CT) prsnog koša visoke rezolucije koja pokazuje karakteristične promjene. Za postavljanje dijagnoze rijetko je potrebna biopsija pluća.
Prevencija
Bolesti nastale udisanjem azbesta mogu se spriječiti tako da se količina azbestne prašine i vlakana na radnom mjestu smanji na najmanju moguću mjeru. Budući da su industrije koje rade s azbestom poboljšale zaštitne mjere i smanjile količinu azbestne prašine, danas sve manji broj ljudi razvije azbestozu. Materijali ugrađeni u kuću koji sadrže azbest obično izazivaju zabrinutost samo ako se planira uklanjanje ili obnavljanje takve kuće. U tom slučaju uklanjanje trebaju obaviti radnici obučeni za siguran rad s azbestnim materijalom.
Pušači koji su bili u dodiru s azbestom mogu prestankom pušenja smanjiti rizik od raka pluća, a jedanput godišnje bi trebali uraditi kontrolni rendgenski snimak prsnog koša.
Cijepljenje protiv pneumokoka i gripe preporučuje se osobama koje su bile u dodiru s azbestom kako bi se zaštitile od infekcija na koje radnici mogu biti osjetljiviji.
Liječenje
Većina terapijskih postupaka za azbestozu olakšava simptome. Terapija kisikom (oksigenoterapija) ublažava zaduhu. Lijekovi i druge mjere, uključujući ograničavanje unosa soli i gubitak tjelesne težine (mršavljenje), ako je potrebno, može ublažiti zatajenje (popuštanje) srca.
Plućna rehabilitacija može pomoći ljudima da se nose s plućnim simptomima i poboljšati kvalitetu života.