Azbestoza je opsežno (difuzno) stvaranje ožiljnog tkiva u plućima uzrokovano udisanjem azbestne prašine.
-
Azbestoza dovodi do zaduhe (otežanog disanja) i smanjuje sposobnost podnošenja napora (fizičkog opterećenja).
-
Dijagnoza se obično postavlja rendgenskim snimanjem pluća i kompjutoriziranom tomografijom prsnog koša (CT toraksa).
-
Azbestoza se može spriječiti tako da se izloženost azbestu svede na najmanju moguću mjeru.
-
Liječenje uključuje primjenu kisika i druge postupke za olakšavanje disanja.
(Vidi također Pregled bolesti pluća izazvanih vanjskim čimbenicima.)
Azbest je skupina prirodnih spojeva čija su svojstva, otpornost na toplinu i čvrstoća, omogućila njegovu široku primjenu u proizvodnji materijala koji se koriste u građevinarstvu i brodogradnji, u automobilskoj industriji za izradu kočnica te u nekim tekstilnim proizvodima. Azbest se može naći u niskim koncentracijama u zraku, vodi i tlu, ali ta niska koncentracija u okolišu ne predstavlja značajan čimbenik u razvoju bolesti kod ljudi. Azbest je građen od vlaknastih mineralnih silikata različitog kemijskog sastava. Udahnuta azbestna vlakna talože se duboko u plućima i dovode do stvaranja ožiljaka. Udisanje azbestne prašine također može dovesti do zadebljanja oba lista ovojnice koja prekriva pluća (poplućnice ili pleure). Ta se zadebljanja nazivaju pleuralni plakovi. Ti plakovi ne postaju zloćudni (kancerogeni).
Azbest također može uzrokovati i rak pluća. Rak pluća izazvan azbestom dijelom je povezan sa stupnjem izloženosti azbestnim vlaknima. Među osobama s azbestozom rak pluća najčešće se javlja kod onih koji su uz to i pušači, osobito kod onih koji puše više od jedne kutije dnevno.
Iako je javnost zabrinuta zbog opasnosti koje nosi azbest, osobe koje nisu profesionalno izložene imaju vrlo nizak rizik od razvoja bolesti pluća povezanih s azbestom. Azbest se mora razbiti na vrlo sitne čestice da bi se mogao udahnuti i dospjeti u pluća. Većem riziku izloženi su radnici koji ruše zgrade čija izolacija sadrži azbest. Osobe koje redovito rade s azbestom izložene su najvećem riziku od razvoja plućnih bolesti. Što je osoba više izložena azbestnim vlaknima, to je veći rizik od razvitka bolesti povezanih s azbestom.
Simptomi
Simptomi azbestoze
Simptomi azbestoze javljaju se postupno, tek nakon što velika područja pluća prekriju brojni vezivni ožiljci (fibroza). Zbog ožiljaka pluća postupno postaju kruta i gube elastičnost. Prvi simptomi su blaga zaduha i smanjena sposobnost podnošenja fizičkog opterećenja (napora). Pušači koji uz azbestozu imaju i kronični bronhitis (dugotrajnu upalu velikih dišnih putova) mogu kašljati i hripati, uz piskanje ili zviždanje u plućima. S vremenom disanje postaje sve otežanije. U oko 15% osoba s azbestozom razvijaju se teška zaduha i respiratorna insuficijencija (stanje u kojem pluća ne mogu dovoljno opskrbiti tijelo kisikom i/ili ukloniti ugljikov dioksid; nap. prev.).
Batićasti prsti naziv su za zadebljanje vrhova prstiju na rukama ili nogama uz nestanak kuta između prsta i ležišta nokta, odnosno promjenu kuta pod kojim nokti izlaze. Ako su pluća teško oštećena, može doći do naprezanja (preopterećenja) srca, što naposljetku može uzrokovati posebnu vrstu zatajenja srca (cor pulmonale).
Dijagnoza
Dijagnoza azbestoze
Osobe s azbestozom obično imaju oštećenu plućnu funkciju, pa liječnik koji prisloni stetoskop nad pluća obično može čuti nenormalne (patološke) zvukove poput pucketanja, tzv. krepitacije (zvukove koji se javljaju kod hodanja po suhom snijegu; nap. prev.). Kod osoba koje su prema anamnestičkim podacima bile izložene azbestu, liječnici ponekad mogu postaviti dijagnozu azbestoze na temelju rendgenske snimke ili kompjutorizirane tomografije prsnog koša visoke rezolucije (HRCT) koja pokazuje karakteristične promjene. Za postavljanje dijagnoze rijetko je potrebna biopsija pluća.
Prevencija
Prevencija azbestoze
Bolesti nastale udisanjem azbesta mogu se spriječiti tako da se količina azbestne prašine i vlakana na radnom mjestu smanji na najmanju moguću mjeru. Budući da su industrije koje rade s azbestom poboljšale zaštitne mjere i smanjile količinu azbestne prašine, danas sve manji broj ljudi obolijeva od azbestoze. Materijali ugrađeni u kuću koji sadrže azbest obično izazivaju zabrinutost samo ako se planira uklanjanje ili obnavljanje takve kuće. U tom slučaju uklanjanje trebaju obaviti radnici obučeni za siguran rad s azbestnim materijalom.
Pušači koji su bili u dodiru s azbestom mogu prestankom pušenja smanjiti rizik od raka pluća, a jedanput godišnje bi trebali učiniti kontrolnu rendgensku snimku prsnog koša.
Osobama koje su bile u dodiru s azbestom preporučuje se cijepljenje pneumokoknim cjepivom jednokratno te cijepljenje protiv gripe svake godine, kako bi se zaštitile od infekcija na koje mogu biti osjetljivije.
Liječenje
Liječenje azbestoze
Većina terapijskih postupaka za azbestozu olakšava simptome. Terapija kisikom (oksigenoterapija) ublažava zaduhu. Lijekovi i druge mjere, uključujući ograničenje unosa soli te gubitak tjelesne težine (mršavljenje), ako je potrebno, mogu ublažiti simptome zatajenja (popuštanja) srca.
Plućna rehabilitacija može pomoći osobama da se lakše nose s plućnim (respiratornim) simptomima i poboljšaju kvalitetu života.