Poremećaj orgazma je nedostatak ili odgađanje seksualnog vrhunca (orgazma) iako je seksualna stimulacija dovoljna i žena je seksualno uzbuđena, mentalno i emocionalno.
-
Žene možda neće doživjeti orgazam ako se vođenje ljubavi završi prerano, nema dovoljno predigre ili se boje gubitka kontrole ili opuštanja.
-
Žene se potiče na samo-stimulaciju (masturbacija), a za neke žene psihološke terapije su korisne.
Količina i vrsta stimulacije koja je potrebna za orgazam uvelike varira od žene do žene. Većina žena može dosegnuti orgazam kada se stimulira klitoris (koji odgovara penisu kod muškaraca), ali manje od polovice žena tijekom seksa postiže orgazam. Oko 1 od 10 žena nikada ne dosegne orgazam, ali mnoge od njih ipak smatraju seksualnu aktivnost zadovoljavajućom.
Žene s poremećajem orgazma ne mogu doživjeti orgazam ni pod kojim okolnostima, čak ni kad masturbiraju i kada su jako uzbuđene. Međutim, nemogućnost postizanja orgazma obično se javlja jer žena nije dovoljno uzbuđena i u tom slučaju se smatra poremećajem uzbuđenja, a ne poremećajem orgazma. Nemogućnost doživljavanja orgazma smatra se poremećajem samo kada nedostatak orgazma uznemirava ženu. Vođenje ljubavi bez orgazma može uzrokovati frustraciju i može rezultirati ogorčenjem, a ponekad i odbojnošću prema bilo čemu seksualnom.
Uzroci
Situacijski i psihološki čimbenici mogu pridonijeti orgazmičkom poremećaju. One uključuju sljedeće:
-
Vođenje ljubavi koje dosljedno završava prije nego što se žena dovoljno uzbudi (kao kod prerane ejakulacije muškarca)
-
Nedovoljna predigra
-
Nedostatak razumijevanja o tome kako funkcioniraju njihovi genitalni organi kod jednog ili oba partnera
-
Loša komunikacija o seksu (na primjer, o tome u kakvoj vrsti stimulacije osoba uživa)
-
Problemi u vezi, kao što su neriješeni sukobi i nedostatak povjerenja
-
Strah o kvaliteti seksualne izvedbe
-
Strah od napuštanja, ranjivosti i nemogućnosti kontrole (možda kao dio straha o gubitku kontrole nad svim aspektima njihovog života ili kao dio opće sklonosti da zadrže emocije pod kontrolom)
-
Fizički ili emocionalno traumatično iskustvo, kao što je seksualno zlostavljanje
-
Psihološki poremećaji (kao što je depresija)
Fizički poremećaji mogu također doprinijeti poremećaju orgazma. Oni uključuju oštećenje živaca (kao rezultat dijabetesa, ozljede kralježnične moždine ili multiple skleroze) i abnormalnosti genitalnih organa.
Određeni lijekovi, osobito selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI, vrsta antidepresiva - vidi: ), mogu posebno inhibirati orgazam.
Liječenje
Liječnici mogu ohrabriti žene da nauče kakav im je dodir ugodan i uzbudljiv tako da pokušaju samo-stimulaciju (masturbacija). Ostale tehnike koje mogu pomoći uključuju tehnike opuštanja i vježbe osjetilne usmjerenosti. U vježbama osjetilne usmjerenosti partneri se izmjenjuju dodirujući se na ugodne načine ( vidi: Liječenje). Parovi mogu pokušati koristiti više podražaja ili različite podražaje, kao što su vibrator, fantazije ili erotski videozapisi. Vibrator može biti posebno koristan kada postoji oštećenje živaca.
Obrazovanje o seksualnoj funkciji može pomoći. Kod nekih žena, uključivanje stimulacije klitorisa može biti sve što je potrebno.
Psihološke terapije, kao što su kognitivno-bihevioralna terapija i kognitivna terapija utemeljena na usredotočenoj svjesnosti (MBCT -), može pomoći ženama u prepoznavanju i upravljanju strahom od prepuštanja kontrole, straha od ranjivosti ili pitanja povjerenja u partnera. Psihoterapija može biti korisna za žene koje su seksualno zlostavljane ili imaju psihološke poremećaje, jednako kao i MBCT. Prakticiranje uredotočene svjesnosti (fokusiranje na ono što se događa u datom trenutku) može pomoći ženama da obrate pažnju na seksualne senzacije, bez prosuđivanja ili praćenja onoga što se događa.
Ako je uzrok SSRI, dodavanje bupropiona (različite vrste antidepresiva) može pomoći. Drugi antidepresiv također može biti uveden kao susptitucija. Neki dokazi upućuju na to da sildenafil može pomoći ženama da ponovno postignu orgazam ako su ga prestale doživljavati nakon početka uzimanja SSRI-a.
Starenje u središtu pozornosti
|
Glavni razlog zbog kojeg starije žene odustaju od seksa je nedostatak seksualno funkcionalnog partnera. Međutim, promjene vezane uz dob, osobito one uzrokovane menopauzom, mogu povećati vjerojatnost da će žene doživjeti seksualnu disfunkciju. Također, poremećaji koji mogu ometati spolnu funkciju, kao što su dijabetes, ateroskleroza, infekcije mokraćnog sustava i artritis, postaju češći kako žene stare. Međutim, ove promjene ne moraju okončati seksualnu aktivnost i užitak, a sve seksualne disfunkcije kod starijih žena nisu uzrokovane promjenama koje su povezane s dobi.
Kod starijih žena, kao i kod mlađih žena, najčešći problem je niska seksualna želja.
Kao što žene stare, proizvodi se manje estrogena.
-
Tkivo oko otvora vagine (stidne usne) i zidovi vagine postaju manje elastični i stanjuju se (poremećaj koji se naziva atrofični vaginitis). Ova promjena može uzrokovati bol tijekom seksualne aktivnosti koja uključuje penetraciju.
-
Sekrecija vagine je smanjena, osiguravajući manje podmazivanja tijekom spolnog odnosa.
-
Proizvodnja testosterona započnne padati kada su žene u svojim 30-im godinama te se potpuno zaustavlja oko 70-te godine. Nije jasno da li to smanjenje dovodi do smanjenja seksualnog interesa i odgovora.
-
Kiselost vagine se smanjuje, što povećava vjerojatnost da će genitalije postati iritirane i da će se razviti infekcija.
-
Manjak estrogena može pridonijeti slabljenju mišića i drugih potpornih tkiva u zdjelici, a ponekad omogućuje da zdjelični organ (mokraćni mjehur, crijevo, maternica ili rektum) protrudira u vaginu. Kao rezultat toga može nevoljno otjecati urin što uzrokuje sram.
-
Sa starenjem, protok krvi u vagini je smanjen, uzrokujući da postane kraća, uža i isušena. Poremećaji krvnih žila (kao što je ateroskleroza) mogu još više smanjiti protok krvi.
Drugi problemi mogu ometati spolnu funkciju. Na primjer, starije žene mogu biti uznemirene promjenama u tijelu uzrokovanim poremećajima, operacijom ili samim starenjem. Mogu misliti da su seksualna želja i fantazija neprikladne ili sramotne u starijoj dobi. Mogu biti zabrinute zbog općeg zdravlja ili seksualne funkcije partnera ili zbog vlastite seksualne izvedbe. Mnoge starije žene imaju seksualnu želju, ali ako njihov partner više ne reagira na njih, njihova se želja može polako ugasiti.
Starije žene ne smiju pretpostavljati da je seksualna disfunkcija normalna za stariju dob. Ako im smeta seksualna disfunkcija, trebaju razgovarati sa svojim liječnikom. U mnogim slučajevima može pomoći liječenje poremećaja (uključujući depresiju), zaustavljanje ili zamjena lijeka, edukacija o seksualnoj funkciji ili razgovor s liječnikom ili savjetnikom.
Ako je problem atrofični vaginitis, estrogen se može umetnuti u vaginu u obliku kreme (plastičnim aplikatorom), tablete ili prstena. Estrogen se može uzimati na usta ili u obliku flastera na ruci ili nozi no samo ako je menopauza nedavno nastupila. Povremeno se testosteron propisuje uz estrogensku terapiju ako su sve druge mjere nedjelotvorne, ali propisivanje ove kombinacije nije preporučljivo. Još se smatra eksperimentalnom a dugoročna sigurnost je nepoznata.
|