Urednik sekcije: Alen Babacanli, dr. med.
Prijevod: Antonija Jazvac, dr. med.
Bubrezi stalno proizvode urin, koji teče kroz dvije cijevi (mokraćovode ili uretere) do mjehura, gdje se pohranjuje ( vidi: Pregled mokraćnog sustava). Najniži dio mokraćnog mjehura (vrat) je okružen mišićem (urinarni sfinkter) koji se kontrahira kako bi zatvorio mokraćnu cijev (uretru) kojom se urin odvodi iz tijela, tako da se urin zadržava u mjehuru sve dok se ne napuni.
Kada je mjehur pun, ta informacija putuje živcima od mjehura do leđne moždine. Zatim se prenosi u mozak, a osoba postaje svjesna potrebe za mokrenjem. Osoba koja ima kontrolu nad mokrenjem može svjesno i dobrovoljno odlučiti hoće li otpustiti urin iz mjehura ili ga zadržati neko vrijeme. Kad se donese odluka o mokrenju, mišić sfinktera se opušta, dopuštajući urinu da isteče kroz mokraćnu cijev, a mišići stijenke mokraćnog mjehura se kontrahiraju kako bi istisnuli urin van. Mišići trbušne stijenke i dna zdjelice mogu se dobrovoljno kontrahirati kako bi se povećao pritisak na mjehur.
Različiti poremećaji ometaju kontrolu mokrenja, a neki od njih su: