Hipoglikemija je abnormalno niska koncentracija šećera (glukoze) u krvi.
-
Hipoglikemija je najčešće uzrokovana lijekovima za šećernu bolest. Mnogo rjeđi uzroci hipoglikemije uključuju druge lijekove, kritičnu bolest ili zatajenje organa, reakciju na ugljikohidrate (kod osjetljivih osoba), tumor koji proizvodi inzulin u gušterači i neke vrste barijatričnih operacija (za gubitak tjelesne mase).
-
Pad koncentracije glukoze u krvi uzrokuje simptome kao što su glad, znojenje, drhtavost, umor, slabost i nemogućnost jasnog razmišljanja, dok teška hipoglikemija uzrokuje simptome kao što su zbunjenost, konvulzije i koma.
-
Dijagnoza za osobu koja boluje od šećerne bolesti temelji se na mjerenju niske koncentracije glukoze u krvi dok osoba ima odgovarajuće simptome.
-
Simptomi hipoglikemije liječe se konzumiranjem šećera u bilo kojem obliku.
-
Može biti potrebno smanjivanje doze lijekova koji uzrokuju hipoglikemiju.
(Vidi također Šećerna bolest.)
U normalnim uvjetima, organizam održava koncentraciju glukoze u krvi u rasponu od oko 70 do 110 miligrama po decilitru (mg/dL), odnosno 3,9 do 6,1 milimola po litri (mmol/L) krvi. U hipoglikemiji, koncentracija glukoze u krvi postaje preniska. Iako je šećerna bolest, inače poremećaj koncentracije glukoze u krvi, karakterizirana visokom koncentracijom glukoze u krvi (hiperglikemija), veliki broj ljudi sa šećernom bolesti povremeno doživi hipoglikemiju uslijed nuspojava liječenja šećerne bolesti. Hipoglikemija je rijetka kod ljudi bez šećerne bolesti.
Vrlo niska koncentracija glukoze u krvi može ometati funkcioniranje određenih organskih sustava. Mozak je posebno osjetljiv na nisku koncentraciju glukoze jer je šećer glavni izvor energije u mozgu. Da bi se spriječilo da koncentracija glukoze u krvi padne prenisko ispod uobičajenog raspona, mozak reagira stimuliranjem
-
Nadbubrežne žlijezde za otpuštanje adrenalina
-
Nadbubrežne žlijezde za otpuštanje kortizola
-
Gušterače za otpuštanje glukagona
-
Hipofize za otpuštanje hormona rasta
Svi ovi hormoni uzrokuju otpuštanje glukoze iz jetre u krvotok. Ponekad ti hormoni ne podižu koncentraciju glukoze u krvi dovoljno da prevladaju hipoglikemiju. Ako je koncentracija glukoze u krvi preniska, mozak neće dobiti dovoljno energije, što će dovesti do zbunjenosti, epileptičkog napadaja ili gubitka svijesti.
Uzroci
Lijekovi
Većina slučajeva hipoglikemije u ljudi sa šećernom bolesti uzrokovana je inzulinom ili drugim lijekovima (naročito derivati sulfonilureje, vidi pod Lijekovi korišteni za liječenje šećerne bolesti: Oralni antihiperglikemici) korištenim za snižavanje koncentracije glukoze u krvi. Hipoglikemija je češća kada se ulažu intenzivni napori kako bi se koncentracija glukoze u krvi održala što je moguće bliže optimalnoj, ili kada ljudi koji uzimaju inzulin ne provjeravaju koncentraciju glukoze u krvi dovoljno često. Osobe sa šećernom bolesti koje smanje unos hrane ili razviju kroničnu bolest bubrega imaju veću vjerojatnost od razvijanja hipoglikemije. Stariji ljudi su podložniji hipoglikemiji uzrokovanoj derivatima sulfonilureje od mlađih.
Ako nakon uzimanja doze lijeka za šećernu bolest osoba pojede manje ili fizički aktivnija no inače, lijek može previše smanjiti koncentraciju glukoze u krvi. Osobe koje već duže vrijeme imaju šećernu bolest posebno su sklone hipoglikemiji u takvim situacijama jer je moguće da ne proizvode dovoljno glukagona ili adrenalina koliko je potrebno za suzbijanje niske koncentracije glukoze u krvi.
Određeni lijekovi pored onih za šećernu bolest, osobito pentamidin, koji se koristi za liječenje vrste upale pluća koja se najčešće javlja kao dio AIDS-a, i kinin, koji se koristi za liječenje grčeva u mišićima, povremeno uzrokuju hipoglikemiju.
Rjeđi oblik hipoglikemije uzrokovane lijekovima može se javiti kod osoba koje potajno uzimaju inzulin ili druge lijekove za liječenje šećerne bolesti kao posljedica psihičkog poremećaja poput umišljenog poremećaja prema sebi (ranije nazivan Munchausenov sindrom).
Hipoglikemija natašte
Kod zdravih ljudi, dugotrajno gladovanje (čak i do nekoliko dana) i dugotrajno naporno vježbanje (čak i nakon posta) vjerojatno neće uzrokovati hipoglikemiju.
Međutim, postoji nekoliko bolesti ili stanja u kojima tijelo ne održava adekvatnu koncentraciju glukoze u krvi nakon perioda bez hrane (hipoglikemija natašte). Kod ljudi koji puno piju alkohol bez da jedu, alkohol može blokirati stvaranje glukoze u jetri. Kod ljudi s naprednom bolesti jetre, poput virusnog hepatitisa, ciroze ili karcinoma, moguće je da jetra izgubi sposobnost stvaranja i pohranjivanja dovoljnih količina glukoze. Dojenčad i djeca koja imaju poremećaje enzimskih sustava koji kontroliraju upotrebu glukoze (kao što je bolest skladištenja glikogena) također mogu razviti hipoglikemiju.
Rijetki uzrok hipoglikemije natašte je inzulinom, odnosno, tumor gušterače koji proizvodi inzulin. Poremećaji koji smanjuju proizvodnju hormona hipofize i nadbubrežne žlijezde (osobito Addisonova bolest) mogu uzrokovati hipoglikemiju. Ostale bolesti, poput kronične bolesti bubrega, zastoja srca, raka i sepse, također mogu uzrokovati hipoglikemiju, osobito kod kritično bolesnih osoba.
Reakcija na jelo
Hipoglikemija se može javiti nakon što osoba pojede obrok koji sadrži veliku količinu ugljikohidrata (reaktivna hipoglikemija) ako tijelo proizvede više inzulina nego što je potrebno. Međutim, ova vrsta reakcije je rijetka. U nekim slučajevima, osobe s normalnom koncentracijom glukoze u krvi osjećaju simptome koji nalikuju simptomima hipoglikemije.
Nakon određenih vrsta barijatrijskih operacija, kao što je operacija želučanog premoštenja, šećeri se apsorbiraju vrlo brzo, stimulirajući stvaranje viška inzulina, što onda može uzrokovati hipoglikemiju.
Problemi s probavljanjem nekih šećera (fruktoza i galaktoza) i aminokiselina (leucin) također mogu uzrokovati hipoglikemiju ako osoba s tim problemima jede hranu koja sadrži navedene tvari.
Simptomi
-
Blaga hipoglikemija: znojenje, nervoza, drhtanje, slabost, palpitacije i glad
-
Teška hipoglikemija: vrtoglavica, umor, slabost, glavobolja, nemogućnost koncentracije, zbunjenost, nerazgovjetni govor, zamagljen vid, konvulzije i koma
Simptomi hipoglikemije rijetko se javljaju dok koncentracija glukoze u krvi ne padne ispod 3,3 mmol/L (60 mg/dL). Neki ljudi razvijaju simptome pri nešto većoj koncentraciji, pogotovo kada koncentracija glukoze u krvi brzo padne, a neki ne razviju simptome dok koncentracija glukoze u krvi ne bude mnogo niža.
Tijelo prvo reagira na pad koncentracije glukoze u krvi otpuštanjem adrenalina iz nadbubrežnih žlijezda. Adrenalin je hormon koji stimulira oslobađanje glukoze iz tjelesnih zaliha, ali također uzrokuje simptome slične onima kod napadaja tjeskobe: znojenje, nervoza, drhtanje, slabost, palpitacije i glad.
Ozbiljnija hipoglikemija smanjuje opskrbu mozga glukozom, uzrokujući vrtoglavicu, umor, slabost, glavobolje, nemogućnost koncentracije, konfuziju, neprikladno ponašanje koje se može zamijeniti pijanstvom, nerazgovjetnim govorom, zamagljenim vidom, napadima i komom. Teška i dugotrajna hipoglikemija može trajno oštetiti mozak.
Simptomi mogu početi polako ili iznenada, napredujući od blage nelagode do teške konfuzije ili panike za nekoliko minuta. Ponekad osobe koje već godinama imaju šećernu bolest (osobito ako su imale česte epizode hipoglikemije) više nisu u stanju osjetiti rane simptome hipoglikemije, a slabost ili čak koma mogu se razviti bez ikakvog drugog upozorenja.
U osoba s inzulinomom, simptomi se mogu pojaviti rano ujutro nakon posta preko noći, pogotovo ako se zalihe glukoze u krvi dalje iscrpljuju vježbanjem prije doručka. U početku, ljudi s tumorom obično imaju samo povremene epizode hipoglikemije, ali tijekom mjeseci ili godina, epizode mogu postati češće i teže.
Dijagnoza
Kod nekoga sa poznatom šećernom bolesti, liječnik može posumnjati na hipoglikemiju kada se opišu simptomi. Dijagnoza se može potvrditi mjerenjem niske koncentracije glukoze u krvi dok osoba ima simptome.
Kod inače zdrave osobe koja nema šećernu bolest, liječnik je obično u stanju prepoznati hipoglikemiju na temelju simptoma, anamneze, fizikalnog pregleda i jednostavnih testova.
Liječnici najprije mjere koncentraciju glukoze u krvi. Niska koncentracija glukoze u krvi mjerena u vrijeme kada osoba doživljava tipične simptome hipoglikemije potvrđuje dijagnozu kod osoba bez šećerne bolesti, osobito ako se poveznica niske koncentracije glukoze u krvi i simptoma dokaže više od jednom. Dijagnoza se potvrđuje ublažavanjem simptoma povećanjem koncentracije glukoze u krvi nekoliko minuta nakon uzimanja šećera.
Potrebni su dodatni testovi kada poveznica između simptoma i koncentracije glukoze u krvi u osobe koja nema šećernu bolest ostane nejasna. Često je sljedeći korak mjerenje koncentracije glukoze u krvi nakon posta u bolnici ili u nekom drugom nadziranom okruženju. Mogu biti potrebni i opsežniji testovi.
Ako se smatra da je uzimanje lijeka kao što je pentamidin ili kinin uzrok hipoglikemije, lijek se obustavlja i mjeri se koncentracija glukoze u krvi kako bi se utvrdilo njeno povećanje. Ako uzrok ostane nejasan, mogu biti potrebni drugi laboratorijski testovi.
Ako se sumnja na inzulinom, mjerenje koncentracije inzulina natašte (ponekad i do 72 sata) može biti potrebno. Ako mjerenja inzulina ukazuju na tumor, liječnik će ga pokušati locirati prije liječenja.
Liječenje
-
Konzumiranje šećera za podizanje koncentracije glukoze u krvi
-
Promjena doze lijeka
-
Jedenje nekoliko malih obroka tijekom dana
-
U posebnim slučajevima, operativno uklanjanje tumora
Ljudi skloni hipoglikemiji trebaju nositi medicinsku identifikaciju kako bi obavijestili zdravstvene djelatnike o njihovom stanju.
Hitno liječenje hipoglikemije
Simptomi hipoglikemije prolaze nekoliko minuta nakon konzumiranja šećera u bilo kojem obliku, kao što su slatkiši, tablete glukoze ili slatkih napitaka, kao što je čaša voćnog soka. Osobe s ponavljajućim epizodama hipoglikemije, osobito one sa šećernom bolesti, često nose tablete glukoze jer one brzo djeluju i daju konzistentnu količinu šećera. Ovi ljudi mogu imati koristi od konzumiranja šećera, nakon čega slijedi hrana koja sadrži dugo-otpuštajuće ugljikohidrate (poput kruha ili krekera). Kada je hipoglikemija teška ili dugotrajna, a uzimanje šećera na usta nije moguća, liječnici daju glukozu intravenozno kako bi se spriječilo oštećenje mozga.
Ljudi za koje se zna da su u opasnosti od epizoda teške hipoglikemije mogu držati glukagon na raspolaganju za hitne slučajeve. Primjena glukagona stimulira jetru da oslobodi velike količine glukoze. Daje se injekcijom i općenito vraća koncentraciju glukoze u krvi na odgovarajuću razinu unutar 5 do 15 minuta. Glukagonski setovi su jednostavni za uporabu, a članovi obitelji mogu se educirati o primjeni glukagona.
Liječenje uzroka hipoglikemije
Ako lijek uzrokuje hipoglikemiju, njegova se doza prilagođava ili se mijenja lijek. Inzulinome treba kirurški odstraniti. Međutim, budući da su ovi tumori mali i teško ih je pronaći, operaciju treba obaviti specijalist. Prije operacije, osobi se može dati lijek poput oktreotida ili diazoksida za kontrolu simptoma. Ponekad je prisutno više od jednog tumora, a ako ih kirurg ne pronađe sve, može biti potrebna druga operacija.
Ljudi koji nemaju šećernu bolest, ali su skloni hipoglikemiji, često mogu izbjeći epizode jedući česte male obroke, umjesto uobičajena tri obroka dnevno.
Ponekad se preporučuje ograničavanje unosa ugljikohidrata, osobito jednostavnih šećera, kako bi se spriječila hipoglikemija koja se javlja nakon obroka (reaktivna hipoglikemija). Inhibitori alfa-glukozidaze, poput akarboze, koji usporavaju apsorpciju ugljikohidrata, također se uspješno koriste u osoba s reaktivnom hipoglikemijom i hipoglikemijom nakon barijatrijske operacije.