Urednik sekcije: prim. Boris Ujević, dr. med.
Prijevod: Ivana Omazić, dr. med.
U velikom broju slučajeva trudnoća ne uzrokuje pogoršanje bubrežnog poremećaja. Obično se poremećaji bubrega pogoršavaju samo kod trudnica koje imaju visoki krvni tlak koji nije dobro kontroliran. Ako trudnice imaju poremećaj rada bubrega, veća je vjerojatnost da će razviti visoki krvni tlak, uključujući i preeklampsiju (vrsta visokog krvnog tlaka koji se razvija tijekom trudnoće)
Kronična bubrežna bolest prije trudnoće povećava rizik da fetus neće rasti sukladno očekivanju (malen za gestacijsku dob) ili da će biti mrtvorođeno. Prisutnost ozbiljne bubrežne bolesti obično sprječava ženu da iznese trudnoću do termina.
Kod trudnica koje imaju poremećaj bubrega, pažljivo se prate funkcija bubrega i krvni tlak, kao i rast fetusa. Ako je poremećaj bubrega ozbiljan, žene će možda morati biti hospitalizirane nakon 28 tjedana trudnoće kako bi se osiguralo da miruju, da se krvni tlak može dobro kontrolirati, i da se fetus može pomno pratiti.
Žene koje su imale presađivanje bubrega obično mogu sigurno roditi zdravu djecu ako imaju sve od sljedećeg:
Žene koje imaju poremećaj bubrega koji zahtjeva redovite hemodijalize su pod visokim rizikom od komplikacija u trudnoći, kao što su pobačaj, mrtvorođenost, prijevremni porođaj, i preeklampsija. Ipak zbog napretka u liječenju dijalizom, preživljava do 90% djece ovih žena.
Porođaj je obično nužan prije termina zato što žena razvije preeklampsiju ili fetus ne raste onoliko koliko bi trebao. Liječnici mogu uzeti i analizirati uzorak tekućine koja okružuje fetus (amnijska tekućina). Ovaj postupak, poznat kao amniocenteza, pomaže liječnicima odrediti jesu li fetalna pluća dovoljno zrela za udisanje zraka, odnosno kada se fetus može sigurno poroditi.
Porođaj carskim rezom je čest, ali je ponekad moguć i vaginalni porođaj.