Poremećaji prilagodbe uključuju izrazitu uznemirenost i pogoršanje emocionalnih i / ili bihevioralnih simptoma uzrokovanih prepoznatljivim stresorom.
(Vidi također Pregled poremećaja povezanih s traumom i stresom.)
Ljudi često postanu tužni, ljuti ili na drugi način uznemireni kada se dogode neugodne stvari. Takve se reakcije ne smatraju poremećajem, osim ako je reakcija intenzivnija nego što se obično očekuje u kulturi gdje osoba živi ili kada je sposobnost funcioniranja osobe značajno narušena.
Stresori mogu biti pojedinačni, izolirani događaji (na primjer, gubitak posla), višestruki događaji (na primjer, financijski i romantični problemi), ili aktualni problemi (na primjer, briga o članu obitelji sa značajnim invaliditetom). Stresori ne moraju biti pretjerano traumatični događaji kao u posttraumatskom stresnom poremećaju (PTSP).
Smrt voljene osobe može biti poticaj poremećaja prilagodbe. Međutim, kliničari moraju uzeti u obzir širok raspon reakcija tuge koje se smatraju tipičnima za različite kulture i dijagnosticirati poremećaj samo ako je odgovor na žalost veći od očekivanog.
Poremećaji prilagodbe su česti i čine, prema procjenama, 5 do 20% ambulantnih psihijatrijskih posjeta.
Simptomi i znakovi
Simptomi poremećaja prilagodbe obično počinju ubrzo nakon stresnog događaja i ne nastavljaju se nakon 6 mjeseci nakon što stresor prestane.
Postoje mnoge manifestacije poremećaja prilagodbe, uobičajeno uključuju:
Osoba može imati nekoliko manifestacija.
Također postoji povećan rizik od pokušaja i izvršavanja samoubojstva.
Dijagnoza
Liječnici dijagnozu temelje na kriterijima koje preporučuje Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje, peto izdanje (DSM-5) (op.prevoditelja: Također, koriste se kriteriji Međunarodne klasifikacije bolesti - 10. izdanje, MKB-10.)
Ljudi moraju imati
Simptomi moraju biti klinički značajni, kao što je prikazano u jednom ili više sljedećih slučajeva:
Osobama s izraženim ili osobitim distresom nakon traumatskog događaja, ali bez ispunjavanja kriterija za PTSP ili akutnu reakciju na stres može biti dijagnosticiran poremećaj prilagodbe.
Liječenje
Poremećaji prilagodbe moraju se temeljito procijeniti i liječiti. Međutim, postoje ograničeni dokazi koji podupiru bilo kakav poseban tretman poremećaja prilagodbe. Širok spektar individualnih i grupnih psihoterapija, uključujući kratku psihoterapiju, kognitivno-bihevioralnu terapiju i potpornu (suportivnu) psihoterapiju, uspješno se koristi.. Nije neuobičajeno da je terapija usmjerena na određeno pitanje, kao što je tuga.
Lijekovi se često koriste za liječenje simptoma kao što su nesanica, tjeskoba i depresija.