Zaušnjaci su su zarazna virusna infekcija koja uzrokuje bolno povećanje žlijezda slinovnica. Infekcija, osobito u odraslih, može zahvatiti i druge organe kao što su testisi, mozak i gušterača.
-
Zaušnjaci su uzrokovani virusom.
-
Simptomi uključuju zimicu, glavobolju, slab apetit, povišenu temperaturu i malaksalost, nakon čega se javlja oticanje žlijezda slinovnica.
-
Dijagnoza se temelji na tipičnim simptomima.
-
Većina djece se oporavlja bez problema; međutim, infekcija može dovesti do meningitisa ili encefalitisa.
-
Rutinsko cijepljenje može spriječiti infekciju.
-
Liječenje je usmjereno na ublažavanje simptoma.
Djeca se zaraze zaušnjacima udišući sitne kapljice, koje su kihanjem ili iskašljavanjem zaražene osobe dospjele u zrak ili preko predmeta zagađenih inficiranom slinom. Zaušnjaci su manje zarazni od ospica ili vodenih kozica. U gusto naseljenim područjima javljaju se tijekom čitave godine, no najčešći su u kasnu zimu i rano proljeće.
Epidemije se mogu pojaviti kada ljudi bez imuniteta borave zajedno. Međutim, zabilježene su i manje epidemije među ljudima koji su bili cijepljeni, vjerojatno zato što se kod nekih ljudi (oko 10 do 12%) ne razvija imunitet nakon cijepljenja, a kod nekih se imunitet može smanjiti tijekom vremena. Neki ljudi možda neće dovršiti preporučeno cijepljenje. Prije rutinske imunizacije, zaušnjaci su se najčešće javljali kod djece školske dobi. Međutim, danas je infekcija češća među adolescentima i odraslima zbog pada imuniteta.
Godine 1967., prije nego što je uvedeno rutinsko cijepljenje djece protiv zaušnjaka, u Sjedinjenim Državama bilo je oko 186.000 slučajeva zaušnjaka. Od početka cijepljenja, broj slučajeva se značajno smanjio. Međutim, zaušnjaci se i dalje javljaju. Tijekom 2006. godine epidemijom zaušnjaka u SAD-u bilo je zahvaćeno više od 6,584 ljudi. Najviše stope infekcije bile su mladim odraslim osobama, što je ukazalo na potrebu za daljnjom primjenom cjepiva. Od tada su zabilježene sporadične pojave, uglavnom na sveučilišnim kampusima i nekim zatvorenim zajednicama, koje variraju od 229 zaraženih 2012. godine do 5.833 zaraženih u 2016. godini.
Bolest se rijetko pojavljuje u djece mlađe od 2 godine, a osobito rijetko kod djece u prvoj godini života. Jedna preboljela infekcija obično ostavlja doživotni imunitet.
Poput ospica, zaušnjaci mogu biti uvezeni od strane putnika ili imigranata, koji zatim prenose zarazu, posebno na mjestima gdje se okuplja veći broj ljudi (kao što su sveučilišni kampusi) ili u zajednicama koje namjerno ograničavaju kontakt sa strancima (kao što su tradicionalne židovske zajednice, Amiši i Menoniti).
Smještaj glavnih žlijezda slinovnica
Simptomi
Simptomi zaušnjaka
Simptomi zaušnjaka počinju od 14. do 24. dana nakon infekcije. Međutim, otprilike jedna četvrtina ljudi ne razvija simptome. Većina djece razvija zimicu, glavobolju, slab apetit, malaksalost i blago do umjereno povišenje temperature. Nakon 12 do 24 sata javlja se oticanje žlijezda slinovnica, koje je najizraženije drugog dana bolesti i traje 5 do 7 dana.
Neka djeca imaju samo otok žlijezda slinovnica bez drugih simptoma. Zbog otekline se javljaju bolovi prilikom žvakanja ili gutanja, osobito kod gutanja kiselih tekućina, kao što su sokovi agruma. Žlijezde postaju osjetljive na dodir. U ovom stadiju tjelesna temperatura obično poraste na 39,5 do 40° C i traje 1 do 3 dana.
Zaušnjaci
Zaušnjaci se odlikuju bolnim povećanjem žlijezda slinovnica.
Fotografija ljubaznošću Sylvan Stool, dr. med.
Komplikacije zaušnjaka
Zaušnjaci mogu zahvatiti i druge organe osim žlijezda slinovnica, uključujući
Testise
Mozak i moždane ovojnice
Gušteraču
Oko 20% muškaraca koji se zaraze nakon puberteta dobiju bolnu upalu jednog ili oba testisa (orhitis). Upala testisa uzrokuje oticanje i jake bolove. Prolaskom infekcije, zahvaćeni testis može biti manji, ali proizvodnja testosterona i plodnost obično nisu promijenjeni. Kod žena se može javiti upala jednog ili oba jajnika (ooforitis). Rjeđe se javlja, uzrokuje laganu trbušnu bol i ne utječe na plodnosti.
Zaušnjaci uzrokuju upalu moždanih ovojnica (meningitis) u 1 do 10% osoba. Meningitis uzrokuje glavobolju, povraćanje i ukočen vrat. Zaušnjaci također uzrokuju upalu mozga (encefalitis) u 1 od 1.000 do 5.000 zaraženih. Encefalitis uzrokuje pospanost, komu ili konvulzije. Većina ljudi se potpuno oporavi, ali kod nekih ostaje trajno oštećenje živaca ili mozga, kao što je gluhoća ili paraliza mišića lica koji obično zahvaćaju samo jednu stranu tijela. Smatra se da su zaušnjaci glavni uzrok jednostrane gluhoće kod djece u dijelovima svijeta gdje je stopa procijepljenosti niska.
Upala gušterače (pankreatitis) može se pojaviti krajem prvog tjedna infekcije. To stanje može uzrokovati bol u trbuhu, jaku mučninu i povraćanje. Ovi simptomi nestaju za otprilike tjedan dana i slijedi potpuni oporavak.
Ostale komplikacije, kao što su upala jetre, bubrega ili srčanog mišića, se javljaju izuzetno rijetko. Sve su komplikacije rjeđe kod ljudi koji su prethodno cijepljeni.
Dijagnoza
Dijagnoza zaušnjaka
Procjena liječnika
Laboratorijski testovi
Liječnici dijagnosticiraju zaušnjake na temelju tipičnih simptoma, osobito kada se pojave za vrijeme epidemije.
Laboratorijskim testovima može se identificirati virus zaušnjaka i protutijela na virus. Ti testovi služe za potvrdu dijagnoze i praćenje epidemije od strane službe javnog zdravstva.
Zaraženima koji imaju simptome meningitisa ili encefalitisa radi se lumbalna punkcija.
Prognoza
Prognoza za zaušnjake
Gotovo sva djeca sa zaušnjacima se potpuno oporave, ali u rijetkim slučajevima simptomi se mogu ponovno pogoršati nakon 2 tjedna.
Prevencija
Prevencija zaušnjaka
Prva doza cjepiva protiv zaušnjaka, koje je dio rutinske imunizacije u djetinjstvu daje se između 12 i 15 mjeseci života. Druga doza cjepiva se daje između 4. i 6. godine. Cjepivo koje se koristi je kombinirano cjepivo. Kombinacija sadrži cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MO-PA-RU), a ponekad i cjepivo protiv vodenih kozica (varičela). Više ne postoji zasebno cjepivo samo za zaušnjake. Za vrijeme epidemije, ljudima koji su cijepljeni, ali imaju povećani rizik od zaraze zaušnjacima (poput studenata ili ljudi koji žive u području izvora zaraze), može se dati i treća doza cjepiva.
Odrasli koji su rođeni tijekom ili nakon 1957. godine trebali bi primiti jednu dozu cjepiva osim ako im je liječnik dijagnosticirao zaušnjake tijekom života. Cjepivo protiv zaušnjaka u Hrvatskoj se primjenjuje od 1976. godine. Trudnice i osobe koje imaju oslabljen imunološki sustav ne smiju se cijepiti cjepivom koje sadrži živi virus zaušnjaka.
Liječenje
Liječenje zaušnjaka
Ne postoji specifični lijeka protiv zaušnjaka. Kako žvakanje može biti otežano, preporučuje se mekanija ishrana i izbjegavanje namirnica koje izazivaju pojačano lučenje sline i zahtijevaju mnogo žvakanja te kisele namirnice. Analgetici poput paracetamola i ibuprofena mogu se primijeniti za glavobolju i opće loše osjećanje.
Dječaci ili muškarci s upalom testisa moraju mirovati u krevetu. Mošnja (skrotum) se može poduprijeti atletskom potporom ili mostom od ljepljive trake i razapetom između dva bedra. Oblozi s ledom mogu se primijeniti za ublažavanje boli.
U slučaju teške mučnine i povraćanja zbog pankreatitisa nadoknada tekućine se može dati intravenski, a unos na usta se izbjegava kroz nekoliko dana. Djeci s meningitisom ili encefalitisom mogu trebati intravensku nadoknadu tekućine i paracetamol ili ibuprofen protiv glavobolje i povišene temperature. U slučaju pojave konvulzija, daju se lijekovi za sprječavanje napadaja.