Hidrocefalus označava nakupljanje dodatne tekućine u prostorima u kojima se ona normalno nalazi unutar mozga (komore) i/ili između unutarnjih i srednjih slojeva tkiva koja pokrivaju mozak (subarahnoidalni prostor). Dodatna tekućina obično uzrokuje povećanu glavu i probleme razvoja.
-
Hidrocefalus se javlja kada se tekućina ne može drenirati iz prostora u kojima se normalno nalazi (komore).
-
Tekućina se može nakupljati zbog mnogo razloga, kao što je prirođeni poremećaj razvoja, krvarenje u mozgu ili tumori mozga.
-
Tipični simptomi uključuju veliku glavu i poremećen razvoj djeteta.
-
Dijagnoza se temelji na kompjutoriziranoj tomografiji (CT), ultrazvuku ili magnetskoj rezonanci (MR).
-
Kirurški zahvat je potreban za umetanje odvoda (šanta) u mozak ili za otvaranje otvora koji omogućuje da tekućina iscuri.
(Vidi također Pregled oštećenja mozga i kralježnične moždine.)
Tekućina koja okružuje mozak (cerebrospinalna tekućina) nastaje u prostorima unutar mozga koji se nazivaju komore. Tekućina se stalno proizvodi i odvoditi se u drugo područje, gdje se apsorbira u krv. Kada tekućina ne može iscuriti, nakuplja se u komorama i/ili subarahnoidnom prostoru, uzrokujući hidrocefalus (vodenu glavu). Često se tlak u komorama i unutar mozga povećava, komprimirajući moždano tkivo.
Mnogobrojana stanja, kao što su prirođeni poremećaji, krvarenje unutar mozga (često povezano s prijevremenim porodom), ili tumori mozga, mogu blokirati drenažu tekućine i uzrokovati hidrocefalus. Hidrocefalus može biti uzrokovan i genetskim poremećajima.
Dojenčad se može roditi s hidrocefalusom ili se hidrocefalus može razviti tijekom ili nakon rođenja.
Simptomi
Jako velika glava može biti simptom neliječenog hidrocefalusa. Kod povišenog tlak u mozgu djeca budu razdražljiva i bezvoljna, plač im je visokog tonaliteta, povraćaju, a mogu imati i napadaje. Također, meke točke između kostiju lubanje (nazvane fontanele) se mogu izbočiti, uzrokujući mekanu kvrgu na glavi. Oči se ne mogu pomicati zajedno, zbog čega dijete može imati ukrižene oči (strabizam).
Starija djeca mogu imati glavobolju, probleme s vidom ili oboje.
Ako se hidrocefalus ne liječi, dojenčad se ne razvija normalno. Neka djeca s hidrocefalusom, osobito ona kod kojih se hidrocefalus razvije u ranoj trudnoći imaju mentalnu retardaciju ili poteškoće u učenju. Neka djeca imaju gubitak vida. Druga djeca imaju normalnu inteligenciju.
Dijagnoza
-
Prije rođenja, prenatalni ultrazvuk
-
Nakon rođenja, kompjutorizirana tomografija, magnetska rezonanca ili ultrazvuk glave
Prije rođenja, hidrocefalus se često otkriva rutinskim prenatalnim ultrazvukom.
Nakon rođenja, liječnici mogu posumnjati na dijagnozu temeljem simptoma zabilježenih fizikalnim pregledom. Potom rade ultrazvuk glave kako bi potvrdili dijagnozu hidrocefalusa.
Kod starije dojenčadi i djece liječnici rade kompjutoriziranu tomografija (CT), magnetsku rezonancu (MR), ili ultrazvuk glave kako bi potvrdili dijagnozu.
Kada se postavi dijagnoza, svoj djeci se radi CT ili ultrasonografija kako bi se pratio hidrocefalus i utvrdilo da li se pogoršava.
Liječenje
Cilj liječenja je
Liječenje hidrocefalusa ovisi o tome što ga je uzrokovalo, koliko je ozbiljan i postoji li pogoršanje.
Ako je potrebno, tlak se može privremeno smanjiti uklanjanjem spinalne tekućine lumbalnom punkcijom dok se ne postavi šant.
Ako se hidrocefalus pogoršava, liječnici postavljaju ventrikularni šant. Šant je plastična cjevčica kojom se stvara stalni alternativni put drenaže za cerebrospinalnu tekućinu. Drenaža cerebrospinalne tekućine smanjuje tlak i volumen tekućine u mozgu. Liječnici smještaju šant u komore (ventrikule) u mozgu i provlaće ga pod kožom od glave do drugog mjesta, obično trbuha (to se naziva ventrikuloperitonealni šant, ili VP šant). Šant sadrži ventil koji omogućava drenažu tekućine ako tlak postane previsok. Iako pojedina djeca, kako stare, mogu biti dobro i bez šanta, šantovi se rijetko skidaju zbog opasnosti od krvarenja i ozljeda.
Kod neke djece liječnici rade ventrikulostomiju. U ovom postupku liječnici otvaraju otvor između komora i subarahnoidnog prostora u mozgu za liječenje hidrocefalusa. Ovaj otvor omogućava da se višak tekućine odvodi i apsorbira uobičajenim putem.
Nakon postavljanja šanta, liječnici mjere opseg glave i prate kako se dijete razvija. Slikovne pretrage (kao što su kompjutorizirana tomografija ili magnetska rezonanca) se obavljaju povremeno.
Komplikacije šanta
Šant se može inficirati. Djeci koja dobiju infekciju se daju antibiotici. Obično se šant ukloni i zamijeni.
Šant može puknuti ili se začepiti i prestati raditi ispravno. Kako bi se utvrdilo kako šant funkcionira, liječnici mogu snimiti rendgensku snimku šanta i slikovne pretrage mozga. Šant koji ne radi ispravno se obično ukloni i zamjeni.
Više informacija