Preeklampsija je novonastali ili pogoršanje postojećeg visokog krvnog tlaka koje je praćeno viškom proteina u urinu i koji se javlja poslije 20. tjedna trudnoće. Eklampsija su napadi koji se javljaju kod žena s preeklampsijom i nemaju drugog uzroka.
-
Preeklampsija može uzrokovati odvajanje posteljice i prerano rođenje djeteta, povećavajući rizik da će dijete imati probleme ubrzo nakon rođenja.
-
Ženine ruke, prsti, vrat, i/ili noge mogu nateknuti, a ako je preeklampsija teška i neliječena, žena može imati napade (eklampsija) ili oštećenje organa.
-
Ovisno o tome koliko je teška preeklampsija, liječenje može uključivati modificiranu aktivnost (mirovanje), hospitalizaciju, lijekove za snižavanje krvnog tlaka ili porođaj djeteta.
-
Magnezijev sulfat se daje intravenski kako bi se spriječili ili zaustavili napadaji.
Komplikacije trudnoće, kao što su preeklampsija i eklampsija, su problemi koji se javljaju samo tijekom trudnoće. Mogu utjecati na ženu, fetus ili oboje i mogu se pojaviti u različito vrijeme tijekom trudnoće. Međutim, većina komplikacija u trudnoći može se učinkovito liječiti.
Oko 3 do 7% trudnica razvija preeklampsiju. Kod preeklampsije, povećanje krvnog tlaka popraćeno je proteinima u mokraći (proteinurija). Bez liječenja, preeklampsija može uzrokovati iznenadne napadaje (eklampsija). Eklampsija se javlja u manje od 1% žena s teškom preeklampsijom. Ako se ne liječi odmah, eklampsija je obično fatalna.
Preeklampsija (s ili bez eklampsije) se razvija nakon 20. tjedna trudnoće i obično prije kraja prvog tjedna nakon poroda. Jedna četvrtina slučajeva javlja se nakon poroda, obično unutar prva 4 dana, ali ponekad i do 6 tjedana nakon poroda.
HELLP sindrom
Ovaj se sindrom razvija kod 1 ili 2 od 10 žena s teškom preeklampsijom ili eklampsijom. HELLP sindrom se sastoji od sljedećeg:
Hemolize (razgradnje crvenih krvnih stanica)
Povišenih razina jetrenih enzima, što ukazuje na oštećenje jetre
Sniženog broja trombocita, što krv čini manje sposobnom za zgrušavanje i povećava rizik od krvarenja tijekom i nakon porođaja
Većina trudnica s HELLP sindromom ima visok krvni tlak i proteine u mokraći, ali neke nemaju niti jedno niti drugo.
Uzroci
Uzrok preeklampsije nije poznat. Ali je češća među ženama koje:
Simptomi
Neke žene s preeklampsijom nemaju simptome. Kod drugih, preeklampsija uzrokuje nakupljanje tekućine (edeme), osobito u rukama, prstima, vratu i licu te oko očiju, ali i u stopalima. Prstenje im više ne stane na prste. Žene mogu dobiti prekomjernu težinu.
Na koži se mogu pojaviti sitne crvene točkice (petehije), što ukazuje na krvarenje u koži.
Ako je teška, preeklampsija može oštetiti organe, kao što su mozak, bubrezi, pluća, srce ili jetra. Simptomi teške preeklampsije uključuju sljedeće:
Ako se HELLP sindrom razvije, može izazvati slične simptome. HELLP sindrom se može razviti prije pojave simptoma preeklampsije.
Ako trudnica ima novonastalu glavobolju koja ne prolazi na acetaminofen ili u roku od 24 sata ili joj prsten više ne stane na prst, trebala bi nazvati svog liječnika.
Preeklampsija može neko vrijeme uzrokovati nekoliko primjetnih simptoma, a onda se iznenada pogoršati i uzrokovati napadaje (eklampsija).
Bebe mogu biti male jer placenta ne funkcionira ili su rođene prerano. Mogu čak i umrijeti. Djeca žena s preeklampsijom imaju 4 ili 5 puta veću vjerojatnost da će imati probleme ubrzo nakon rođenja nego djeca žena koje nemaju ovu komplikaciju.
Rijetko, preeklampsija može uzrokovati prerano odvajanje posteljice (tzv. abrupcija posteljice). Ako se pojavi preeklampsija i/ili abrupcija posteljice, beba može biti prerano rođena, što povećava rizik da će dijete imati probleme ubrzo nakon rođenja.
Dijagnoza
Liječnici dijagnosticiraju preeklampsiju kada žena ima sljedeće:
Tipični simptomi kao što su glavobolja, otekline oko očiju, a posebno oticanje ruku
Povišen krvni tlak tijekom trudnoće
Protein u mokraći
Liječnici rade testove krvi i urina kako bi potvrdili dijagnozu, utvrdili koliko je teška preeklampsija i provjerili postoji li oštećenje organa.
Liječnici također nadziru fetus. Liječnici također provjeravaju srčani ritam fetusa. Ultrasonografija se provodi kako bi se provjerili drugi znakovi dobrobiti fetusa, kao što su količina amnionske tekućine i veličina ploda, pokreti, disanje i tonus mišića.
liječenje
Obično hospitalizacija, a ponekad i lijekovi za liječenje visokog krvnog tlaka
Porođaj, ovisno o težini preeklampsije i dobi ploda
Magnezijev sulfat za sprečavanje ili liječenje napadaja
Većina žena s preeklampsijom ili eklampsijom je hospitalizirana. Žene s teškom preeklampsijom ili eklampsijom ponekad se primaju u jedinicu za posebnu njegu ili u jedinicu intenzivnog liječenja (JIL).
Porođaj je najbolje liječenje za preeklampsiju, ali liječnici moraju odvagnuti rizik ranog porođaja u odnosu na težinu preeklampsije.
Ako je potrebno, žene se prvo liječe lijekovima za snižavanje krvnog tlaka (antihipertenzivi) i lijekovima za kontrolu napadaja. Porođaj se planira što je prije moguće u sljedećim situacijama:
Trudnoća koja je trajala 37 tjedana ili više
Eklampsija
Teška preeklampsija ako je trudnoća trajala više od 34 tjedna
Pogoršanje oštećenja organa kod žene
HELLP sindrom
Problemi u fetusu
Ako se porođaj može sigurno odgoditi u trudnoćama kraćim od 34 tjedna, ženama se daju kortikosteroidi kako bi pomogli sazrijevanju fetalnim pluća.
Preeklampsija koje ne uzrokuje teške simptome:
Ako preeklampsija ne uzrokuje teške simptome, ženama se savjetuje da modificiraju svoju aktivnost. Na primjer, savjetuje im se da, ako je moguće, prestanu raditi, da ostanu sjediti većinu dana i da izbjegavaju stres. Također, te žene trebaju posjetiti liječnika barem 1 tjedno.
Međutim, većina žena s preeklampsijom se hospitalizira, barem u početku. Tamo se pažljivo prate kako bi se osiguralo da ženi i plodu ne prijete teški problemi. Žene mogu ići kući, ali ih liječnik mora često pregledavati. Ako odu kući, moraju doći u ambulantu kako bi se napravio non-stres test barem 1 tjedno. Za nonstres test, fetalni otkucaji srca se prate elektronski dok fetus miruje i dok se kreće. Plodova voda se mjeri najmanje jednom tjedno. Krvne pretrage koje se koriste za procjenu preeklampsije obično se rade jednom tjedno.
Ako preeklampsija ne postane ozbiljna, obično se inducira porođaj i dijete porađa s 37 tjedana.
Teška preeklampsija i eklampsija
Čim se dijagnosticira teška preeklampsija ili eklampsija, ženama se daje magnezijev sulfat intravenski kako bi se spriječili ili zaustavili napadaji.
Ako žene imaju napadaje nakon primanja magnezijevog sulfata, antiepileptik (diazepam ili lorazepam) daje se intravenski. Također, ženama se može dati lijek za snižavanje krvnog tlaka (hidralazin ili labetalol). Ovi se lijekovi daju intravenski.
Dijete se može poroditi carskim rezom, što je najbrži način, osim ako je vrat maternice već otvoren (dilatiran) dovoljno da se omogući brzi vaginalni porođaj. Hitni porođaj smanjuje rizik od komplikacija za ženu i fetus. Ako trudnoća traje najmanje 34 tjedna i dijagnosticira se teška preeklampsija, preporučuje se porod.
Prije 34 tjedna, žene se mogu promatrati, obično u bolnici, ako liječnici misle da je takav pristup siguran. U takvim slučajevima mogu se dati kortikosteroidi kako bi se pomoglo sazrijevanju fetalnih pluća.
Ako se razvije HELLP sindrom, beba se obično porađa odmah, bez obzira na to koliko trudnoća traje.
Nakon porođaja
Nakon poroda, žene koje su imale tešku preeklampsiju ili eklampsiju dobivaju magnezijev sulfat tijekom 24 sata i pomno se prate jer imaju povećani rizik od napadaja. Magnezijev sulfat može se ili ne mora davati ženama bez teške preeklampsije.
Nakon što žene završe s uzimanjem magnezijevog sulfata ili ako ga ne uzmu, žene mogu nastaviti s koliko god aktivnosti mogu podnijeti.
Duljina boravka u bolnici ovisi o tome razvijaju li se komplikacije. Većina trudnica je dobro nakon porođaja i obično mogu ići kući 2 dana nakon vaginalnog porođaja ili 3 do 4 dana nakon porođaja carskim rezom. Neke žene mogu trebati antihipertenzivne lijekove za cijeli period od 6 tjedana nakon porođaja (tzv. babinje), ovisno o tome koliko je visok njihov krvni tlak.
Većina žena koje su imale preeklampsiju ili eklampsiju moraju posjetiti liječnika barem 1-1 tjedno nakon porođaja, uz rutinske preglede svakih 6 tjedana. Ako su rezultati testa krvi ili urina abnormalni, testove treba ponoviti tijekom pregleda svakih 6 tjedana. Ako su rezultati trajno abnormalni, žene mogu biti upućene specijalistu.
Ako je krvni tlak još uvijek visok 6 do 8 tjedana nakon poroda, problem može biti kronični visoki krvni tlak (hipertenzija). U takvim slučajevima, žene trebaju posjetiti interniste ili liječnika primarne zdravstvene zaštite.
U budućim trudnoćama uzimanje niske doze aspirina (beby aspirin) jednom dnevno, počevši od prvog tromjesečja, može smanjiti rizik od ponovne pojave preeklampsije.