Pojam dojenačke kolike odnosi se na specifičan način pretjeranog, intenzivnog plača popraćenog nemirom koji se javlja bez ikakvog jasnog razloga (glad, bolest ili ozljeda) u inače zdrave dojenčadi. Kolike obično počinju u prvom mjesecu života, najizraženije su u dobi od oko 6 tjedana i prestaju, često iznenada, u dobi od 3 do 4 mjeseca.
Liječnici u pravilu kolike definiraju kao intenzivan, neobjašnjen plač praćen nemirom koji traje više od 3 sata dnevno, najmanje 3 dana u tjednu tijekom više od 3 tjedna. Međutim, mnogi liječnici smatraju da iznenadno, neutješno, neobjašnjvo plakanje koje traje manje od 3 sata dnevno tijekom većeg broja dana u tjednu također spada u kolike.
Plač povezan s kolikama je
-
Glasan, prodoran i kontinuiran
-
Uzrok plača se u pravilu ne može identificirati
-
Pojavljuje se u otprilike isto doba dana ili noći
-
Traje satima bez jasnog razloga
-
Između napadaja plača dojenče se normalno ponaša
Uzroci
Uzroci kolika
Iako pojamkolike sugerira grčeve trbuha, nema dokaza da je u podlozi crijevni ili drugi abdominalni poremećaj. Do sada se mislilo da su kolike prouzročene abdominalnim poremećajem zbog toga što dojenčad u plaču često guta zrak, što rezultira vjetrovima (nadutošću) i distendiranim trbuhom. Međutim, liječnici smatraju da su prethodno navedene promjene posljedica, a ne uzrok plača. Većina dojenčadi s kolikama normalno jede i dobiva na težini. Istovremeno, dojenčad često snažno sisa dude varalice ili igračke. Čini se da kolike u dojenačkom razdoblju nemaju nikakve povezanosti s razvojem uporne ili nestrpljive osobnosti.
Procjena stanja dojenčeta
Procjena kolikeZnakovi upozorenja
Roditelji bi trebali posumnjati da je dojenče bolesno ili da ga možda nešto boli ukoliko su kolike popraćene:
povraćanjem (osobito ako je povraćeni sadržaj zelene boje, ako sadrži krv ili ako se javlja više od 5 puta dnevno),
promjenama u stolici (zatvor ili proljev, osobito proljev s primjesama krvi ili sluzi),
abnormalnom tjelesnom temperaturom (rektalna temperatura manja od 36,1° C ili više od 38° C),
razdražljivošću (plakanje koje traje cijeli dan s nekoliko mirnih razdoblja),
letargijom (prekomjerna pospanost, izostanak smiješka ili zainteresiranog pogleda ili oslabljeno sisanje),
slabo dobivanje na težini,
otežano disanje
modrice ili drugi znakovi ozljede
nenormalni pokreti ili trzaji bilo kojeg dijela tijela.
Kada posjetiti liječnika
Dojenče koje pokazuje bilo koji od navedenih znakova upozorenja treba odmah odvesti liječniku.
Ako dojenče bez prisutnosti znakova upozorenja djeluje zdravo, roditelji mogu probati tipične mjere za smirivanje kao što su hranjenje, nošenje, mijenjanje pelena i maženje. Ako se unatoč primjeni spomenutih mjera za smirivanje dojenčeta plakanje i dalje nastavi, roditelji bi trebali nazvati liječnika. Liječnik može pomoći roditeljima procijeniti koliko hitno je dojenčetu potreban liječnički pregled.
Što u tom slučaju liječnik treba napraviti
Liječnik najprije postavlja pitanja o plakanju kako bi utvrdio ispunjava li plakanje kriterije za dijagnozu kolika. Liječnik zatim ispituje prisutnost drugih simptoma kao i povijest bolesti djeteta nakon čega provodi fizikalni pregled djeteta. Podatci do kojih se dođe iz povijesti bolesti djeteta i pregleda često pomažu razlikovati kolike od drugih poremećaja koji uzrokuju pretjerani plač.
Dijagnostička obrada
Dijagnostička obrada nije potrebna ako liječnik ne pronađe određene abnormalnosti u povijesti bolesti ili tijekom pregleda.
Liječenje
Liječenje kolika
Kada je dijete pregledano od strane liječnika i roditelji su uvjereni da je dijete zdravo, da razdražljivost nije posljedica loše skrbi za dijete i da će kolike spontano prestati bez dugoročnih posljedica, neke opće mjere mogu pomoći:
držanje na rukama, nježno ljuljanje ili tapkanje,
ljuljanje u dječjoj ljuljačci,
slušanje bijelog šuma, kao što je na primjer zvuk kiše ili elektronički proizveden zvuk ventilatora, perilice rublja, usisivača ili sušila za kosu,
slušanje glazbe,
vožnja automobilom,
sisanje dude varalice,
pomaganje dojenčetu da podrigne,
hranjenje (roditelji bi trebali izbjegavati pretjerano hranjenje u pokušaju da zaustave plač),
čvrsto ali udobno omatanje (povijanje).
Kada je uzrok plača umor, mnoge od gore navedenih intervencija nakratko utješe dojenče i ono odmah nastavlja plakati čim se stimulacija ili aktivnost zaustave, ostavljajući dojenče još iscrpljenijim. Ponekad je učinkovitije poticati samo-umirivanje i spavanje redovitim polijeganjem djeteta na počinak u budnom stanju tako da usnivanje ne ovisi o roditeljima ili određenim pokretima, predmetima ili zvukovima.
Roditelji mogu promijeniti mliječni pripravak na kratko vrijeme kako bi se utvrdilo ima li dojenče specifičnu intoleranciju na upotrebljavani mliječni pripravak, ali treba izbjegavati učestale promjene mliječnog pripravka, osim ako nisu po preporuci liječnika. Majke koje doje mogu primijetiti da nakon što pojedu određene vrste namirnica, kao što su mliječni proizvodi ili brokula ili kupus, njihovo dojenče plače nakon podoja. Majke bi trebale pokušati ukloniti te namirnice iz svoje prehrane kako bi se vidjelo hoće li se smanjiti intenzitet plača djeteta. Međutim, intolerancija na mliječne proizvode ili neku drugu vrstu hrane rijetko je uzrok kolika, osim ako nisu prisutni i drugi simptomi kao što su povraćanje, konstipacija, proljev ili slabije dobivanje na težini.
Roditeljima može biti naporno nositi se s prekomjernim plakanjem njihovog dojenčeta. Razgovor s liječnikom im može u tome pomoći. Liječnik može ponudit strategije, savjete i podršku roditeljima koji doživljavaju stres zbog prekomjernog plača njhovog dojenčeta.