Kada jedna tvrtka razvije generičku verziju originalnog lijeka druge tvrtke, novi lijek mora biti osmišljen od strane stručnjaka za formulaciju lijekova. Nije dovoljno da jednostavno reproduciraju kemijsku strukturu lijeka ili kupe aktivni sastojak od proizvođača kemikalija. (Vidi također Pregled generičkih lijekova i imenovanja lijekova.)
Iako je 250 miligrama (mg) kemijske supstance originalnog lijeka identično s 250 mg iste generičke kemikalije, generička tableta od 250 mg koja tu supstancu sadrži može ili ne mora imati isti učinak u tijelu kao i 250 mg supstance iz originalnog lijeka. To je posljedica činjenice da svaka supstanca koja se koristi u određenoj formulaciji lijeka utječe na to kako se lijek apsorbira u krvotok. Neaktivni sastojci kao što su premazi, stabilizatori, punila, veziva, arome, razrjeđivači i drugi neophodni su za pretvaranje kemijske supstance u aktivni lijek. Ovi se sastojci mogu koristiti radi:
-
Osiguravanja mase kako bi tableta bila primjerena za uporabu
-
Sprječavanja raspadanja tablete od vremena proizvodnje do korištenja
-
Pomoći u otapanju tablete u želucu ili crijevu
-
Osiguravanja ugodnog okusa i primjerene boje
Neaktivni sastojci su obično bezopasne tvari koje ne utječu na tijelo. Međutim, budući da neaktivni sastojci mogu uzrokovati neobične i ponekad teške alergijske reakcije u malog broja osoba, pojedine verzije istog lijeka mogu biti poželjnije od drugih. Na primjer, kemikalije koje se nazivaju bisulfiti (kao što je natrijev metabisulfit), koje se upotrebljavaju kao konzervansi u mnogim proizvodima, kod brojnih ljudi uzrokuju astmatične alergijske reakcije (teško disanje, nedostatak daha, stezanje u prsima). Radi navedenog, lijekovi koji sadrže bisulfite su označeni kao takvi.
Bioekvivalencija
Proizvođači moraju provesti studije kako bi utvrdili je li njihova verzija bioekvivalentna izvornom lijeku - to jest, da generička verzija oslobađa svoj aktivni sastojak (lijek) u krvotok gotovo istom brzinom i u gotovo istim količinama kao i izvorni lijek. Budući da je aktivni sastojak generičkog lijeka tijekom testiranja izvornog lijeka već pokazao djelotvornost i sigurnost, studije bioekvivalencije moraju samo pokazati da generička verzija postiže gotovo istu razinu lijeka u krvi tijekom vremena zbog čega zahtijevaju relativno mali broj (24 do 36) zdravih dobrovoljaca.
Iako ljudi uobičajeno pomisle na oralne oblike lijekova kao što su tablete, kapsule i tekućine, generičke verzije drugih oblika doziranja, kao što su injekcije, flasteri, inhalatori i drugi, također moraju zadovoljiti standard bioekvivalentnosti. Uprava za hranu i lijekove (Food and Drug Administration, FDA) postavlja standarde bioekvivalencije za različite oblike lijekova.
Proizvođač izvornog lijeka također mora dokazati bioekvivalenciju prije nego se novi oblik već odobrenog lijeka može staviti u prodaju. Novi oblici uključuju promjenu pojedinačne doze ili promjenu jakosti već postojećeg lijeka sa zaštićenim imenom, odnosno bilo koju drugu modifikaciju. Ponekad je izvorno testirani oblik modificiran iz komercijalnih razloga. Na primjer, tablete će možda trebati biti čvršće, aroma ili boja može biti dodana ili promijenjena ili se neaktivni sastojci mogu mijenjati kako bi bili prihvatljiviji potrošačima.
Postupci procjenjivanja i odobravanja
Agencija za hranu i lijekove (FDA) procjenjuje svaku generičku verziju lijeka. FDA odobrava generički lijek ako studije pokazuju da su izvorni lijek sa zaštićenim imenom i generička verzija u osnovi bioekvivalentni. FDA također osigurava da novi generički lijek sadrži odgovarajuću količinu aktivnog (ljekovitog) sastojka, da je proizveden u skladu sa saveznim standardima (engl. Good Manufacturing Practices, GMP), te da se generička verzija razlikuje od izvornog lijeka veličinom, bojom i oblikom što je zakonska obveza.
Zamjenjivost i supstitucija
Teoretski, bilo koji generički lijek koji je bioekvivalentan njegovom izvornom lijeku može se zamijeniti s njim. Za lijekove koji nisu patentirani, generički lijek može biti jedini dostupan oblik. Kako bi ograničili troškove, mnogi liječnici propisuju generičke lijekove kad god je to moguće. Čak i ako je liječnik propisao lijek određenog zaštićenog imena, ljekarnik može izdati istovrsni generički lijek, osim ako je liječnik na recept propisao da se ne smije napraviti zamjena. Isto tako, određene osiguravajuće kuće mogu zahtijevati propisivanje i izdavanje generičkih lijekova kad god je to moguće kako bi se uštedio novac. Pojedini planovi zdravstvenog osiguranja u SAD-u mogu omogućiti potrošaču da odabere skuplji lijek zaštićenog naziva koji je propisao liječnik, ali pritom potrošač plaća razliku u cijeni. Nasuprot tome, u državnim programima zdravstvenog osiguranja, potrošač možda nema izbora. Ukoliko u tom slučaju liječnik propiše generički lijek, ljekarnik mora izdati generički lijek. U većini saveznih država u SAD-u, potrošač može inzistirati na lijeku određenog zaštićenog imena čak i ako liječnik i ljekarnik preporuče alternativni generički lijek.
Ponekad generička supstitucija može biti neprikladna. Na primjer, neke dostupne generičke verzije možda nisu bioekvivalentne izvornom lijeku. Takvi generički lijekovi i dalje se mogu koristiti, ali oni ne mogu biti zamjena određenom lijeku zaštićenog naziva. U slučajevima u kojima male razlike u količini lijeka u krvotoku mogu napraviti vrlo veliku razliku u učinkovitosti lijeka, generički lijekovi često nisu zamijenjivi s određenim lijekom zaštićenog naziva, iako su dostupni bioekvivalentni generički proizvodi. Primjeri takvih lijekova su varfarin (antikoagulantni lijek) i fenitoin (antikonvulzivni lijek). Konačno, generički proizvod možda nije prikladan ako sadrži neaktivni sastojak na koji je osoba alergična. Prema tome, ako liječnik specificira zaštićeni naziv lijeka na receptu, a potrošač želi ekvivalentnu generičku verziju, potrošač ili ljekarnik bi o tome trebao razgovarati s liječnikom.
Lijekovi koji se moraju dati u vrlo preciznim količinama rjeđe mogu biti međusobno zamjenjivi, jer je razlika između učinkovite i štetne doze (terapijska širina) ili između učinkovite i neučinkovite doze mala. Primjer je digoksin koji se koristi za liječenje osoba sa zatajivanjem srca. Prebacivanje s digoksina jednog zaštićenog imena na istovrsni generički proizvod može uzrokovati probleme, jer dvije verzije možda nisu dovoljno bioekvivalentne. Međutim, neke generičke verzije digoksina potvrđene su kao bioekvivalentne od strane FDA. Ljekarnici i liječnici mogu odgovoriti na pitanja o tome koji su generički lijekovi međusobno zamjenjivi, a koji nisu.
Knjiga koju FDA izdaje svake godine i periodično ažurira također daje smjernice o tome koji su lijekovi međusobno zamjenjivi. Ova knjiga, Approved Drug Products With Therapeutic Equivalence Evaluations (također poznata kao "narančasta knjiga" jer ima svijetlo narančaste korice), dostupna je u tiskanom i mrežnom obliku svakome, ali je namijenjena liječnicima i ljekarnicima. Vidjeti Approved Drug Products With Therapeutic Equivalence Evaluations.
Supstitucija generičkog lijeka ponekad može uzrokovati druge probleme za pacijenta (vidjeti tablicu Kada generička zamjena može biti neprikladna). Liječnik može napisati recept za lijek zaštićenog imena i o njemu raspraviti s pacijentom. Ako ljekarnik izdaje odgovarajući generički proizvod, a da pritom nije navedeno zaštićeno ime lijeka o kojem je liječnik raspravljao s pacijentom, pacijent možda neće znati kakav je generički proizvod u odnosu na lijek koji je liječnik propisao. Kako bi se spriječila takva zbrka, većina ljekarni u SAD-u sada na oznaku uključuje zaštićeni naziv lijeka koji je liječnik propisao i onda kada se zamijeni generičkim.
Treba biti oprezan pri razmatranju promjene marke lijekova koji su ušli na tržište prije stupanja na snagu Saveznog zakona o hrani, lijekovima i kozmetici iz 1938. godine. Nekoliko lijekova u ovoj kategoriji koji su još uvijek propisani izuzeti su od generičkih zahtjeva za lijekove. U tom slučaju zamjenjivanje drugim verzijama istog lijeka nije mudro jer nisu dostupni standardi na temelju kojih bi se isti mogli usporediti.
Ostali lijekovi za koje generička zamjena možda nije prikladna uključuju lijekove za koje se kaže da imaju usku granicu sigurnosti jer je toksična doza preblizu učinkovitoj dozi da bi se lijek mogao sigurno koristiti.
Kada generička zamjena može biti neprikladna
|
Kategorija lijeka
|
Primjeri
|
Komentari
|
|---|
|
*Generički lijek nije dostupan.
†Pripravci lijekova s modificiranim otpuštanjem su inačice lijeka u kojem je preparat na neki način promijenjen, obično da bi se usporilo oslobađanje aktivnog sastojka u krvotok. Lijekovi s modificiranim otpuštanjem (modified-release) mogu se identificirati oznakama MR, LA (long-acting; dugo-djelujući), XL (extra long; iznimno dugo), CR (controlled release; kontrolirano oslobađanje) ili SR (sustained release; održano oslobađanje).
|
|
FDA = Uprava za hranu i lijekove (engl. Food and Drug Administration).
|
|
Antiastmatični lijekovi koji se primjenjuju na usta
|
Teofilin
|
Različite verzije općenito nisu bioekvivalentne. Ako jedna verzija funkcionira, ne smije se zamijeniti drugom, osim ako je to apsolutno nužno.
|
|
Antikoagulansi
|
Varfarin
|
Toksična doza lijeka je preblizu učinkovitoj dozi da bi se zamjenski lijek mogao sigurno koristiti.
|
|
Antidepresivi
|
Nekoliko oblika amitriptilina i jedan oblik amitriptilina s perfenazinom
|
Nisu sve verzije međusobno zamjenjive. Ljekarnik može savjetovati smatra li FDA da je određeni generički lijek bioekvivalentan originalnom lijeku.
|
|
Antikonvulziv
|
Karbamazepin*, klonazepam, eslikarbazepin*, lamotrigin, okskarbazepin, fenitoin*, topiramat, valproat i zonisamid
|
Kod zamjene lijeka istim lijekom drugog proizvođača, primijenćen je gubitak kontrole konvulzivnih napadaja. Preporučuje se kontinuitet u korištenju lijeka istog proizvođača ili istog generičkog preparata.
|
|
Antihipertenzivni lijekovi
|
Pripravci diltiazema i nifedipina s modificiranim otpuštanjem†
|
Neke verzije lijekova nisu bioekvivalentne. Pripravci s modificiranim otpuštanjem imaju različita svojstva oslobađanja i nisu međusobno zamjenjivi.
|
|
Kardiovaskularni lijekovi
|
Digoksin (za zatajivanje srca i vrlo brze otkucaje srca)
|
Toksična doza je preblizu učinkovitoj dozi da bi se zamjenski lijek mogao sigurno koristiti.
|
|
Kortikosteroidne kreme, losioni i masti
|
Alklometazon, amcinonid, betametazon, klokortolon, desonid, desoksimetazon, deksametazon, diflorazon, fluocinolon, fluocinonid, flurandrenolid, flutikazon*, halobetasol, hidrokortizon, mometazon i triamcinolon
|
Ovi proizvodi su standardizirani testovima reakcije kože, a mnogi od njih su ocijenjeni kao bioekvivalentni od strane FDA. Istovremeno, odgovor na lijek varira, a različiti oblici pripravka (kreme, masti, gelovi) mogu utjecati na potentnost proizvoda. Odgovor može biti nepredvidiv. Zaključno, ako je jedna verzija djelotvorna, ne bi se trebala zamijeniti za drugu.
|
|
Kortikosteroidne tablete
|
Deksametazon, prednizolon
|
Generičke verzije ne moraju biti bioekvivalentne pojedinim lijekovima sa zaštićenim imenima i ne smiju se međusobno zamjenjivati.
|
|
Lijekovi za kontrolu gihta
|
Kolhicin
|
Generičke verzije pojedinih lijekova nisu međusobno bioekvivalentne.
|
|
Hormoni
|
Pojedini oblici medroksiprogesterona i metiltestosteron
Hormoni štitnjače
|
Hormoni se obično uzimaju u malim dozama, tako da razlike među pojedinim oblicima lijeka mogu izazvati velike promjene u djelotvornosti.
Neke verzije možda nisu bioekvivalentne.
|
|
Psihijatrijski lijekovi
|
Litij (za bipolarni poremećaj)
|
Toksična doza lijeka je preblizu učinkovitoj dozi da bi se zamjenski lijek mogao sigurno koristiti.
|
|
Ostali lijekovi
|
Neke marke prometazinskih tableta i čepića; klozapin
|
Generičke verzije možda nisu bioekvivalentne. Iako svaki oblik može biti učinkovit, inačice se ne smiju međusobno zamjenjivati.
|
Više informacija