Napadaji su povremeni poremećaji električne aktivnosti mozga, što rezultira određenim stupnjem privremene moždane disfunkcije.
-
Kada starija dojenčad ili mala djeca imaju konvulzije, najčešće imaju tipične simptome, kao što su treskanje ili trzanje dijela ili cijelog tijela, ali novorođenčad može samo mljackati, nehotice žvakati ili povremeno omlohaviti.
-
Elektroencefalografija (EEG) se koristi za dijagnosticiranje poremećaja, a testovi iz krvi i urina, snimanje mozga, a ponekad i lumbalna punkcija se rade s ciljem identificiranja uzroka.
-
Kada dijete ima konvulzije, roditelji ili drugi skrbnici trebaju pokušati zaštititi dijete od ozlijeda - na primjer, držeći dijete dalje od stepenica, oštrih predmeta i drugih potencijalnih opasnosti.
-
Liječenje se uglavnom temeli na liječenju uzroka, ali ako se napadaji nastave i nakon liječenja uzroka, djeci se daju antikonvulzivni lijekovi.
Napadaj je patološko, nekontrolirano električno izbijanje živčanih stanica u mozgu ili dijelu mozga. To patološko izbijanje može uzrokovati
-
Konvulzije
-
Nehotične pokrete
-
Poremećaj svijesti
-
Poremećaj osjeta
Konvulzije su nagli, nenamjerni, trzajevi i ukrućenja mišića koja pogađaju veliki dio tijela.
Epilepsija nije specifičan poremećaj, već se odnosi na sklonost ponavljaju napadaja koji mogu ili ne moraju imati prepoznatljiv uzrok.
Napadaji kod djece su često slični napadajima kod odraslih. Međutim, neke vrste napadaja, kao što su febrilne konvulzije i infantilni spazmi, se pojavljuju samo kod djece.
Određena stanja kod djece, kao što je zadržavanje daha i noćni strahovi, mogu nalikovati napadajima, ali ne uključuju patološku električnu aktivnost mozga te stoga nisu napadaji.
Epileptički status
Epileptički status se odnosi na jedan dugotrajni napadaj ili nekoliko kraćih napadaja između kojih je dijete bez svijesti. Napadaji koji traju više od 15 do 20 minuta se smatraju epileptičkim statusom. Djeca s epileptičkim statusom imaju rizik od oštećenja mozga i drugih organa, kao i zatajenja disanja, stoga je potrebno brzo liječenje napadaja koji traju dulje od 5 minuta.
Uzroci
Kod novorođenčadi, napadaji mogu biti uzrokovani
Privremenim metaboličkim poremećajima, poput niske razine šećera u krvi
Ozbiljnim poremećajima, kao što su malformacija mozga, ozljeda mozga tijekom trudnoće, nedostatak kisika tijekom poroda ili ozbiljna infekcija
Naslijeđenim poremećajima koji su posljedica mutacije gena kao što su nasljedni poremećaji metabolizma
Konzumacijom određenih lijekova od strane majke tijekom trudnoće
Napadaji uzrokovani nasljednim poremećajima metabolizma obično počinju tijekom dojenačkog razdoblja ili djetinjstva.
Neki uzroci napadaja kod novorođenčadi, dojenčadi i djece Kod starije dojenčadi i djece, uzrok napadaja može biti nepoznat.
Febrilne konvulzije su vrlo česte kod male djece.
Napadaji se mogu javiti obiteljski.
Simptomi
Kod novorođenčadi, napadaji mogu biti teški za prepoznati. Novorođenčad može mljackati ili nehotice žvakati. Njihove oči mogu izgledati kao da gledaju u različitim smjerovima. Povremeno mogu omlohaviti i/ili prestati disati.
Kod starije dojenčadi ili male djece, jedan dio ili cijelo tijelo se može tresti, trzati ili ukočiti. Udovi se mogu kretati bez svrhe. Djeca mogu buljiti, postati zbunjena, imati poremećaj osjeta (kao što su obamrlost ili trnci) u dijelovima tijela, ili imati neobične osjećaje (kao što je osjećaj jakog straha bez razloga).
Prognoza
Prognoza ovisi o uzroku.
Čini se da napadaj ne oštećuje mozak niti uzrokuje trajne probleme osim ako ne traje dulje od sat vremena (većina napadaja traje samo nekoliko minuta). Međutim, mnogi poremećaji koji uzrokuju napadaje mogu uzrokovati trajne probleme. Na primjer, neki poremećaji mogu ometati razvoj djeteta. Raspravlja se o tome mogu li neke vrste ponavljajućih napadaja utjecati na razvoj mozga.
Dijagnoza
Djeca koja imaju napadaje odmah se procjene kako bi se utvrdilo postoje li ozbiljni uzroci i uzroci koji se mogu ispraviti.
Ako je dijete imalo napadaj, liječnici obavljaju fizikalni pregled. Također pitaju roditelje je li netko od članovi obitelji imao napadaje.
Elektroencefalografija (EEG - test koji bilježi moždane valove pomoću senzora postavljenih na kožu glave) se provodi kako bi se provjerilo postojanje patološke električne aktivnosti u mozgu. EEG se izvodi dok su djeca budna i dok spavaju.
Liječnici obavljaju i druge testove kako bi pronašli uzrok na temelju djetetovih simptoma i rezultata pregleda. Ovi testovi mogu uključivati
Mjerenje razine kisika u krvi pomoću senzora pričvršćenog na prst (pulsna oksimetrija) kako bi se odredilo je li razina kisika niska
Pretrage iz krvne za mjerenje šećera u krvi (glukoze), kalcija, magnezija, natrija i drugih tvari za provjeru metaboličkih poremećaja
Lumbalna punkcija za dobivanje uzorka tekućine koja se nalazi oko mozga i leđne moždine (cerebrospinalna tekućina), koja se analizira i provjerava postojanje moždane infekcije i drugih poremećaja
Kulture krvi i urina u potrazi za infekcijama
Slikovne pretrage mozga, kao što su kompjutorizirana tomografija (CT) ili magnetska rezonanca (MR), za dijagnozu malformacija mozga, krvarenja, tumora i drugih strukturnih oštećenja moždanog tkiva (na primjer, moždanog udara)
Genetski testovi za traženje poremećaja gena koji mogu biti povezani s napadajima
Liječenje
Liječenje napadaja dojenčadi i djece je uglavnom usredotočeno na uzrok napadaja. Na primjer, djeci koja imaju bakterijsku infekciju daju se antibiotici, a djeci koja imaju nisku razinu šećera (glukoze) u krvi daje se glukoza. Drugi uzroci koji se mogu liječiti uključuju virusne infekcije, određene tumore i abnormalne razine natrija, kalcija i magnezija u krvi.
Ponekad djeca trebaju uzimati lijekove za kontrolu napadaja (antikonvulzivni lijekovi), osobito ako se uzrok ne može ukloniti.
Ako su lijekovi neučinkoviti, može se preporučiti operacija.
Neposredne mjere
Kada dijete ima konvulzije, roditelji ili drugi skrbnici trebaju učiniti sljedeće kako bi zaštitili dijete od povrede:
Položite dijete na jednu stranu.
Držite dijete dalje od potencijalnih opasnosti (kao što su stepenice ili oštri predmeti).
Ne stavljajte ništa u djetetova usta i ne pokušavajte držati djetetov jezik.
Nakon što napadaj prestane, roditelji ili drugi skrbnici trebali bi učiniti sljedeće:
Ostanite s djetetom dok se dijete ne probudi
Provjerite da li dijete diše i, ako disanje nije vidljivo, započinje spasonosno disanje usta na usta (dok dijete ima konvulzije, pokušaj spasonosnog disanja je nepotreban i može ozlijediti dijete ili spasitelja) i upozorite hitne medicinske službe.
Nemojte davati hranu, tekućinu ili lijekove na usta dok dijete nije potpuno budno.
Provjerite postoji li vrućica i, ako postoji, liječite je.
Vrućica se može smanjiti davanjem acetaminofena djetetu u obliku čepića koji se stavlja u rektum ako je dijete bez svijesti ili premalo da uzima lijeka na usta ili davanjem acetaminofena ili ibuprofena na usta ako je dijete svjesno. Također, toplu odjeću treba ukloniti.
Hitnu pomoć treba pozvati ako se dogodi nešto od sljedećeg:
Ovo je prvi napadaj djeteta.
Napadaj traje više od 5 minuta.
Dijete je ozlijeđeno tijekom napadaja ili ima otežano disanje nakon napadaja.
Odmah se događa drugi napadaj.
Svu djecu treba odvesti u hitnu bolničku službu kad prvi put dobiju napadaj. Za djecu za koju se zna da imaju epilepsiju, roditelji bi trebali unaprijed razgovarati s liječnikom kada, gdje i koliko hitno je potrebna procjena ako dođe do drugog napadaja.
Liječnici obično daju lijekove kako bi prekinuli napadaj koji traje 5 ili više minuta kako bi spriječili epileptički status. Lijekovi za zaustavljanje napadaja uključuju sedativ lorazepam ili antikonvulzivne lijekove fenobarbital, fosfenitoin ili levetiracetam primjenjene venom (intravenski). Ako se lijek ne može dati intravenski, diazepam gel se može primijeniti na rektum ili se tekućina midazolama može dati u nos (intranazalno). Diazepam i midazolam su sedativi, slični lorazepamu, koji mogu pomoći u zaustavljanju napadaja. Djeca koja su primila ove lijekove ili imaju epileptički status se moraju pažljivo pratiti zbog problema s disanjem i krvnim tlakom.
Ako djeca imaju konvulzije i nakon što se uzrok izliječio, daju im se antikonvulzivni lijekovi intravenski. Zatim se pomno promatraju kako bi se utvrdile moguće nuspojave, kao što je usporeno disanje.
Ako se antikonvulzivnim lijekovima uspiju kontrolirati napadaji, oni se mogu ukinuti prije nego što dijete bude otpušteno iz njege ili bolnice. Hoće li antikonvulzivni lijekovi biti ukinuti ovisi o uzroku napadaja, težini i rezultatima EEG-a.
Antikonvulzivni lijekovi
Ako djeca imaju samo jedan napadaj, obično ne moraju uzimati antikonvulzivni lijek ( link ). Antikovulzivni lijekovi se koriste ako se napadaji ponavljaju ili je vjerojatno da će se ponaviti.
Doza antikovulzivnog lijeka se obično povećava ako se standardnom dozom ne mogu adekvatno kontrolirati napadaji. Doza se također može prilagođavati kako dijete raste i povećava se njegova težina. Može se dodati drugi antikonvulzivni lijek ili zamijeniti prvi, ako je prvi bio samo djelomično učinkovit ili ima neugodne nuspojave. Antikonvulzivni lijekovi mogu imati reakciju s drugim lijekovima, stoga roditelji trebaju reći liječniku svog djeteta sve lijekove i dodatke prehrani koje dijete uzima.
Ponekad liječnici rade pretrage iz krvi kako bi izmjerili razinu lijeka, što pomaže utvrditi je li doza točna i uzima li dijete lijek. Ovi se testovi ponekad ponavljaju kada se promijeni doza, kada je dijete značajno naraslo ili kada se započne s novim lijekom.
Potreba za daljnjim uzimanjem antikonvulzivnih lijekova ovisi o tome što je uzrokovalo napadaje i koliko dugo djeca nisu imala napadaj. Većina djece uzima antikovulzivne lijekove sve dok ne prođu dvije godine bez napadaja. Rizik od napadaja nakon 2 godine bez napada je manji od 50%. Međutim, postojanje drugog poremećaja koji utječe na mozak i živce (kao što je cerebralna paraliza) povećava rizik od ponovnog napadaja.
Kada se anikonvulzivni lijekovi ukidaju, doza se postupno smanjuje tijekom određenog vremena umjesto da se uzimanje lijeka zaustavi odjednom.
Korištenje lijekova za liječenje napadaja kod djeceKada im je dijete imalo epileptički napadaj, roditelji su često zabrinuti da će dijete morati uzimati lijek za kontrolu napadaja (antikonvulzivni lijek). Roditelji su zabrinuti zbog nuspojava te znaju da je teško potaknuti dijete da uzima lijek redovito. Edukacija o antikonvulzivnim lijekovima može pomoći roditeljima da bolje sudjeluju u odlukama vezanim za liječenje svog djeteta. Pozitivno: Većina djece koja su imala samo jedan napadaj ne moraju uzimati antikonvulzivne lijekove. Liječnici mogu birati između više od 20 antikonvulzivnih lijekova u potrazi za lijekom koji je prikladan za određeno dijete. Antikonvulzivni lijekovi zaustavljaju ili kontroliraju napadaje u 80% djece. Mnoga djeca trebaju uzimati samo jedan antikonvulzivni lijek. Većina djece s vremenom može prestati uzimati antikonvulzivni lijek.
Negativno: Većina antikonvulzivnih lijekova ima nuspojave kao što su vrtoglavica, mučnina, nestabilnost, pospanost, dvoslike ili osip. Neki antikonvulzivni lijekovi mogu utjecati na pažnju, pamćenje i školski uspjeh u periodu dok djeca uzimaju lijek. Djeca koja uzimaju određene antikonvulzivne lijekove moraju raditi redovite pretrage iz krvi kako bi se utvrdilo je li doza ispravna ili postoje li nuspojave (kao što je kemijska neravnoteža u krvi). Neki noviji antikonvulzivni lijekovi nisu testirani na maloj djeci (iako se ti lijekovi često koriste kod male djece i rezultati tog iskustva su objavljeni).
Prilikom vaganja zabrinutosti roditelji bi trebali imati na umu da je sprječavanje daljnjih napadaja važno jer loše kontrolirani napadaji mogu dovesti do usporavanja mentalne aktivnost (kognitivnog kašnjenja), emocionalnih problema i problema u ponašanju te loše kvalitete života. Također, sprečavanje napadaja sprječava ozljede i nezgode do kojih može doći zbog napadaja. Kako bi bili sigurni da se lijekovi uzimaju redovito, roditelji mogu učiniti sljedeće: Koristite kutiju za pilule (koja sadrži odjeljke za svaki dan u tjednu, za različita vremena svakog dana ili oboje). Napunite zalihe lijeka prije nego isteknu. Potaknite dijete da preuzme odgovornost za uzimanje lijekova, ali nastavite nadzirati proces dok dijete ne bude pouzdano. Unaprijed razgovarajte s liječnikom što učiniti ako dijete propusti dozu.
|
Kirurško liječenje epilepsije
Operacija može biti opcija ako dijete ima napadaje iako uzima dva ili više antikonvulzivna lijeka ili ako su nuspojave nepodnošljive. Ova operacija uključuje kirurško uklanjanje područja mozga. Obično se radi samo kada su napadaji uzrokovani jednim područjem u mozgu i to se područje može ukloniti bez značajnog utjecaja na sposobnost funkcioniranja djeteta. Ponekad ova operacija značajno smanjuje broj napadaja koje dijete ima. Testovi se mogu obaviti kako bi se pronašlo područje u mozgu koje uzrokuje napadaje. Ti testovi uključuju sljedeće:
MR za određivanje funkcije područja mozga koja se nalaze u blizini područja koje uzrokuje napadaje (zove se funkcionalna MR)
Kontinuirani video-EEG (u kojem se istovremeno snimaju moždani valovi i videozapis djeteta)
Jednofotonska emisijska kompjutorizirana tomografija (SPECT)
Pozitronska emisijska tomografija (PET)
Prije operacije, neurokirurg i neurolog objašnjavaju roditeljima rizik i korist od operacije. Čak i kada operacija smanji učestalost i težinu napadaja, mnoga djeca trebaju nastaviti s uzimanjem antikonvulzivnih lijekova. Međutim, obično mogu uzimati niže doze ili manje lijekova.
Stimulacija živca vagusa
Stimuliranje živca vagusa (10. kranijalni živac) ponekad može smanjiti broj napadaja. Smatra se da vagus ima neizravne veze s područjima mozga koja su često uključena u izazivanje napadaja. Ovaj se postupak može primijeniti u djece u dobi od 4 godine. Liječnici razmatraju korištenje ovog postupka kada antikovulzivni lijekovi nisu učinkoviti i kirurško liječenje epilepsije nije moguće.
Kako bi stimulirali vagus, liječnici implantiraju uređaj, koji podsjeća na srčani elektrostimulator, ispod lijeve ključne kosti i povezuju ga s vagusnom u vratu, žicom koja teče ispod kože. Uređaj uzrokuje malo ispupčenje ispod kože. Operacija se obavlja ambulantno i traje oko 1 do 2 sata. Uređaj se stalno uključuje i isključuje i time povremeno stimulira vagus. Liječnik može lako i bezbolno promijeniti postavke stimuliranja živca pomoću magnetskog štapića postavljenog na uređaj. Isto tako, kada dijete osjeti da počinje napadaj ili kada član obitelji vidi početak napadaja, magnet (koji se često nosi u narukvici) se može upotrijebiti kako bi se postavio uređaj da češće stimulira živac.
Stimulacija vagusa se koristi uz antikonvulzivne lijekove. Moguće nuspojave uključuju promuklost, kašalj i produbljivanje glasa kada je živac stimuliran. Stimulacija vagusa obično čini dijete budnijim. Povećana budnost može poboljšati pozornost, ali ponekad ometa spavanje.
Stimuliranje mozga
Ponekad, davanje električne stimulacije dijelu mozga u kojem počinju napadaji, može prekinuti napadaj prije nego započne ili skratiti napad koji je započeo. Odgovarajući sustav neurostimulacije je uređaj koji izgleda kao srčani elektrostimulator. Implantira se unutar lubanje. Uređaj je spojen žicama na jedno ili dva područja u mozgu koja uzrokuju napadaje. Ovaj sustav nadzire električnu aktivnost mozga. Kada otkrije neuobičajenu električnu aktivnost, stimulira područja mozga koja uzrokuju napadaje.
Sustav za neurostimulaciju se koristi uz antikonvulzivne lijekove.
Operacija za implantaciju sustava zahtijeva opću anesteziju i obično traje 3 do 4 sata. Djeca trebaju ostati u bolnici preko noći. Mnoga djeca se za nekoliko dana vrate svojim uobičajenim svakodnevnim aktivnostima.
Djeca ne mogu osjetiti uređaj ili stimulaciju, a uređaj se može ukloniti ako je potrebno.
Ketogena dijeta
Liječnik može propisati ketogenu dijetu u određenim situacijama. Liječnik i dijetetičar moraju nadzirati dijetu. Ova restriktivna prehrana sadrži vrlo malo ugljikohidrata i dosta masti. Kada tijelo razgrađuje masti za energiju, stvaraju se tvari koje se nazivaju ketoni. Kod neke djece, ketoni pomažu u kontroli napadaja. Ketogenu dijetu treba pažljivo pratiti te zahtijeva precizno mjerenje količine hrane. Čak i jedan zalogaj hrane koja je ograničena može dovesti do napadaja. Djeca mogu imati poteškoće s održavanjem tako stroge prehrane. Ako se dijete koje slijedi ketogenu dijetu značajno poboljšaja, dijeta se često nastavlja najmanje 2 godine. Nuspojave ketogene dijete mogu uključivati nisku razinu šećera u krvi, tromost (letargija) i gubitak tjelesne težine. Ponekad se umjesto ketogene dijete rabi Atkinsova dijeta. To je manje strogi oblik ketogene dijete.
Više informacija