Polineuropatija

Autor: Michael Rubin, MDCM
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Hrvoje Budinčević, dr. med.
Prijevod: Marija Ernoić, dr. med.

Polineuropatija je istodobno oštećenje brojnih perifernih živaca po cijelom tijelu.

  • Infekcije, toksini, lijekovi, karcinomi, nutritivni nedostatci, šećerna bolest, autoimune bolesti i drugi poremećaji mogu uzrokovati oštećenje brojnih perifernih živaca.

  • Osjet, snaga ili oboje mogu biti oslabljeni, često u stopalima ili šakama, prije zahvaćanja ruku, nogu ili trupa.

  • Liječnici postavljaju dijagnozu na temelju rezultata elektromiografije, ispitivanja provodljivosti živca, testova krvi i urina.

  • Ako liječenje podležećeg poremećaja ne ublažava simptome, fizikalna terapija, lijekovi i druge mjere mogu pomoći.

(Vidi također Pregled perifernog živčanog sustava.)

Polineuropatija može biti:

  • Akutna (s naglim početkom)

  • Kronična (razvija se postupno, često kroz nekoliko mjeseci ili godina)

Uzroci

Uzroci polineuropatije

Akutna polineuropatija ima mnogo uzroka:

Uzroci kronične polineuropatije često ostaju nepoznati. Poznati uzroci uključuju:

Najčešći oblik kronične polineuropatije obično je posljedica loše kontrole razine šećera u krvi kod osoba sa šećernom bolesti, ali može biti i posljedica prekomjerne upotrebe alkohola.

Dijabetička neuropatija podrazumijeva nekoliko oblika polineuropatije koje može uzrokovati šećerna bolest. (Šećerna bolest također može uzrokovati mononeuropatiju ili multiplu mononeuropatiju, što dovodi do slabosti, tipično mišića oka ili bedrenih mišića.)

Neke osobe imaju nasljedni oblik polineuropatije.

Ovisno o uzroku, polineuropatije mogu utjecati na sljedeće:

  • Motoričke živce (koji kontroliraju kretanje mišića)

  • Osjetne živce (koji prenose osjetne informacije)

  • Moždane živce (koji povezuju glavu, lice, oči, nos, određene mišiće i uši s mozgom)

  • Autonomni živčani sustav (koji kontrolira određene fiziološke procese poput krvnog tlaka i brzine disanja)

  • Kombinacija gore navedenog

Polineuropatije mogu biti rezultat oštećenja bilo čega od sljedećeg:

  • Mijelinske ovojnice (membrane koje ovijaju akson i omogućuju brz prolazak živčanih impulsa), kao u Guillain-Barréovom sindromu

  • Opskrbe živca krvi, kao što se može dogoditi u vaskulitisu (upali krvnih žila)

  • Aksona (duge grane živca koja šalje poruke), kao što se može dogoditi kod šećerne bolesti ili zatajenja bubrega

Simptomi

Simptomi polineuropatije

Simptomi polineuropatije mogu se pojaviti iznenada (akutno, javljaju se tijekom nekoliko dana do nekoliko tjedana) ili se razvijaju polako i javljaju se tijekom određenog razdoblja (kronično, javljaju se tijekom mjeseci do godina), ovisno o uzroku.

Akutna polineuropatija (kao što se pojavljuje u Guillain-Barréovom sindromu ili kod toksina) počinje iznenada u obje noge i brzo napreduje prema gore. Simptomi uključuju slabost i osjećaj mravinjanja i bockanja ili gubitak osjeta. Mogu biti zahvaćeni mišići koji kontroliraju disanje, što rezultira respiratornim zatajenjem.

Mnoge kronične polineuropatije prvenstveno utječu na osjet. Obično su najprije zahvaćena stopala, ali ponekad su prvo zahvaćene šake. Osjećaj bockanja, obamrlost, paleća bol, gubitak osjeta vibracija i osjeta položaja (osjet položaja gdje se nalaze ruke i noge) najizraženiji su simptomi. Budući da je osjet položaja izgubljen, hodanje, pa čak i stajanje postaje nestabilno. Zbog toga, smanjuje se korištenje mišića. S vremenom, mogu oslabjeti i atrofirati. Zatim, mišići postaju ukočeni i trajno se skraćuju (tzv. kontrakture).

Dijabetička neuropatija obično uzrokuje bolno mravinjanje ili peckanje u šakama i stopalima - stanje koje se naziva distalna polineuropatija. Bol je često izraženija noću i može se pogoršati dodirom ili promjenom temperature. Osobe mogu izgubiti osjet temperature i boli pa se često mogu opeći i mogu imati otvorene rane uzrokovane produljenim pritiskom ili drugim ozljedama. Bez boli kao upozorenja na previše stresa, zglobovi su skloni ozljedama. Ova vrsta ozljede zglobova naziva se neurogena artropatija (Charcotovi zglobovi).

Polineuropatija često utječe na živce autonomnog živčanog sustava, koji kontrolira nesvjesne funkcije u tijelu (kao što su krvni tlak, broj otkucaja srca, probava, salivacija i mokrenje). Tipični simptomi su konstipacija, seksualna disfunkcija i fluktuiranje krvnog tlaka - osobito nagli pad krvnog tlaka kada osoba ustane (ortostatska hipotenzija). Koža može postati blijeda i suha, a znojenje se može smanjiti. Mnogo rjeđe se gubi kontrola nad crijevima ili mokrenjem, što dovodi do fekalne ili urinarne inkontinencije.

Osobe s nasljednom polineuropatijom (kao što je Charcot-Marie-Toothova bolest) mogu imati čekićaste prste, visoki svod stopala i iskrivljenu kralježnicu (skolioza). Abnormalnosti u osjetu i mišićna slabost mogu biti blage. Zahvaćene osobe s blagim simptomima mogu ne primijetiti simptome ili ih mogu smatrati nevažnima. Druge osobe su teško pogođene.

Koliko će dobar biti oporavak ovisi o uzroku polineuropatije.

Dijagnoza

Dijagnoza polineuropatije

  • Liječnička procjena

  • Elektromiografija i studije provodljivosti živaca

  • Ispitivanje krvi i urina radi utvrđivanja uzroka

Liječnici obično prepoznaju polineuropatiju na temelju simptoma. Fizikalni pregled pomaže u dijagnosticiranju polineuropatije i identificiranju uzroka.

Provodi se elektromiografija i studije provodljivosti živca, osobito nogu i stopala. Ova se ispitivanja mogu koristiti za sljedeće:

  • Potvrdu da je prisutna polineuropatija

  • Odrediti težinu bolesti

  • Utvrditi jesu li uključeni motorički živci, osjetni živci ili kombinacija

  • Odrediti koja vrsta oštećenja uzrokuje tegobe - na primjer, je li oštećen mijelinski omotač oko živca (tzv. demijelinizacija)

Nakon dijagnosticiranja polineuropatije, mora se identificirati njezin uzrok koji može biti izlječiv. Liječnici ispituju postoje li drugi simptomi i kojom brzinom se razvijaju. Ove informacije mogu uputiti na moguće uzroke.

Testovi krvi i urina mogu otkriti poremećaj koji uzrokuje polineuropatiju, kao što je šećerna bolest, zatajenje bubrega ili hipoaktivna štitnjača.

Ponekad je potrebna biopsija mišića ili živca.

Ponekad je polineuropatija koja zahvaća ruke i noge prvi znak šećerne bolesti.

Ponekad, kad opsežno testiranje ne otkrije jasan uzrok, u podlozi može biti nasljedna neuropatija koja zahvaća i ostale članove obitelji tako blago da se uopće nije posumnjalo na postojanje poremećaja.

Ako je slabost proširena i brzo se pogoršava, liječnici mogu raditi i:

  • Lumbalnu punkciju kojom se dobije uzorak cerebrospinalne tekućine koja okružuje mozak i kralježničnu moždinu. Ako je razina proteina u tekućini visoka, a bijelih krvnih stanica je malo ili ih nema, uzrok može biti autoimuni poremećaj koji dovodi do demijelinizacije, kao što je Guillain-Barréov sindrom.

  • Spirometrija, kako bi se utvrdilo jesu li zahvaćeni mišići koji kontroliraju disanje. Spirometrija se koristi za mjerenje količine zraka koje pluća mogu zadržati, kao i koja količina i koliko brzo se zrak može izdahnuti.

Liječenje

Liječenje polineuropatije

  • Liječenje uzroka

  • Ublažavanje boli

  • Ponekad fizikalna i radna terapija

Specifično liječenje polineuropatije ovisi o uzroku:

  • Šećerna bolest: Pažljiva kontrola razine šećera u krvi može usporiti napredovanje poremećaja i povremeno ublažiti simptome. Ponekad se može učiniti transplantacija stanica otočića (stanice koje proizvode inzulin), koje se nalaze u gušterači, što može dovesti do izlječenja šećerne bolesti i ublažavanja neuropatije.

  • Multipli mijelom, zatajenje jetre ili zatajenje bubrega: Liječenje ovih poremećaja može dovesti do sporog oporavka.

  • Karcinom: Kirurško uklanjanje tumora može ublažiti pritisak na živac.

  • Hipoaktivna štitnjača: Nadomješta se hormon štitnjače.

  • Autoimuni poremećaji: Liječenje uključuje kortikosteroide, lijekove koji inhibiraju imunološki sustav (imunosupresivi) izmjenu plazme (filtriranje toksičnih tvari iz krvi, uključujući abnormalna protutijela), intravenske imunoglobuline (otopina koja sadrži mnoga različita protutijela prikupljena iz skupine donora).

  • Lijekovi i toksini: Zaustavljanje lijeka ili izbjegavanje izlaganja toksinu ponekad može zaustaviti napredovanje polineuropatije. Antidoti su dostupni za određene lijekove i toksine te mogu poništiti neke toksične učinke.

  • Prekomjerne količine vitamina B6: Ako se obustavi primjena vitamina, polineuropatija se može razriješiti.

Ako se uzrok ne može ispraviti, liječenje se usredotočuje na ublažavanje bolova i tegoba povezanih sa slabošću mišića. Fizikalna terapija ponekad smanjuje ukočenost mišića i može spriječiti skraćivanje i ukočenost mišića. Fizikalni i radni terapeuti mogu preporučiti korisne pomoćne uređaje.

Neki lijekovi koji se obično ne smatraju analgeticima mogu smanjiti bol nastalu uslijed oštećenja živca. Oni uključuju antidepresiv amitriptilin, antiepileptike gabapentin i pregabalin te meksiletin (koji se koristi za liječenje abnormalnih srčanih ritmova). Lidokain, anestetik koji se primjenjuje kao krema, mast ili flaster za kožu, također može pomoći.

Politika privatnosti