Poremećaji korištenja psihoaktivnih supstanci uključuju obrasce ponašanja u kojima ljudi nastavljaju koristiti pojedinu supstancu unatoč problemima uzrokovanim njezinim korištenjem.
Psihoaktivne supstance obično su članovi 10 razreda lijekova koji tipično uzrokuju spomenute poremećaje:
Sve nabrojane tvari izravno aktiviraju sustav nagrađivanja u mozgu i proizvode osjećaj ugode i zadovoljstva. Aktivacija može biti toliko jaka da uzrokuje intenzivnu žudnju za tom supstancom, a pojedinci mogu zanemariti normalne svakodnevne aktivnosti kako bi se posvetili nabavci i uporabi supstance.
Poremećaji uzrokovani zloupotrebom psihoaktivnih tvari mogu se razviti bez obzira na to je li određena supstanca legalna, društveno prihvaćena ili je prihvaćena u medicinske svrhe (sa ili bez recepta). Pojedinosti o određenim lijekovima i njihovim učincima opisane su drugdje u PRIRUČNIKU.
Pojmovi "ovisnost", "zloupotreba" i "zavisnost" uglavnom su korišteni kada se govori o osobama s poremećajima zlouporabe psihoaktivne supstance, no, ti su izrazi previše široko i varijabilno definirani, a uz to i često korišteni uz osuđujući prizvuk. Iz tog razloga liječnici radije koriste sveobuhvatniji pojam "poremećaj zlouporabe supstanci".
Rekreativna i nedopuštena uporaba psihoaktivnih supstanci:
Upotreba ilegalnih droga, koliko god problematična s pravnog gledišta, ne podrazumijeva uvijek i poremećaj zlouporabe psihoaktivnih supstanci. S druge strane, legalne supstance, kao što su alkohol i lijekovi na recept (i marihuana u sve većem broju država u SAD-u), mogu uzrokovati poremećaj zlouporabe supstanci. Problemi uzrokovani zloupotrebom lijekova na recepti ilegalnih droga prožimaju sve socioekonomske skupine.
Rekreativna uporaba droga postoji u ovom ili onom obliku već stoljećima. Ljudi su koristili droge iz različitih razloga, uključujući:
Ljudi koji rekreativno uzimaju droge često ih uzimaju povremeno i u relativno malim dozama, uglavnom bez da si nanose štetu, odnosno, ne razvijaju simptome ustezanja i droga im ne nanosi fizičku štetu (barem ne u kratkom roku). Droge koje se inače smatraju rekracijskim su opioidi, alkohol, nikotin, marihuana, kofein, halucinogene gljive (također pogledaj Trovanje [Pečurka] gljivama), i kokain. Mnoge rekreativne supstance smatraju se "prirodnim" jer su biljnog podrijetla. Sadrže mješavinu psihoaktivnih sastojaka niske koncentracije, a ne izolirane psihoaktivne spojeve više koncentracije.
Rekreativne susptance se obično uzimaju na usta ili se udišu.
Uzroci
Uzroci poremećaja korištenja psihoaktivnih supstanci
Ljudi obično napreduju od eksperimentiranja do povremene uporabe, a zatim do učestale uporabe, ponekad i do poremećaja zlouporabe supstanci. Ovaj proces napredovanja je složen i samo djelomično razjašnjen i ovisi o interakcijama između supstance, korisnika i njegovog okruženja.
Droga
Supstance podijeljene u 10 razreda razlikuju se po tome koliko je vjerojatno da će uzrokovati poremećaj zlouporabe supstanci. Ta vjerojatnost se naziva mogućnost za ovisnost. Mogućnost za ovisnost ovisi o kombinaciji čimbenika, uključujući:
Kako se supstanca koristi
Koliko snažno supstanca stimulira put nagrađivanja u mozgu
Koliko treba supstanci da prodjeluje
Sposobnost supstance da inducira toleranciju i / ili simptome ustezanja
Uz to, supstance koje su legalno i/ili lako dostupne, kao što su alkohol i duhan, imaju veću vjerojatnost da će se prve koristiti. Kako ljudi nastavljaju s korištenjem odabrane supstance, često im se smanjuje dojam rizika koji predstavlja uporaba supstanci i počnu povećavati učestalost korištenja i / ili eksperimentirati s drugim supstancama. Na percepciju rizika također mogu utjecati društvene i pravne posljedice korištenja supstanci.
Tijekom liječenja nekih bolesti ili nakon kirurških ili stomatoloških zahvata rutinski se propisuju opioidi. Ako ljudi ne uzimaju propisanu količinu, lijekovi mogu završiti u rukama osoba koje će ih uzimati rekreativno. Budući da je uporaba tih lijekova za nezdravstvene svrhe postala veliki problem, mnogi pružatelji zdravstvenih usluga su počeli:
Propisivati niže količina opioidnih lijekova
Poticanti pacijente na sigurno pohranjivanje ili zbrinjavanje preostalih lijekova
Poticanje vraćanja recepata
Ovisnik
Čimbenici koji mogu predisponirati nastanku poremećaja zlouporabe supstanci u osoba koje konzumiraju droge:
Fizičke značajke bi trebale uključivati genetske čimbenike, iako su istraživanja pokazala tek nekoliko biokemijskih i / ili metaboličkih razlika između ljudi koji razvijaju i onih koji ne razvijaju poremećaj zlouporabe supstanci.
Osobe s niskom razinom samokontrole (impulzivne osobe) ili osobe sklone rizičnom ponašanju mogu imati povećani rizik od razvoja poremećaja zlouporabe supstanci. Međutim, malo je znanstvenih dokaza koji potkrepljuju koncept "ličnosti sklone ovisnostima", koju opisuju neki znanstvenici.
Čini se da određene životne okolnosti i komorbiditetni poremećaji povećavaju rizik od razvoja poremećaja zlouporabe supstanci, na primjer:
Ljudi koji su tužni, emocionalno rastreseni ili socijalno otuđeni mogu pronaći privremeno olakšanje u konzumaciji droga, što može dovesti do povećane upotrebe, a ponekad i do poremećaja zlouporabe supstanci.
Osobe s drugim mentalnim poremećajima kao što su anksioznost ili depresija imaju povećan rizik od razvoja poremećaja zlouporabe supstanci. (Liječnici koriste izraz "dualna dijagnoza" za osobe koje imaju i poremećaj zlouporabe supstanci i neki drugi psihički poremećaj.)
Ljudi s kroničnom boli često zahtijevaju opioidne lijekove za kupiranje boli, a neki od njih kasnije razvijaju poremećaj zlouporabe supstanci.
Ipak, kod mnogih osoba neopiodni lijkovi i drugi tretmani protiv bolova ne ublažavaju adekvatno bol.
Životno okruženje:
Kulturni i društveni čimbenici vrlo su važni kod započinjanja i održavanja (ili relapsa) zlouporabe supstanci. Promatranje članova obitelji (npr. roditelja, starije braće i sestara) i vršnjaka koji konzumiraju supstance povećava rizik da osoba počne s konzumacijom supstanci. Vršnjaci su izrazito jak utjecaj među adolescentima (pogledaj Uporaba i zlouporaba sipstancci kod adolescenata). Ljudima koji pokušavaju prestati s konzumacijom supstanci mnogo je teže ako u svojoj okolini imaju nekog tko također konzumira određenu supstancu.
Liječnici mogu nenamjerno pridonijeti štetnoj uporabi psihoaktivnih lijekova tako što ih pretjerano propisuju u nadi da će pomoći pacijentu s oslobađanjem od nagomilanog stresa. Mnogi društveni čimbenici, uključujući i masovne medije, doprinose ideji da se lijekovi trebaju koristiti za ublažavanje svih životnih tegoba.
Dijagnoza
Dijagnosticiranje poremećaja korištenja psihoaktivnih supstanci
Ponekad se dijagnoza poremećaja zloupotrebe supstanci postavlja kad pacijenti dođu liječniku kako bi dobili pomoć u prestanku uzimanja supstanci. Neke osobe pokušavaju sakriti svoju uporabu droge, a liječnici posumnjaju na probleme sa zlouporabom droge samo kada primijete promjene u raspoloženju ili ponašanju pacijenta. Ponekad znakove zlouporabe supstanci otkriju tijekom fizičkog pregleda, primjerice, tragove uzastopnog intravenskog ubrizgavanja droge u obliku linija sitnih, tamnih točkica (uboda igala) okruženih područjem potamnjele ili izblijedjele kože. Ubrizgavanje droge pod kožu uzrokuje kružne ožiljke ili ulceracije. Pacijenti često pronalaze druge razloge za pronađene tragove, kao što su često darivanje krvi, ugrizi kukaca ili druge ozljede.
Zdravstveni radnici koriste i druge metode (kao što su upitnici) za identifikaciju poremećaja zlouporabe supstanci. Analiza urina i ponekad krvne pretrage mogu se provesti kako bi se provjerila prisutnost psihoaktivnih supstanci.
Kriteriji za dijagnozu
Kriteriji za dijagnosticiranje poremećaja zlouporabe supstanci podijeljeni su u četiri kategorije:
Osoba ne može kontrolirati uporabu supstanci.
Sposobnost osobe da ispuni društvene obveze ugrožena je uporabom supstance.
Osoba koristi supstancu u fizički opasnim situacijama.
Osoba pokazuje fizičke znakove uporabe i / ili ovisnosti.
Nemogućnost kontrole uporabe
Osoba uzima supstancu u većim količinama ili duže nego što je prvobitno planirala.
Osoba želi zaustaviti ili smanjiti uporabu supstance.
Osoba troši puno vremena na nabavku, korištenje ili oporavak od učinaka supstance.
Osoba ima žudnju za supstancom.
Oštećenje na socijalnom planu
Osoba ne ispunjava obaveze na poslu, u školi ili u kući.
Osoba nastavlja koristiti supstancu iako uzrokuje (ili pogoršava) društvene ili probleme u međuljudskim odnosima.
Osoba odustaje ili smanjuje važne društvene, profesionalne ili rekreativne aktivnosti zbog uporabe supstance.
Rizična uporaba
Osoba koristi tvar u fizički opasnim situacijama (na primjer, tijekom vožnje ili u opasnim društvenim okolnostima).
Osoba nastavlja koristiti supstancu iako zna da pogoršava zdravstvene ili psihičke probleme.
Fizički simptomi *
Tolerancija: Osoba mora koristiti sve veću količinu supstance kako bi osjetila željeni učinak.
Ustezanje: Neugodni fizički učinci nastaju kada je korištenje supstance naglo zaustavljeno ili kada je njezin učinak poništen drugom tvari.
* Imajte na umu da neki lijekovi, osobito opioidi, sedativi / hipnotici i stimulansi, mogu uzrokovati toleranciju i / ili simptome ustezanja čak i kada se uzimaju kako je propisano za legitimne medicinske razloge i u relativno kratkim periodima (manje od 1 tjedna za opioide). Simptomi ustezanja koji nastaju nakon pravilne medicinske uporabe ne jamče dijagnozu poremećaja zlouporabe supstanci. Na primjer, kada osobe s jakim bolovima zbog uznapredovalog karcinoma postanu ovisne (psihički i fizički) o opioidima poput morfija, njihovi simptomi apstinencije ne smatraju se dokazom poremećaja zlouporabe supstanci.
Smatra se da osobe koje i zadovoljavaju 2 ili više od ovih kriterija unutar 12-mjesečnog razdoblja imaju poremećaj zlouporabe supstanci. Težina poremećaja određena je brojem ispunjenih kriterija:
Liječenje
Tretman poremećaja upotrebe psihoaktivnih tvari
Specifično liječenje ovisi o supstanci koja se koristi, ali obično uključuje savjetovanje i ponekad uporabu određenih lijekova. Grupe za podršku i podršku obitelji pomažu da osoba ostane motivirana za apstinenciju od droge.
S obzirom da je korištenje zajedničkih igala čest uzrok HIV infekcije, započet je pokret za redukciju takve štetnosti. Njegova svrha je smanjiti štetne posljedice uporabe droga kod osoba koje nisu uspjele zaustaviti svoju konzumaciju. Tako se ovisnicima daju čiste igle i šprice kako ne bi koristili tuđe igle. Ova strategija pomaže smanjiti širenje (i troškove za društvo) HIV infekcije i hepatitisa.
Više informacija
Slijede neki izvori na engleskom jeziku koji mogu biti korisni. Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovih izvora.
Al-Anon Family Groups: Usluge podrške za odrasle koji zlorabe alkohol, odrasle koji su odrasli uz alkoholičara i tinejdžere pogođene tuđim problematičnim konzumiranjem alkohola.
Alcoholics Anonymous: Međunarodno udruženje ljudi s problemom pijenja koje je uvelo pristup u 12 koraka kako bi svojim članovima pomoglo da prevladaju svoju ovisnost o alkoholu i pomoglo drugima da učine isto.
Dual Diagnosis.org: Pristup resursima za osobe s mentalnim bolestima i problemima sa zlouporabom supstanci, uključujući popis ustanova za liječenje koje nude integriranu skrb, informacije o istraživanju i publikacije.
Hazelden Betty Ford Foundation: Neprofitni pružatelj usluga liječenja ovisnosti o alkoholu i drogama s informacijama o mogućnostima liječenja, programima zagovaranja oporavka i obrazovnim mogućnostima u savjetovanju o ovisnosti.
LifeRing: Podrška osobama s problemima ovisnosti o drogama i alkoholu omogućavanjem razmjene praktičnih iskustava i potpora trijeznosti kao alternativa tradicionalnim programima od 12 koraka.
National Alliance on Mental Illness (NAMI): Nacionalna organizacija za mentalno zdravlje koja pruža zastupnaje, edukaciju, podršku i javne programe i servise.
Narcotics Anonymous World Services: Pomaže ljudima u borbi protiv ovisnosti, bez obzira na tvar koja ju je uzrokovala, kroz program od 12 koraka sličan onome koji koriste Anonimni alkoholičari.
National Institute on Drug Abuse (NIDA): Savezna agencija koja podupire znanstvena istraživanja o uporabi droga i njezinim posljedicama te pruža informacije o često korištenim drogama, istraživačkim prioritetima i napretku, kliničkim resursima te mogućnostima dodjele bespovratnih sredstava i financiranja.
Substance Abuse and Mental Health Services Administration (SAMHSA): Agencija Ministarstva zdravstva SAD-a koja predvodi napore javnog zdravstva za poboljšanje bihevioralnog zdravlja i osigurava resurse, uključujući lokatore liječenja, besplatne telefonske linije za pomoć, alate za obuku praktičara, statistike i publikacije o raznim temama povezanim s supstancama.