-
Opioidi se koriste za ublažavanje boli, ali također uzrokuju pretjerani osjećaj blagostanja te, ako se koriste previše, ovisnost.
-
Uzimanje previše opijata može biti fatalno, obično zbog prestanka disanja.
-
Mogu se napraviti testovi urina kojima se dokazuje korištenje opioida.
-
Strategije liječenja uključuju detoksikaciju (ukidanje droge), supstituciju (zamjena drugim lijekom i postupno smanjenje doze) te održavanje (zamjena drugim lijekom koji se trajno uzima).
-
Kontinuirano savjetovanje i potpora bitni su u svim strategijama liječenja.
"Opioid" je naziv za brojne tvari koje potječu od opijumskog maka te njegove sintetičke i polusintetičke varijacije. Opioidi imaju legitimnu medicinsku uporabu kao snažni lijekovi protiv bolova. Oni uključuju kodein (koji ima mali potencijal za ovisnost), oksikodon (sam i u različitim kombinacijama, kao što su oksikodon plus acetaminofen), meperidin, morfin, pentazocin te hidromorfon. Metadon, uzet na usta, i fentanil, uzet kao kožni flaster, koriste se za kroničnu jaku bol. Heroin, koji je ilegalan u SAD-u, ali se koristi u vrlo ograničenim primjenama u drugim zemljama, jedan je od najjačih opioida.
Zlouporaba opioida je relativno česta jer su ti lijekovi široko dostupni i uzrokuju pretjerani osjećaj blagostanja. Ljudi mogu postati ovisni o bilo kojem opioidu. (Vidi također Korištenje i zlouporaba droga.)
Ozbiljna ovisnost rijetko se javlja kada ljudi koriste opioide za liječenje kratke epizode jake boli (na primjer, za opekline ili slomljene kosti). Iako mnogi ljudi koji koriste opioide za ublažavanje boli duže od nekoliko dana, osjećaju neke blage simptome ustezanja od opioida kada prestanu, ljudi koji ih dugo uzimaju za liječenje kronične boli, imaju povećani rizik od razvoja poremećaja uporabe tvari.
Tolerancija se može razviti već nakon nekoliko dana kontinuirane upotrebe opioida. Naime, ljudima je potrebno sve više i više lijeka da osjete efekte koji su izvorno dobili s manjom količinom. Ljudi mogu postati tolerantniji na neke učinke nego na druge. Iako ljudi s poremećajem uporabe tvari često imaju toleranciju na lijek, sama tolerancija ne znači da osoba ima poremećaj uporabe tvari.
Jeste li znali...
-
Uzimanje opioida za ublažavanje boli neposredno nakon ozljede, ako je pod nadzorom liječnika, rijetko dovodi do ovisnosti.
-
Uzimanje opioida tijekom trudnoće može uzrokovati ovisnost fetusa i simptome ustezanja kod novorođenčadi.
|
Simptomi
Neposredni učinci
Opioidi otupljuju bol i jaki su sedativi, uzrokujući da ljudi postaju pospani i tihi. Opioidi, također, mogu uzrokovati euforiju.
Ostali, manje poželjni učinci uključuju
Proizvodi razgradnje (metabolizma) opioida meperidina mogu uzrokovati napadaje.
Kada se uzima s nekim drugim lijekovima, neki opioidi mogu uzrokovati ozbiljan poremećaj, serotoninski sindrom. Ovaj sindrom karakteriziraju zbunjenost, tremor, nevoljni grčevi ili trzanje mišića, agitacija, pretjerano znojenje i visoka tjelesna temperatura.
Predoziranje
Uzimanje previše opijata odjednom (predoziranje) opasno je po život. Disanje postaje opasno usporeno i plitko te može prestati. Pluća se mogu napuniti tekućinom. Krvni tlak, broj otkucaja srca i tjelesna temperatura mogu se smanjiti, a zjenice se sužavaju (postaju kao točke). Na kraju, ljudi izgube svijest ili umiru, obično zbog prestanka disanja. Kombiniranje opijata s alkoholom ili drugim sedativima potencijalno je smrtonosno.
Dugoročni učinci
Sami opioidi ne uzrokuju mnogo dugotrajnih komplikacija osim ovisnosti. Neki ljudi imaju manje nuspojave poput kroničnog zatvora, prekomjernog znojenja, pospanosti ili smanjenog libida. Međutim, mnoge komplikacije mogu biti rezultat dijeljenja igala s drugom osobom i nesvjesnog ubrizgavanja drugih tvari s opioidom.
Simptomi ustezanja
Ustezanje opioida je neugodno, ali ne i opasno po život. Simptomi se mogu pojaviti već 4 sata nakon prestanka korištenja opioida i općenito dosegnu vrhunac unutar 48 do 72 sata. Oni se obično povuku nakon otprilike tjedan dana, iako vremenski okvir može značajno varirati ovisno o tome koji se opioid koristi.
Različiti opioidi se eliminiraju iz tijela različitom brzinom, što utječe na brzinu napredovanja i prestanka simptoma ustezanja. Simptomi ustezanja su teži kod ljudi koji su dugo koristili velike doze:
-
U početku se ljudi osjećaju tjeskobno i žude za drogom.
-
Disanje postaje ubrzano, a obično je praćeno zijevanjem, znojenjem, vodenastim očima, curenjem iz nosa, proširenim zjenicama i grčevima u trbuhu.
-
Kasnije, ljudi mogu postati hiperaktivni i uznemireni te imati pojačan osjećaj budnosti.
-
Povećava se broj otkucaja srca i krvni tlak.
Ostali simptomi odvikavanja su
-
Pureća koža
-
Drhtanje
-
Trzanje mišića
-
Groznica i zimica
-
Bol u mišićima
-
Gubitak apetita
-
Mučnina i povraćanje
-
Proljev
Upotreba opioida tijekom trudnoće posebno je ozbiljna jer heroin i metadon lako prolaze kroz posteljicu u fetus ( vidi: Kako lijekovi prelaze posteljicu). Budući da su bebe rođene od majki ovisnica izložene drogama koje su njihove majke uzele, one mogu brzo razviti simptome ustezanja, uključujući
-
Drhtanje
-
Prodorno visoki plač
-
Trzanje
-
Konvulzije
-
Ubrzano disanje
Ako majke uzimaju opioide neposredno prije porođaj, bebino disanje može biti oslabljeno.
Dijagnoza
-
Liječnička procjena
-
Ponekad testovi urina
Akutna intoksikacija opioidima je obično jasna iz onoga što ljudi ili njihovi prijatelji kažu liječniku te na temelju rezultata tjelesnog pregleda. Ako nije jasno zašto se osoba ponaša abnormalno, liječnici mogu napraviti testove kako bi se isključili drugi mogući uzroci simptoma, kao što su niska razina šećera u krvi ili ozljeda glave. Liječnici također mogu napraviti testove urina kako bi potražili drogu. Mogu se provesti i drugi testovi kako bi se provjerile komplikacije.
Liječenje
Predoziranje opioidima zahtijeva hitno liječenje, ali krajnji i teški cilj liječenja je pomoći ljudima da kontroliraju uporabu opioida. Liječenje može uključivati
Hitno liječenje
Predoziranje opijatima je hitno medicinsko stanje koje se mora brzo liječiti kako bi se spriječila smrt. Disanje može zahtijevati podršku, ponekad i respiratorom, ako predoziranje potisne disanje.
Lijek pod nazivom nalokson, daje se kao protuotrov za opioide te brzo poništava sve štetne učinke. Obično se daje injekcijom, ali odnedavno je dostupan i nosni sprej. Budući da se neki ljudi nakratko uznemire i uzrujaju prije nego što postanu potpuno svjesni, može se kratkotrajno primjeniti fizičko sputavanje. Pošto nalokson izaziva simptome ustezanja kod ovisnika o opioidima, koristi se samo kada je nužno (primjerice, kod oslabljenog disanja).
Osobe koje se oporavljaju od predoziranja treba promatrati nekoliko sati dok se učinci naloksona ne istroše, kako bi bili sigurni da ne postoje neželjeni učinci opioida. Ako su ljudi uzimali opioid s dugotrajnim učincima (kao što su metadon ili dugodjelujuće formulacije drugih opioida), obično se promatraju duže vrijeme.
Ako se simptomi ponovno razviju, ljudima se može dati druga doza naloksona, primiti ih u bolnicu ili oboje.
Detoksikacija
Postoji nekoliko pristupa detoksikaciji:
-
Ukidanje opioida i dopuštanje da se ustezanje odvije svojim tijekom (''skidanje na suho'')
-
Zamjena sličnim, ali manje snažnim opiodiom, a zatim postupno smanjivanje doze i potpuno ukidanje
U obje strategije detoksikacije obično je potrebno liječenje kako bi se smanjili simptomi ustezanja. Klonidin obično pruža olakšanje. Međutim, klonidin može izazvati nuspojave, kao što su nizak krvni tlak i pospanost. Ukidanje klonidina također može uzrokovati simptome ustezanja, kao što su nemir, nesanica, razdražljivost, ubrzan rad srca i glavobolje.
Zamjena (supstitucija) obično uključuje davanje lijekova kao što su metadon i buprenorfin, čije se doze zatim polako smanjuju i na kraju potpuno ukidaju.
-
Metadon je opioid koji se uzima na usta. On blokira simptome ustezanja i žudnju za drugim opioidima, pogotovo heroinom. Budući da učinci metadona traju mnogo dulje od učinaka drugih opioida, može se rjeđe uzimati, obično jednom dnevno. Tada se doza može polako smanjivati. Liječnici mogu uvesti supstitucijsku terapiju, ali se onda uzimanje metadona mora nadzirati kroz licencirani program liječenja metadonom. Velike doze metadona ponekad uzrokuju abnormalne srčane ritmove. Stoga se pomno nadzire ljude na ovom lijeku kada se započne terapija ili ako se doza promijeni.
-
Buprenorfin je miješani opioidni agonist i antagonist. To znači ima neke od učinaka opioida (agonist), ali također blokira neke učinke opioida (antagonist). Ne zahtijeva nadzor u posebnom programu pa ga liječnici koji su obučeni za njegovu uporabu mogu propisati u svom uredu. U mnogim zemljama buprenorfin je zamijenio metadon u programima detoksikacije.
Nakondetoksikacije mora uslijediti rehabilitacija, kako bi se spriječilo ponovno korištenje opioida. Kontinuirani tretman može uključivati dugoročno savjetovanje i podršku te lijekove kao što je naltrekson.
Održavanje
Za ljude koji se neprestano vraćaju korištenju opioida (kronični ovisnici o opioidima), često se preferira drugi pristup, nazvan održavanje. To podrazumijeva propisivanje zamjenskog lijeka kojeg korisnik uzima duže vrijeme (mjesecima ili godinama). Metadon, buprenorfin ili naltrekson mogu se koristiti kao zamjenski opioidi.
Održavanje redovitim dozama jednog od tih lijekova omogućuje korisnicima opioida da budu društveno produktivni jer ne moraju trošiti vrijeme na pribavljanje nedopuštenog opioida i zato što upotrijebljeni lijekovi ne ometaju funkcioniranje na način na koji to čini uporaba nezakonitih droga. Za neke korisnike opioida liječenje djeluje. Za mnoge je potrebno cjeloživotno održavanje.
Metadon potiskuje simptome ustezanja i žudnju za opioidima, a da korisnici opioida nisu pretjerano pospani ili povišenog raspoloženja. Međutim, korisnici opioida moraju doći jednom dnevno u kliniku gdje im se izdaje metadon u dozi koja sprječava teške simptome ustezanja, smanjuje žudnju i podupire svakodnevno funkcioniranje.
Buprenorfin se koristi sve više i više jer ga liječnici mogu propisati u svom uredu. Prema tome, korisnici opioida ne moraju ići u posebnu kliniku.
Naltrekson je lijek koji blokira učinke opioida (opioidni antagonist). Prije započinjanja korištenja naltreksona, ljudi moraju biti potpuno detoksicirani od opioida, inače može doći do teške reakcije ustezanja. Ovisno o dozi, učinci naltreksona traju od 24 do 72 sata. Dakle, lijek se može uzimati jednom dnevno ili samo 3 puta tjedno. Budući da ovaj lijek nema opioidnih učinaka, ovaj lijek je najkorisniji za korisnike opijata koji su snažno motivirani za apstiniranje i koji nisu ozbiljno ovisni o opioidima.
Rehabilitacija
Bez obzira na to koji se pristup koristi, stalno savjetovanje i podrška od ključne su važnosti. Podrška može uključivati posebno obučene liječnike, medicinske sestre, savjetnike, programe održavanja opioidima, članove obitelji, prijatelje i druge osobe s istim poremećajem uporabe tvari (grupe za podršku).
Koncept terapijske zajednice pojavio se prije gotovo 25 godina kao odgovor na problem ovisnosti o heroinu. Samaritan Daytop Village i Phoenix House bili su pioniri ovog pristupa. Korisnici opioida duže vrijeme žive u zajedničkom stambenom centru. Ovi programi pomažu ljudima da grade nove živote kroz obuku, obrazovanje i preusmjeravanje. Programi su pomogli mnogim ljudima, ali su početne stope odustajanja od programa visoke.
Pitanja o tome koliko su ti programi uspješno funkcionirali i koliko ih treba primjenjivati ostaju bez odgovora. Budući da takvi programi zahtijevaju mnogo resursa za pokretanje, mnogi ljudi si ih možda neće moći priuštiti.
Više informacija