Toksoplazmoza je infekcija uzrokovana praživotinjom Toxoplasma gondii koja je jednostanini parazit. Obično infekcija ne uzrokuje simptome, ali neki ljudi imaju otečene limfne čvorove, vrućicu, blagi osjećaj bolesti, a ponekad i upalu grla ili zamagljen vid i bol u očima. Kod osoba s oslabljenim imunološkim sustavom uslijed AIDS-a ili drugog stanja, toksoplazmoza se može reaktivirati te obično zahvaća mozak. Reaktivirana infekcija može uzrokovati slabost, konfuziju, napadaje ili komu, ili se može proširiti po cijelom tijelu. Bebe zaražene prije rođenja (tzv. kongenitalna infekcija) mogu imati urođene mane, gubitak vida, napadaje, intelektualne poteškoće i druge abnormalnosti.
-
Ljudi dobivaju infekciju prijenosom jaja parazita iz kontaminiranog predmeta u usta ili konzumiranjem kontaminirane hrane.
-
Većina infekcija uzrokuje oskudne ili nikakve simptome.
-
Žene koje se zaraze tijekom trudnoće mogu prenijeti parazita na fetus, ponekad uzrokujući pobačaj, mrtvorođenče ili ozbiljne probleme kod djeteta.
-
Obično samo osobe s oslabljenim imunološkim sustavom imaju teške simptome, uzrokovane upalom mozga (encefalitis), što može uzrokovati slabost s jedne strane tijela, zbunjenost ili komu.
-
Manje često su zahvaćeni drugi organi u osoba s oslabljenim imunološkim sustavom.
-
Liječnici obično dijagnosticiraju infekciju tako što rade krvne pretrage koje otkrivaju antitijela protiv parazita.
-
Temeljito kuhanje ili zamrzavanje mesa te pranje ruku nakon rukovanja sirovim mesom, tlom ili mačjom stolicom sprječava širenje infekcije.
-
Većina zdravih ljudi ne zahtijeva liječenje, ali odrasle osobe sa simptomima te novorođenčad i dojenčad s infekcijom se liječe pirimetaminom uz sulfadiazin i leukovorin.
(Vidi također Pregled parazitskih infekcija.)
Toxoplasma gondii je prisutna u svijetu gdje god postoje mačke. Parazit inficira velik broj životinja, kao i ljude. Mnogi ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama su zaraženi, iako je samo nekolicina razvila simptome. Teška infekcija se obično razvije samo kod fetusa i ljudi s poremećajem koji oslabljuje imunološki sustav (poputa AIDS-aor kradinoma), ili onih koji koriste lijekove koji oslabljuju imunološki sustav (imunosupresivi), osobito lijekove koji se koriste za sprječavanje reakcije odbacivanja transplantiranog organa.
Iako parazit može rasti u tkivima mnogih životinja, on proizvodi jaja (oociste) samo u stanicama koje oblažu crijeva mačaka. Jaja se izlučuju u mačjoj stolici te nakon 1 do 5 dana mogu izazvati infekciju. Jaja u tlu mogu u narednim mjesecima uzrokovati infekciju. Divlje ptice, glodavci, jeleni i mnoge domaće životinje (osobito svinje i ovce) mogu konzumirati jaja u hrani ili tlu kontaminiranom mačjom stolicom. Jaja oslobađaju oblike parazita koji se nazivaju tahioziti. Tahioziti se prošire po tkivima životinja te u konačnici stvore ciste.
Životni ciklus Toxoplasma gondii
-
1a. Jaja Toxoplasma se izlučuju u mačjoj stolici. Mnoštvo se jaja izlučuje, ali obično samo tijekom 1 do 2 tjedna. Nakon što budu 1 do 5 dana u okolini, jaja mogu izazvati infekciju.
-
1b. Mačke se mogu ponovno inficirati konzumiranjem hrane ili drugih materijala kontaminiranih jajima.
-
2. Ostale životinje (poput divljih ptica, glodavaca, jelena, svinja i ovaca) mogu konzumirati jaja u kontaminiranom tlu, vodi, biljnom materijalu ili mačjoj stolici i zaraziti se.
-
3. Ubrzo nakon što se konzumiraju jaja, oslobađaju pomične oblike parazita (tahizoiti).
-
4. Tahioziti se prošire po tijelu životinje i tvore ciste u živčanom i mišićnom tkivu.
-
5. Mačke se zaraze hranjenjem sa životinjama koje sadrže ciste.
-
6a. Ljudi se mogu zaraziti jedenjem nedovoljno kuhanog mesa koje sadrži ciste.
-
6b. Ljudi se također mogu zaraziti ako konzumiraju hranu, vodu ili druge materijale (kao što je zemlja) onečišćene mačjom stolicom ili ako dodiruju stolicu mačke ljubimca te potom dodiruju usta.
-
7. Ljudi se rijetko mogu zaraziti nakon transfuzije krvi ili transplantacije organa koji sadrži parazita.
-
8. Iako rijetko, infekcija se može prenijeti s majke na fetus.
-
9. U ljudi, paraziti tvore ciste u tkivima, obično u mišićima, srcu, mozgu i očima. Ciste mogu ostati u tkivima do kraja života osobe bez izazivanja simptoma. S druge strane, ciste mogu postati aktivne i uzrokovati simptome ako je imunološki sustav osobe oslabljen zdravstvenim poremećajem ili lijekom.
|
Prijenos
Ljudi mogu dobiti infekciju na nekoliko načina:
-
Konzumiranjem hrane, vode ili drugih materijala (kao što je zemlja) koji su zagađeni s mačjom stolicom koja sadrži jaja Toxoplasma
-
Konzumiranjem mesa koje sadrži ciste Toxoplasma
-
Prijenosom s novozaražene majke na fetus
-
Rijetko, transfuzijom krvi ili transplantacijom organa koji sadrže parazita
Ljudi mogu progutati Toxoplasma jaja nakon što dodirnu kontaminiranu mačju stolicu, zemlju ili druge predmete, a zatim dodiruju usta ili rukuju hranom i konzumiraju je bez pranja ruku. Ljudi mogu progutati ciste kada jedu sirovo ili nedovoljno kuhano meso (obično svinjetinu ili janjetinu) zaraženih životinja.
Rijetko se parazit prenosi transfuzijom krvi ili transplantacijom organa zaražene osobe.
Toksoplazmoza tijekom trudnoće
Žena koja se zarazi tijekom trudnoće može prenijeti Toxoplasma gondii fetusu putem posteljice. Infekcija je ozbiljnija ako se fetus zarazi rano u trudnoći. Rana infekcija može uzrokovati usporen rast fetusa, prerano rođenje, pobačaj, mrtvorođenje ili prirođene defekte. Kongenitalna toksoplazmoza može uzrokovati probleme s vidom, napadajima i intelektualnim poteškoćama kasnije u životu.
Žena koja je bila zaražena prije trudnoće ne prenosi parazita na svoj fetus, osim ako joj je imunološki sustav oslabljen (primjerice HIV infekcijom), tada se stara infekcija može ponovo aktivirati.
Toksoplazmoza u osoba s oslabljenim imunološkim sustavom
Osobe s oslabljenim imunološkim sustavom, prvenstveno oni koji imaju AIDS ili karcinom, ili koji uzimaju lijekove za suzbijanje odbacivanja presađenog organa, su u osobitoj opasnosti od toksoplazmoze. Ako su zaraženi nekada u prošlosti, razvoj poremećaja koji slabi imunološki sustav ili uzimanje lijeka koji potiskuje imunološki sustav (imunosupresivi) može uzrokovati reaktivaciju infekcije.
Reaktivirana infekcija obično uzrokuje simptome. Početna infekcija često ne uzrokuje simptome. Reaktivirana infekcija obično zahvaća mozak, ali može zahvatiti oko ili se proširiti po cijelom tijelu (diseminirati).
Kod osoba s oslabljenim imunološkim sustavom toksoplazmoza je vrlo ozbiljna i može biti fatalna ako se ne liječi.
Simptomi
Većina ljudi sa zdravim imunološkim sustavom ima malo ili nimalo simptoma toksoplazmoze i potpuno se oporavlja. Oko 10 do 20% tih ljudi ima otečene, ali bezbolne limfne čvorove. Neki od tih ljudi također imaju povremenu nisku temperaturu, blagi osjećaj bolesti, bolove u mišićima, a ponekad i upalu grla. Simptomi nestaju sami, obično nakon nekoliko tjedana.
Kongenitalna toksoplazmoza
Djeca rođena s kongenitalnom toksoplazmozom mogu biti ozbiljno bolesna i umrijeti prije ili neposredno nakon rođenja ili mogu imati prirođene anomalije ili druge simptome. Neki se nikada ne razbole. Drugi izgledaju zdravo u početku, ali razvijaju simptome (kao što su napadaji, intelektualni poteškoće i korioretinitis) mjesecima ili čak godinama kasnije.
Tipični simptomi u novorođenčadi mogu biti
-
Infekcija sluznice stražnjeg dijela očne jabučice i mrežnice (korioretinitis)
-
Povećanje jetre i slezene
-
Žutica
-
Osip
-
Lako nastajanje modrica (hematoma)
-
Napadaji
-
Velika glava uzrokovana nakupljanjem tekućine u mozgu (hidrocefalus)
-
Mala glava (mikrocefalija)
-
Intelektualne smetnje
Korioretinitis može uzrokovati zamagljen vid, bolove u oku, osjetljivost na svjetlo i sljepoću.
Simptomi kod osoba s oslabljenim imunološkim sustavom
Simptomi toksoplazmoze kod osoba s oslabljenim imunološkim sustavom ovise o lokalizaciji infekcije:
-
Toksoplazmoza mozga (encefalitis): Simptomi mogu biti slabost jedne strane tijela, poteškoće govora, problemi s vidom, glavobolja, zbunjenost, napadaji i koma
-
Toksoplazmoza koja se proširila u cijelom tijelu (akutna diseminirana toksoplazmoza): osip, vrućica, zimica, teško disanje i umor
Kod nekih ljudi (obično onih s jako oslabljenim imunološkim sustavom), toksoplazmoza uzrokuje upalu pluća (pneumonitis), srca (miokarditis), ili, rjeđe, jetre (hepatitis). Zahvaćeni organ može prestati funkcionirati ispravno (otkazivanje organa). Bez liječenja, ove vrste toksoplazmoze su obično fatalne.
Dijagnoza
-
Krvne pretrage za otkrivanje antitijela protiv parazita
-
Ako postoji mogunost da je mozak zahvaćen, kompjutorizirana tomografija ili magnetska rezonanca, nakon čega se učini lumbalna punkcija
-
Tkivo mozga ili drugog zahvaćenog organa se pregleda mikroskopski i testira na DNK parazita
Dijagnoza toksoplazmoze obično se temelji na krvnim pretragama koje otkrivaju antitijela protiv parazita. (Antitijela su bjelančevine koje proizvodi imunološki sustav kako bi pomogle u obrani tijela od napada, uključujući i onih od parazita.) Krvne pretrage se mogu koristiti za dijagnosticiranje nove infekcije.
Liječnici mogu obavljati ove krvne pretrage kod ljudi koji imaju oslabljen imunološki sustav, a nemaju simptome toksoplazmoze. Pretrage se provode kako bi se pronašli dokazi o prethodnoj infekciji, koja bi se mogla ponovno aktivirati ako imunološki sustav dodatno oslabi. Međutim, ako je imunološki sustav osobe oštećen AIDS-om, krvne pretrage ne moraju ukazivati na infekciju kada je ista prisutna (lažno negativni rezultati).
Ponekad se testovi za provjeru genetskog materijala parazita (DNK) također provode na uzorcima krvi ili na cerebrospinalnoj tekućini (tekućini koja okružuje mozak i kralježničnu moždinu), koja se dobiva pomoću lumbalne punkcije.
Ako ljudi prijave probleme s očima, liječnici pregledavaju oči tragajući za oštećenjima koja su obično uzrokovana toksoplazmozom, te provode krvne pretrage kako bi provjerili ima li osoba antitijela na parazite.
Da bi razlučio je li došlo do infekcije fetusa, liječnik može uzeti uzorak tekućine koja okružuje fetus (amnijska tekućina) kako bi ga analizirao (postupak se zove amniocenteza). Tekućina se testira na antitijela na parazite i na genetski materijal parazita. Budući da je dijagnosticiranje toksoplazmoze tijekom trudnoće, ili u fetusa ili novorođenčeta teško, liječnici se često savjetuju sa stručnjakom.
Ako postoji sumnja na toksoplazmozu mozga, učine se kompjutorizirana tomografija (CT) or magnetska rezonanca (MR), a obično se potom napravi lumbalna punkcija kako bi se dobio uzorak cerebrospinalne tekućine za pretrage. Rjeđe, komad zaraženog moždanog tkiva se uzorkuje (postupak se zove biopsija) i ispituje pod mikroskopom kako bi se identificirali paraziti te kako bi se testirao na genetski materijal (DNK) parazita.
Prevencija
Trudnice bi trebale izbjegavati kontakt s mačkama. Ako je kontakt neizbježan, trudnice bi trebale izbjegavati čišćenje kutija za mačke ili nositi rukavice dok to rade.
Meso treba temeljito kuhati, na temperaturi od 74 do 77 ° C, a ruke treba temeljito oprati nakon rukovanja sirovim mesom, zemljom ili mačjim izmetom.
Potencijalne davatelje organa treba testirati kako bi se spriječilo širenje parazita putem transplantiranih organa.
Trimetoprim-sulfametoksazol (antibiotik) se može koristiti za sprečavanje reaktivacije toksoplazmoze kod nekih osoba sa AIDS-om ili drugih stanja koja uzrokuju slabljenje imunološkog sustava. Osobama koje ne mogu uzimati ovaj lijek može se dati pirimetamin (koji se koristi za liječenje malarije) uz sulfadiazin ili klindamicin (antibiotici). Druge opcije su atovakon (lijek protiv praživotinja) sa ili bez pirimetamina, ili dapson s pirimetaminom. Budući da pirimetamin može smanjiti proizvodnju krvnih stanica u koštanoj srži, leukovorin (koji se naziva i folatna kiselina) se daje s njim kako bi se zaštitila od ove nuspojave.
Ljudi s AIDS-om također uzimaju antiretrovirusne lijekove, koji pomažu u ojačavanju imunološkog sustava i smanjuju rizik od reaktivacije toksoplazmoze.
Liječenje
-
Pirimetamin plus ili sulfadiazin, ili klindamicin, ili atovakon, plus leukovorin
-
Za infekcije oka, lijekovi učinkoviti protiv toksoplazmoze i kortikosteroid
Većina zaraženih osoba bez simptoma i zdravog imunološkog sustava ne zahtijeva liječenje.
Osobe sa simptomima mogu se liječiti pirimetaminom, sulfadiazinom i leukovorinom. Leukovorin se daje u svrhu zaštite od smanjene proizvodnje krvnih stanica u koštanoj srži, što je nuspojava pirimetamina. Kada pirimetamin nije dostupan, može se primijeniti trimetoprim-sulfametoksazol. Ako ljudi ne mogu uzeti sulfadiazin, umjesto njega se mogu koristiti klindamicin ili atovakon.
Ako ljudi imaju zdrav imunološki sustav, obično se liječe nekoliko tjedana.
Osobe sa AIDS-om ili drugim stanjima koja oslabljuju imunološki sustav dobivaju iste lijekove, ali se liječe duže (obično najmanje 6 tjedana), a lijekovi se primjenjuju sve dok imunološki sustav ne bude u boljem stanju. Relapsi su česti, a postoji nekoliko opcija za kroničnu terapiju održavanja, koja se nastavlja sve dok njihov imunološki sustav ne bude u boljem stanju.
Kod osoba oboljelih od AIDS-a, toksoplazmoza ima tendenciju ponovnog pojavljivanja, tako da se lijekovi za kontrolu toksoplazmoze nastavljaju neograničeno, osim ako se imunološki sustav ne oporavi (što pokazuje povećanje broja CD4 stanica) i simptomi nestanu. Liječnici osiguraju da se primjenjuju najučinkovitiji antiretrovirusni lijekovi.
Osobama s infekcijom oka može se dati pirimetamin plus sulfadiazin (ili klindamicin) plus leukovorin. Prednizon ili drugi kortikosteroid se obično daje u isto vrijeme kako bi se smanjila upala.
Žene koje tijekom trudnoće dobiju toksoplazmozu trebaju se obratiti liječniku koji se specijalizirao za toksoplazmozu tijekom trudnoće. Izbor lijekova je kompliciran i ovisi o tome kada je trudnica dobila infekciju (koje tromjesečje) i je li fetus već zaražen. Pirimetamin može uzrokovati urođene mane i ne koristi se tijekom prvog tromjesečja trudnoće. Spiramicin (antibiotik) može se koristiti tijekom prvog tromjesečja kako bi se spriječilo širenje toksoplazmoze s majke na fetus. Spiramicin nije komercijalno dostupan u Sjedinjenim Državama, ali ga liječnici mogu nabaviti u SAD-u
Novorođenčadi koja je zaražena prije rođenja obično se daju pirimetamin, sulfadiazin i leukovorin godinu dana nakon rođenja.
Više informacija