Nervni agensi za kemijsko ratovanje

Autor: James Madsen, MD, MPH
Urednik sekcije: Ivan Bekavac, dr. med.
Prijevod: Sven Šimunić, dr. med.

Postoji mnogo vrsta agensa za kemijsko ratovanje koji utječu na različite dijelove tijela. Nervni agensi (ponekad pogrešno nazvani "nervni plin") utječu na to kako živci prenose signale mišićima i drugim živcima. Postoji nekoliko vrsta nervnih agensa:

  • Agensi G-serije

  • Agensi V-serije

  • Agensi A-serije

Agensi G-serije, ili G-agensi, uključuju GA (tabun), GB (sarin), GD (soman) i GF (ciklosarin), koje je razvila nacistička Njemačka prije i tijekom Drugog svjetskog rata. Agensi V-serije uključuju VX. Agensi V-serije bili su sintetizirani su nakon Drugog svjetskog rata. Nervni agensi su slični organofosfatnim insekticidima ali su daleko potentniji.

Agensi A-serije, poznati i kao Novichok spojevi, novi su i mnogi podaci o njima još uvijek su klasificirani. Agens A-serije korišten je u pokušaju atentata u Ujedinjenom Kraljevstvu 2018. godine.

Pri sobnoj temperaturi, G-agensi su vodene tekućine koje lako isparavaju. G-agensi su opasni i zbog kontakta s kožom i zbog udisanja. VX je tekućina konzistencije motornog ulja koja relativno sporo isparava. Niti jedno od tih agensa nema izražen miris niti iritira kožu.

Nervni agensi djeluju tako da blokiraju enzim koji razbija jednu od vrsta kemikalija koje živčane stanice koriste za slanje signala drugim živčanim stanicama i mišićima (neurotransmiteri). Budući da se signalna kemikalija, acetilkolin, ne razgrađuje normalno, ona akumulira i pretjerano stimulira živce, mišiće i žlijezde (uključujući suzne žlijezde, žlijezde slinovnica i žlijezde znojnice) po cijelom tijelu. U početku se stimulirani mišići nekontrolirano trzaju i stežu, ali kasnije postaju umorni i slabi.

Izlaganje živčanim agensima može uzrokovati dugotrajne neurološke i neurobehavioralne probleme, uključujući anksioznost, depresiju, razdražljivost i probleme s pamćenjem.

Simptomi

Izlaganje nervnom agensu uzrokuje različite simptome ovisno o agensu, načinu izlaganja i dozi.

Para brzo djeluje. Izlaganje lica pari uzrokuje sužene zjenice, curenje iz nosa i stezanje u prsima unutar nekoliko sekundi. Ako se para udiše, osoba se može onesvijestiti za nekoliko sekundi.

Tekući nervni agensi djeluju sporije. Izlaganje koži prvo uzrokuje trzanje i znojenje na mjestu izlaganja. Tjelesni učinci javljaju se nakon zadrške koje može trajati i do 18 sati nakon izlaganja vrlo maloj kapljici G-agensa ili V-agensa. Čak i smrtne doze obično trebaju od 20 do 30 minuta kako bi izazvale simptome i znakove koji mogu uključivati iznenadnu nesvjesticu i napadaje bez upozorenja. Izlaganje kože maloj količini tekućeg A-agensa može potrajati i do dan ili dva prije pojave simptoma.

Nervni agensi stimuliraju živčane stanice u mozgu, stoga ljudi postaju agitirani i zbunjeni, te mogu razviti napadaje ili postati nesvjesni. Stimulacija živčanih stanica izvan mozga uzrokuje mučninu, povraćanje i pretjerano suzenje, nosne izlučevine, slinjenje, izlučevine iz pluća, hroptanje, probavne izlučevine (kao što je proljev i povraćanje) i znojenje. Stimulacija mišićnih stanica uzrokuje grčeve praćene slabošću i paralizom. Slabost mišića za disanje i poremećaj disanja unutar mozga obično je uzrok smrti.

Dijagnoza

  • Liječnička procjena

Liječnici temelje dijagnozu za izlaganje nervnom agensu na simptomima osobe i povijesti izlaganja. Posebna laboratorijska ispitivanja mogu potvrditi izloženost.

Liječenje

  • Injekcije atropina i pralidoksima

Dva lijeka, atropin i pralidoksim, mogu se dati nakon izlaganja nervnom agensu. Atropin blokira učinke prekomjerne količine neurotransmitera, acetilkolina, koji se nakuplja kao rezultat izloženosti. Stoga se atropin naziva antikolinergičnim lijekom. Pralidoksim i novi lijek, MMB-4, pomažu ponovo aktivirati enzim koji razgrađuje acetilkolin.

Prije dolaska u bolnicu, djelatnici hitne službe mogu koristiti autoinjektor koji sadrži oba lijeka za ubrizgavanje u veliki mišić (kao što je bedro). Naknadne doze lijeka daju se venom.

Koža se dekontaminira što je prije moguće pomoću posebno formuliranog komercijalnog proizvoda za topičnu dekontaminaciju kože (pod nazivom Reactive Skin Decontamination Lotion ili RSDL®), što je razrijeđena otopina kućnog izbjeljivača, ili sapunom i vodom. Prvi ispitanici pregledavaju sve moguće kontaminirane rane, uklanjaju sve ostatke i ispiru ranu običnom ili slanom vodom. Ozbiljni simptomi i smrt se još uvijek mogu pojaviti jer dekontaminacija možda neće u potpunosti ukloniti nervne agense koji su već počeli prolaziti kroz kožu.

Liječnici obično liječe trovanja nervnim agensima agresivno te pažljivo nagledaju otkucaje srca, temperaturu jezgre i razinu enzima tijekom liječenja.

Stavovi izneseni u ovom članku su stavovi autora i ne odražavaju službenu politiku Ministarstva vojske, Ministarstva obrane ili Vlade Sjedinjenih Američkih Država. Vlada.