Dekubitalne rane su područja oštećenja kože koja su posljedica nedostatnog protoka krvi zbog dugotrajnog pritiska.
-
Dekubitalni vrijedovi često nastaju uslijed pritiska u kombinaciji s povlačenjem kože, trenjem i vlagom, osobito iznad kostiju.
-
Dijagnoza se obično temelji na fizikalnom pregledu.
-
Uz odgovarajuće liječenje rani dekubitalni vrijedovi često dobro zacjeljuju.
-
Česta promjena položaja tijela i pažljiva briga o koži najbolji su načini za sprječavanje dekubitalnih vrijedova.
-
Liječenje uključuje čišćenje, izbjegavanje i uklanjanje pritiska na zahvaćeno područje, posebne obloge, antibiotike i, ponekad, kirurško liječenje.
Liječnici ih obično nazivaju "tlačnim ozljedama", jer najblaža faza (vidi pod simptomi) ne uključuje pravu ranu.
Pojavljuju se tamo gdje postoji pritisak na kožu o krevet, invalidska kolica, udlage, slabo prilagođeni umjetni (protetski) uređaj ili drugi tvrdi predmet. Oni se obično pojavljuju iznad ili između koštanih područja gdje se može koncentrirati pritisak na kožu, kao što su kosti zdjelice, lumbosakralne kosti, pete, gležnjevi i laktovi, ali se mogu pojaviti bilo gdje.
Dekubitalni vrijedovi produljuju vrijeme provedeno u bolnicama ili staračkim domovima. Mogu biti opasni po život ako nisu liječeni ili ako podležeća zdravstvena stanja sprječavaju zacjeljivanje.
Procjenjuje se da 1,3 do 3 milijuna ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama ima dekubitalne vrijedove, što rezultira značajnim financijskim opterećenjem za pacijente i sustav zdravstvene zaštite. Broj oboljelih je u porastu, uglavnom zbog starenja stanovništva. Diljem svijeta dekubitusi su uzrokovali 24 400 smrti u 2019. godini.
Česta mjesta za dekubitalne vrijedove
Čimbenici rizika
Čimbenici rizika za razvoj dekubitalnog vrijeda uključuju:
-
Životna dob veća od 65 godina
-
Smanjena pokretljivost
-
Dugotrajna izloženost iritansima kože (kao što su feces ili urin)
-
Smanjena sposobnost zacjeljivanja rana zbog poremećaja kao što su neadekvatna prehrana, dijabetes, periferna arterijska bolest ili venska insuficijencija
-
Gubitak osjeta zbog oštećenja živaca (takvi ljudi ne osjećaju nelagodu ili bol, što bi ih navelo na promjenu položaja)
Dekubitalni vrijed se najčešće javlja u starijih ljudi jer im je koža tanja i rane cijele sporije. Dekubitalni vrijedovi se često razvijaju u bolesnika nakon što su hospitalizirani zbog nekog drugog uzroka.
Dekubitalni vrijedovi mogu se pojaviti u ljudi bilo koje dobi koji dugotrajno borave u krevetu ili naslonjaču ili nisu u mogućnosti mijenjati položaj tijela. Ljudi koji imaju oštećenje živaca ili paralizu imaju veći rizik od razvoja dekubitusa. Mogu se razviti u djece koja imaju teška neurološka oštećenja koja ih čine manje sposobnima za kretanje, poput spine bifide, cerebralne paralize i ozljede leđne moždine.
Neprimjerena prehrana povećava rizik od razvoja dekubitalnih vrijedova i usporava proces zacjeljivanja vrijedova koji se razviju. Neuhranjene osobe ponekad nemaju dovoljno masnog tkiva da ublaže pritisak. Isto tako, koža slabo cijeli ako su ljudi pothranjeni, osobito ako imaju nedostatak proteina, vitamina C ili cinka.
U središtu pozornosti je starenje: dekubitalni vrijedovi
|
Samo starenje ne uzrokuje dekubitalni vrijed. No, starenje uzrokuje promjene u tkivima koje povećavaju vjerojatnost razvoja dekubitalnih vrijedova. Kako ljudi stare, vanjski slojevi kože se stanjuju. Mnogi stariji ljudi imaju manje masnog i mišićnog tkiva koja pomažu ublažiti pritisak. Broj krvnih žila se smanjuje, a krvne žile lakše pucaju. Sve rane, uključujući i dekubitalne zacjeljuju sporije.
Određena stanja uzrokuju povećanu vjerojatnost razvoja dekubitusa kod starijih osoba:
-
Nemogućnost normalnog kretanja zbog poremećaja kao što je moždani udar
-
Dugotrajni boravak u krevetu, na primjer zbog operacije
-
Umor i smušenost (manje je vjerojatno da će takve osobe promijeniti položaj ili zamoliti nekoga da im pomogne promijeniti položaj)
-
Gubitak osjeta zbog oštećenja živaca (takvi ljudi ne osjećaju nelagodu ili bol, što bi ih navelo na promjenu položaja)
-
Manja osjetljivost na ono što se događa oko osobe, uključujući vlastitu nelagodu ili bol, zbog poremećaja kao što je demencija
-
Smanjena sposobnost zacjeljivanja rana zbog poremećaja kao što je dijabetes, bolesti perifernih arterija ili venska insuficijencija
|
Uzroci
Uzroci dekubitalnih vrijedova
Uzroci koji pridonose razvoju dekubitalnih vrijedova su
Pritisak
Potezanje, trakcija
Trenje
Vlaga
Pritisak na kožu, osobito kada se nalazi iznad ili između koštanih područja, smanjuje ili onemogućuje dotok krvi u kožu. Ako je protok krvi prekinut na dulje od nekoliko sati, koža odumire, počevši s vanjskim slojem (epidermis). Mrtva koža se razgrađuje i razvija se otvorena rana (vrijed). Većina ljudi ne razvija dekubitalni vrijed jer stalno nesvjesno mijenjaju položaj, čak i kada spavaju. Međutim, neki se ljudi ne mogu normalno kretati i stoga su izloženi većem riziku od razvoja dekubitalnih vrijedova. Navedeno se odnosi osobe koje su paralizirane, u komi, oslabljene ili sedirane. Bolesnici koji su u komi ili paralizirani posebno su izloženi riziku jer se ne kreću i često nemaju osjećaj boli (bol obično motivira ljude da se kreću ili traže promjenu položaja tijela).
Trakcija (sila smicanja) također smanjuje dotok krvi u kožu. Trakcija se javlja kada se, primjerice, ljudi postavljaju na nagib (npr. kada sjede na kosom postolju) i njihova koža se pritom rasteže. Mišići i tkiva ispod gornjeg sloja kože povlače se gravitacijom, ali gornji slojevi kože ostaju u kontaktu s vanjskom površinom (kao što je posteljina). Kada je koža rastegnuta, učinak je sličan pritisku.
Trenje (trljanje o odjeću ili posteljinu) može dovesti do pogoršanja dekubitalnih vrijedova. Ponovljeno trenje može uništiti gornje slojeve kože. Takvo trenje kože može se dogoditi, na primjer, ako se osobu povlači više puta preko kreveta.
Vlaga može povećati trenje kože i oslabiti ili oštetiti zaštitni vanjski sloj kože ako je koža izložena vlazi dugo vremena. Na primjer, koža može biti u dugotrajnom kontaktu sa znojem, urinom (zbog urinarne inkontinencije), ili fecesom (zbog fekalne inkontinencije).
Simptomi
Simptomi dekubitalnih vrijedova
U većine ljudi dekubitalni vrijedovi uzrokuju bol i svrbež. Međutim, u ljudi čija su osjetila umrtvljena, čak i teški dekubitalni vrijedovi mogu biti bezbolni.
Dekubitalni vrijedovi su kategorizirani u 4 stadija, prema težini oštećenja mekog tkiva. Dekubitalni vrijedovi ne progrediraju uvijek redom od blagog do težih stadija. Ponekad je prvi primjetni znak bol u stadiju 3 ili 4.
Stadij 1: Koža je crvena ili ružičasta, ali nije oštećena. Ljudi tamnije kože možda neće imat promjene u boji kože. Vrijed može biti topliji, hladniji, čvršći, mekši ili osjetljiviji od okolne kože. U ovoj fazi još nije prisutan stvarni vrijed.
Stadij 2: Dekubitalni vrijed je plitak s ružičastom do crvenom podlogom. Javlja se površni gubitak kože, uključujući abrazije, mjehure ili oboje.
Stadij 3: Prisutan je gubitak kože. Vrijed ponekad ide duboko do potkožnog sloja masti. Mišići ispod kostiju i kosti nisu izloženi.
Stadij 4: Prisutan je defekt kože, a podležeće strukture (mišići, tetive i kosti) su izloženi.
Primjeri dekubitalnog vrijeda stadija od 1 do 4Stadij 1 dekubitalnog vrijeda (stražnjica)
Ova slika stadija 1 dekubitalnog vrijeda prikazuje crvenilo, bez oštećenja kože.
Fotografija tvrtke Gordian Medical, Inc. dba American Medical Technologies; upotrebljeno s dopuštenjem.
Stadij 2 dekubitalnog vrijeda (stražnjica)
Ova fotografija prikazuje stadij 2 dekubitalnog vrijeda na gornjem desnom dijelu stražnjice (strelica). Priležeća tkiva nisu izložena.
BOILERSHOT PHOTO/SCIENCE PHOTO LIBRARY
Stadij 3 dekubitalnog vrijeda (stopalo)
Ova fotografija stadija 3 dekubitalnog vrijeda prikazuje dublje rane na dnu stopala. Izložena su priležeća tkiva i masno tkivo.
Roberto A. Penne-Casanova / SCIENCE PHOTO LIBRARY
Stadij 3 dekubitalnog vrijeda (baza kralježnice)
Ova fotografija stadija 3 dekubitalnog vrijeda prikazuje dublju ranu na kralježnici. Izložena su podležeća tkiva i mast.
DR BARRY SLAVEN / SCIENCE PHOTO LIBRARY
Stadij 4 dekubitalnog vrijeda (koljeno)
Ova fotografija stadija 4 dekubitalnog vrijeda prikazuje vidljive duboke strukture, kao što su tetive i zglob.
Fotografija tvrtke Gordian Medical, Inc. dba American Medical Technologies; upotrebljeno s dopuštenjem.
Nekategorizirano: Ponekad liječnici ne mogu odrediti u kojem je stadiju dekubitalni vrijed. Na primjer, dekubitalni vrijedovi koji su prekriveni debrisom ili debelom naslagom odumrlog tkiva (eshara) ne mogu se kategorizirati dok se debris ili eshara ne uklone.
Ozljede dubokog tkiva: Ove ozljede su ljubičasto-smeđe boje u području oštećene ili neoštećene kože ili su prisutni mjehuri ispunjeni krvlju koji nastaju oštećenjem podležećeg mekog tkiva. Područje se može biti čvršće, toplije ili hladnije od okolnog tkiva.
Rane povezane s medicinskim uređajima: Ove ozljede proizlaze iz uporabe uređaja dizajniranih i primijenjenih u svrhu liječenja. Dugotrajna uporaba loše postavljenih, neprilagođenih medicinskih uređaja može uzrokovati ozljede kože ili sluznice. Na primjer, maske ili cijevi za kisik mogu uzrokovati rane na hrptu nosa, uškama ili stražnjoj strani glave. Loše prilagođene proteze ili nepravilno pričvršćena endotrahealna cijev mogu uzrokovati rane zbog pritiska unutar usta. Ozljede obično odgovaraju obliku korištenog uređaja. Liječnici obično mogu dijagnosticirati stupanj ozljede.
Komplikacije dekubitalnih vrijedova
Bakterijska infekcija je najčešća komplikacija dekubitalnih vrijedova. U slučaju bakterijske infekcije, dekubitalni vrijedovi mogu imati neugodan miris. Gnoj se može vidjeti u ili oko rane. Neki ljudi mogu imati povišenu tjelesnu temperaturu. Područje oko vrijeda može postati crveno ili toplo, a bol se može pogoršati ako se infekcija proširi na okolnu kožu (uzrokujući celulitis). Infekcija odgađa zacjeljivanje plitkih rana i može biti opasna po život u slučaju dubljih rana.
Infekcija u dekubitalnim vrijedovima koji ne zacjeljuju može uzrokovati celulitis i stvaranje sinusnih kanala. Celulitis je širenje bakterijske infekcije kože i tkiva direktno ispod kože. Sinusni kanali su prolazi koji povezuju zaraženo područje površine kože ili rane s drugim strukturama, kao što su one duboko u tijelu. Na primjer, sinusni kanal dekubitalnog vrijeda blizu zdjelice može se povezati s crijevima. Infekcija može prodrijeti čak i do kosti (osteomijelitis) ili zgloba (infektivni artritis) ili se može brzo proširiti i uništiti mišiće i druga duboka tkiva (nekrotizirajući fascitis). U najtežim slučajevima infekcija se može proširiti u krvotok (bakterijemija), uzrokujući vrućicu ili drhtavicu, a kasnije se može proširiti na mozak (meningitis) i srce (endokarditis).
Dijagnoza
Dijagnoza dekubitalnih vrijedova
Liječnici obično mogu dijagnosticirati dekubitalne vrijedove kliničkim pregledom.
Budući da je teško odrediti dubinu i težinu dekubitalnog vrijeda, liječnici ili posebno obučeni zdravstveni djelatnici fotografiraju promjene kako bi pratili napredak ili zacjeljivanje. Liječnici koriste određene kriterije za utvrđivanje cijeljenja dekubitalnog vrijeda.
Liječnici također procjenjuju bolesnikov status uhranjenosti. Osobama s dekubitalnim vrijedovima, osobito onima s 3. ili 4. stadijem, obično se učine krvni testovi u sklopu obrade. Ponekad se uzorak krvi kultivira kako bi se vidjelo je li se infekcija proširila na krvotok. Ljudi koji su pothranjeni se dodatno obrađuju.
Test bakterijske kulture
Kada dekubitalni vrijed ne cijeli, liječnici često sumnjaju na komplikacije. Ako se posumnja na osteomijelitis, liječnici obavljaju krvne pretrage i često slikovne testove kao što su magnetska rezonancija (MRI) ili kompjuterizirana tomografija (CT). Da bi potvrdili osteomijelitis, liječnici možda trebaju uzeti mali uzorak (biopsiju) kosti kako bi utvrdili postoji li bakterijska infekcija kosti (mikrobiološka kultura).
Prognoza
Prognoza dekubitalnih vrijedova
Prognoza ranog stadija dekubitalnih vrijedova je izvrsna ako je uvedeno pravovremeno, odgovarajuće liječenje, ali liječenje obično traje tjednima. Nakon 6 mjeseci liječenja više od 70% vrijedova u 2. stadiju, 50% vrijedova u 3. stadiju i 30% vrijedova u 4. stadiju zacijeli. Dekubitalni vrijedovi se često razvijaju u ljudi koji imaju nedostatnu njegu ili imaju poremećaje koji otežavaju zacjeljivanje rana (poput dijabetesa ili pothranjenosti) ili oboje. Bez stalne brige o vrijedu i liječenja drugih poremećaja i komplikacija, dugoročna prognoza je loša, čak i ako su zacijelili.
Prevencija
Prevencija dekubitalnih vrijedova
Prevencija je najbolja strategija za suzbijanje dekubitalnih vrijedova. U većini slučajeva nastanak dekubitalnih vrijedova može biti spriječen pažnjom svih skrbnika, uključujući medicinske sestre, njegovatelje i članove obitelji.
Česta promjena položaja je najbolji način da se izbjegnu dekubitalni vrijedovi. Bolesnicima koji se ne mogu kretati treba često mijenjati položaj tijela. Na primjer, nepokretne osobe treba premjestiti najmanje svaka 2 sata. Svakog dana skrbnici trebaju pomno pregledati kožu i potražiti rane znakove crvenila ili promjene boje. Bilo koji znak crvenila ili gubitka boje na mjestima pritiska upućuju da osoba treba promijeniti položaj tijela te je potrebno spriječiti da osoba leži ili sjedi na oboljelom području dok se ne oporavi.
Njega kože neophodna je za sprječavanje nastanka dekubitalnog vrijeda. Koža se mora održavati čistom i suhom, jer vlaga povećava rizik od razvoja dekubitalnih vrijedova. Malo je vjerojatno da će se suha koža zalijepiti za tkanine i uzrokovati trenje ili trakciju. Nakon čišćenja kožu treba osušiti nježnim pokretima (izbjegavajući trljanje kože). Korištenje gustih krema koje djeluju kao barijera za zaštitu kože od vlage može spriječiti nastanak vrijeda. Kod nepokretnih osoba, plahte i odjeću treba mijenjati često kako bi bili sigurni da je koža čista i suha. Kukuruzni škrob može omogućiti rast mikroorganizama i ne smije se koristiti.
Koštane izbočine (kao što su pete i koljena) mogu se zaštititi mekim materijalima, kao što su pjenasti klinovi i štitnici za pete. Zaštitne obloge, jastuci ili ovčja koža mogu se koristiti za međusobno odvajanje površina tijela. Posebni kreveti, madraci i jastuci za sjedenje mogu smanjiti pritisak i pružiti dodatno olakšanje osobama koje koriste invalidska kolica ili su ograničene na krevet. Liječnik ili medicinska sestra mogu preporučiti najprikladniji oblik madraca ili jastuka za sjedenje. Važno je upamtiti da ovi proizvodi ne uklanjaju pritisak u potpunosti i nisu zamjena za česte promjene položaja.
Kretanje je važan dio prevencije dekubitalnog vrijeda. Osobe koje imaju poteškoća pri kretanju ili su imobilizirane, izložene su riziku od razvoja dekubitalnih vrijedova, pa stoga treba poticati tjelesnu aktivnost kad god je ona moguća. Lijekove koji potiču spavanje (sedativi) treba smanjiti ili izbjegavati.
Liječenje
Liječenje dekubitalnih vrijedova
Rasterećenje pritiska
Čišćenje rane i obloge
Kontrola boli
Kontrola infekcije
Pravilna prehrana
Ponekad operacija
Liječenje dekubitalnog vrijeda je mnogo teže nego prevencija. Glavni ciljevi liječenja su smanjenje pritiska, prikladno čišćenje i ispiranje rane, kontrola infekcije i osiguranje pravilne prehrane. Ponekad je potrebna operacija kako bi se zatvorile velike rane.
Rasterećenje pritiska
Za ublažavanje pritiska na kožu bolesnike treba pažljivo postavljati u određene položaje te je potrebno koristiti zaštitne obloge i podloge. U najranijoj fazi dekubitalni vrijed obično spontano prođe nakon što se ukloni pritisak.
Česta promjena položaja (i odabir odgovarajućeg položaja) je glavni način za ublažavanje pritiska. Nepokretne osobe treba okretati najmanje svaka 2 sata i trebaju biti postavljene pod kutom prema madracu kada su na boku kako bi se izbjegao izravni pritisak na kukove. Visina glave kreveta treba biti minimalna kako bi se izbjegli učinci trakcije. Kako bi se izbjeglo nepotrebno trenje prilikom premještanja bolesnika, potrebno je koristiti posteljinu ili uređaje za podizanje umjesto povlačenja samog bolesnika. Liječnici mogu uputiti skrbnike da slijede pisani raspored i vode bilješke o promjeni položaja bolesnika. Osobe koje sjede treba premjestiti svakih sat vremena i treba ih ohrabriti da sami mijenjaju položaj svakih 15 minuta.
Zaštitne obloge kao što su jastuci, klinovi od pjene i štitnici za pete mogu se postaviti između koljena, gležnjeva i peta kada ljudi leže na leđima ili na boku. Koštane izbočine (kao što su pete i koljena) mogu biti zaštićene mekim materijalima kao što su pjenasti klinovi i štitnici za pete. Meki jastuci za sjedanje daju se osobama koje mogu sjediti na stolici.
Potporne podloge kao što su pjena i druge vrste madraca mogu se promijeniti kako bi se smanjio pritisak kod nepokretnih, ležećih bolesnika. Ove podloge se koriste u bolnicama, domovima umirovljenika, a ponekad i u privatnim kućama. Potporne podloge se klasificiraju na temelju toga trebaju li električnu energiju za rad. Statičke površine ne zahtijevaju električnu energiju, dok dinamičke površine zahtijevaju.
Statičke podloge uključuju zračne, pjenaste, gelom punjene i vodene nadmadrace te madrace. Općenito, statičke površine povećavaju površinu na kojoj se raspoređuje tjelesna masa, čime se smanjuju pritisak i trakcija. Statičke površine se tradicionalno koriste za sprječavanje dekubitalnih vrijedova ili za liječenje vrijedova u stadiju 1.
Dinamičke površine uključuju madrace s komorama unutar kojih se izmjenjuje zrak, mekane madrace (slabije napuhnute) i madrace s fluidiziranim zrakom. Madraci s izmjenjujućim zrakom imaju odjeljke koji se izmjenično napuhuju i ispuhuju pomoću pumpe, prenoseći tako potporu s jednog mjesta na drugo. Mekani (s malim gubitkom zraka) zračni madraci su veliki zračni jastuci koji se trajno napuhuju zrakom, a struja zraka ima isušujući učinak na tkiva. Madraci s fluidiziranim zrakom (s velikim gubitkom zraka) cirkulacijom zraka smanjuju vlagu i osiguravaju hlađenje. Dinamičke površine koriste se ako dekubitalni vrijed ne uspije zacijeliti korištenjem statičke površine.
Čišćenje rana i oblozi
Da bi zacijelio, dekubitalni vrijed mora biti očišćen, odumrla koža mora biti uklonjena (proces koji se naziva debridement), te je potrebno primijeniti obloge.
Rana se čisti kad se promijeni obloga. Zdravstveni radnici često ispiru i natapaju ranu fiziološkom otopinom, osobito njezine duboke dijelove, kako bi očistili skrivene i zaostale nečistoće.
Liječnik će možda morati ukloniti odumrlo tkivo skalpelom, kemijskom otopinom, primjenom hidromasažne kade (hidroterapija), specijalnom oblogom ili biokirurgijom (koristeći medicinske ličinke za uklanjanje odumrlog tkiva). Uklanjanje odumrlog tkiva je obično bezbolno, jer se bol ne osjeća u odumrlom tkivu. Nešto boli može se osjetiti jer je zdravo tkivo u blizini.
Oblozi se koriste za zaštitu rana i poticanje cijeljenja. Oni se koriste kod nekih dekubitalnih vrijedova 1. stupnja i svih ostalih.
Prozirni (bistri) filmovi ili hidrogelovi pomažu u zaštiti ranih dekubitalnih vrijedova koji imaju minimalni iscjedak i omogućuju im brže zacjeljivanje. Prozirne folije i hidrogelovi mijenjaju se svakih 3 do 7 dana.
Hidrokoloidi (koji zadržavaju kisik i zadržavaju vlagu) štite dekubitalni vrijed i osiguravaju zdravu okolinu za vrijedove s manjim ili umjerenim iscjetkom. Ove obloge treba mijenjati svaka 3 dana ili češće ako postanu ispunjeni tekućinom.
Alginati (izrađeni od algi), koji dolaze kao jastučići, konopci i vrpce, koriste se za dekubitalne vrijedove s puno iscjetka. Alginati se mogu koristiti do 7 dana, ali se moraju promijeniti ranije ako postanu ispunjeni tekućinom.
Obloge od pjene mogu se koristiti kod vrijedova koji izlučuju različite količine tekućine. Obloge od pjene moraju se mijenjati svaka 3 do 4 dana. Vodootporne inačice štite rane od znojenja, mokraće i stolice.
Kontrola boli
Dekubitalni vrijedovi mogu uzrokovati značajne bolove. Liječnici obično pokušavaju liječiti bol paracetamolom ili nesteroidnim protuupalnim lijekovima (NSAID), radije nego s opioidima. Opioidi uzrokuju sedaciju, a sedacija uzrokuje nepokretnost.
Kontrola infekcije
Većina infekcija može se liječiti antibioticima koji se primjenjuju izravno na kožu. Liječnici također propisuju antibiotike koji se primjenjuju sistemno ako bolesnici imaju infekciju koja se proširila, na primjer, na krvotok, kožu izvan vrijeda ili na kost.
Osteomijelitis teško je izliječiti i zahtijeva mnogo tjedana liječenja sistemski primijenjenim antibioticima.
Prehrana
Pothranjenost je česta pojava u bolesnika s dekubitalnim vrijedom. Odgovarajuća prehrana važna je kako bi se pomoglo u cijeljenju postojećih dekubitalnih vrijedova i sprječavanju stvaranja novih. Preporučuje se dobro uravnotežena prehrana s visokim unosom proteina. Procjena nutricionista često je korisna za ljude koji su pothranjeni. Osobe koje ne jedu dovoljno da bi zadovoljile svoje prehrambene potrebe možda će trebati enteralnu ili parenteralnu prehranu - vidjeti Liječenje pothranjenosti. Također, ako se utvrdi da osoba ima nedostatak vitamina, preporučuje se nadomjesna terapija.
Kirurgija
Duboke ili velike dekubitalne vrijedove teško je liječiti. Ponekad ih treba zatvoriti transplantatima kože i mišićnim režnjevima. U ovim postupcima kirurški se premješta zdravo, deblje tkivo s dobrim dotokom krvi kako bi se pokrilo oštećeno područje. Presađivanje kože korisno je za velike, plitke dekubitalne vrijedove. Mišićni režnjevi koriste se za zatvaranje dekubitalnih vrijedova na velikim koštanim područjima (obično na bazi kralježnice, kukova i gornjeg kraja bedrene kosti). Međutim, operacija nije uvijek uspješna, pogotovo za osjetljive starije osobe koje su pothranjene i imaju druge poremećaje.