Kronična opstruktivna plućna bolest je trajno suženje (blokiranje ili začepljenje, tj. opstrukcija) dišnih putova koje se javlja kod emfizema, kroničnog opstruktivnog bronhitisa ili kod obje bolesti.
-
Pušenje je najvažniji uzrok kronične opstruktivne plućne bolesti.
-
Kod ljudi se razvija kronični kašalj i na kraju se počinju tužiti na zaduhu.
-
Dijagnoza se postavlja na temelju rendgenskih snimaka prsnog koša i pomoću testova za ispitivanje plućne funkcije.
-
Važno je prestati s pušenjem i uzimati lijekove koji pomažu održati dišne putove otvorenima.
-
Osobe koje imaju tešku bolest možda će morati uzimati druge lijekove, koristiti kisik ili provoditi plućnu rehabilitaciju.
U Sjedinjenim Državama oko 12 milijuna ljudi ima kroničnu opstruktivnu plućnu bolest (KOPB). To je treći najčešći uzrok smrti, kojemu se u 2015. pripisuje 155 000 smrtnih slučajeva. Od 1980. do 2000. godine broj smrtnih slučajeva uzrokovanih KOPB-om porastao je za 64%, no od tada je broj umrlih stalan. Više od 97% svih smrtnih slučajeva povezanih s KOPB-om čine osobe starije od 64 godine. KOPB češće pogađa žene nego muškarce, ali je stopa mortaliteta od KOPB-a otprilike jednaka i za muškarce i za žene.
U svijetu se povećava broj oboljelih od KOPB-a. U čimbenike koji doprinose nastanku KOPB-a spadaju porast pušenja u mnogim zemljama u razvoju i, širom svijeta, izloženost toksinima iz goriva dobivenih iz biomase, kao što su drvo i biljke. Stopa smrtnosti može se povećavati u zemljama u razvoju. Predviđa se da će do 2030. godine KOPB postati treći vodeći uzrok smrti u svijetu.
KOPB dovodi do trajnog smanjenja brzine protoka zraka iz pluća kada osoba izdahne (ekspirij), što se naziva kronična opstrukcija protoka zraka. KOPB obuhvaća dijagnozu kroničnog opstruktivnog bronhitisa i emfizema. Mnogo ljudi ima obje bolesti.
-
Kronični bronhitis definira se kao kašalj i stalno iskašljavanje dvije godine uzastopno. Kada se uz kronični bronhitis javi i opstrukcija protoka zraka, to se stanje naziva kronični opstruktivni bronhitis.
-
Emfizem se definira kao rašireno (rasprostranjeno) i nepovratno razaranje alveolarnih stijenki (stanica koje podupiru ili vežu zračne vrećice, ili alveola, koje grade pluća) i proširenje brojnih alveola.
Kronični astmatični bronhitis sličan je kroničnom bronhitisu. Bolesnici imaju hropce (piskanje, tj. zviždanje) u plućima, kašalj s pojačanim stvaranjem sputuma uz stalno iskašljavanje i opstrukciju protoka zraka koja je djelomično povratna. Pretežno se javlja kod pušača i astmatičara. U nekim je slučajevima razlika između kroničnog opstruktivnog bronhitisa i kroničnog astmatičnog bronhitisa nejasna, pa se takvo stanje može nazvati preklapanjem astme i KOPB-a (ACO = asthma COPD overlap).
Mali dišni putovi (bronhiole) u plućima građeni su između ostalog i od glatkih mišića i normalno su otvoren jer su vezani za alveolarne stijenke. Kod emfizema, razaranje spojnih mjesta alveolarnih stijenki dovodi do kolapsa (zatvaranja) bronhiola kad osoba izdiše, što uzrokuje trajnu i nepovratnu opstrukciju protoka zraka. Kod kroničnog bronhitisa, žlijezde koje oblažu stijenku većih dišnih putova (bronha) se proširuju i povećavaju izlučivanje sluzi. Nastaje upala bronhiola i posljedično stezanje (kontrakcija) glatkih mišića u plućnom tkivu (spazam), što dodatno ometa protok zraka. Upala također uzrokuje oticanje (edem) stijenke dišnih putova, što smanjuje njihov promjer (lumen), i dovodi do pojačanog stvaranja sekreta u njima, što dodatno ograničava protok zraka. Na kraju su mali dišni putevi u plućima suženi i razoreni. Za astmu je također karakteristična opstrukcija protoka zraka (usporen, tj. smanjen prorok zraka pri izdahu, tj. ekspiriju). Međutim, za razliku od opstrukcije protoka zraka kod KOPB-a, opstrukcija protoka zraka kod astme kod većine bolesnika može se potpuno vratiti na normalu (reverzibilna), bilo spontano, bilo nakon liječenja.
Opstrukcija protoka zraka kod KOPB-a uzrokuje zarobljavanje zraka u plućima nakon potpunog izdisaja, što povećava rad potreban za disanje. I kod KOPB-a se smanjuje broj kapilara u stijenkama alveola. Ove nenormalne (patološke) promjene smanjuju izmjenu kisika i ugljičnog dioksida između alveola i krvi. U ranijim stadijima KOPB-a, razina (koncentracija) kisika u krvi može biti smanjena, ali razina ugljičnog dioksida ostaje normalna. U kasnijim stadijima povećava se razina ugljičnog dioksida i pada količina kisika.
Uzroci
Najvažniji uzrok KOPB-a je
Samo se u oko 15% pušača razvije KOPB. Sa starenjem, osjetljivi (podložni) pušači gube plućnu funkciju brže od nepušača. Ako ljudi prestanu pušiti, plućna funkcija se malo poboljšava. Međutim, stopa pada plućne funkcije vraća se na onu kod nepušača kada ljudi prestanu pušiti, što usporava razvoj i napredovanje simptoma. Kod ljudi koji puše lulu i cigare KOPB se razvije češće nego kod nepušača, ali ne tako često kao kod ljudi koji puše cigerete. Nije jasno doprinosi li pušenje marihuane KOPB-u.
Rad u okruženju zagađenom kemijskim parama ili prašinom ili gustim dimom nastalim prilikom požara u zatvorenim prostorima može povećati rizik od KOPB-a (vidi Pregled plućnih bolesti uzrokovanih vanjskim čimbenicima). Izloženost onečišćenom zraku i duhanskom dimu drugih pušača (tzv. pasivno pušenje) može prouzročiti pogoršanje kod ljudi koji imaju KOPB, ali vjerojatno ne uzrokuje KOPB.
KOPB se češće javlja u nekim obiteljima, pa kod nekih pacijenata može postojati nasljedna sklonost.
Rijedak uzrok KOPB-a je nasljedno stanje kod kojeg tijelo ne proizvodi dovoljnu količinu bjelančevine alfa-1 antitripsina. Glavna uloga ove bjelančevine je spriječiti da neutrofilna elastaza (enzim u nekim bijelim krvnim stanicama) ošteti alveole. Stoga se emfizem razvija u ranoj srednjoj životnoj dobi kod ljudi s teškim nedostatkom alfa-1 antitripsina (koji se naziva i nedostatak alfa-1 antiproteaze), osobito kod onih koji su uz to i pušači.
Simptomi
KOPB se razvija i napreduje godinama.
KOPB u ranom stadiju
Kod osoba koje imaju KOPB, u 40-im ili 50-im godinama njihovog života javlja se blagi kašalj i iskašljavanje prozirnog ispljuvka (sputuma). Kašalj i iskašljavanje sputuma obično je još gore izraženo kad osoba ujutro ustane iz kreveta. Bolesnik može kašljati i iskašljavati cijeli dan.
U naporu se može pojaviti zaduha. Ljudi često isprva misle da je uzrok starenje ili slaba fizička kondicija te kao odgovor na to smanjuju svoju fizičku (tjelesnu) aktivnost. Ponekad se otežano disanje (zaduha) javlja samo kada osoba ima plućnu infekciju (obično bronhitis), a dok bronhitis traje bolesnik pojačano kašlje i obilno iskašljava (stvara se povećana količina sputuma). Boja iskašljaja (sputuma) se mijenja pa od prozirne ili bijele prelazi u žutu ili zelenu.
Napredovanje KOPB-a
Do trenutka kada ljudi s KOPB-om dođu u srednje ili kasne 60-te godina svoga života, osobito ako nastave pušiti, zaduha u naporu postaje sve izrazitija i problematičnija.
Upala pluća i druge infekcije pluća javljaju se sve češće. Infekcije mogu dovesti do teške zaduhe čak i kad je osoba u mirovanju i može zahtijevati hospitalizaciju. Zaduha prilikom obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti, kao što su održavanje osobne higijene, pranje, oblačenje i seksualna aktivnost, može trajati i nakon što se osoba oporavila od plućne infekcije.
Otprilike jedna trećina pacijenata s teškim KOPB-om ima ozbiljan gubitak tjelesne težine. Uzrok mršavljenja nije jasan, a kod različitih ljudi i uzroci mogu biti različiti. Mogući uzroci uključuju zaduhu koja otežava hranjenje i povećava razinu tvari u krvi koja se naziva faktor nekroze tumora (TNF).
Bolesnicima koji imaju plućno srce (cor pulmonale) jako nateku noge (edemi nogu).
Osobe sa KOPB-om mogu povremeno iskašljavati krv, što se obično događa zbog upale bronha, ali to uvijek izaziva zabrinutost zbog bojazni od raka pluća.
Bolesnik se može tužiti na jutarnju glavobolju jer se za vrijeme spavanja smanjuje disanje, što dovodi do povećanog zadržavanja ugljičnog dioksida i smanjenja razine kisika u krvi.
Kako KOPB napreduje, neki ljudi, osobito oni koji imaju emfizem, razvijaju neuobičajene obrasce disanja (neuobičajen način disanja). Neki ljudi izdišu kroz napućene (stisnute) usne. Drugima je ugodnije stajati oslonivši se na stol s ispruženim rukama, prenoseći čitavu svoju težinu na dlanove ili laktove kojima se podupiru, što je položaj koji poboljšava funkciju nekih dišnih (respiratornih) mišića.
S vremenom, prsni koš mnogih bolesnika poprimi bačvasti oblik, jer se veličina (zapremnina) pluća povećava zbog zarobljenog zraka. Zbog niske koncentracije kisika u krvi koža može postati modra (cijanoza). Batićasti prsti su rijetka pojava, a pobuđuju sumnju na rak pluća ili druge bolesti pluća.
Nježna (krhka) područja u plućima mogu puknuti, pa zrak može iz pluća prodrijeti u pleuralni prostor, što je stanje koje se naziva pneumotoraks. Ovo stanje često uzrokuje iznenadnu bol i zaduhu te zahtijeva hitnu liječničku intervenciju, tj. uklanjanje zraka iz pleuralnog prostora.
Pogoršanje KOPB-a
Razbuktavanje (ili egzacerbacija) KOPB-a je pogoršanje simptoma, obično kašlja, stvaranje obilnog sputuma s pojačanim iskašljavanjem i zaduha. Boja sputuma često se mijenja u žutu ili zelenu, a ponekad se mogu pojaviti i vrućica i bolovi u tijelu. Zaduha može biti izražena dok je osoba u mirovanju i može biti toliko teška da zahtijeva hospitalizaciju. Uzroci pogoršanja (razbuktavanja) mogu biti jako zagađenje zraka, česti alergeni i virusne ili bakterijske infekcije.
Za vrijeme jakih pogoršanja, bolesnici mogu upasti u stanje koje im ugrožava život zvano akutno zatajenje disanja (akutna respiratorna insuficijencija). Među mogućim simptomima su jaka zaduha (osjećaj sličan utapanju), jaka tjeskoba, znojenje, cijanoza (plavkasta koža i vidljive sluznice) i smetenost.
Komplikacije KOPB-a
Ako se niska razina kisika ne liječi dodatnim kisikom, mogu se pojaviti komplikacije. Niska razina kisika u krvi, ako se ne liječi, potiče koštanu srž da proizvodi više crvenih krvnih stanica i otpušta ih u krvotok, stanje poznato kao sekundarna policitemija (a naziva se i eritrocitemija). Niska razina kisika u krvi također sužava krvne žile koje vode iz desne strane srca u pluća, zbog čega se povećava tlak u tim žilama. Uslijed povišenog tlaka u plućnim arterijama, tzv. plućne hipertenzije može doći do zatajenja desne strane srca (što se naziva cor pulmonale). Osobe sa KOPB-om također imaju povećan rizik od pojave nenormalnog srčanog ritma (aritmije). Kod pušača sa KOPB-om rizik od razvoja raka pluća je veći nego kod ljudi koji nemaju KOPB, ali puše istu količinu duhana. Čini se da ljudi s KOPB-om imaju povećan rizik od osteoporoze, depresije, bolesti koronarnih arterija, gubitka mišića (atrofije) i gastroezofagealnog refluksa. Međutim, nije jasno je li rizik povećan zbog KOPB-a ili zbog drugih čimbenika.
Dijagnoza
Kronični bronhitis dijagnosticira se na temelju anamnestičkih podataka o dugotrajnom produktivnom kašlju. Osobe s kroničnim opstruktivnim bronhitisom imaju kronični bronhitis, plus dokazanu opstrukciju protoka zraka na testovima za mjerenje plućne funkcije, tzv. spirometrija (testovi za ispitivanje plućne funkcije).
Emfizem se dijagnosticira na temelju nalaza uočenih prilikom fizikalnog pregleda i rezultata ispitivanja plućne funkcije. Međutim, do trenutka kada liječnik primijeti ove nenormalnosti, emfizem je umjerene težine. Rendgenski snimak pluća ili kompjutorizirana tomografija (CT) prsnog koša mogu također pomoći dijagnosticirati emfizem, a ponekad i kronični bronhitis. Za liječnike nije važno razlučiti kronični opstruktivni bronhitis od emfizema, a ista osoba često ima i kronični bronhitis i emfizem. Najvažniji pokazatelj kako se osoba osjeća i funkcionira je težina opstrukcije protoka zraka.
Kod blagog KOPB-a liječnici ne mogu pronaći ništa neobično fizikalnim pregledom. Kako bolest napreduje, liječnici mogu čuti piskanje (zviždanje) u plućima ili primijetiti da je normalni šum disanja oslabljen (tiši normalni šum disanja) kada pluća slušaju stetoskopom (auskultacija). Liječnici mogu primijetiti kako je vrijeme potrebno da osoba izdahne zrak koji je udahnula produljeno (produljeni izdah ili ekspirij). Kretnje prsnog koša za vrijeme disanja su slabije izražene (manje ekskurzije), a bolesnik pri tome može koristiti vratne i ramene mišiće.
Kod blagog KOPB-a, rendgenski nalaz pluća je obično normalan. Kako se KOPB pogoršava, radiogram prsnog koša pokazuje da pluća sadrže višak zraka (prenapuhanost pluća, tzv. hiperinflacija). Prekomjerna napuhanost pluća (hiperinflacija), manji broj krvnih žila (nestanak tzv. plućnog crteža) ili vidljive ciste u plućima (bule) ukazuju na emfizem.
Testovi za ispitivanje plućne funkcije
Liječnici mogu izmjeriti opstrukciju protoka zraka pomoću spirometrije pri forsiranom ekspiriju (testovi koji mjere količinu, tj. volumen izdahnutog zraka iz pluća i brzinu kojom je izdahnut—vidi Ispitivanje plućne funkcije). Smanjenje maksimalne količine zraka koju osoba može izdahnuti u prvoj sekundi (forsirani ekspiratorni volumen u 1 sekundi ili FEV1) i omjer FEV1 u odnosu na količinu zraka koju osoba može izbaciti iz pluća nakon što maksimalno duboko udahne (forsirani vitalni kapacitet ili FVC), dakle FEV1 i FEV1/FVC su potrebni za dokazivanje opstrukcija protoka zraka i postavljanje dijagnoze.
Liječnici mogu izmjeriti količinu kisika u krvi pomoću senzora nataknutog na prst ili pričvršćenog za ušnu školjku (pulsna oksimetrija) ili iz uzorka krvi uzetog iz arterije (analiza plinova u arterijskoj krvi) ili iz vene. Razina kisika obično je niska kod osoba s KOPB-om. U kasnom stadiju bolesti razina ugljičnog dioksida u arterijskoj krvi postaje visoka.
Osobama kod kojih se KOPB pojavi u mlađoj dobi, osobito kad je obiteljska anamneza pozitivna na KOPB, mjeri se razina alfa-1 antitripsina u krvi kako bi se utvrdilo radi li se o nedostatku alfa-1 antitripsina. Na ovaj se genetski poremećaj također posumnja kad se KOPB razvije kod ljudi koji nikada nisu pušili.
Druge pretrage
Ponekad liječnici snimaju i rad srca, a pretraga se zove elektrokardiografija (EKG) ili vrše ultrazvučni pregled srca, tzv. ehokardiografiju kako bi bili sigurni da uzrok zaduhe nije bolest srca.
Ima još pretraga koje liječnici mogu obaviti kako bi otkrili druge bolesti koje bi mogle izazvati simptome koje bolesnik navodi.
Pretrage kod pogoršanja KOPB-a
U slučaju pogoršanja KOPB-a, liječnici mjere koncentraciju plinova u arterijskoj krvi kako bi utvrdili kolika je koncentracija kisika u bolesnikovoj krvi. Liječnici mogu napraviti rendgenski snimak prsnog koša kako bi pronašli dokaze infekcije pluća. Ako posumnjaju na infekciju pluća, osobito ako je pogoršanje toliko teško da se osoba liječi u bolnici, liječnici će obaviti dodatne pretrage kako bi se utvrdilo je li uzrok pogoršanja virus ili bakterija, jer liječenje ovisi o uzročniku.
Liječenje
-
prestanak pušenja
-
olakšanje simptoma (npr. s lijekovima)
-
potporna terapija (npr. plućna rehabilitacija, pojačana prehrana)
Najvažnija terapijska mjera za KOPB je prestanak pušenja. Kada je opstrukcija protoka zraka blaga ili umjerena prestanak pušenja često smiruje kašalj, smanjuje količinu ispljuvka i usporava razvoj zaduhe. Prestanak pušenja u bilo kojem trenutku ili stadiju bolesti donosi određenu dobrobit. Isprobavanje nekoliko strategija odjednom najvjerojatnije će biti učinkovito. U te strategije spadaju prestanak pušenja na određeni datum, usvajanje tehnika za promjenu ponašanja (npr. otežavanje nabave cigareta ili samonagrađivanje za sve dugoročnije suzdržavanje od pušenja), grupna savjetovanja i sastanci za podršku, te zamjena za nikotin (npr. žvakalice s nikotinom, nikotinski flasteri ili nikotinski inhalator, nikotinske lozenge ili nikotinski spreja za nos). Lijekovi vareniklin i bupropion također mogu smanjiti žudnju za duhanom. Međutim, čak i uz najučinkovitije metode, manje od polovice ljudi od onih koji su pokušali prestati pušiti, zaista i prestane pušiti nakon jedne godine.
Ljudi bi također trebali nastojati izbjegavati izlaganje drugim nadražujućim tvarima koje se nalaze u zraku, uključujući pasivno pušenje i onečišćenje zraka.
Gripa ili upala pluća mogu značajno pogoršati KOPB. Stoga bi se svi oboljeli od KOPB-a trebali cijepiti protiv gripe svake godine. Cijepljenje protiv pneumokoka s pneumokoknim polisaharidnim cjepivom i pneumokoknim konjugiranim cjepivom također vjerojatno pomaže.
Budući da KOPB može uzrokovati ozbiljan gubitak tjelesne težine, ljudi bi trebali biti na uravnoteženoj i pojačanoj prehrani.
Liječenje simptoma
Piskanje u plućima i otežano disanje se ublaže kada se opstrukcija protoka zraka smanji. Iako opstrukcija protoka zraka u sklopu emfizema nije povratna (reverzibilna), spazam glatkih mišića bronha, upala i povećano stvaranje sputuma mogu biti reverzibilni.
Inhalacijski bronhodilatatori daju se s uređajem koji omogućava korisniku da rasprši određenu i konzistentnu dozu lijeka u dišne putove kroz usta i grlo (inhalatori, uključujući inhalatore s fiksnom dozom i inhalatore sa suhim prahom). Inhalacijski bronhodilatatori su:
I antikolinergički i beta-adrenergički lijekovi opuštaju mišiće oko bronhiola.
Antikolinergički lijekovi su ipratropij, umeklidinij, aklidinij i tiotropij. Ipratropij se daje oko 4 puta dnevno, aklidinij se daje dva puta dnevno, a tiotropij i umeklidinij daju se jednom dnevno.
Inhalacijski beta-adrenergički lijekovi kratkog djelovanja (kratkodjelujući), kao što je salbutamol, brže ublažavaju otežano disanje nego antikolinergički lijekovi i zato mogu biti najkorisniji kod pogoršanja bolesti. Salmeterol, formoterol, arformoterol, vilanterol, olodaterol i indakaterol su beta-adrenergički lijekovi dugog djelovanja (dugodjelujući). Salmeterol, arformoterol i formoterol daju se svakih 12 sati. Indakaterol, olodaterol i vilanterol daju se jednom dnevno. Umeklidinij i vilanterol dostupni su u obliku inhalacijskog pripravka koji sadrži oba lijeka (kombinirani pripravak). Olodaterol je također dostupan u kombinaciji s tiotropijem. Dugodjelujući beta-adrenergički lijekovi korisni su za dugotrajno ublažavanje simptoma kod nekih ljudi, osobito noću, ali se ne smiju koristiti za brzo ublažavanje simptoma.
Mnogi ljudi mogu učinkovitije koristiti inhalator s fiksnom dozom kada udišu lijek kroz uređaj koji se naziva spejser (vidi sliku Kako upotrebljavati inhalator s fiksnom dozom). Inhalacijski bronhodilatatori također se mogu dati pomoću nebulizatora (elektroraspršivača). Ovaj način terapije treba rezervirati za pacijente koji imaju tešku bolest ili za one koji ne mogu pravilno koristiti inhalator s fiksnom dozom. Nebulizator od lijeka stvara maglicu, a vrijeme udisanja lijeka raspršenog u obliku maglice ne mora biti usklađeno s disanjem. Nebulizatori su prijenosni, a neke se jedinice mogu čak priključiti na utičnicu u automobilu.
Kortikosteroidi su od koristi mnogim osobama s umjerenim i teškim stupnjem KOPB-a čiji se simptomi ne mogu kontrolirati drugim lijekovima ili onima s čestim pogoršanjima bolesti unatoč primjeni drugih lijekova. Inhalacijski kortikosteroidi ne sprječavaju pad plućne funkcije s vremenom. Međutim, njihova primjena ublažava simptome i smanjuje učestalost pogoršanja KOPB-a. Budući da se lijek isporučuje u pluća, uobičajene doze inhalacijskih kortikosteroida izazivaju manje nuspojava od kortikosteroida koji se daju oralno (na usta u obliku tableta). Međutim, visoke doze inhalacijskih kortikosteroida mogu imati učinke na cijelo tijelo, kao što je pogoršanje osteoporoze, osobito kod starijih ljudi. Kortikosteroidi koji se daju na usta (tablete) uglavnom se primjenjuju samo za liječenje pogoršanja KOPB-a ili se daju osobama koje imaju povremena pogoršanja ili i dalje imaju simptome opstrukcije protoka zraka (bronhoopstrukcije) i onima koji ne reagiraju na jednostavniji način liječenja.
Inhibitori fosfodiesteraze 4, npr. roflumilast, smanjuju upalu i proširuju dišne putove. Inhibitori fosfodiesteraze 4 mogu se upotrijebiti zajedno s drugim bronhodilatatorima kako bi se smanjio rizik od pogoršanja KOPB-a. Uobičajene nuspojave su mučnina, glavobolja i mršavljenje, ali ovi se učinci mogu smanjiti s daljnjom primjenom lijekova.
Dugotrajno uzimanje antibiotika azitromicina ili eritromicina može spriječiti pogoršanje KOPB-a, osobito kod ljudi sklonih čestim ili teškim pogoršanjima i koji ne puše.
Teofilin se daje rijetko, samo ljudima koji ne reagiraju na druge lijekove. Liječnik mora pažljivo kontrolirati dozu, a nekim se osobama periodično mora mjeriti razina lijeka u krvi. Dugodjelujući oblik lijeka kod mnogih ljudi omogućava doziranje jednom ili dva puta dnevno i pomaže u kontroli noćne zaduhe (dispneje).
Liječnici propisuju lijekove (ekspektoranse) koji razrjeđuju sekret i olakšavaju iskašljavanje. Međutim, nema dokaza da ovi lijekovi zaista djeluju. Međutim, izbjegavanje dehidracije može spriječiti da sekret bude gust. Pravilo je da se pije dovoljno tekućine kako bi mokraća ostala prozirna, osim prvog jutarnjeg mlaza.
Pulsna oksimetrija često se koristi za praćenje simptoma. Uzimanje uzorka krvi iz arterije ili vene i mjerenje količine kisika i ugljičnog dioksida u krvi može pružiti dodatne informacije korisne za praćenje teške bolesti.
Liječenje pogoršanja
Pogoršanja treba liječiti što je prije moguće. Kada se sumnja na bakterijsku infekciju, obično se propisuje 7- do 10-dnevno liječenje antibioticima. Mnogi liječnici bolesnike s KOPB-om opskrbe antibioticima da im budu pri ruci kako bi ih mogli početi uzimati odmah čim nastupi pogoršanje. Brojni se antibiotici mogu uzimati na usta (oralno u obliku tableta), uključujući trimetoprim/sulfametoksazol, doksiciklin, amoksicilin/klavulanat i ampicilin. Mnogi liječnici čuvaju određene antibiotike, npr. azitromicin, klaritromicin i levofloksacin, za osobe s težim infekcijama pluća, za bolesnike kod kojih liječenje starijim lijekovima nije bilo djelotvorno, za bolesnike koji imaju teške simptome i za bolesnike kojima prijeti infekcija s mikroorganizmima koje stariji lijekovi vjerojatno neće moći uništiti (otporne bakterije). Ljudi čiji je imunološki sustav potisnut (suprimiran) ili oni koji žive u staračkim domovima najvjerojatnije su zaraženi otpornim bakterijama.
Osobe s teškim pogoršanjima treba primiti u bolnicu i liječiti kratkodjelujućim beta-adrenergičkim lijekovima i ipratropijem, kortikosteroidima koji se daju na usta ili u venu, te kisikom. Može im biti potrebna pomoć stroja pri disanju (strojna ventilacija), a ponekad i postavljanje cijevi u dušnik.
Nekim ljudima s teškom bolešću ili učestalim pogoršanjima koristi dugotrajno uzimanje antibiotika. U antibiotike koji se daju često spadaju azitromicin, klaritromicin i eritromicin. Međutim, dugotrajna primjena antibiotika možda nije moguća ili preporučena zbog problematičnih nuspojava ili zbog toga što dugotrajna primjena može dovesti do razvoja otpornosti bakterija na antibiotike.
Liječenje
kisikom
Neki bolesnici s KOPB-om trebaju primati dodatni kisik za održavanje potrebne koncentracije kisika u krvi. Nekim je ljudima potreban kisik samo kratko vrijeme, primjerice po otpustu iz bolnice nakon pogoršanja KOPB-a. Dugotrajna terapija kisikom produžava život ljudima s uznapredovalim stadijem KOPB-a i jako sniženom koncentracijom kisika u krvi. Iako je najbolje kisik primjenjivati non-stop (24 sata dnevno), korištenje kisika 12 sati dnevno također ima neke prednosti. Ova terapija smanjuje prekomjerni broj crvenih krvnih stanica (eritrocitemija) koji je posljedica niske koncentracije kisika u krvi i olakšava cor pulmonale (plućno srce) nastalo zbog KOPB-a. Liječenje kisikom može također smanjiti zaduhu u naporu.
Za oksigenoterapiju (liječenje kisikom) postoje različiti uređaji. Električni koncentratori kisika koriste se kada su dostupne električne utičnice. Komprimirani kisik dostupan je u malim spremnicima koji omogućavaju ljudima da putuju izvan svojih domova 2 do 6 sati. Sustavi s tekućim kisikom su skuplji, ali su poželjniji za aktivne ljude jer omogućavaju odvajanje od izvornog spremnika u trajanju od nekoliko sati. Prijenosni koncentratori kisika s pogonom na baterije još su jedna mogućnost i mogu se koristiti tijekom putovanja komercijalnim zrakoplovima. Oksigenoterapija se nikada ne smije koristiti u blizini otvorenog plamena ili dok ljudi puše.
Plućna rehabilitacija
Plućna rehabilitacija može pomoći osobama koje imaju KOPB, ali ne poboljšava plućnu funkciju. Programi obuhvaćaju edukaciju o bolesti, tjelovježbu, te prehrambeno i psihosocijalno savjetovanje. Ovi programi mogu poboljšati neovisnost i kvalitetu života, smanjiti učestalost i dužinu boravka u bolnici i poboljšati sposobnost podnošenja napora. Programi vježbanja mogu se provoditi u ambulanti ili kod kuće. Hodanje (ponekad na pokretnoj traci) obično se koristi za vježbanje nogu. Ponekad se vježbe izvode na nepokretnom biciklu ili se pacijent penje po stepenicama. Dizanje utega koristi se za ruke. Često se preporučuje i uzimanje kisika tijekom vježbanja. Kao i kod svakog programa vježbanja (treninga), stečena se kondicija brzo gubi ako osoba prestane vježbati. Uče se posebne tehnike za smanjivanje zaduhe tijekom aktivnosti, kao što su kuhanje, bavljenje hobijima i seksualne aktivnosti.
Ostali tretmani
Bezreceptna (u slobodnoj prodaji) sredstva za suzbijanje kašlja obično ne pomažu i ne preporučuju se.
Opioidi se ponekad koriste za ublažavanje jakih napada kašlja ili boli, ali ih treba izbjegavati kad je to moguće jer mogu izazvati pospanost i zatvor (opstipaciju), suzbiti kašalj (što može izazvati ili pogoršati infekciju) i, ako se redovito koriste, mogu dovesti do navikavanja ili ovisnosti.
Kod ljudi s teškim nedostatkom alfa-1 antitripsina, bjelančevina koja nedostaje može se nadomjestiti. Liječenje se provodi davanjem intravenske infuzije bjelančevine jedanput tjedno.
Kirurško smanjenje plućnog volumena može se provesti kod osoba s teškim emfizemom u gornjim dijelovima pluća. Cilj je poboljšati sposobnost podnošenja napora i kvalitetu života. Ovom se operacijom uklanjaju najteže oboljeli dijelovi pluća, čime se preostalim dijelovima pluća i ošitu omogućuje bolji rad. Poboljšanje traje najmanje nekoliko godina. Bolesnici moraju prestati pušiti najmanje 6 mjeseci prije operacije. Trebali bi se podvrgnuti intenzivnom rehabilitacijskom programu kako bi utvrdili može li se ukupna funkcija značajno poboljšati bez operacije prije poduzimanja ove operacije, jer rizik od smrti iznosi oko 5%.
Unutar pojedinih dijelova dišnih putova mogu se postaviti ventili kako bi blokirali te dišne putove (tzv. endobronhalni ventili). To može pomoći malom broju ljudi koji boluju od KOPB-a. Za postavljanje ovih ventila liječnik koristi fleksibilnu cijev s video-kamerom na vrhu (bronhoskop).
Transplantacija pluća, bilo jednog ili obadva plućna krila, može se izvršiti kod nekih bolesnika koji su obično mlađi od 65 godina i imaju tešku opstrukciju protoka zraka. Cilj transplantacije pluća je poboljšati kvalitetu života, jer se vrijeme preživljenja ne mora nužno povećavati. Imunosupresija se mora provoditi doživotno, što dovodi ljude u opasnost od infekcija.
Prognoza i završni stadij bolesti
Sam KOPB obično ne uzrokuje smrt ni teške simptome ako osoba prestane pušiti u vrijeme kada je protok zraka samo blago smanjen. Međutim, daljnje pušenje gotovo će sigurno dovesti do pogoršanja simptoma. S umjerenom i teškom opstrukcijom protoka zraka, prognoza postaje sve lošija.
Bolesnicima u poodmaklom stadiju KOPB-a vjerojatno će trebati znatna pomoć što se tiče medicinske skrbi i svakodnevnih aktivnosti. Oni, na primjer, mogu organizirati život na jednom katu svoje kuće, jesti nekoliko malih obroka dnevno, a ne jedan veliki, i izbjegavati nošenje cipela koje imaju vezice.
Smrt može biti posljedica zatajenja disanja (respiratorne insuficijencije), raka pluća, srčanih poremećaja (npr. zatajenja srca ili poremećaja srčanog ritma), upale pluća, pneumotoraksa ili začepljenja arterija koje vode u pluća (plućna embolija).
Osobama u završnom stadiju bolesti kod kojih dođe do pogoršanja možda će trebati cijev za disanje (endotrahealna intubacija) i strojna ventilacija (respirator). Trajanje strojne ventilacije može se produljiti, a neki ljudi ostaju ovisni o respiratoru do smrti. Važno je da bolesnici razmotre sa svojim liječnicima i voljenima žele li ili ne žele ovakvu potpornu terapiju i da to učine prije nego što dođe do pogoršanja.
Alternativa ovoj potpornoj terapiji je liječenje usmjereno na udobnost (a ne na produljenje života). Najbolji način da se bolesnikove želje u vezi s dugotrajnom strojnom ventilacijom provedu je da se napišu i ovjere unaprijed date upute o liječenju i imenuje zastupnik za zdravstvenu skrb.
Više informacija