Endoskopija je pregled unutarnjih struktura pomoću fleksibilne cijevi za gledanje (endoskopa). Endoskopija se također može koristiti za liječenje raznih poremećaja jer liječnici instrumentom prolaze kroz probavni trakt.
Uvođenjem endoskopa kroz usta liječnik pregledava jednjak (ezofagoskopija), želudac (gastroskopija) i početni dio tankog crijeva (endoskopija gornjeg dijela gastrointestinalnog trakta). Prije endoskopije gornjih dijelova probavnog trakta pacijentu se daje tekući anestetik ili anestetik za prskanje kako bi se otupio osjet u grlu.
Prolaskom kroz anus, endoskopom se pregledava rektum (anoskopija); donji dio debelog crijeva, rektum i anus (sigmoidoskopija); i cijelo debelo crijevo, rektum i anus (kolonoskopija). Za sve postupke osim anoskopije i sigmoidoskopije, ljudima se daju lijekovi venom (intravenski) kako bi ih smirili i spriječili nelagodu (sedacija).
Pregled probavnog trakta endoskopom
|
Fleksibilna cijev koju nazivamo endoskopom služi za pregled različitih dijelova probavnog trakta. Duž cijevi prolazi nekoliko kanala. Kanali se koriste osvjetljavanje područja koje se ispituje, za pregled područja kroz leću fotoaparata (s kamerom na vrhu cijevi), za ubacivanje ili izbacivanje tekućine ili zraka ili u ili iz probavnog trakta, te za uzimanje biopsije ili provođenje kirurških instrumenata. Uvođenjem kroz usta endoskopom se pregledava jednjak, želudac i dio tankog crijeva. Uvođenjem kroz anus endoskopom se može pregledati rektum i cijelo debelo crijevo. Za različite postupke koriste se različiti endoskopi, a cijevi se razlikuju po dužini i veličini.
|
Endoskopi su u promjeru od otprilike malo veće od 0.5 centimetra do oko 1.25 centimetara, a dugački su od 30.5 centimetara do oko gotovo 2 metra. Izbor endoskopa ovisi o tome koji dio probavnog trakta treba ispitati. Endoskop je fleksibilan, opremljen izvorom svjetla i malom kamerom, što liječnicima omogućuje pregled sluznice probavnog trakta. Pregledom se mogu otkriti područja iritacije, abnormalnog rasta tkiva, upale i čirevi. Neki endoskopi na vrhu imaju ultrazvučne sonde. Takvim sondama mogu se prikazati i neki detalji koji se ne mogu prikazati ultrazvučnim sondama postavljenim na kožu pacijenta.
Liječnici endoskopskim pretragama mogu činiti probir za neke bolesti kao što je rak crijeva. Na primjer, ljudi stariji od 50 godina trebali bi učiniti kolonoskopiju (ili ranije ako su imali crijevne polipe ili je netko od članova obitelji imao rak debelog crijeva)da bi se otkrili polipi ili druge promjene.
Većina endoskopa opremljena je sitnim kliještima s kojima se mogu uzeti uzorci tkiva (endoskopska biopsija). Analizom tih uzoraka može se prepoznati upala, infekcija ili rak. Budući da sluznica i unutarnji slojevi stijenke probavnog trakta nemaju živce koji osjećaju bol (s izuzetkom donjeg dijela anusa), postupak uzimanja uzoraka je bezbolan.
Endoskopi se također mogu koristiti za liječenje. jer liječnik može provući različite vrste instrumenata kroz mali kanal koji se prolazi duž endoskopa. Električna sonda na vrhu endoskopa može se upotrijebiti za uklanjanje abnormalnog tkiva, i malih izraslina ili za zaustavljanje krvarenja iz krvne žile. Igla na vrhu može se koristiti za ubrizgavanje lijeka u proširene vene u jednjaku da bi se spriječilo ili zaustavilo krvarenje.
Prije endoskopije gornjeg dijela probavnog sustava pacijent mora izbjegavati hranu 6 do 8 sati, a tekućinu 4 sata prije postupka. Ostaci hrane u želucu mogu onemogućiti pregled cijele sluznice ili se mogu povratiti tijekom postupka. Prije pregleda donjeg dijela probavnog sustava potrebno je očistiti crijeva uz pomoć laksativa ili klistira. Prije nekih postupaka, ljudi će možda trebati konzumirati samo tekućinu (poput želatine ili juhe) dan prije samog pregleda.
Komplikacije koje s javljaju tijekom endoskopije su relativno rijetke, a većina se odnosi na lijekove koji se koriste za sedaciju. Endoskopi mogu uzrokovati iritaciju sluznice trakta i mala krvarenja, a rijetko mogu oštetiti ili čak probiti stijenku probavnog trakta.