Mane prednjeg trbušnog zida uključuju poremećaje razvoja mišića koji okružuju trbušnu šupljinu. Mišići su slabi ili nepotpuno razvijeni te se u njima nalaze otvori ili prolazi kroz koje crijeva prolaze van trbušne šupljine
Dvije glavne prirođene mane trbušnog zida su omfalokela i gastroshiza.
Omfalokela
Omfalokela je mana na središnjem dijelu trbušnog zida, u području pupka (umbilikusu). Nastaje defekt u kojemu nedostaje koža, mišić i vezivno tkivo. Probavni organi (crijeva) prolaze kroz defekt izvan trbušne šupljine ali su prekrivena tankom prozirnom opnom (peritoneumom). Pupčana vrpca obično izlazi iz središta defekta.
Omalokela se često pojavljuje udružena s nekim drugim prirođenim manama (kao što su srčane greške i mane bubrega) i u sklopu nekih specifičnih genetskih sindroma (kao što je sindrom Down, trisomija 18 i trisomija 13).
Gastroshiza
Gastroshiza je također defekt prednjeg trbušnog zida. U gastroshizi otvor na trbušnom zidu ne ide preko pupka nego se nalazi u njegovoj neposrednoj blizini (obično desno od pupka). Kao i u slučaju omfalokele, trbušni organi nalaze se izvan trbušne šupljine, međutim u ovom slučaju nisu prekriveni tankom prozirnom opnom (peritoneumom).
Budući da crijeva nisu prekrivena opnom oštećenja crijeva mogu se javiti i prije rođenja (izlaganje amnionskoj tekućini može izazvati upalu). Upala izaziva oštećenja crijeva koja mogu dovesti do komplikacija kao što su otežana peristaltika (pokreti crijeva), nastajanje ožiljka i crijevna opstrukcija.
(Vidi također Pregled mana probavnog sustava.)
Dijagnoza
Liječnici mogu posumnjati na gastroshizu ako je razina alfa-fetoprotein (protein koji proizvodi fetus) u majčinoj krvi neprimjerno visoka tijekom trudnoće.
I omfalokela i gastroshiza obično se dijagnosticiraju prije rođenja, tijekom rutinskih prenatalnih ultrazvučnih pregleda. Ako ne, ove mane su vrlo očite čim se dijete rodi.
Liječenje
Nakon što se dijete rodi, izložena crijeva prekrivaju se sterilnom vlažnom gazom, a djetetu se tekućina i antibiotici daju venskim putem. Potrebno je postaviti tanku dugu cjevčicu kroz nos do želudca ili crijeva (nazogastrična sonda) kako bi se probavni sokovi koji luči želudac izvukli vani.
Kirurško liječenje je nužno za vraćanje crijeva u trbušnu šupljinu i zatvaranje defekta. Međutim, koža trbušnog zida često nije dovoljno rastegnuta prije operacije, i često je ima nedovoljno za pokrivanje defekta. Za ovakve velike nedostatke ponekad su potrebni i kožni presadci. Ako se velika količina crijeva nalazi izvan trbušne šupljine, ono se može omotati zaštitnim omotačem (koji se naziva silos) koji pomaže da se sadržaj postupnu vraća u trbuh tijekom nekoliko dana ili tjedana. Kada se sva crijeva vrate u trbuh, otvor se kirurški zatvori.