Internuklearna oftalmoplegija je oštećenje horizontalnih pokreta oka uslijed oštećenja određenih veza između centara živaca u moždanom deblu (donji dio mozga).
-
Kod internuklearne oftalmoplegije, horizontalni pokreti oka su oslabljeni (npr., oko na zahvaćenoj strani se može okrenuti prema van, ali ne prema unutra) uz očuvane vertikalne pokrete oka.
-
U sindromu jedan i pol, kad osoba pokušava pogledati u bilo koju stranu, zahvaćeno oko gleda ravno naprijed, dok se drugo oko može okrenuti prema van, ali ne i prema unutra. Pokreti prema gore i dolje nisu zahvaćeni.
-
Osobe s internuklearnom oftalmoplegijom ili sindromom jedan i pol mogu imati duple slike kad gledaju u određenim smjerovima.
-
Liječenje i prognoza (hoće li se poremećaj ublažiti ili će eventualno regredirati) ovise o uzroku oštećenja horizontalnih pokreta očiju.
(Vidi također Pregled moždanih živaca.)
U internuklearnoj oftalmoplegiji oštećena su živčana vlakna koja koordiniraju oba oka u horizontalnim pokretima - gledanje s jedne strane na drugu. Ta vlakna povezuju skupine živčanih stanica (centre ili jezgre) iz 3. moždanog živca (okulomotorni živac), 4. moždanog živca (trohlearni živac) i 6. moždanog živca (živac abducens).
Internuklearna oftalmoplegija obično nastaje uslijed:
Manje uobičajeni uzroci internuklearne oftalmoplegije su Lajmska bolest, neurosifilis, tumori, ozljede glave, nutricijski nedostatci kao kod Wernickeove encefalopatije, i određeni lijekovi, poput fenotiazina (koji su antipsihotici), opioida, i trickličkih antidepresiva.
Horizontalni (s jedne strane na drugu) pokreti oka su oslabljeni uz očuvane vertikalne (prema gore i dolje) pokrete. Oštećeno oko se ne može okrenuti prema unutra, ali se može okrenuti prema van. Kad je zahvaćeno samo jedno oko, a osoba gleda na stranu nasuprot pogođenom oku, događa se sljedeće:
-
Zahvaćeno oko, koje bi se trebalo okrenuti prema unutra, ne može se pomaknuti iza središnje linije. To jest, zahvaćeno oko gleda ravno naprijed.
-
Budući da se nezahvaćeno oko okreće prema van, često izaziva nevoljne, ponavljajuće lepršave pokrete koji se nazivaju nistagmusom. To jest, oko se brzo kreće u jednom smjeru, a zatim se polako vraća u drugom smjeru.
Osobe s internuklearnom oftalmoplegijom mogu imati dvoslike kada gledaju u stranu, ali ne moraju imati dvoslike kada gledaju ravno naprijed.
Sindrom jedan i pol nastaje kada poremećaj koji uzrokuje internuklearnu oftalmoplegiju također oštećuje središte koje koordinira i kontrolira horizontalne pokrete očiju (horizontalni centar pogleda). Kad osoba pokuša pogledati u bilo koju stranu, oko na oštećenoj strani ostaje nepomično u sredini. Drugo se oko može okrenuti prema van, ali ne prema unutra. Kao i kod internuklearne oftalmoplegije, vertikalni pokreti oka nisu zahvaćeni. Uzroci sindroma jedan i pol uključuju multiplu sklerozu, moždani udar i tumore.
U internuklearnoj oftalmoplegiji i u sindromu jedan i pol, oči se mogu okrenuti prema unutra kad osoba gleda prema unutra (kao pri fokusiranju na obližnji objekt), iako se oči ne mogu okrenuti prema unutra kad osoba gleda u stranu.
Za internuklearnu oftalmoplegiju ili sindrom jedan i pol, liječenje i prognoza (bilo da se poremećaj smanjuje ili s vremenom regredira) ovisi o poremećaju koji ga uzrokuje.