Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Hrvoje Budinčević, dr. med.
Prijevod: Marija Ernoić, dr. med.
Internuklearna oftalmoplegija je oštećenje horizontalnih pokreta oka uslijed oštećenja određenih veza između centara živaca u moždanom deblu (donji dio mozga).
-
Kod internuklearne oftalmoplegije, horizontalni pokreti oka su oslabljeni, uz očuvane vertikalne pokrete oka.
-
Osobe s internuklearnom oftalmoplegijom mogu imati dvoslike.
-
U sindromu jedan i pol, zahvaćeno oko gleda ravno naprijed kad osoba pokušava pogledati u bilo koju stranu, ali pokreti prema gore i dolje nisu zahvaćeni.
-
Liječenje i prognoza (hoće li se poremećaj ublažiti ili će eventualno regredirati) ovise o uzroku oštećenja horizontalnih pokreta očiju.
(Vidi također Pregled moždanih živaca.)
U internuklearnoj oftalmoplegiji oštećena su živčana vlakna koja koordiniraju oba oka u horizontalnim pokretima - gledanje s jedne strane na drugu. Ta vlakna povezuju nakupine živčanih stanica (centre ili jezgre) koje potječu iz 3. moždanog živca (okulomotorni živac), 4. moždanog živca (trohlearni živac) i 6. moždanog živca (živac abducens).
Internuklearna oftalmoplegija obično nastaje uslijed:
Manje uobičajeni uzroci internuklearne oftalmoplegije uključuju lajmsku bolest, tumore, ozljede glave, prehrambene nedostatke i određene lijekove, poput fenotiazina (antipsihotik) i tricikličkih antidepresiva.
Horizontalni pokreti oka su oslabljeni uz očuvane vertikalne pokrete. Oštećeno oko se ne može okrenuti prema unutra, ali se može okrenuti prema van. Kad je zahvaćeno samo jedno oko, a osoba gleda na stranu nasuprot pogođenom oku, događa se sljedeće:
-
Zahvaćeno oko, koje bi se trebalo okrenuti prema unutra, ne može se pomaknuti iza središnje linije. To jest, zahvaćeno oko gleda ravno naprijed.
-
Budući da se drugo oko okreće prema van, često izaziva nevoljne, ponavljajuće lepršave pokrete koji se nazivaju nistagmusom. To jest, oko se brzo kreće u jednom smjeru, a zatim se polagano vraća u drugom smjeru.
Osobe s internuklearnom oftalmoplegijom mogu imati dvoslike.
Sindrom jedan i pol nastaje kada poremećaj koji uzrokuje internuklearnu oftalmoplegiju također oštećuje središte koje koordinira i kontrolira horizontalne pokrete očiju (horizontalni centar pogleda). Kad osoba pokuša pogledati u bilo koju stranu, zahvaćeno oko ostaje nepomično u sredini. Drugo se oko može okrenuti prema van, ali ne prema unutra. Kao i kod internuklearne oftalmoplegije, vertikalni pokreti oka nisu zahvaćeni.
U internuklearnoj oftalmoplegiji i u sindromu jedan i pol, oči se mogu okrenuti prema unutra kad osoba gleda prema unutra (kao pri fokusiranju na obližnji objekt), iako se oči ne mogu okrenuti prema unutra kad osoba gleda u stranu.
Za internuklearnu oftalmoplegiju ili sindrom jedan i pol, liječenje i prognoza (bilo da se poremećaj smanjuje ili s vremenom regredira) ovisi o poremećaju koji ga uzrokuje.