Transfuzije se daju kako bi se povećala sposobnosti krvi da prenosi kisik, kako bi se obnovile zalihe krvi u organizmu (volumen krvi) te kako bi se ispravili poremećaji zgrušavanja. Transfuzije su obično sigurne, ali ponekad ljudi imaju nuspojave.
Kako bi se smanjila vjerojatnost neželjene reakcije tijekom transfuzije, zdravstveni djelatnici poduzimaju nekoliko mjera opreza. Prije započinjanja transfuzije, obično nekoliko sati ili čak nekoliko dana prije, radi se križna reakcija s donorskom krvi (ne radi se s plazmom ili trombocitima).
Nakon dvostruke provjere oznaka na vrećicama krvi koje se trebaju dati kako bi se osiguralo da su jedinice namijenjene tom primatelju, zdravstveni radnik polako daje krv primatelju, obično tijekom 1 do 4 sata za svaku jedinicu krvi. Budući da se većina nuspojava javlja tijekom prvih 15 minuta transfuzije, primatelj je najprije pomno promatran. Nakon toga, medicinska sestra povremeno provjerava primatelja i mora prekinuti transfuziju ako se pojavi nuspojava.
Većina transfuzija je sigurna i uspješna. Međutim, povremeno se javljaju blage reakcije, a rijetko se mogu pojaviti teške i čak fatalne reakcije.
Najčešće reakcije, koje se javljaju u 1 do 2% transfuzija, su
-
Vrućica
-
Alergijske reakcije
Najozbiljnije reakcije su
Rijetke reakcije uključuju
-
Bolest presatka protiv domaćina (gdje transfuzirane stanice napadaju stanice osobe koja prima transfuziju)
-
Infekcije
-
Komplikacije masivne transfuzije (loše zgrušavanje krvi, niska tjelesna temperatura i niska razina kalcija i kalija)
Vrućica
Vrućica može biti uzrokovana reakcijom na transfundirane bijele krvne stanice ili na kemikalije (citokine) koje oslobađaju transfundirane bijele krvne stanice. Iz tog razloga, većina bolnica u Sjedinjenim Državama uklanja bijele krvne stanice iz transfuzije krvi nakon što je sakupljena.
Osim povećanja temperature, osoba ima zimicu i ponekad glavobolju ili bol u leđima. Ponekad osoba također ima simptome alergijske reakcije kao što je svrbež ili osip.
Obično, acetaminofen za smanjenje groznice je jedini potreban tretman. Osobe koje su imale temperaturu i trebaju drugu transfuziju mogu dobiti acetaminofen prije sljedeće transfuzije.
Alergijske reakcije
Simptomi alergijske reakcije uključuju svrbež, rašireni osip, otekline, vrtoglavicu i glavobolju. Manje uobičajeni simptomi su poteškoće s disanjem, šištanje, i začepljenje dišnih putova. Rijetko, alergijska reakcija je dovoljno ozbiljna da uzrokuje niski krvni tlak i šok.
Ako se pojavi alergijska reakcija, transfuzija se zaustavlja i osobi se daje antihistaminik. Ozbiljnije alergijske reakcije mogu se liječiti hidrokortizonom ili čak epinefrinom.
Dostupni su tretmani koji omogućuju da se transfuzije daju osobama koje su prethodno imale alergijske reakcije na njih. Osobe koje imaju ponavljane teške alergijske reakcije na doniranu krv možda će morati dobiti isprane crvene krvne stanice. Pranje crvenih krvnih stanica uklanja komponente krvi davatelja koje mogu izazvati alergijske reakcije. Buduči da se bijele krvne stanice i trombociti filtriraju iz donirane krvi prije skladištenja (proces koji se zove redukcija leukocita), alergijske reakcije su sada rjeđe.
Preopterećenje tekućinom
Primaoci transfuzije mogu primiti više tekućine nego što se njihovo tijelo može lako nositi. Previše tekućine može uzrokovati oticanje tijela ili otežano disanje. Ova komplikacija je najčešći uzrok smrti povezane s transfuzijom. Primatelji koji imaju bolesti srca su najranjiviji, pa se njihove transfuzije daju sporije i pomno se prate. Ljudima koji prime previše tekućine daje se lijek koji omogućuje da se ukloni višak tekućine (diuretik).
Povreda pluća
Druga vrlo rijetka reakcija, nazvana akutna ozljeda pluća povezana s transfuzijom (TRALI), uzrokovana je antitijelima u donorskoj plazmi. Ova reakcija može uzrokovati ozbiljne poteškoće s disanjem. Ova komplikacija je drugi najčešći uzrok smrti povezane s transfuzijom. Pojavljuje se u 1 od 5.000 do 1 u 10.000 slučajeva, ali mnogi slučajevi su blagi i stoga nisu dijagnosticirani. Većini ljudi s blagim do umjerenim ozljedama pluća se daje kisik i drugi tretmani koji imaju za cilj podupirati disanje dok se pluća ne zaliječe. Upotreba plazme koju doniraju muškarci smanjuje rizik od ove reakcije.
Uništavanje crvenih krvnih stanica
Unatoč pažljivom tipiziranju i unakrsnom podudaranju krvi, još uvijek se mogu pojaviti neusklađenosti zbog suptilnih razlika između krvi davatelja i primatelja (i, vrlo rijetko, pogrešaka). Kada dođe do takve neusklađenosti, tijelo primatelja uništava transfundirane crvene krvne stanice (hemolitičku reakciju) ubrzo nakon transfuzije.
Obično ova reakcija počinje kao opća nelagoda ili tjeskoba za vrijeme ili neposredno nakon transfuzije. Ponekad se pojave poteškoće s disanjem, pritisak u prsima, crvenilo i jake bolove u leđima. Ponekad osoba ima hladnu, znojnu kožu i niski krvni tlak (šok). Vrlo rijetko osoba može umrijeti.
Čim liječnici posumnjaju na hemolitičku reakciju, prestaju s transfuzijom. Liječnici pružaju tretman za potporu disanja i krvnog tlaka. Liječnici rade testove krvi i urina kako bi potvrdili uništavanje crvenih krvnih stanica.
Ponekad je hemolitička reakcija odgođena, a javlja se unutar mjesec dana nakon transfuzije. Obično je takva reakcija blaga i može se primijetiti samo kada se obavljaju testovi krvi kako bi se pratio oporavak osobe od poremećaja koji je zahtijevao transfuziju. Te se reakcije javljaju zbog prisutnosti neuobičajenog antigena krvne skupine u krvi davatelja koji nije rutinski testiran.
Bolest presatka protiv domaćina
Graft-versus-host bolest je neobična komplikacija koja pogađa prvenstveno ljude čiji je imunološki sustav narušen lijekovima ili bolestima. U ovoj bolesti, donirane bijele krvne stanice (graft) napadaju tkiva primatelja (domaćina). Simptomi uključuju temperaturu, osip, niski krvni tlak, niska krvna slika, razaranje tkiva i šok. Ove reakcije mogu biti fatalne. Međutim, bolest graft-versus-host može se eliminirati tako što se osobama s oslabljenim imunološkim sustavom daju crvene krvne stanice i trombociti koji su tretirani zračenjem.
Infekcije
Unatoč pažljivom ispitivanju i skladištenju krvnih produkata, infektivni organizmi se ponekad prenose tijekom transfuzije. Testiranje krvi i pažljiva procjena darivatelja krvi osiguravaju nisku transmisiju infektivnih organizama. Međutim, ponekad testiranje ne otkriva organizme u krvi od donatora koji je nedavno zaražen ili zaražen novim organizmom za koji ne postoji test.
Komplikacije masivne transfuzije
Masivna transfuzija transfuziju volumena krvi jednaka je ukupnom volumenu krvi (oko 10 jedinica u prosječnoj odrasloj osobi) u razdoblju od 24 sata ili manje. Takva transfuzija ponekad je potrebna nakon teške ozljede ili tijekom određenih kirurških zahvata. Glavne komplikacije masivne transfuzije su slabO zgrušavanje krvi (koagulopatija) i niska tjelesna temperatura (hipotermija).
Zgrušavanje krvi je poremećeno budući da transfundirana krv ne sadrži dovoljno tvari (faktora zgrušaavanja i trombocita) koji pomažu formiranju ugruška. Stoga ukoliko liječnici smatraju da će biti potrebni veliki volumeni transfuzije krvi, onda se također daju i svježa smrznuta plazma i trombociti. Svježe zamrznuta plazma sadrži faktore zgrušavanja.
Ponekad, masovna transfuzija može uzrokovati hipokalcemiju (niska razina kalcija u krvi) i / ili hipokalijemiju (niska razina kalija u krvi). Vrlo niska razina kalcija u krvi može dovesti do simptoma poput spazma mišića (tetanija) i abnormalnog srčanog ritma. Vrlo niska razina kalija može uzrokovati slabost mišića i abnormalne srčane ritmove.
Budući da se krv skladišti u hladnjaku, transfuzija puno jedinica krvi može rezultirati niskom tjelesnom temperaturom. Kako bi spriječili nisku tjelesnu temperaturu zbog masivne transfuzije, liječnici koriste poseban uređaj koji nježno grije krv dok prolazi kroz intravensku cijev.