Respiratorni distres sindrom najčešće se javlja kod nedonoščadi kada zračne vrećice ne ostaju otvorene jer tvar koja ih oblaže, surfaktant, nedostaje ili je nedostatna.
-
Novorođenčad čija majka ima šećernu bolest tijekom trudnoće ima povećan rizik od razvoja respiratornog distres sindroma.
-
Oboljela novorođenčad ima poteškoće s disanjem i mogu imati plavičastu kožu zbog nedostatka kisika u krvi.
-
Dijagnoza se temelji na simptomima otežanog disanja, razine kisika u krvi i rendgenskoj slici pluća.
-
Bez liječenja, sindrom može uzrokovati oštećenje mozga ili smrt.
-
U slučaju prijevremenog poroda, majci se može dati injekcija kortikosteroida za sazrijevanje fetalnih pluća što ubrzava i stvaranje surfaktanta.
-
Nakon poroda, liječenje respiratornog distresa uključuje davanje dodatnog kisika, kontinuiranog pozitivnog tlaka u dišne puteve kako bi se zračne vrećice održale otvorenim. Respirator može biti potreban ako disanje nije učinkovito.
-
Liječenje sintetičkim surfaktantom, koji se daje u dušnik, može nadomjestiti površinski aktivnu tvar koja nedostaje dok novorođenče ne počne proizvoditi dovoljno vlastitog surfaktanta.
(Vidi također Pregled općih problema u novorođenčadi.)
Respiratorni distres podrazumijeva poteškoće s disanjem. Za disanje bez poteškoća, zračne vrećice (alveole) u plućima moraju ostati otvorene i ispunjavati se zrakom. Normalno, pluća sama proizvode surfaktant, koji oblaže unutrašnju površinu zračnih vrećica, smanjuje površinsku napetost i omogućuje zračnim vrećicama da ostanu otvorene tijekom cijelog dišnog ciklusa.
Obično, fetus počinje proizvoditi surfaktant oko 24 tjedna trudnoće. Između 34. i 36. tjedna, u plućima ploda stvara se dovoljno surfaktanta da održi zračne vrećice otvorenim. Što je novorođenče nezrelije, manje surfaktanta je dostupno i veća je vjerojatnost razvoja respiratornog distresa nakon rođenja. Sindrom respiratornog distresa javlja se gotovo isključivo kod nedonoščadi i češći je kod novorođenčadi čija je majka imala dijabetes u trudnoći.
Ostali čimbenici rizika uključuju višeplodnu trudnoću (blizance, trojke ili četvorke) i muški spol.
Rijetko, sindrom može nastati zbog genske mutacije koja uzrokuje manjak surfaktanta. U ovom slučaju respiratorni distres sindrom javlja se i kod terminske novorođenčadi.
Simptomi
Kod bolesne novorođenčadi, pluća su kruta a zračne vrećice imaju tendenciju potpunog kolapsa. Kod ekstremne nedonoščadi pluća mogu biti toliko kruta da novorođenče ne može samostalno udahnuti pri rođenju. Češće ipak, nedonošče nakon poroda pokušava disati, ali zbog krutih pluća ima poteškoće s disanjem (respiratorni distres). Simptomi respiratornog distresa uključuju;
Kod bolesne novorođenčadi veći dio pluća nije ispunjen zrakom što uzrokuje nižu razinu kisika u krvi i plavičastu boju kože (cijanozu). Respiratorni distres ima tendenciju pogoršanja nekoliko sati nakon poroda kada se mišići prsnog koša umaraju a mala količina surfaktanta se troši, posljedično sve veći broj zračnih vrećica kolabira (zatvara se). Bez liječenja, novorođenče može umrijeti ili imati trajno oštećenja mozga i drugih organa zbog nedostatka kisika.
Dijagnoza
Dijagnoza respiratornog distres sindroma temelji se na simptomima respiratornog distresa, otežanog i ubrzanog disanja, razinama kisika u krvi i rendgenskoj snimci pluća.
U podlozi respiratornog distresa mogu biti i drugi poremećaji kao što je infekcija u krvi (sepsa) ili prolazna tahipneja novorođenčeta. Stoga, liječnici moraju učiniti obradu kako bi se isključile druge bolesti. Kulture krvi, likvora i materijal iz dušnika uzimaju se kako bi se tragalo za infekcijom.
Prognoza
Većina novorođenčadi preživljava ako se liječi. Nakon rođenja, povećana je prirodna proizvodnja surfaktanta. Uz kontinuiranu proizvodnju surfaktanta, potporu disanja i davanje sintetskog surfaktantna (vidi liječenje), sindrom respiratornog distresa obično prolazi unutar 4 do 5 dana.
Bez liječenja novorođenče može umrijeti ili razviti trajno oštećenje mozga i drugih organa. Kod novorođenčadi koja zahtijevaju liječenje duže vrijeme može se razviti bronhopulmonalna displazija.
Prevencija
Prije rođenja, zrelost pluća može se odrediti mjerenjem razine surfaktanta u amnionskoj tekućini. Amnijska tekućina se dobije aspiracijom kroz trbušnu stijenku amniocentezom ili vaginalno u slučaju curenja plodove vode. Razina surfaktanta pomaže liječnicima odrediti vrijeme poroda na osnovi zrelosti fetalnih pluća. Rizik respiratornog distres sindroma smanjuje se ako se porod odgodi dok pluća fetusa ne sazriju, odnosno proizvode dovoljnu količinu surfaktanta.
Kada se prijevremeni porod ne može izbjeći, opstetričari daju majci injekciju kortikosteroida (betametazon, dexamethasone), što ubrzava sazrijevanje fetalnih pluća i proizvodnju surfaktanta. U roku od 48 sati nakon davanja kortikosteroida pluća fetusa mogu sazrijeti do te mjere da je vjerojatnije da se sindrom respiratornog distresa neće razviti nakon poroda ili, ako se razvije, vjerojatno će biti blaži.
U slučaju potrebe, nakon rođenja daje se sintetički surfaktant visoko rizičnoj novorođenčadi. Visoko rizična novorođenčad su ona rođena prije 30 tjedna gestacije, pogotovo ako majka nije dobila kortikosteroide. Pripravak sintetičkog surfaktanta može biti spasonosan i smanjiti rizik od nekih komplikacija kao što je kolaps pluća (pneumotoraks). Sintetski surfaktant djeluje na isti način kao i prirodni surfaktant. Terapija surfaktantom daje se kroz cijev koja je postavljen u usta i vodi do dušnika (endotrahealna intubacija). Surfaktant s može dati odmah nakon rođenja kako bi se spriječio sindrom respiratornog distresa prije razvoja simptoma.
Liječenje
Kod novorođenčadi s teškim sindromom respiratornog distresa, može biti potrebna endotrahealna intubacija (cijev za disanje) po porodu. Cijev je pričvršćena na respirator (stroj koji pomaže ulasku i izlasku zraka iz pluća) kako bi se podržalo disanje novorođenčeta. Sintetski surfaktant se daje kroz endotrahealnu cijev. Ponekad je potrebno dati nekoliko doza sintetskog surfaktanta.
Nakon poroda, zrelija nedonoščad i novorođenčad s blagim sindromom respiratornog distresa zahtijevaju samo kisik ili kisik uz kontinuirani pozitivni tlak (CPAP). Dodatni kisik se daje kroz nosne nastavke a kisik uz tlak isporučuje se aparatom (CPAP) kroz cijevi u nosne prongiće a sve skupa je pričvrščeno preko posebne kapice na glavi novorođenčeta. CPAP dopušta novorođenčetu da samostalno diše dok dobiva kisik pod tlakom.
Liječenje surfaktantom se može ponoviti nekoliko puta tijekom prvih dana života ako novorođenče i dalje ima simptome respiratornog distresa odnosno potrebu za kisikom i potporom disanja.