Urednik sekcije: prof. dr. sc. Davor Vagić, dr. med.
Prijevod: dr. sc. Andro Košec, dr. med.
Akustički neurinom (poznat kao vestibularni švanom) je benigni tumor koji nastaje u stanicama koje okružuju niti vestibularnog živca (Schwannove stanice).
Ovi tumori nastaju od vestibularnog dijela osmog kranijalnog živca, CNVIII. Druga grana, kohlearni (slušni) živac, prenosi zvučne signale u mozak. Rani simptomi uključuju polagano napredovanje gubitka sluha u jednom uhu (otuda i povijesni naziv akustički neurinom).
(Vidi također Pregled unutarnjeg uha.)
Simptomi
Rani simptomi akustičkog neurinoma uključuju
-
Polako napredujući gubitak sluha u jednom uhu
-
Buku ili zvonjenje u uhu (tinnitus)
-
Glavobolju
-
Osjećaj pritiska ili punine u uhu
-
Bol u uhu
-
Neravnotežu ili nestabilnost kada se osoba brzo okrene
Ako tumor raste i komprimira druge dijelove mozga, kao što su facijalni živac (7. kranijalni živac) ili trigeminalni živac (5. kranijalni živac), može doći do slabosti (pareza mišića lica) ili boli i ukočenosti lica.
Kako poremećaji uha utječu na facijalni živac
|
Budući da se facijalni živac (sedmi kranijalni živac) provlaći kroz uho, poremećaji srednjeg i unutarnjeg uha mogu utjecati na njega. Na primjer, akustički neurinom koji raste na slušnom živcu (8. kranijalni živac) može pritisnuti facijalni živac. Živac tada otekne i pritisne se na otvor u lubanji kroz koji prolazi. Pritisak na ovaj živac može uzrokovati privremenu ili trajnu paralizu lica (nemogućnost pomicanja mišića) na zahvaćenoj strani, nemogućnost potpunog zatvaranja oka i spuštanje lica. Liječenje ovisi o poremećaju koji uzrokuje problem.
 |
Dijagnoza
Rana dijagnostika akustičkog neurinoma temelji se na snimanju magnetskom rezonancijom (MR) i ispitivanja funkcije živaca testovima sluha. Najprije se radi audiogram (test sluha). Osobe koje imaju gubitak sluha u samo jednom uhu tada trebaju proći dalju dijagnostičku obradu, kao što je MR.
Ostali testovi sluha koji se mogu obaviti uključuju timpanometriju (testira koliko dobro zvuk može proći kroz bubnjić i srednje uho) i testiranje slušni moždanih potencijala (mjeri živčane impulse u moždanom stablu kao rezultat zvučnih signala u ušima).
Liječenje
Tumori koji su mali i ne rastu ili uzrokuju simptome ne zahtijevaju liječenje. Tumori koji počinju rasti ili uzrokuju simptome uklanjaju se operacijom ili kontroliranim korištenjem radioterapije. Kirurgija se može obaviti pomoću mikroskopa (mikrokirurgija) kako bi se izbjeglo oštećivanje živca lica, a ponekad se može čuvati i sluh. Radioterapija se može obaviti vrlo preciznom tehnikom (koja se naziva stereotaktička radijacijska terapija) tako da je zračenjem zahvaćen samo tumor. Hoće li se operacija ili stereotaktička terapija zračenjem obaviti ovisi o brojnim čimbenicima, uključujući dob osobe, zdravlje, gubitak sluha i veličinu tumora.