Anamneza i fizikalni pregled mogu upućivati na to da osoba ima bolest srca ili krvnih žila koja zahtijeva dodatne pretrage radi postavljanja točne dijagnoze.
Anamneza
Pri uzimanju anamneze liječnik traži od bolesnika da opiše tegobe i njihov tijek. Najprije pita o simptomima. Bol u prsima, nedostatak zraka, osjećaj ubrzanog ili nepravilnog rada srca (palpitacije), nesvjestica, vrtoglavica, nemogućnost ležanja u vodoravnom položaju te oticanje (edem) nogu, gležnjeva, stopala ili trbuha mogu upućivati na srčanu bolest.
Drugi opći simptomi, kao što su povišena tjelesna temperatura, slabost, umor, gubitak apetita i opći osjećaj bolesti ili nelagode, mogu upućivati na srčanu bolest, ali mogu imati i brojne druge uzroke.
Bol, utrnulost ili grčevi mišića u nozi mogu upućivati na bolest perifernih arterija, koja može zahvatiti arterije ruku, nogu i trupa, osim arterija koje opskrbljuju srce.
Liječnik zatim postavlja pitanja o:
Fizikalni pregled
Tijekom fizikalnog pregleda liječnik procjenjuje:
-
tjelesnu masu i opći izgled bolesnika
-
vitalne znakove, odnosno tjelesnu temperaturu, frekvenciju disanja, frekvenciju srca i krvni tlak
-
oči
-
vratne vene
-
srce i pluća auskultacijom
-
puls palpacijom
-
noge i gležnjeve radi znakova oticanja
-
kožu
Liječnik traži bljedilo, znojenje ili pospanost, koji mogu biti suptilni znakovi srčanog poremećaja. Procjenjuje i opće raspoloženje te osjećaj dobrobiti, koji također mogu biti promijenjeni zbog srčane bolesti.
Mjerenje krvnog tlaka
Ruka treba biti opuštena, a manšeta postavljena u razini srca.
Jim Varney / Science Photo Library
Mjerenje krvnog tlaka sfigmomanometrom
Liječnik mjeri krvni tlak kao sastavni dio fizikalnog pregleda.
Boja kože procjenjuje se jer bljedilo, plavkasta ili ljubičasta boja kože (cijanoza) mogu upućivati na smanjen broj crvenih krvnih stanica (anemija) ili nedostatan protok krvi. Ti nalazi mogu značiti da koža ne dobiva dovoljno kisika iz krvi zbog plućne bolesti, srčanog zatajivanja ili različitih poremećaja cirkulacije.
Puls se palpira na arterijama vrata, u pazusima, lakatnim jamama i ručnim zglobovima, na trbuhu, u preponama, iza koljena te na gležnjevima i stopalima kako bi se procijenilo je li protok krvi odgovarajući i jednak na obje strane tijela. Abnormalan nalaz može upućivati na poremećaj srca ili krvnih žila.
Puls na ručnom zglobu
Liječnici i medicinske sestre tradicionalno palpiraju puls blagim pritiskom na arteriju u području ručnog zgloba.
Vratne vene pregledavaju se dok osoba leži s gornjim dijelom tijela podignutim pod kutom od približno 45°. Pregledavaju se zato što su izravno povezane s desnom pretklijetkom, gornjom srčanom šupljinom koja prima deoksigeniranu krv iz tijela, pa pružaju informacije o volumenu i tlaku krvi koja ulazi u desnu stranu srca. Izrazito proširene vratne vene upućuju na povišen tlak u desnoj strani srca.
Liječnik provjerava postoji li oteklina (edem) potkožnog tkiva pritiskom prstima na kožu oko gležnjeva i potkoljenica, a ponekad i donjeg dijela leđa. Edem može nastati zbog srčanog zatajivanja ili bolesti bubrega ili jetre.
Oči se pregledavaju jer je mrežnica jedino mjesto na kojem liječnik može izravno vidjeti arterije i vene. Liječnik koristi oftalmoskop kako bi pregledao krvne žile mrežnice. Promjene na mrežnici česte su u osoba s povišenim krvnim tlakom, šećernom bolešću, arteriosklerozom i bakterijskom infekcijom srčanih zalistaka (endokarditis).
Liječnik pregledava prsni koš kako bi utvrdio jesu li frekvencija disanja i pokreti prsnog koša uredni. Perkusijom prsnog koša može procijeniti jesu li pluća ispunjena zrakom, što je normalno, ili sadržavaju tekućinu (pleuralni izljev), što je abnormalno i može biti posljedica srčanog zatajivanja ili određenih plućnih bolesti. Perkusijom se može procijeniti i je li osrčje (perikard) ispunjeno tekućinom.
Liječnik auskultira disanje stetoskopom. Prisutnost krepitacija može upućivati na nakupljanje tekućine u plućima, primjerice zbog srčanog zatajivanja.
Polaganjem ruke na prsni koš bolesnika liječnik može opipati mjesto na kojem se srčani udarac najjače osjeća i tako procijeniti je li srce povećano. Može procijeniti i kvalitetu te snagu kontrakcija pri svakom otkucaju. Ponekad abnormalan, turbulentan protok krvi unutar krvnih žila ili između srčanih šupljina uzrokuje vibraciju, odnosno palpabilni šum, koja se može osjetiti vršcima prstiju ili dlanom.
Auskultacijom srca stetoskopom čuju se karakteristični tonovi nastali otvaranjem i zatvaranjem srčanih zalistaka. Bolesti zalistaka i drugih srčanih struktura mogu uzrokovati turbulentan protok krvi i karakteristične zvukove koji se nazivaju srčanim šumovima. Turbulentan protok krvi obično nastaje kada krv prolazi kroz sužene zaliske ili zaliske koji propuštaju. Međutim, ne uzrokuju svi srčani poremećaji šum, niti svaki šum upućuje na srčanu bolest. Primjerice, trudnice često imaju srčani šum zbog normalno povećanog protoka krvi. Bezazleni srčani šumovi česti su i u dojenčadi i djece zbog brzog protoka krvi kroz manje srčane strukture. Kako stijenke krvnih žila, zalisci i druga tkiva u starijih osoba postaju krući, krv može teći turbulentno i bez ozbiljne srčane bolesti. Pri otvaranju oštećenog zaliska mogu se čuti i klikovi ili pucketavi tonovi. Galopni ritam, koji podsjeća na galop konja i nastaje zbog jednog ili dva dodatna srčana tona, često se čuje u osoba sa srčanim zatajivanjem.
Auskultacijom arterija i vena u drugim dijelovima tijela liječnik može tražiti zvukove turbulentnog protoka krvi. Ti se šumovi mogu pojaviti zbog suženja krvnih žila, povećanog protoka krvi ili abnormalne veze između arterije i vene (arteriovenska fistula).
Liječnik palpacijom trbuha procjenjuje je li jetra povećana. Povećanje jetre može značiti da se krv nakuplja u velikim venama koje vode prema srcu. Oticanje trbuha zbog nakupljanja tekućine može upućivati na srčano zatajivanje. Blagim pritiskom na trbuh liječnik provjerava puls i procjenjuje širinu trbušne aorte.
Ambulantno i kućno praćenje krvnog tlaka
Ako dijagnoza povišenoga krvnog tlaka nije jasna, primjerice zato što se vrijednosti izmjerene u ordinaciji znatno razlikuju, može se primijeniti 24-satno ambulantno mjerenje krvnog tlaka. Riječ je o prijenosnom uređaju na baterije koji se nosi oko struka i povezan je s manšetom na nadlaktici. Uređaj više puta mjeri krvni tlak tijekom dana i noći, obično tijekom 24, a ponekad 48 sati. Mjerenja ne utvrđuju samo postojanje arterijske hipertenzije nego i njezinu težinu.
Liječnici često preporučuju osobama s povišenim krvnim tlakom da ga prate kod kuće. Kućno mjerenje može potaknuti bolesnike da se pridržavaju preporučenog liječenja. Jedna je mogućnost pristupačan digitalni tlakomjer za kućnu uporabu. To je prijenosni uređaj na baterije kojim osoba jednostavno mjeri krvni tlak pomoću nadlaktične manšete. Iako ti uređaji ponekad nisu jednako precizni kao uređaji koji se koriste u liječničkoj ordinaciji, omogućuju češće mjerenje krvnog tlaka i olakšavaju praćenje liječenja.