Streptokokne infekcije uzrokovane su jednom od nekoliko vrsta bakterija Streptococcus. Ove gram-pozitivne okrugle (koki) bakterije (vidi sliku Kako se bakterije oblikuju) uzrokuju puno bolesti, uključujući gnojnu anginu, upalu pluća, infekcije rana, kože, srčanih zalistaka te krvotoka.
-
Različite skupine ovih bakterija šire se na različite načine - na primjer, kašljanjem ili kihanjem, kontaktom sa zaraženim ranama, ili tijekom vaginalnog poroda (s majke na dijete).
-
Ove infekcije utječu na različite dijelove tijela, uključujući grlo, srednje uho, sinuse, pluća, kožu, tkivo ispod kože, srčane zaliske i krvotok.
-
Simptomi mogu uključivati crvena i bolna otečena tkiva, krastave rane, grlobolju i osip, ovisno o pogođenom području.
-
Liječnici mogu dijagnosticirati infekciju na temelju simptoma i mogu potvrditi dijagnozu identificirajući bakterije u uzorku zaraženog tkiva, ponekad uz dopunu slikovnim testovima.
-
Antibiotici se daju na usta ili, za ozbiljne infekcije, u venu.
(Vidi također Pregled bakterija.)
Mnoge vrste streptokoka žive bezopasno u tijelu i na njemu. Neke vrste koje mogu uzrokovati infekciju također su prisutne kod nekih zdravih ljudi, ali ne uzrokuju nikakve simptome. Ti se ljudi nazivaju kliconoše.
Vrste streptokoka
Streptokoki su podijeljeni u skupine na temelju njihovog izgleda kada se uzgajaju u laboratoriju i na temelju njihovih različitih kemijskih komponenata. Svaka skupina uglavnom proizvodi specifične infekcije. Grupe koje najčešće uzrokuju bolesti kod ljudi uključuju
-
Skupina A
-
Skupina B
-
Viridans skupina
Jedna vrsta—Streptococcus pneumoniae (pneumokok) - obično se razmatra odvojeno (vidi Pneumokokne infekcije).
Streptokoki i neki poremećaji koje uzrokuju
|
Vrsta
|
Okolnosti
|
Poremećaji
|
|---|
|
Skupina A
|
|---|
|
Streptococcus pyogenes
|
Uši, nos i grlo
|
Infekcija srednjeg uha (otitis media)
Upala sinusa
Grlobolja (faringitis, poznat kao gnojna angina)
|
|
Koža
|
Celulitis (infekcija tkiva ispod kože)
Erizipel (površinski oblik celulitisa)
Impetigo (infekcija kože)
Infekcije rana
|
|
Drugo
|
Infekcija srčanih zalistaka (endokarditis)
Nekrotizirajući fasciitis
Upala plućne maramice
Upala pluća
Grimizna groznica (više nije uobičajena)
Sindrom streptokoknog toksičnog šoka
|
|
Poremećaji koji nastaju nakon streptokokne infekcije
|
Glomerulonefritis (upala bubrega)
Reumatska groznica
|
|
Skupina B
|
|---|
|
Streptococcus agalactiae
|
U odraslih, osobito onih sa šećernom bolešću
|
Apscesi
Celulitis
Infekcije rana
Infekcije stopala (i ponekad kosti) kod dijabetičara
|
|
U novorođenčadi
|
Infekcije krvotoka
Meningitis
Upala pluća
|
|
Kod žena nakon poroda djeteta
|
Infekcije krvotoka
Infekcije maternice (endometritis)
|
|
Viridans
|
|---|
|
Različite vrste
|
—
|
Karijes
Infekcija srčanih zalistaka (endokarditis) koji su oštećeni poremećajem poput prirođenog srčanog poremećaja ili reumatske groznice
|
Širenje streptokokne infekcije
Streptokoki skupine A šire se na sljedeće načine:
-
Udisanjem kapljica sekreta iz nosa ili grla, koje se rasprše kada zaražena osoba kašlje ili kihne
-
Kontaktom sa zaraženim ranama
Obično se bakterije ne šire neformalnim kontaktom, ali se mogu proširiti u prenapučenim sredinama kao što su spavaonice, škole i vojarne. Nakon 24 sata liječenja antibioticima, ljudi više ne mogu širiti bakterije drugima.
Streptokoki skupine B mogu se prenijeti na novorođenčad putem vaginalnog sekreta tijekom vaginalnog poroda.
Viridans streptokoki nastanjuju usta zdravih ljudi, ali mogu ući u krvotok, osobito kod ljudi s upalom zubnog mesa, i zaraziti srčane zaliske (uzrokujući endokarditis).
Simptomi
Simptomi se razlikuju, ovisno o tome gdje je infekcija:
-
Celulitis: Inficirana koža postaje crvena, a tkivo ispod nje otečeno i bolno.
-
Impetigo: Obično se pojavljuju ranice sa žućkastim krastama.
-
Nekrotizirajući fasciitis: Vezivno tkivo koje pokriva mišiće (fascija) je inficirano. Ljudi imaju iznenadnu vrućicu, zimicu i jake bolove i osjetljivost u zahvaćenom području. Koža može izgledati normalno dok infekcija ne postane ozbiljna.
-
Gnojna angina (upala grla): Ova se infekcija obično javlja u djece od 5 do 15 godina. Djeca mlađa od 3 godine rijetko dobiju gnojnu anginu. Simptomi se često pojavljuju iznenada. Grlo postaje bolno. Djeca mogu imati i zimicu, vrućicu, glavobolju, mučninu, povraćanje i opći osjećaj bolesti (slabost). Grlo je izrazito crveno, a krajnici su otečeni, sa ili bez mrlja gnoja. Limfni čvorovi vrata obično su uvećani i bolni. Međutim, djeca mlađa od 3 godine ne moraju imati ove simptome. Mogu imati samo curenje nosa. Ako osobe s upaljenim grlom imaju kašalj, crvene oči, promuklost, proljev ili začepljen nos, uzrok je vjerojatno virusna infekcija, a ne streptokokna infekcija.
-
Grimizna groznica: Osip se pojavljuje najprije na licu, a zatim se širi na trup i udove. Osip je poput grubog brusnog papira. Osip je najjači u pregibima kože, kao što je nabor između nogu i trupa. Kako osip blijedi, koža se ljušti. Na jeziku se pojavljuju crvene kvrge koje su obložene žućkasto bijelim pokrovom. Pokrov se zatim oljušti, a jezik izgleda crven (jagodasti jezik).
Grimizna groznica danas nije česta, no i dalje se javljaju epidemije. Ona se obično širi bliskim kontaktom - na primjer, u školama ili vrtićima. Grimizna groznica se javlja uglavnom u djece, obično nakon gnojne angine, ali ponekad i nakon kožnih streptokoknih infekcija.
Komplikacije streptokoknih infekcija
Ako se ne liječe, streptokokne infekcije mogu dovesti do komplikacija. Neke komplikacije proizlaze iz širenja infekcije u obližnje tkivo. Na primjer, infekcija uha može se proširiti na sinuse, uzrokujući upalu sinusa, ili na mastoidnu kost (istaknutu kost iza uha), uzrokujući mastoiditis.
Ostale komplikacije uključuju udaljene organe. Na primjer, neki ljudi razvijaju upalu bubrega (glomerulonefritis) ili reumatsku groznicu.
Sindrom toksičnog šoka uzrokuje naglo napredujuće teške simptome koji uključuju vrućicu, osip, opasno nizak krvni tlak i zatajenje nekoliko organa. Uzrokuje ga toksin koji proizvodi streptokok skupine A ili Staphylococcus aureus.
Dijagnoza
-
Za gnojnu anginu, brzi test i / ili kultura uzorka uzetog iz grla
-
Za celulitis i impetigo, često liječnička procjena
-
Za nekrotizirajući fasciitis, slikovna dijagnostika (kao što je CT), kultura i često eksplorativna operacija
Različite streptokokne bolesti se dijagnosticiraju drugačije.
Gnojna angina
Liječnici sumnjaju na gnojnu anginu na temelju sljedećeg:
Glavni razlog za dijagnosticiranje gnojne angine je smanjenje vjerojatnosti razvoja komplikacija (kao što je reumatska groznica) pomoću antibiotika. Budući da su simptomi gnojne angine uzrokovane streptokokom grupe A često slični simptomima upale grla zbog virusa (a virusne infekcije se ne bi trebale liječiti antibioticima), testiranje i kultura grla ili drugi test nužan je kako bi se potvrdila dijagnoza i odredilo kako liječiti infekciju.
Nekoliko dijagnostičkih testova (zvani brzi testovi) može se izvršiti za nekoliko minuta. Za ove testove, bris se koristi za uzimanje uzorka iz grla. Ako ovi rezultati upućuju na infekciju (pozitivni rezultati), potvrđena je dijagnoza gnojne angine, a kultura grla, za koju je potrebno duže vrijeme, nije potrebna. Međutim, rezultati brzih testova ponekad ne ukazuju na infekciju kada je ona prisutna (poznato kao lažno negativni rezultati). Ako su rezultati negativni u djece i adolescenata, potrebna je kultura. Uzorak uzet iz grla obriskom šalje se u laboratorij tako da se streptokoki iz skupine A, ako su prisutni, mogu uzgojiti (kultivirati) preko noći. U odraslih, negativni rezultati ne zahtijevaju potvrdu kulture, jer su učestalost streptokokne infekcije i rizik od reumatske groznice kod odraslih niski.
Ako se identificiraju streptokoki iz skupine A, mogu se testirati kako bi se utvrdilo koji su antibiotici učinkoviti (postupak se naziva ispitivanje osjetljivosti).
Bliske kontakte osoba sa streptokoknom infekcijom treba testirati na prisutnost bakterija ako imaju simptome ili ako su ikada imali komplikacije zbog streptokokne infekcije.
Celulitis i impetigo
Celulitis i impetigo često se mogu dijagnosticirati na temelju simptoma, iako kultura uzorka uzetog iz rana na impetigo često može pomoći liječnicima da identificiraju druge mikroorganizme koji mogu biti uzrok, kao što je Staphylococcus aureus.
Nekrotizirajući fasciitis
Kako bi dijagnosticirali nekrotizirajući fasciitis, liječnici često koriste rendgenske snimke, kompjutorsku tomografiju (CT) ili magnetsku rezonancu (MRI) te kulturu. Za potvrdu dijagnoze često je potrebna eksplorativna operacija.
Liječenje
Gnojna angina
Gnojna angina obično prolazi za 1 do 2 tjedna, čak i bez liječenja.
Antibiotici skraćuju trajanje simptoma kod male djece, ali imaju samo skroman učinak na simptome kod adolescenata i odraslih. Ipak, antibiotici se daju kako bi se spriječilo širenje infekcije na srednje uho, sinuse i mastoidnu kost, kao i da se spriječi širenje infekcije na druge ljude. Antibiotska terapija također pomaže u sprječavanju reumatske groznice, iako ne može spriječiti upalu bubrega (glomerulonefritis). Obično se antibiotici ne moraju odmah započeti. Čekanje 1 do 2 dana do rezultata kulture prije početka antibiotika ne povećava rizik od reumatske groznice. Iznimka je kada član obitelji ima ili je imao reumatsku groznicu. U tom slučaju, svaku streptokoknu infekciju u bilo kojeg člana obitelji treba liječiti što je prije moguće.
Obično se penicilin ili amoksicilin daju na usta tijekom 10 dana. Umjesto toga može se dati jedna injekcija dugodjelujućeg penicilina (benzatina). Ljudima koji ne mogu uzimati penicilin može se dati eritromicin, klaritromicin ili klindamicin na usta tijekom 10 dana ili azitromicin tijekom 5 dana.
Bakterije koje uzrokuju gnojnu anginu nikada nisu bile otporne na penicilin. U Sjedinjenim Američkim Državama, oko 5 do 10% tih bakterija je otporno na eritromicin i srodne lijekove (azitromicin i klaritromicin), ali u nekim zemljama je i više od 10% otporno.
Vrućica, glavobolja i bol u grlu mogu se liječiti acetaminofenom ili nesteroidnim protuupalnim lijekovima (NSAID) koji smanjuju bol i vrućicu. Međutim, djeci se ne smije davati aspirin jer povećava rizik od pojave Reyeovog sindroma.
Nije potrebno mirovanje niti izolacija.
Ostale streptokokne infekcije
Brzo liječenje antibioticima može spriječiti da se streptokokna infekcija brzo širi i dopire do krvi i unutarnjih organa. Prema tome, celulitis se često liječi bez da se radi kultura da bi se identificirale bakterije koje ga uzrokuju. U takvim slučajevima, liječnici koriste antibiotike koji su učinkoviti protiv streptokoka i stafilokoka (kao što su dikloksacilin ili cefaleksin).
Ozbiljne streptokokne infekcije (kao što su nekrotizirajući fasciitis, endokarditis i teški celulitis) zahtijevaju penicilin koji se daje intravenski, ponekad s drugim antibioticima.
Ljudi s nekrotizirajućim fasciitisom liječe se u jedinici intenzivno liječenja (JIL). Kod nekrotizirajućeg fasciitisa se, mrtvo, zaraženo tkivo mora kirurški ukloniti.
Više informacija
Centers for Disease Control and Prevention: Group A Streptococcal Disease