Ultrazvuk se koristi visokofrekventnim zvučnim valovima koji se odbijaju od unutarnjih struktura i stvaraju pokretne slike. Ne koristi rendgensko zračenje. Ultrazvuk srca (ehokardiografija) jedan je od najčešće primjenjivanih postupaka za dijagnosticiranje srčanih bolesti jer daje vrlo dobre slike te je:
-
neinvazivan
-
siguran
-
razmjerno jeftin
-
široko dostupan
Ultrazvuk se također koristi za dijagnosticiranje poremećaja krvnih žila u drugim dijelovima tijela.
Ehokardiografija se primjenjuje za procjenu urednosti kontrakcija srčanog mišića i količine krvi koju srce izbacuje pri svakom otkucaju. Njome se mogu otkriti i strukturne promjene srca, kao što su bolesti srčanih zalistaka, prirođene srčane greške, primjerice defekti pregrada između srčanih šupljina, te povećanje srčanih šupljina, kakvo se može pojaviti u osoba s povišenim krvnim tlakom, srčanim zatajivanjem ili oštećenjem srčanog mišića (kardiomiopatija).
Ehokardiografija (ilustracija)
Ehokardiografijom se mogu otkriti poremećaji gibanja srčanih stijenki i izmjeriti količina krvi koju srce izbacuje pri svakom otkucaju. Tom se pretragom mogu otkriti i strukturne promjene srca.
Ehokardiografija se također može koristiti za otkrivanje perikardijalnog izljeva, pri kojem se tekućina nakuplja između slojeva srčane ovojnice (perikarda), te konstriktivnog perikarditisa, pri kojem u perikardu nastaje ožiljno tkivo. Može se otkriti i disekcija aorte, odnosno rascjep između slojeva stijenke aorte.
Ako su nalazi EKG-a ili ehokardiografije abnormalni, može se provesti test opterećenja.
Ehokardiografija
Na ovoj je fotografiji prikazana osoba tijekom ultrazvučnog pregleda srca.
LTH NHS Trust / Science Photo Library
Glavne vrste ultrazvučnih pretraga uključuju:
-
dvodimenzionalni ultrazvuk
-
trodimenzionalni ultrazvuk
-
Dopplerov ultrazvuk
-
obojeni Doppler
-
prikaz deformacije miokarda (engl. strain imaging)
Dvodimenzionalni ultrazvuk najčešće je primjenjivana tehnika. Stvara realistične dvodimenzionalne slike u računalno generiranim presjecima. Slaganjem tih presjeka može se rekonstruirati trodimenzionalna struktura.
Dopplerov ultrazvuk prikazuje smjer i brzinu protoka krvi te može otkriti turbulentan protok zbog suženja ili začepljenja krvnih žila.
Obojeni Doppler prikazuje različite smjerove i brzine protoka krvi različitim bojama.
Dopplerov ultrazvuk i obojeni Doppler često se primjenjuju za dijagnosticiranje bolesti srca i krvnih žila. Budući da prikazuju smjer i brzinu protoka krvi kroz srčane šupljine i krvne žile, omogućuju procjenu njihove strukture i funkcije. Primjerice, može se utvrditi zatvaraju li se srčani zalisci pravilno, propuštaju li krv i u kojoj mjeri te je li protok krvi uredan. Mogu se otkriti i abnormalne komunikacije između arterije i vene ili između srčanih šupljina.
Prikaz deformacije miokarda (engl. strain imaging) novija je ehokardiografska tehnika koja se sve češće primjenjuje. Njome se mjere promjene deformacije i gibanja srčanog mišića. Može pomoći u otkrivanju srčane bolesti prije nego što promjene postanu vidljive konvencionalnom ehokardiografijom, razlikovanju različitih uzroka srčanih bolesti i procjeni prognoze, uključujući u osoba sa srčanim zatajivanjem.
Kako se izvodi ehokardiografija
Ultrazvučne valove odašilje i prima sonda, odnosno pretvarač. Pretvarač se može postaviti:
-
na prsni koš (transtorakalna ehokardiografija)
-
u jednjak (transezofagealna ehokardiografija)
-
ponekad na kateter unutar srca (intrakardijalna ehokardiografija)
Pri transtorakalnoj ehokardiografiji, najčešćoj vrsti ehokardiografije, sonda se drži rukom i postavlja na prsni koš iznad srca. Na kožu ispod sonde nanosi se gel kako bi se poboljšao prijenos ultrazvučnih valova. Sonda je povezana s računalom koje prikazuje sliku na zaslonu i pohranjuje je u digitalnom obliku. Promjenom položaja i kuta sonde liječnik može promatrati srce i krvne žile iz različitih smjerova te dobiti detaljnu sliku njihove građe i funkcije. Tijekom pojedinih dijelova pregleda osoba treba zadržati dah približno 10 sekundi kako bi se dobile jasnije slike. Ehokardiografija je bezbolna i obično traje od 20 do 30 minuta.
Ponekad se koristi prijenosni ultrazvučni uređaj uz bolesnički krevet kako bi se brzo dobile određene informacije. Ta se tehnologija često primjenjuje u hitnoj službi i jedinici intenzivnog liječenja.
Transtorakalna ehokardiografija
Ehokardiografija s obojenim Dopplerom daje dvodimenzionalnu pokretnu sliku srca. U gornjem lijevom kutu vidi se srce koje kuca te otvaranje i zatvaranje srčanih zalistaka. Boje prikazuju smjer i brzinu protoka krvi kroz pretklijetke i klijetke.
Videozapis Centra za biomedicinske komunikacije, Fakulteta liječnika i kirurga Sveučilišta Columbia.
Transezofagealna ehokardiografija
Transezofagealna ehokardiografija primjenjuje se kada su potrebne jasnije slike ili detaljnija procjena aorte i struktura na stražnjoj strani srca. Tijekom postupka sonda se uvodi kroz ždrijelo u jednjak, tako da se nalazi neposredno iza srca.
Transezofagealna ehokardiografija omogućuje bolju procjenu aorte i struktura na stražnjoj strani srca, osobito lijeve pretklijetke i lijeve klijetke. Mala savitljiva cjevčica s ultrazvučnom sondom na vrhu uvodi se kroz ždrijelo u jednjak tako da sonda leži neposredno iza srca. Budući da postupak može biti neugodan, osoba obično dobiva sedativ, a ždrijelo se anestezira sprejem. Transezofagealna ehokardiografija primjenjuje se i kada je transtorakalna ehokardiografija otežana zbog pretilosti, plućne bolesti ili drugih tehničkih razloga te kada liječnik traži određenu bolest, kao što su endokarditis mitralnog ili aortnog zaliska ili krvni ugrušak u srcu.
Intrakardijalna ehokardiografija rijetka je vrsta ehokardiografije koja se provodi tijekom zahvata na srcu, primjerice zatvaranja defekta atrijske pregrade. Mala savitljiva cjevčica s ultrazvučnom sondom na vrhu uvodi se u krvnu žilu u preponi i izravno provodi do željene srčane šupljine. Osoba je tijekom postupka obično sedirana. Intrakardijalna ehokardiografija koristi se za dobivanje detaljnih slika srca koje nije moguće dobiti transtorakalnom ili transezofagealnom ehokardiografijom.