Zaduha—ono što liječnici nazivaju dispneja—je neugodan osjećaj otežanog disanja. Ljudi doživljavaju i opisuju zaduhu različito, ovisno o uzroku.
Brzina i dubina disanja normalno se povećavaju u naporu (opterećenju) i na velikim nadmorskim visinama, ali to rijetko uzrokuje nelagodu. Brzina disanja se također povećava u mirovanju kod mnogih bolesti, bilo da se radi o bolestima pluća ili drugih dijelova tijela. Na primjer, ljudi s vrućicom (povišenom tjelesnom temperaturom) obično dišu brže.
Kod dispneje, brže disanje popraćeno je osjećajem nedostatka zraka. Ljudi imaju osjećaj kao da ne mogu disati dovoljno brzo ili dovoljno duboko. Oni mogu primijetiti da je potreban veći napor za širenje prsnog koša pri udisanju ili za izbacivanje zraka pri izdisanju. Također mogu imati neugodan osjećaj da moraju hitno udahnuti (inspirij) prije nego su u potpunosti izdahnuli zrak (ekspirij), te imaju različite osjećaje koji se često opisuju kao stezanje u prsima.
Ostali simptomi, kao što su kašalj ili bol u prsima, mogu biti izraženi ovisno o uzroku zaduhe.
Uzroci
Zaduhu obično uzrokuju bolesti pluća ili srca (vidi tablicu Neki uzroci i značajke zaduhe).
Najčešći uzroci su:
-
astma
-
upala pluća
-
kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB)
-
srčani udar ili angina (bol u prsima zbog nedovoljnog dotoka krvi i dopremljene količine kisika do srca—tzv. ishemija miokarda)
-
zatajenje srca
-
gubitak tjelesne kondicije (npr. slabljenje mišića i srca zbog neaktivnosti)
-
debljanje (povećanje tjelesne težine)
-
trudnoća
Plućna embolija (iznenadno začepljenje plućne arterije, obično krvnim ugruškom) rjeđi je, ali ozbiljan uzrok.
Najčešći uzrok kod kroničnih plućnih ili srčanih bolesnika je:
Međutim, kod takvih pacijenata može se razviti i druga bolest. Na primjer, dugogodišnji astmatičari mogu doživjeti srčani udar ili pacijenti s kroničnim zatajenjem srca mogu razviti upalu pluća.
Bolesti pluća
Ljudi koji pate od bolesti pluća često imaju zaduhu u naporu (pri tjelesnom opterećenju). Za vrijeme napora (tjelesnog opterećenja) u tijelu se stvara više ugljičnog dioksida i troši više kisika. Centar za disanje koji se nalazi u mozgu ubrzava disanje kada je razina kisika u krvi niska ili kada je razina ugljičnog dioksida u krvi visoka. Ako srce ili pluća ne rade normalno, čak i mali napor može dramatično povećati brzinu disanja i zaduhu. Zaduha je toliko neugodna da ljudi izbjegavaju napor. Kad bolest pluća postane teža, zaduha se može pojaviti čak i u mirovanju.
Zaduha može nastati zbog:
Restriktivne bolesti pluća (npr. idiopatska plućna fibroza) dovode do toga da pluća postaju kruta (teže se rastežu; gube elastičnost) pa je potreban veći rad (snaga) da se prošire prilikom svakog udaha. Teška zakrivljenost kralježnice (skolioza) također može ograničiti disanje jer smanjuje širenje prsnog koša.
Opstruktivne bolesti pluća (npr. KOPB ili astma) povećavaju otpor protoku zraka jer su dišni putevi suženi. Budući da se dišni putovi prilikom udisaja šire, zrak obično može ući u pluća. Međutim, budući da se dišni putevi prilikom izdisaja sužavaju, zrak se ne može izdahnuti iz pluća jednako brzo kako je to u normalnom stanju, a u plućima se čuje piskanje (zviždanje) i otežano disanje. Zaduha nastaje kada previše zraka ostane u plućima nakon izdaha.
Astmatičari imaju zaduhu kada imaju napad astme. Liječnici obično savjetuju pacijente da drže inhalator u ruci kako bi ga koristili tijekom napada. Lijek iz inhalatora pomaže otvoriti (proširiti) dišne putove.
Zatajenje srca
Srce tjera (pumpa) krv kroz pluća. Ako srce ne pumpa dovoljno snažno (to se zove zatajenje srca), u plućima se može nakupiti tekućina—stanje koje se naziva plućni edem. Plućni edem izaziva zaduhu koju često prati osjećaj gušenja ili težine u prsima. Nakupljanje tekućine u plućima također može suziti dišne putove i uzrokovati piskanje (zviždanje) u plućima—poremećaj zvan srčana astma.
Neki ljudi sa zatajenjem srca imaju ortopeju (otežano disanje u ležećem položaju), paroksizmalnu noćnu dispneju (napade noćne zaduhe) ili oboje. Ortopneja je zaduha koja nastaje kada ljudi leže, a popušta ili nestaje u sjedećem položaju. Paroksizmalna noćna dispneja je iznenadni, često zastrašujući napad zaduhe za vrijeme spavanja. Ljudi se probude hvatajući zrak te moraju sjesti ili ustati kako bi uhvatili zrak. Ovaj poremećaj je ekstremni oblik ortopneje i znak je ozbiljnog zatajenja srca.
Anemija
Kada ljudi imaju anemiju ili su izgubili veliku količinu krvi zbog ozljede, imaju manje crvenih krvnih stanica (eritrocita). Crvene krvne stanice prenose kisik do tkiva, pa je kod tih ljudi količina kisika koju krv može isporučiti smanjena. Većina anemičnih osoba dok mirno sjedi nema tegoba. Međutim, često osjećaju zaduhu u naporu (opterećenju tijekom fizičke aktivnosti) jer krv ne može isporučiti povećanu količinu kisika potrebnu tijelu u tom trenutku. Zato, dišu brzo i duboko u refleksnom nastojanju da pokušaju povećati količinu kisika u krvi.
Drugi uzroci
Ako se u krvi nakuplja velika količina kiseline (metabolička acidoza), ljudi mogu imati osjećati kao da su ostali bez daha pa počinju disati brzo i kratko (dahtati). Teško zatajenje bubrega, naglo pogoršanje šećerne bolesti te uzimanje nekih lijekova ili otrova može izazvati metaboličku acidozu. Anemija i zatajenje srca mogu doprinijeti zaduhi kod ljudi s bubrežnim zatajenjem.
Sindrom hiperventilacije kod ljudi izaziva osjećaj da ne mogu dobiti dovoljno zraka, pa dišu teško i ubrzano. Ovaj sindrom je obično posljedica tjeskobe, a ne napora (fizičkog opterećenja). Brojne osobe koje su iskusile ovaj sindrom su uplašene, mogu se tužiti na bol u prsima i vjeruju da imaju srčani udar. Osoba može imati promjene svijesti koje obično opisuje kao osjećaj da se okolni događaji zbivaju negdje daleko, a može imati i osjećaj trnjenja u rukama i nogama te oko ustiju.
Dijagnostička obrada
Sljedeće informacije mogu pomoći ljudima da odluče je li potrebno obratiti se liječniku radi dijagnostičke obrade i da saznaju što mogu očekivati tijekom obrade.
Znakovi upozorenja
Kod osoba sa zaduhom posebnu zabrinutost izazivaju slijedeći simptomi:
-
zaduha u mirovanju
-
smanjena razina svijesti, uznemirenost ili smetenost
-
nelagoda u prsima ili osjećaj lupanja ili jako ubrzanog rada srca ili preskakanja srčanih otkucaja (palpitacije)
-
mršavljenje
-
noćno znojenje
Kada posjetiti liječnika
Osobe koje imaju zaduhu u mirovanju, bol u prsima, palpitacije, smanjenu razinu svijesti, uznemirenost ili smetenost ili otežano udišu i izdišu, trebaju odmah otići u bolnicu. Takvim osobama može biti potrebna hitna dijagnostička obrada, liječenje, a ponekad i prijem u bolnicu. Ostali bi pacijenti trebali nazvati liječnika. Liječnik može odrediti stupanj hitnosti što se tiče dijagnostičke obrade na temelju prirode i težine simptoma, životne dobi i s obzirom na dosadašnje bolesti. Obično ih treba obraditi u roku od nekoliko dana.
Što liječnik radi
Liječnici prvo postavljaju pitanja o simptomima i pacijentu uzimaju anamnezu (sve podatke o ranijim i sadašnjim zdravstvenim tegobama i bolestima, vrstama liječenja i lijekovima). Liječnici potom obavljaju fizikalni (tjelesni) pregled. Ono što liječnici otkriju iz anamneze i fizikalnog pregleda često upućuje na uzrok i određuje pretrage (testove) koje treba obaviti (vidi tablicu Neki uzroci i značajke zaduhe).
Liječnici postavljaju pitanja kako bi utvrdili:
-
Kad je počela zaduha?
-
Je li počela naglo ili postupno?
-
Koliko dugo je osoba osjećala zaduhu?
-
Jesu li neka stanja (npr. hladnoća, napor, izloženost alergenima ili ležeći položaj) izazvala ili pogoršala zaduhu?
Također se postavljaju pitanja o ranijim bolestima (uključujući sve bolesti pluća ili srca), uzimaju se podaci o pušenju, članovima obitelji koji su imali povišen krvni tlak ili visoku razinu kolesterola, te o čimbenicima rizika za plućnu emboliju (kao što je nedavna hospitalizacija, operacija ili dugotrajno putovanje).
Fizikalni pregled usredotočen je na srce i pluća. Prilikom auskultacije pluća (pregled stetoskopom) liječnici osluškuju pluća tražeći oslabljen šum disanja (zastoj ili kongestiju), piskanje (zviždanje) u plućima i nenormalne zvukove koji se nazivaju pucketanje (krepitacije). Traže šumove na srcu (što ukazuje na poremećaj srčanih zalistaka). Oticanje obje noge ukazuje na zatajenje srca, dok je oticanje samo jedne noge vjerojatno posljedica ugruška u nozi. Krvni ugrušak koji se nalazi u nozi može se otkinuti (osloboditi) i putovati do krvnih žila u plućima te izazvati plućnu emboliju.
Neki uzroci i značajke zaduhe
|
Uzrok
|
Uobičajene značajke*
|
Pretrage†
|
|---|
|
* Značajke uključuju simptome i rezultate liječničkog pregleda. Navedene značajke su tipične, ali nisu uvijek izražene.
|
|
† Liječnici gotovo uvijek mjere razinu kisika u krvi i, osim ako simptomi ne predstavljaju blago pogoršanje već dijagnosticirane kronične bolesti, traže rendgenski snimak pluća.
|
|
‡ Astma također može biti subakutni uzrok zaduhe.
|
|
§ Zatajenje srca također može biti kronični uzrok zaduhe.
|
|
KOPB = kronična opstruktivna plućna bolest; CT = kompjutorizirana tomografija.
|
|
Akutna (razvija se za nekoliko minuta ili sati)
|
|---|
|
Anksiozni poremećaj—hiperventilacija
|
Zaduha povezana sa specifičnom situacijom, često praćena uznemirenošću, mravinjanjem ili trncima u prstima i/ili oko usta
Normalni nalazi na pregledu srca i pluća
|
Pregled liječnika
|
|
Astma‡
|
Piskanje (zviždanje) u plućima koje počinje spontano ili nakon izlaganja specifičnim podražajima (kao što su pelud ili drugi alergeni, infekcija gornjih dišnih puteva, hladan zrak ili napor)
Obično astma u anamnezi
|
Pregled liječnika
Ponekad jedna ili više od sljedećih pretraga:
-
Testovi za procjenu plućne funkcije (testovi za ispitivanje plućne funkcije) ili mjerenje vršnog protoka zraka (koliko brzo se može izdahnuti zrak)
-
Mjerenje plućne funkcije prije i nakon napora (opterećenja) ili primjene metakolina (lijeka koji sužava dišne putove)
-
Ponekad koriste bronhodilatatore (lijekove koji proširuju dišne putove) da bi vidjeli hoće li simptomi nestati
|
|
Strano tijelo koje je udahnuto
|
Kašalj ili visokofrekventno piskanje (zviždanje) u plućima koje počinje iznenada (obično u dojenčadi ili male djece) bez ikakvih simptoma infekcije gornjeg dišnog sustava ili drugih bolesti
|
Rendgenski snimak pluća ili CT prsnog koša
Ponekad bronhoskopija
|
|
Srčani udar ili akutna ishemija miokarda (nedostatan protok krvi i opskrba srca kisikom)
|
Pritisak duboko u prsima koji se može, ali ne mora širiti u ruku ili čeljust, osobito kod osoba s rizičnim čimbenicima za bolest koronarnih arterija
|
Elektrokardiografija (EKG)
Krvni testovi za mjerenje tvari zvanih srčani biljezi, koje se ispuštaju u krv kada je srce oštećeno
Katkada kateterizacija srca
|
|
Zatajenje srca§
|
Često oticanje (edem) nogu
Zaduha koja se pogoršava u ležećem položaju (ortopneja) ili se pojavljuje 1-2 sata nakon što zaspite (paroksizmalna noćna dispneja)
Zvukovi koji upućuju na tekućinu u plućima, čuju se stetoskopom
Pjenušav, ružičasti ispljuvak, ponekad s tragovima krvi
|
Rendgenski snimak pluća
Ponekad krvni test za mjerenje moždanog natriuretičkog peptida (BNP), tvari koja se stvara kada se srce napreže
Ponekad ehokardiografija (UZ srca)
|
|
Pneumotoraks (kolabirana pluća)
|
Naglo nastala oštra bol u prsima i ubrzano disanje
Može nastati nakon ozljede ili spontano, osobito kod visokih i mršavih ljudi i kod osoba s KOPB-om
|
Rendgenski snimak pluća
|
|
Plućna embolija (iznenadno začepljenje arterije u plućima, obično krvnim ugruškom)
|
Iznenadna pojava oštre boli u prsima koja se obično pojačava pri udahu
Ubrzan rad srca i ubrzano disanje
Često rizični čimbenici za plućnu emboliju, kao što su rak, nepokretnost (kao posljedica prikovanosti za krevet), krvni ugrušci u nogama, trudnoća, uporaba kontracepcijskih pilula (oralni kontraceptivi) ili drugih lijekova koji sadrže estrogen, nedavna operacija ili hospitalizacija, ili pozitivna obiteljska anamneza na plućnu emboliju
|
Specijalizirane pretrage za snimanje pluća, kao što su CT angiografija (CTA), ventilacijsko-perfuzijska (V/Q) scintigrafija ili plućna arteriografija
|
|
Subakutna (razvija se satima ili danima)
|
|---|
|
Angina ili bolest koronarnih arterija
|
Pritisak duboko u prsima koji se može, ali ne mora širiti u ruku ili čeljust, često izazvan naporom (tjelesnim opterećenjem)
Često kod osoba s faktorima rizika za bolest koronarnih arterija
|
Elektrokardiografija (EKG)
Ergometrija (testiranje izdržljivosti na pokretnoj traci)
Ponekad kateterizacija srca
|
|
Pogoršanje kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB)
|
Često kašalj s iskašljavanjem ili bez iskašljavanja sputuma (produktivan ili neproduktivan)
Piskanje (zviždanje) u plućima i disanje kroz napućene usne
Kod osoba koje već imaju KOPB
|
Pregled liječnika
Ponekad rendgenski snimak pluća
|
|
Upala pluća (pneumonija)
|
Vrućica, pacijent se osjeća bolesno i produktivan kašalj
Iznenadna pojava oštre boli u prsima pri dubokom udahu
Određeni nenormalni zvuk disanja, čujan stetoskopom
|
Rendgenski snimak pluća
|
|
Kronična (prisutna više tjedana ili godina)
|
|---|
|
Anemija
|
Zaduha u naporu, koja napreduje do zaduhe u mirovanju
Uredan nalaz fizikalnog pregleda pluća i normalna razina kisika u krvi
|
Kompletna krvna slika (KKS)
|
|
Intersticijska bolest pluća
|
Nenormalni plućni zvukovi koji se nazivaju pucketanje (krepitacije), čuju se stetoskopom
|
CT prsnog koša visoke razlučivosti
|
|
Opstruktivna bolest pluća
|
Anamnestički podaci o strastvenom pušenju, bačvasti prsni koš te otežan udah i izdah
Obično kod ljudi koji već imaju KOPB
|
Rendgenski snimak pluća
Ispitivanje plućne funkcije (nakon napada zaduhe)
|
|
Slaba tjelesna kondicija
|
Zaduha samo u naporu
Kod starijih ljudi sa sjedilačkim načinom života
|
Pregled liječnika
|
|
Pleuralni izljev (tekućina u prsnoj šupljini)
|
Ponekad u anamnezi rak, zatajenje srca, reumatoidni artritis, sistemski lupus eritematodes (SLE; lupus) ili akutna upala pluća
|
Rendgenski snimak pluća
Često CT prsnog koša
|
|
Plućna hipertenzija
|
Postupno se zaduha i umor pogoršavaju, ponekad s kašljem
Nalazi fizikalnog pregleda srca ponekad nenormalni
Ponekad oticanje nogu
|
Ehokardiografija (UZ srca)
Kateterizacija desnog srca
|
|
Restriktivna bolest pluća
|
Postupno pogoršanje zaduhe kod ljudi za koje se zna da su bili izloženi inhalacijskim nadražljivcima na radnom mjestu (profesionalna izloženost) ili da imaju poremećaj živčanog sustava
|
Rendgenski snimak pluća
Testovi za ispitivanje plućne funkcije (nakon napada zaduhe)
|
|
Stabilna angina ili bolest koronarnih arterija (koronarna bolest)
|
Pritisak duboko u prsima koji se može, ali ne mora širiti u ruku ili čeljust, često izazvan naporom (tjelesnim opterećenjem)
Često kod osoba s faktorima rizika za bolest koronarnih arterija
|
Elektrokardiografija
Ergometrija (testiranje izdržljivosti na pokretnoj traci)
Katkada kateterizacija srca
|
Testiranje (dijagnostička obrada)
Kako bi utvrdili ozbiljnost problema, liječnici mjere razinu kisika u krvi pomoću senzora postavljenog na prst (pulsna oksimetrija). Također, obično urade i rendgenski snimak pluća, osim ako osoba ima upadljivo blago pogoršanje već dijagnosticirane kronične bolesti kao što je astma ili zatajenje srca. Rendgenski snimak pluća može pokazati znakove kolapsa pluća, upale pluća i mnogih drugih abnormalnosti pluća i srca. Većini odraslih osoba radi se elektrokardiografija (EKG) kako bi se provjerilo je li dotok krvi u srce nedostatan.
Ostale se pretrage obavljaju na temelju rezultata pregleda (vidi tablicu Neki uzroci i značajke zaduhe). Testovi kojima se procjenjuje plućna funkcija (testovi za ispitivanje plućne funkcije) obavljaju se kad liječnički pregled upućuje na bolest pluća, ali rendgenski snimak pluća ne daje dijagnozu. Testovi za ispitivanje plućne funkcije mogu mjeriti stupanj restrikcije ili opstrukcije i sposobnost pluća da prenose kisik iz zraka u krv. Problem s plućima mogu biti restriktivne i opstruktivne smetnje ventilacije kao i nenormalni prijenos kisika.
Ljudima s umjerenim ili visokim rizikom od plućne embolije, rade se specijalizirane radiološke slikovne pretrage, npr. kompjutorizirana tomografija s angiografijom (CTA) ili ventilacijsko/perfuzijska scintigrafija. Osobama s niskim rizikom od plućne embolije, mogu se odrediti D-dimeri. Ovaj test krvi pomaže u otkrivanju ili isključivanju krvnog ugruška. Možda će biti potrebni i drugi testovi za dijagnosticiranje i daljnju obradu anemije, srčanih problema i nekih specifičnih plućnih poremećaja/bolesti.
Liječenje
Liječenje zaduhe usmjereno je na uzrok. Osobe s niskom razinom kisika u krvi dobivaju dodatni kisik kroz plastični nosni kateter s dva rašljasta nastavka ili se na lice postavlja plastična maska. U težim slučajevima, posebno ako ljudi ne mogu disati dovoljno duboko ili brzo, disanje može potpomoći strojna ventilacija tako da se u dušnik umetne cijev za disanje (tubus) ili se na lice stavi prianjajuća maska.
Morfij se može dati intravenski kako bi se smanjila anksioznost i neugodan osjećaj zaduhe kod osoba s različitim bolestima, uključujući srčani udar, plućnu emboliju i terminalnu bolest.
Zapamtite
-
Zaduha (dispneja) je obično posljedica bolesti pluća ili srca.
-
Kod osoba s kroničnom bolešću pluća (kao što je kronična opstruktivna plućna bolest) ili bolešću srca (kao što je zatajenje srca), najčešći uzrok zaduhe je pogoršanje kronične bolesti, ali kod tih ljudi može se pojaviti i novi problem (npr. srčani udar) koji doprinosi ili uzrokuje zaduhu.
-
Osobe koje imaju zaduhu u mirovanju, smanjenu razinu svijesti ili smetenost trebaju odmah otići u bolnicu radi hitne dijagnostičke obrade.
-
Kako bi utvrdili ozbiljnost problema, liječnici mjere razinu kisika u krvi pomoću senzora postavljenog na prst (pulsna oksimetrija).
-
Liječnici obrađuju pacijente kako bi utvrdili je li doprema krvi i kisika u srce nedostatna (ishemija miokarda) i da isključe plućnu emboliju, ali ponekad su simptomi ovih poremećaja nejasni.