Zaduha—što liječnici nazivaju dispnejom—neugodan je osjećaj otežanog disanja ili nedostatka zraka. Ljudi doživljavaju i opisuju zaduhu na različite načine, ovisno o uzroku.
Brzina i dubina disanja normalno se povećavaju pri naporu (fizičkom opterećenju) i na velikim nadmorskim visinama, ali to rijetko izaziva osjećaj nelagode. Brzina disanja također se povećava u mirovanju kod mnogih bolesti, bez obzira radi li se o bolestima pluća ili drugih dijelova tijela. Na primjer, osobe s vrućicom (povišenom tjelesnom temperaturom) obično dišu brže.
Kod dispneje, ubrzano disanje popraćeno je osjećajem nedostatka zraka. Ljudi imaju osjećaj kao da ne mogu disati dovoljno brzo ili dovoljno duboko. Mogu primijetiti da je potreban veći napor za širenje prsnog koša pri udisanju ili za izbacivanje zraka pri izdisanju. Ponekad osjećaju da moraju brzo udahnuti (inspirij) prije nego što izdahnu do kraja (ekspirij), uz neugodan pritisak ili stezanje u prsima.
Ovisno o uzroku dispneje, mogu biti izraženi i drugi simptomi, kao što su kašalj ili bol u prsima.
Uzroci
Uzroci zaduhe
Dispneja je najčešće posljedica bolesti pluća ili srca (vidi tablicu Neki uzroci i karakteristike zaduhe).
Najčešći uzroci su:
Plućna embolija (iznenadno začepljenje plućne arterije, obično krvnim ugruškom) rjeđi je, ali ozbiljan uzrok.
Najčešći uzrok kod kroničnih plućnih ili srčanih bolesnika je:
Međutim, kod takvih pacijenata može se razviti i druga bolest. Na primjer, dugogodišnji astmatičari mogu doživjeti srčani udar, a osobe s kroničnim zatajenjem srca mogu razviti upalu pluća.
Bolesti pluća
Osobe koje pate od bolesti pluća često imaju zaduhu u naporu (osjećaj nedostatka zraka pri fizičkom opterećenju). Za vrijeme napora (fizičkog opterećenja) tijelo stvara više ugljikovog dioksida i troši više kisika. Centar za disanje koji se nalazi u mozgu ubrzava disanje kada je razina kisika u krvi niska ili kada je razina ugljikovog dioksida u krvi visoka. Ako srce ili pluća ne rade normalno, čak i mali napor može dramatično povećati brzinu disanja i pojačati zaduhu (osjećaj nedostatka zraka). Zaduha je toliko neugodna da ljudi izbjegavaju napor. Kada bolest pluća postane još teža, zaduha se može javljati čak i u mirovanju.
Zaduha može nastati zbog:
restriktivne bolesti pluća (restriktivne smetnje ventilacije), tj. bolesti kod kojih se pluća ne mogu potpuno raširiti ili bolesti koje ograničavaju širenje pluća
opstruktivne bolesti pluća (opstruktivne smetnje ventilacije), tj. bolesti kod kojih je otežan protok zraka kroz dišne puteve
Restriktivne bolesti pluća (npr. idiopatska plućna fibroza) dovode do toga da pluća postaju kruta (teže se rastežu, gube elastičnost), pa je potreban veći napor (rad ili snaga) da se prošire prilikom svakog udaha. Teški oblik zakrivljenosti kralježnice (skolioza) također može ograničiti disanje jer smanjuje širenje prsnog koša.
Opstruktivne bolesti pluća (npr. KOPB ili astma) povećavaju otpor protoku zraka jer su dišni putevi suženi. Budući da se dišni putevi šire prilikom udisaja, zrak obično može ući u pluća. Međutim, budući da se dišni putevi prilikom izdisaja sužavaju, zrak se ne može izdahnuti iz pluća jednako brzo kako je to u normalnom stanju, pa se u plućima čuje piskanje (zviždanje) i disanje je otežano. Zaduha nastaje kada previše zraka ostane u plućima nakon izdaha.
Astmatičari osjećaju zaduhu kada imaju napad astme. Liječnici obično savjetuju osobama s astmom da uvijek imaju inhalator pri ruci kako bi ga mogli upotrijebiti prilikom astmatskog napada. Lijek iz inhalatora pomaže otvoriti (proširiti) dišne puteve.
Zatajenje srca
Srce tjera (pumpa) krv kroz pluća. Ako srce ne pumpa dovoljno snažno (to se zove zatajenje srca), u plućima se može nakupiti tekućina—stanje koje se naziva plućni edem. Plućni edem izaziva zaduhu koju često prati osjećaj gušenja ili težine (pritiska) u prsima. Nakupljanje tekućine u plućima također može suziti dišne puteve i uzrokovati piskanje (zviždanje) u plućima—stanje koje se naziva srčana astma.
Neki ljudi sa zatajenjem srca imaju ortopneju (otežano disanje u ležećem položaju), paroksizmalnu noćnu dispneju (napade noćne zaduhe) ili oboje. Ortopneja je osjećaj nedostatka zraka koji se javlja kada osoba legne, a popušta ili nestaje u sjedećem položaju. Paroksizmalna noćna dispneja je iznenadni, često zastrašujući napad zaduhe za vrijeme spavanja. Ljudi se probude hvatajući zrak te moraju sjesti ili ustati kako bi uhvatili zrak. Ovo stanje predstavlja težak oblik ortopneje i znak je uznapredovalog zatajenja srca.
Anemija (slabokrvnost)
Kada ljudi imaju anemiju ili su zbog ozljede izgubili veliku količinu krvi, imaju manji broj crvenih krvnih stanica (eritrocita). Crvene krvne stanice prenose kisik do tkiva, pa je kod tih osoba smanjena količina kisika koju krv može isporučiti. Većina anemičnih osoba nema tegoba dok mirno sjedi. Međutim, često osjećaju zaduhu u naporu (opterećenju tijekom fizičke aktivnosti) jer krv ne može isporučiti povećanu količinu kisika potrebnu tijelu u tom trenutku. Stoga dišu ubrzano i duboko kao refleksni pokušaj da povećaju količinu kisika u krvi.
Drugi uzroci
Ako se u krvi nakupi velika količina kiseline (metabolička acidoza), osobe mogu osjećati nedostatak zraka i početi disati ubrzano i kratko (dahtati). Teško zatajenje bubrega, naglo pogoršanje šećerne bolesti te uzimanje nekih lijekova ili otrova mogu izazvati metaboličku acidozu. Anemija i zatajenje srca mogu pridonijeti otežanom disanju kod osoba sa zatajenjem bubrega.
Sindrom hiperventilacije kod ljudi izaziva osjećaj da ne mogu dobiti dovoljno zraka, pa počinju disati ubrzano i duboko. Ovaj sindrom je obično posljedica tjeskobe, a ne fizičkog napora – odnosno nije uzrokovan tjelesnim opterećenjem. Brojne osobe koje su iskusile ovaj sindrom uplašene su, mogu osjećati bol u prsima i vjerovati da imaju srčani udar. Osoba može imati promjene svijesti koje obično opisuje kao osjećaj da se okolni događaji zbivaju negdje daleko, a može osjećati i trnjenje u rukama, stopalima te oko ustiju.
Dijagnostička obrada
Dijagnostička obrada otežanog disanja
Sljedeće informacije mogu pomoći ljudima da odluče je li potrebno obratiti se liječniku radi dijagnostičke obrade te da saznaju što mogu očekivati tijekom te obrade.
Znakovi upozorenja
Kod osoba sa zaduhom posebnu zabrinutost izazivaju sljedeći simptomi:
zaduha (otežano disanje) u mirovanju
smanjena razina svijesti, uznemirenost ili smetenost
nelagoda u prsima ili osjećaj lupanja, jako ubrzanog rada srca ili preskakanja srčanih otkucaja (palpitacije)
mršavljenje
noćno znojenje
Kada posjetiti liječnika
Osobe koje imaju zaduhu u mirovanju, bol u prsima, lupanje srca (palpitacije), smanjenu razinu svijesti, uznemirenost ili smetenost ili otežano udišu i izdišu zrak, trebaju se odmah javiti u bolnicu. Takvim osobama može biti potrebna hitna dijagnostička obrada, liječenje te, ponekad, i prijem u bolnicu. Ostale osobe trebaju nazvati liječnika. Liječnik može odrediti stupanj hitnosti što se tiče dijagnostičke obrade na temelju prirode i težine simptoma, životne dobi te s obzirom na postojeće i dosadašnje bolesti. Obično dijagnostičku obradu treba provesti unutar nekoliko dana.
Što liječnik poduzima
Liječnici najprije postavljaju pitanja o simptomima i uzimaju anamnezu, odnosno sve podatke o ranijim i sadašnjim zdravstvenim tegobama i bolestima, vrstama liječenja i lijekovima koje pacijent uzima. Zatim liječnici obavljaju fizikalni (tjelesni) pregled. Ono što liječnicima otkriju anamneza i fizikalni pregled često upućuje na mogući uzrok, što zatim usmjerava dijagnostičku obradu (vidi tablicu Neki uzroci i karakteristike zaduhe).
Liječnici postavljaju pitanja kako bi utvrdili:
Kada je počela zaduha?
Je li počela naglo ili postupno?
Koliko dugo osoba osjeća zaduhu?
Jesu li neka stanja (npr. hladnoća, napor/fizičko opterećenje, izloženost alergenima ili ležeći položaj) izazvala ili pogoršala zaduhu?
Osobi se također postavljaju pitanja o ranijim bolestima (uključujući sve bolesti pluća i srca), uzimaju se podaci o pušenju, članovima obitelji koji su imali povišen krvni tlak ili visoku razinu kolesterola te o čimbenicima rizika za plućnu emboliju (kao što je nedavna hospitalizacija, operacija ili dugotrajno putovanje).
Fizikalni pregled usredotočen je na srce i pluća. Prilikom auskultacije pluća (pregled stetoskopom), liječnici osluškuju pluća tražeći oslabljen šum disanja (zastoj ili kongestiju), piskanje (zviždanje) u plućima te nenormalne zvukove koji se nazivaju pucketanje (krepitacije). Osluškuju (auskultiraju) srce u potrazi za šumovima (što može upućivati na poremećaj srčanih zalistaka). Oticanje obje noge upućuje na zatajenje srca, dok je oticanje samo jedne noge vjerojatno posljedica krvnog ugruška u nozi. Krvni ugrušak koji se nalazi u nozi može se otkinuti (osloboditi) i putovati do krvnih žila u plućima te izazvati plućnu emboliju.
Neki uzroci i značajke zaduheUzrok | Uobičajene značajke* | Pretrage† |
|---|
* Značajke uključuju simptome i rezultate liječničkog pregleda. Navedene značajke su tipične, ali nisu uvijek prisutne. |
† Liječnici gotovo uvijek mjere razinu kisika u krvi i, osim ako simptomi ne predstavljaju blago pogoršanje već dijagnosticirane kronične bolesti, traže rendgenski snimak pluća. |
‡ Astma također može biti uzrok otežanog disanja koje se razvija postupno (subakutno). |
§ Zatajenje srca također može biti kronični uzrok zaduhe (otežanog disanja, tj. dispneje). |
KOPB = kronična opstruktivna plućna bolest; CT = kompjutorizirana tomografija. |
Akutna (razvija se unutar nekoliko minuta ili sati) |
|---|
Anksiozni poremećaj—hiperventilacija (tjeskoba—ubrzano disanje) | Zaduha povezana s određenom situacijom, često praćena nemirom, mravinjanjem ili trncima u prstima i/ili oko usta Fizikalni (auskultacijski) nalaz srca i pluća uredan | Liječnički pregled |
Astma‡ | Piskanje (zviždanje) u plućima koje se javlja spontano ili nakon izlaganja određenim podražajima (kao što su pelud ili drugi alergeni, infekcija gornjih dišnih puteva, hladan zrak ili fizički napor) Obično u anamnezi postoji podatak o astmi | Liječnički pregled Ponekad jedna ili više od sljedećih pretraga: Testovi za procjenu plućne funkcije (testovi za ispitivanje plućne funkcije) ili mjerenje vršnog protoka zraka (koliko brzo osoba može izdahnuti zrak) Mjerenje plućne funkcije prije i nakon fizičkog napora (tjelesnog opterećenja) ili primjene metakolina (lijeka koji sužava dišne puteve) Ponekad se primjenjuju bronhodilatatori (lijekovi koji šire dišne puteve) kako bi se vidjelo hoće li se simptomi povući
|
Strano tijelo koje je udahnuto | Kašalj ili visokofrekventno piskanje (zviždanje) u plućima koje se iznenada javlja (obično kod dojenčadi ili male djece), bez ikakvih simptoma infekcije gornjih dišnih puteva ili drugih bolesti | Rendgenska snimka prsnog koša ili CT (kompjutorizirana tomografija) prsnog koša (srce i pluća) Ponekad bronhoskopija |
Srčani udar (infarkt srca) ili akutna ishemija miokarda (nedostatan protok krvi i opskrba srca kisikom) | Pritisak duboko u prsima koji se može, ali ne mora širiti u ruku ili čeljust, osobito kod osoba s čimbenicima rizika za bolest koronarnih arterija | Elektrokardiografija (EKG) Krvne pretrage za mjerenje tvari zvanih srčani biljezi, koje se oslobađaju u krv kad dođe do oštećenja srca Katkada kateterizacija srca |
Zatajenje srca§ | Često oticanje (edem) nogu Zaduha koja se pogoršava u ležećem položaju (ortopneja) ili koja se javlja 1–2 sata nakon što osoba zaspi (paroksizmalna noćna dispneja) Zvukovi koji upućuju na tekućinu u plućima, a čuju se kroz stetoskop Pjenušav, ružičasti ispljuvak, ponekad s tragovima krvi | Rendgenska snimka prsnog koša (srca i pluća) Ponekad se radi krvna pretraga za mjerenje moždanog natriuretskog peptida (BNP), tvari koja se stvara kada je srce pod opterećenjem Ponekad ehokardiografija (ultrazvučni pregled srca) |
Pneumotoraks (djelomično ili potpuno kolabirano pluće uslijed prodora zraka između pluća i zida prsnog koša) | Naglo nastala oštra bol u prsima i ubrzano disanje Može nastati nakon ozljede ili spontano, osobito kod visokih i mršavih osoba te kod onih s KOPB-om | Rendgenska snimka prsnog koša (srca i pluća) |
Plućna embolija (iznenadno začepljenje arterije u plućima, najčešće krvnim ugruškom) | Iznenadna pojava oštre boli u prsima koja se obično pojačava pri udahu Ubrzan rad srca i ubrzano disanje Često su prisutni rizični čimbenici za plućnu emboliju, kao što su rak, nepokretnost (kao posljedica prikovanosti za krevet), krvni ugrušci u nogama, trudnoća, uporaba kontracepcijskih pilula (oralnih kontraceptiva) ili drugih lijekova koji sadrže estrogen, nedavna operacija ili hospitalizacija, te pozitivna obiteljska anamneza na plućnu emboliju | Specijalizirane pretrage za snimanje pluća, kao što su CT angiografija (CTA), ventilacijsko-perfuzijska (V/Q) scintigrafija ili plućna arteriografija |
Subakutna (razvija se satima ili danima) |
|---|
Angina ili bolest koronarnih arterija | Pritisak duboko u prsima koji se može, ali ne mora širiti u ruku ili čeljust, često izazvan naporom (tjelesnim opterećenjem) Često kod osoba s faktorima rizika za bolest koronarnih arterija | Elektrokardiografija Test opterećenja (ergometrija) Katkada kateterizacija srca |
Pogoršanje kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB) | Često kašalj s iskašljavanjem ili bez iskašljavanja sputuma (produktivan ili neproduktivan) Piskanje (zviždanje) u plućima i disanje kroz stisnute usne Kod osoba koje već imaju KOPB | Liječnički pregled Ponekad rendgenska snimka prsnog koša (RTG srca i pluća) |
Upala pluća | Vrućica, pacijent se osjeća bolesno i kašalj s iskašljavanjem Iznenadna pojava oštre boli u prsima pri dubokom udahu Nenormalni šum disanja, čujan kroz stetoskop | Rendgenska snimka prsnog koša |
Kronična (prisutna više tjedana ili godina) |
|---|
Anemija (slabokrvnost) | Zaduha u naporu, koja napreduje do zaduhe u mirovanju Uredan nalaz fizikalnog pregleda pluća i normalna razina kisika u krvi | Kompletna krvna slika (KKS) |
Intersticijska bolest pluća (bolest vezivnog tkiva između plućnih alveola) | Nenormalni plućni šumovi, poznati kao pucketanje (krepitacije), čuju se stetoskopom | CT prsnog koša visoke rezolucije |
Opstruktivna bolest pluća | Anamnestički podaci o strastvenom pušenju, prsni koš bačvastog oblika te otežan udah i izdah Obično kod osoba koje već imaju KOPB | Rendgenska snimka prsnog koša Ispitivanje plućne funkcije (nakon napada zaduhe) |
Slaba tjelesna kondicija | Zaduha samo u naporu Kod starijih osoba sa sjedilačkim načinom života | Liječnički pregled |
Pleuralni izljev (tekućina u prsnoj šupljini) | Ponekad u anamnezi podaci o raku (karcinomu), zatajenju srca, reumatoidnom artritisu, sistemskom lupusu eritematodesu (SLE; lupus) ili akutnoj upali pluća | Rendgenska snimka prsnog koša Često CT prsnog koša |
Plućna hipertenzija (povišen tlak u krvnim žilama pluća) | Postupno se pogoršavaju zaduha i umor, ponekad uz kašalj Ponekad su nalazi fizikalnog pregleda srca nenormalni Ponekad oticanje nogu | Ultrazvuk srca (ehokardiografija) Kateterizacija desnog srca (uvodi se tanka cjevčica kako bi se izmjerio tlak u desnoj strani srca i krvnim žilama pluća) |
Restriktivna bolest pluća (pluća manje elastična pa se teže šire) | Postupno pogoršanje zaduhe kod osoba za koje se zna da su bile izložene udisanju nadražujućih tvari na radnom mjestu (profesionalna izloženost) ili imaju poremećaj živčanog sustava | Rendgenska snimka prsnog koša Ispitivanje plućne funkcije (nakon što se napad zaduhe smiri) |
Stabilna angina pektoris ili bolest koronarnih arterija (koronarna bolest) | Pritisak duboko u prsima koji se može, ali ne mora širiti u ruku ili čeljust, a često izazvan fizičkim naporom (tjelesnim opterećenjem) Često kod osoba s faktorima rizika za bolest koronarnih arterija | Elektrokardiografija (EKG) Ergometrija – osoba hoda ili trči na pokretnoj traci dok se prati rad srca (EKG), a cilj je vidjeti kako srce reagira na napor (opterećenje). Ponekad kateterizacija srca |
Testiranje (dijagnostička obrada)
Kako bi procijenili ozbiljnost problema, liječnici mjere razinu kisika u krvi pomoću senzora postavljenog na prst (pulsna oksimetrija). Također, obično naprave i rendgensku snimku pluća, osim ako je očito da se radi o blagom pogoršanju već dijagnosticirane kronične bolesti poput astme ili zatajenja srca. Rendgenska snimka pluća može pokazati znakove kolapsa pluća, upale pluća i brojnih drugih bolesti ili poremećaja pluća i srca. Većini odraslih osoba radi se elektrokardiografija (EKG) kako bi se provjerilo je li dotok krvi u srce nedostatan.
Ostale pretrage rade se na temelju rezultata kliničkog (fizikalnog) pregleda (vidi tablicu Neki uzroci i karakteristike zaduhe). Testovi za procjenu plućne funkcije (testovi za ispitivanje plućne funkcije) obavljaju se kada rezultati liječničkog pregleda upućuju na bolest pluća, ali rendgenska snimka pluća ne daje dijagnozu (RTG nalaz uredan). Testovi za ispitivanje plućne funkcije mogu izmjeriti stupanj restrikcije ili opstrukcije te sposobnost pluća da prenose kisik iz zraka u krv. Problem s plućima može biti posljedica bolesti koje uzrokuju restriktivne ili opstruktivne smetnje ventilacije, ili posljedica poremećaja prijenosa kisika.
Osobama s umjerenim ili visokim rizikom za plućnu emboliju rade se specijalizirane radiološke pretrage, npr. kompjutorizirana tomografija s angiografijom (CTA) ili ventilacijsko/perfuzijska scintigrafija. Osobama s niskim rizikom za plućnu emboliju mogu se odrediti D-dimeri u krvi. Ova hematološka pretraga pomaže u otkrivanju ili isključivanju krvnog ugruška. Možda će biti potrebni i dodatni testovi za postavljanje dijagnoze i daljnju obradu anemije, srčanih problema i nekih specifičnih plućnih bolesti ili poremećaja.
Test za određivanje D-dimera
Liječenje
Liječenje zaduhe
Liječenje zaduhe usmjereno je na uzrok. Osobe s niskom razinom kisika u krvi dobivaju dodatni kisik kroz plastični nosni kateter s dva rašljasta nastavka ili preko plastične maske koja se postavlja na lice. U težim slučajevima, posebno kada osoba ne može disati dovoljno duboko ili brzo, disanje može potpomoći strojna ventilacija tako da se u dušnik umetne cijev za disanje (tubus) ili se na lice stavi prianjajuća maska.
Nosna cjevčica za
kisikKisik se obično daje kontinuiranim protokom kroz cjevčicu s rašljastim nastavcima koji se postavljaju u nosnice (nosna kanila).
Morfij se može dati intravenski kako bi se smanjila anksioznost i neugodan osjećaj zaduhe kod osoba s različitim bolestima, uključujući srčani udar, plućnu emboliju i terminalnu bolest.
Zapamtite
Zaduha (dispneja) je najčešće posljedica bolesti pluća ili srca.
Kod osoba s kroničnom bolešću pluća (kao što je kronična opstruktivna plućna bolest) ili bolešću srca (kao što je zatajenje srca), najčešći uzrok zaduhe je pogoršanje osnovne kronične bolesti, ali se kod tih ljudi može pojaviti i novi problem (npr. srčani udar) koji doprinosi pojavi zaduhe ili je uzrokuje.
Osobe koje imaju zaduhu u mirovanju, smanjenu razinu svijesti ili smetenost trebaju se odmah javiti u bolnicu radi hitne dijagnostičke obrade.
Kako bi utvrdili ozbiljnost problema, liječnici mjere razinu kisika u krvi pomoću senzora postavljenog na prst (pulsna oksimetrija).
Liječnici obrađuju pacijente kako bi utvrdili je li doprema krvi i kisika u srce nedostatna (ishemija miokarda) te kako bi isključili plućnu emboliju, ali simptomi ovih poremećaja ponekad mogu biti nespecifični.