Hidatiformna mola predstavlja rast abnormalnog oplođenog jajašca ili prekomjerni rast posteljičnog tkiva.
-
Klinička slika ispočetka nalikuje urednoj trudnoći, međutim, dolazi do ubrzanog rasta maternice u odnosu na rast u normalnoj trudnoći.
-
Većina žena ima jaku mučninu i povraćanje, vaginalno krvarenje i vrlo visok krvni tlak.
-
Potrebno je načiniti ultrazvuk, određivanje humanog korionskog gonadotropina iz krvi i po potrebi i biopsiju.
-
Hidatiformna mola uklanja se postupkom dilatacije i kiretaže uz sukciju.
-
Ako se poremećaj nastavi, potrebna je kemoterapija.
(Vidjeti Pregled karcinoma ženskog reproduktivnog sustava.)
Najčešće, hidatiformna mola razvija se u hidatiformnu molu, a ne u fetus (stanje nazvano molarna trudnoća). Moguće je da se hidatiformna mola razvije iz rezidue pobačaja, terminske trudnoće i izvanmaternične trudnoće (ektopična trudnoća). Rijetko je moguće da se hidatiformna mola razvija kada postoji živi fetus. U takvim slučajevima fetus obično umire, a često se javlja i pobačaj.
Hidatiformna mola je najčešća kod žena mlađih od 17 godina ili starijih od 35 godina. U Sjedinjenim Američkim Državama, javlja se u oko 1 od 2.000 trudnoća. Iz nepoznatih razloga, hidatidiformna mola je gotovo 10 puta češća u azijskim zemljama.
Hidatiformna mola je vrsta gestacijske trofoblastne bolesti.
Vrste gestacijske trofoblastne bolesti
Gestacijska trofoblastna bolest je skupina poremećaja koji se razvijaju iz stanica (trofoblastične stanice) koje okružuju embrij u razvoju i formiraju posteljicu i amnionsku vrećicu. Oštećene stanice nenormalno rastu i brzo se razmnožavaju.
Postoje dva glavna oblika gestacijske trofoblastične bolesti:
Hidatiformna mola (koju zovemo i molarna trudnoća), koja obično nije kancerogena
Gestacijska trofoblastna neoplazija, koja je obično kancerogena
Gestacijska trofoblastna neoplazija uključuje sljedeće podtipove:
Invazivnu molu (lat. chorioadenoma destruens)
Koriokarcinom
Trofoblastne tumore u sijelu posteljice
Epiteloidne trofoblastične tumore
Oko 80% hidatidiformnih mola nije maligno. Ostatak nastoji održati se i invadirati okolno tkivo. Većina tih mola postanu invazivne mole. Oko 2 do 3% hidatidiformnih mola se razvija u koriokarcinom. Koriokarcinomi se mogu brzo širiti kroz limfne žile ili krvotok.
Trofoblastni tumori u sijelu posteljice i epiteloidni trofoblastični tumori vrlo su rijetki.
Simptomi
Žene s hidatiformnom molom imaju kliničku sliku trudnoće. Budući da hidatiformna mola raste mnogo brže od fetusa, trbuh postaje mnogo veći nego u normalnoj trudnoći. Uobičajene su jaka mučnina i povraćanje, a može se javiti i vaginalno krvarenje. Kako dijelovi mole propadaju, male količine grozdastog tkiva mogu proći kroz vaginu. Ovi simptomi ukazuju na potrebu hitne intervencije liječnika.
Hidatiformna mola može uzrokovati ozbiljne komplikacije, uključujući sljedeće:
Ako se razvije koriokarcinom, žene mogu imati i druge simptome uzrokovane širenjem (metastaziranjem) u druge dijelove tijela.
Dijagnostika
Laboratorijski testovi
Ultrazvuk
Biopsija
Često liječnici mogu dijagnosticirati hidatiformnu molu u početnim stadijima. Prvenstveno mogu postaviti sumnju prema kliničkoj slici - ubrzani rast uterusa obzirom na trajanje amenoreje te grozdasto tkivo u vaginalnom iscjetku.
Potrebno je učiniti test na trudnoću. Ako žene imaju hidatidiformnu molu, rezultati su pozitivni, ali se ne prikazuju pokreti fetusa i fetalni otkucaji srca.
Potrebno je izmjeriti razinu ljudskog korionskog gonadotropina (hCG - hormona koji se normalno proizvodi u ranoj trudnoći) iz krvi. Ako je prisutna hidatiformna mola ili neka druga vrsta gestacijske trofoblastične bolesti, razina hCG-a je obično vrlo visoka, jer ti tumori proizvode veliku količinu ovog hormona.
Ultrazvučno se može potvrditi rast hidatiformne mole i isključiti razvoj fetusa ili amnijske vrećice (koja sadrži fetus i tekućinu oko nje).
Tkivo se može odstraniti zahvatom dilatacije i kiretaže (D and C) ili mikroskopski pregledati vaginalni iscjedak.
Ako se dijagnosticira gestacijska trofoblastna bolest, provode se testovi kako bi se utvrdilo je li se tumor proširio s mjesta gdje je počeo prema drugim dijelovima tijela (staging).
Određivanje stadija
Liječnici određuju stadij gestacijske trofoblastične neoplazije (oblik gestacijske trofoblastične bolesti koja je obično maligna) na temelju toga koliko se proširila:
I stadij: Tumor ograničen na maternicu
II stadij: Tumor se proširio izvan jajnika, jajovoda, vagine i / ili ligamenata koji podržavaju maternicu.
III stadij: Tumor se proširio na pluća.
IV stadij: Tumor se proširio na udaljenija mjesta, poput mozga, jetre, bubrega i / ili probavnog trakta.
Prognoza
Uz liječenje, mnoge žene su izliječene. Vjerojatnost izlječenja ovisi o stadiju mole te drugim čimbenicima:
Ako se mola nije proširila: gotovo 100%
Ako se mola proširila, ali se smatra niskim rizikom: 90 do 95%
Ako se koriokarcinom široko proširio i smatra se visokim rizikom: 60 do 80%
Većina žena koje su imale hidatidiformnu molu mogu imati djecu poslije liječenja i nemaju veći rizik od pobačaja, komplikacija tijekom trudnoće ili djece s defektima kod rođenja.
Oko 1% žena koje su imale hidatidiformni molu imat će još jednu epizodu. Dakle, ako žene anamnezu pozitivnu na molu, ultrazvuk se obavlja rano u sljedećim trudnoćama.
Liječenje
Hidatiformna mola ili bilo koji tip gestacijske trofoblastne neoplazije moguće je u potpunosti ukloniti uz D&C sa sukcijom. Rijetko je potrebno ukloniti maternicu (histerektomija).
Potrebne su pretrage kojima bi se utvrdilo dodatno liječenje nakon što je mola odstranjena.
Potrebno je učiniti rentgen pluća kako bi se utvrdilo širenje mole u pluća.
Mjeri se razina humanog korionskog gonadotropina u krvi kako bi se utvrdilo je li hidatidiformna mola potpuno uklonjena. Kada je uklanjanje završeno, razina se vraća u normalu, obično u roku od 10 tjedana, i ostaje normalna, te nije potrebno daljnje liječenje. Ako se razina ne vrati u normalu, bolest se smatra trajnom. Zatim se vrši kompjutorska tomografija (CT) mozga, prsnog koša, trbuha i zdjelice kako bi se utvrdilo je li se razvio i proširio koriokarcinom.
Kemoterapija je potrebna ako je mola prisutna ili se proširila, ali se smatra niskim rizikom. Kemoterapija može biti monoterapija (metotreksat ili daktinomicin). Ako ovo liječenje nije djelotvorno, može se koristiti kombinacija kemoterapijskih lijekova (kao što su etopozid, metotreksat, aktinomicin-D, ciklofosfamid i vinkristin), ili može biti učinjena histerektomija.
Ako se mola raširila i smatra se visokorizičnom, koristi se nekoliko lijekova za kemoterapiju.
Ženama koje su odstranile hidatiformnu molu savjetuje se da ne zatrudne u idućih 6 mjeseci. Oralni kontraceptivi često se preporučuju, ali se mogu koristiti i druge učinkovite metode kontracepcije. Liječenje se smatra uspješnim ako pacijentica u tom periodu ne zatrudni.
Ako žene koje su imale hidratidiformnu molu zatrudne, potrebno je raditi redovite ultrazvučne kontrole kako bi utvrdili je li trudnoća normalna. Nakon uspješnog porođaja, potrebno je poslati posteljicu na patohistološku analizu.