Delirij je iznenadni, fluktuirajući i obično reverzibilni poremećaj mentalnih funkcija. Karakteriziraju ga poremećaj pažnje, dezorijentiranost, nesposobnost jasnog razmišljanja i fluktuacije razine budnosti (svjesnosti).
-
Mnogi poremećaji, droge i otrovi mogu uzrokovati delirij.
-
Liječnici dijagnozu temelje na simptomima i rezultatima fizikalnog pregleda, a koriste pretrage krvi, urina i slikovne pretrage kako bi utvrdili uzrok.
-
Brzo ispravljanje ili zbrinjavanje stanja koje uzrokuje delirij obično ga izliječi.
(Vidi također Pregled poglavlja 'Delirij i demencija'.)
Delirij je abnormalno mentalno stanje, a ne bolest. Iako pojam ima specifičnu medicinsku definiciju, često se koristi za opisivanje bilo koje vrste smetenosti.
Iako i delirij i demencija utječu na razmišljanje, to su različiti poremećaji.
-
Delirij utječe uglavnom na pažnju, a demencija zahvaća uglavnom pamćenje.
-
Delirij počinje iznenada i često ima određenu početnu točku. Demencija obično počinje postupno i nema određenu početnu točku.
Delirij nikada nije normalno stanje i često ukazuje na ozbiljan, novonastali problem, osobito kod starijih osoba. Osobe s delirijem trebaju hitnu liječničku pomoć. Ako se uzrok delirija otkrije i ispravi brzo, delirij se obično može izliječiti.
Budući da je delirij privremeno stanje, teško je odrediti koliko je osoba zapravo oboljelo. Delirij zahvaća 15 do 50% hospitaliziranih osoba starijih od 70 godina.
Delirij se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, ali je češći kod starijih osoba. Delirij je čest među štićenicima domova za starije i nemoćne. Kada se delirij pojavljuje kod mlađih ljudi, to je obično zbog zlouporabe droga ili poremećaja koji ugrožavaju život.
Što je smetenost?
|
Smetenost označava različite stvari različitim ljudima, ali liječnici koriste taj izraz da bi opisali osobe koji ne mogu normalno obraditi informacije.
Smetene osobe ne mogu
-
pratiti razgovor
-
odgovarati na pitanja na primjeren način
-
shvatiti gdje se nalaze
-
kritički razmišljati i donositi prosudbe koje utječu na sigurnost
-
zapamtiti važne činjenice
Smetenost ima mnogo različitih uzroka, uključujući uporabu određenih lijekova (na recept, bez recepta i ilegalno) i širok raspon poremećaja. Iako su delirij i demencija vrlo različiti poremećaji, oboje uzrokuju smetenost.
Kada je osoba smetena, liječnici pokušavaju odrediti što je uzrok, osobito je li to delirij ili demencija.
Ako se smetenost naglo razvije ili pogorša, uzrok može biti delirij. U takvim slučajevima, potrebna je brza liječnička pomoć jer delirij može biti uzrokovan ozbiljnim poremećajem. Također, jednom kad se identificira uzrok, liječenje uzroka često može izliječiti delirij.
Ako se smetenost razvija polako, uzrok može biti demencija. Liječenje je potrebno, ali ne nužno hitno. Liječenje može usporiti pogoršanje mentalnih funkcija u osoba s demencijom, ali obično ne može zaustaviti pogoršanje.
|
Uzroci
Razvoj ili pogoršanje mnogih poremećaja može uzrokovati delirij. Svaka osoba može postati delirantna kada je teško bolesna ili uzima lijekove koji utječu na funkciju mozga (psihoaktivni lijekovi).
Općenito, najčešći uzroci delirija su sljedeći:
-
lijekovi, osobito lijekovi s antikolinergičkim učincima, psihoaktivne droge i opioidi
-
dehidracija
-
infekcije, kao što su upala pluća, infekcija krvotoka (sepsa), infekcije koje djeluju na cijelo tijelo ili uzrokuju groznicu, i infekcije mokraćnog sustava
-
zatajenje bubrega, zatajenje jetre i niska razina kisika u krvi (hipoksija, što se može pojaviti kod upale pluća), posebno kada ti poremećaji počnu naglo i brzo napredovati
Ostali uzroci uključuju hospitalizaciju, operativni zahvat, ukidanje određenog lijeka, određene poremećaje i otrove.
Delirij može biti posljedica manje teških stanja kod starijih osoba i osoba koje su imale moždani udar ili koje imaju demenciju, Parkinsonovu bolest, ili neki drugi poremećaj koji uzrokuje degeneraciju živaca. Ta stanja uključuju:
-
lakše bolesti (poput infekcije mokraćnog sustava)
-
ozbiljan zatvor
-
bol
-
korištenje mokraćnog katetera (tanke cijevi koja se koristi za ispuštanje mokraće iz mjehura)
-
dehidraciju
-
dugotrajno pomanjkanje sna
-
senzornu deprivaciju (uključujući društvenu izoliranost i nemogućnost pristupa potrebnim naočalama ili slušnim pomagalima)
Kod nekih osoba se uzrok ne može utvrditi.
Hospitalizacija
Hospitalizacija, osobito u jedinici intenzivnog liječenja (JIL), može doprinijeti ili potaknuti delirij.
U JIL-u, bolesnici su izolirani u prostoriji koja obično nema prozore ili satove. Na taj su način bolesnici lišeni normalne osjetilne stimulacije i mogu postati dezorijentirani. Spavanje je poremećeno i od strane osoblja koje tijekom noći budi bolesnike kako bi ih pratili i liječili, te glasnim zvučnim signalima s monitora, interfonima, glasovima u hodniku ili alarmima. Nadalje, većina bolesnika u JIL-ima ima ozbiljne poremećaje i liječi ih se lijekovima, što može povećati vjerojatnost delirija.
Bolesnici u jedinicama za intenzivno liječenje mogu imati napadaje koji ne uzrokuju konvulzije (nazivaju se nekonvulzivni napadaji). Ovi napadaji mogu uzrokovati delirij, ali se napadaji katkad ne prepoznaju jer ne uzrokuju konvulzije ili druge tipične simptome napadaja. Ako se napadaji ne prepoznaju, s njima se ne može postupati na odgovarajući način i pravovremeno.
Operativni zahvati
Delirij je također vrlo čest nakon operativnih zahvata, vjerojatno zbog stresa operacije, anestetika koji se koriste tijekom operacije i sredstava za ublažavanje bolova (analgetici) nakon operacije.
Delirij se također može razviti kada osobe neposredno prije operativnog zahvata nemaju pristup tvarima koju su do tada koristile, kao što su rekreativne droge, alkohol ili duhan. Kad osobe prestanu koristiti takve tvari, mogu imati simptome ustezanja, uključujući delirij.
Korištenje lijekova
Najčešći reverzibilni uzrok delirija jesu lijekovi. Kod mlađih osoba, uobičajeni su uzroci zlouporaba droga i akutne intoksikacije alkoholom. Kod starijih osoba, uzrok su obično lijekovi na recept.
Psihoaktivni lijekovi izravno utječu na živčane stanice u mozgu, te katkad uzrokuju delirij. Oni uključuju sljedeće:
Mnogi drugi lijekovi također mogu uzrokovati delirij. Slijedi nekoliko primjera:
-
lijekovi s antikolinergičkim učincima, uključujući mnoge bezreceptne lijekove (OTC)
-
amfetamini i kokain, odnosno stimulansi
-
cimetidin
-
kortikosteroidi
-
digoksin i neki drugi lijekovi koji se koriste za liječenje poremećaja srca
-
levodopa
-
relaksansi mišića
Ukidanje lijekova
Delirij također može biti posljedica iznenadnog ukidanja lijeka koji se uzima dugo vremena - na primjer, sedativa (kao što su benzodiazepin ili barbiturat) ili opioidnog lijeka protiv bolova.
Delirij se najčešće javlja kod alkoholičara koji iznenada prestanu konzumirati alkohol (zove se delirium tremens) i kod korisnika heroina koji iznenada prestanu konzumirati heroin.
Poremećaji
Abnormalne razine elektrolita u krvi, poput kalcija, natrija ili magnezija, mogu ometati metaboličku aktivnost živčanih stanica i dovesti do delirija. Poremećena razina elektrolita može biti posljedica uporabe diuretika, dehidracije ili poremećaja kao što su zatajenje bubrega i raširena maligna bolest.
Razina šećera u krvi koja je izuzetno visoka (hiperglikemija) ili niska (hipoglikemija) obično uzrokuje delirij.
Neaktivna štitnjača (hipotireoza) može uzrokovati delirij s usporenošću (letargijom). Preaktivna štitnjača (hipertireoza) može uzrokovati delirij s hiperaktivnošću.
Ako se zatajenje jetre ili zatajenje bubrega razvija, a ne dijagnosticira, lijek koji oboljela osoba uzima dulje vrijeme može uzrokovati delirij, iako prethodno nije uzrokovao nikakve probleme. Kod ovih poremećaja jetra ili bubrezi ne obrađuju i ne uklanjaju lijekove na uobičajen način. Kao rezultat toga, lijekovi se mogu nakupljati u krvi i dospjeti do mozga, uzrokujući delirij.
U mlađih osoba (kada se isključe droge i alkohol kao uzrok) obično je uzrok delirija
U starijih osoba uzrok je često
Takve infekcije mogu neizravno utjecati na mozak.
Wernickeova encefalopatija, posljedica izraženog nedostatka tiamina, vitamina iz skupine vitamina B, može uzrokovati smetenost i delirij. Ukoliko se ne liječi, Wernickeova encefalopatija može uzrokovati ozbiljno oštećenje mozga, komu ili smrt.
Otrovi
U mlađih osoba, ingestija otrova poput medicinskog alkohola ili antifriza, čest je uzrok delirija.
Starenje u središtu pozornosti: delirij
|
Delirij je češći u starijih osoba. To je čest razlog zbog kojeg članovi obitelji starije osobe traže pomoć od liječnika ili u bolnici. Oko 15 do 50% starijih osoba ulazi u delirij tijekom hospitalizacije.
Uzroci
U starijih osoba, delirij može biti posljedica bilo kojeg stanja koje uzrokuje delirij i kod mlađih osoba. Ali može biti i rezultat manje ozbiljnih stanja, kao što su:
-
dehidracija
-
poremećaj koji inače ne utječe na razmišljanje, kao što je infekcija mokraćnog sustava, gripa ili nedostatak tiamina ili vitamina B12
-
bol
-
zadržavanje urina ili teška konstipacija
-
senzorna deprivacija, kao kada su osobe društveno izolirane ili ne nose naočale ili vlastita slušna pomagala
-
nedostatak sna
-
stres (bilo koja vrsta)
-
korištenje mokraćnog katetera (tanke cijevi koja se koristi za ispuštanje mokraće iz mjehura)
Određene promjene uzrokovane starošću čine starije osobe podložnijima razvoju delirija. Te promjene uključuju:
Lijekovi: Starije su osobe mnogo osjetljivije na mnoge lijekove. Kod starijih osoba, lijekovi koji utječu na funkciju mozga, poput sedativa, najčešći su uzrok delirija. Međutim, lijekovi koji ne utječu na funkciju mozga, uključujući mnoge lijekove bez recepta (osobito antihistaminike), također mogu biti uzrok. Starije su osobe osjetljivije na antikolinergične učinke koje mnogi od tih lijekova imaju. Jedan od tih učinaka je smetenost.
Promjene u mozgu povezane s dobi: Delirij se češće javlja u starijih osoba, dijelom zbog toga što ih neke promjene u mozgu uzrokovane starošću čine osjetljivijima. Primjerice, starije osobe imaju manje moždanih stanica i niže razine acetilkolina - tvari koja omogućuje moždanim stanicama da međusobno komuniciraju. Svaki stres (zbog određenog lijeka, nekog poremećaja ili trenutne situacije) koji uzrokuje daljnje smanjenje razine acetilkolina može otežati funkcioniranje mozga. Stoga kod starijih osoba takve vrste stresa mogu uzrokovati delirij.
Ostala stanja: Starije osobe imaju veću vjerojatnost da imaju i druga stanja koja ih čine podložnijima deliriju, poput sljedećih:
Delirij je često prvi znak nekog drugog, katkad ozbiljnog poremećaja.
Simptomi
Delirij traje dulje u starijih osoba.
Smetenost, najočitiji simptom, može biti teže prepoznatljiv kod starijih osoba. Mlađe osobe s delirijem mogu biti uznemirene, ali vrlo stare osobe imaju tendenciju postati tihe i povučene. U takvim slučajevima, prepoznavanje delirija je još teže.
Ako se kod starijih osoba razvije psihoza, to obično ukazuje na delirij ili demenciju. Psihoze zbog psihijatrijskog poremećaja rijetko počinju u starosti.
Starije osobe imaju veću vjerojatnost da imaju demenciju, što prepoznavanje delirija čini još težim. Oba poremećaja uzrokuju smetenost. Liječnici pokušavaju razlikovati ta dva poremećaja određujući koliko se brzo razvila smetenost i kakva je bila prethodna razina mentalnog stanja oboljele osobe. Liječnici također postavljaju oboljeloj osobi niz pitanja kojima ispituju različite aspekte rasuđivanja (ispitivanje mentalnog statusa). Liječnici obično liječe osobe čija se mentalna funkcija iznenada pogoršava kao da imaju delirij- čak i ako imaju demenciju - dok se ne dokaže suprotno.
Liječenje
Delirij i hospitalizacija koju on obično zahtijeva mogu uzrokovati mnoge druge probleme, kao što su pothranjenost, dehidracija, i kronične rane. Ti problemi mogu imati ozbiljne posljedice u starijih osoba. Prema tome, starije osobe mogu imati dobrobit od liječenja kojim upravlja interdisciplinarni tim, a koji uključuje liječnika, fizikalnog i radnog terapeuta, medicinske sestre i socijalne radnike.
Prevencija
Kako bi spriječili delirij kod starije osobe tijekom hospitalizacije, članovi obitelji mogu zatražiti pomoć od osoblja bolnice - na sljedeći način:
-
poticanje oboljele osobe da se redovito kreće
-
postavljanje sata i kalendara u sobu
-
minimiziranje prekida i zvukova tijekom noći
-
osiguravanje da osoba jede i pije dovoljno
Članovi obitelji mogu posjećivati i razgovarati s oboljelom osobom te tako pomoći održavanju njezine orijentiranosti. Osobe s delirijom mogu biti uplašene, a poznati glas člana obitelji može imati smirujući učinak.
|
Simptomi
Delirij obično počinje iznenada i pogoršava se tijekom nekoliko sati ili dana. Postupci osoba s delirijem različiti su, ali otprilike nalikuju onima osobe koja postaje sve više intoksicirana.
Znak delirija je
Osobe s delirijom ne mogu se koncentrirati, stoga imaju poteškoća s obradom novih informacija te se ne mogu sjetiti nedavnih događaja. Dakle, oni ne razumiju što se događa oko njih. Postaju dezorijentirani. Iznenadna dezorijentiranost u vremenu i prostoru može biti rani znak delirija. Ako je delirij ozbiljan, oboljela osoba katkad ne zna niti tko je ona niti tko su drugi ljudi. Rasuđivanje je poremećeno, a osobe s delirijem lutaju, katkad postaju nesuvisle.
Njihova razina svijesti (svjesnosti) može oscilirati. To jest, oboljele osobe mogu biti pretjerano uzbuđene u jednom trenutku, a pospane i trome u sljedećem. Drugi se simptomi često mijenjaju unutar nekoliko minuta i obično se pogoršavaju tijekom večeri (fenomen koji se naziva 'sindrom zalazećeg sunca').
Osobe s delirijom često spavaju nemirno ili preokrenu ciklus spavanja i budnosti: spavaju tijekom dana, a ostaju budne noću.
Oboljele osobe mogu imati bizarne, zastrašujuće vizualne halucinacije, vidjeti predmete ili osobe koji nisu tamo. Neke oboljele osobe razvijaju paranoju ili obmane osjetila (lažna uvjerenja koja obično uključuju pogrešno tumačenje percepcije ili iskustva).
Osobnost i raspoloženje mogu se promijeniti. Neke oboljele osobe postaju tako tihe i povučene da nitko ne primjećuje da su u deliriju. Druge pak postaju razdražljive, uznemirene i nemirne te mogu ubrzano hodati. Osobe koje razviju delirij nakon uzimanja sedativa vjerojatno će postati vrlo pospane i povučene. Osobe koje su uzimale amfetamine ili koje su prestale uzimati sedative, mogu postati agresivne i hiperaktivne. Neke oboljele osobe izmjenjuju ta dva tipa ponašanja.
Delirij može trajati satima, danima ili čak i dulje, ovisno o ozbiljnosti i uzroku. Ukoliko se uzroci delirija ne prepoznaju i ne liječe brzo, oboljela osoba može postati sve pospanija i nekontaktibilna, te se buditi samo na jake podražaje (stanje koje se naziva stupor (obamrlost)). Stupor može dovesti do kome ili smrti.
Dijagnoza
-
Liječnička procjena
-
Ispitivanje mentalnog statusa
-
Pretrage krvi, urina te slikovne metode za prepoznavanje mogućih uzroka
Liječnici mogu posumnjati na delirij temeljem simptoma, osobito kad oboljela osoba ne može zadržavati pažnju te kada sposobnost zadržavanja pažnje fluktuira od jednog trenutka do drugog. Međutim, blagi delirij može biti teško prepoznati. Liječnici katkad ne prepoznaju delirij u hospitaliziranih osoba.
Većina osoba za koje se smatra da imaju delirij hospitalizira se kako bi ih se procijenilo te zaštitilo od samoozljeđivanja ili ozljeđivanja drugih. Dijagnostički postupci mogu se obaviti brzo i sigurno u bolnici, a svi otkriveni poremećaji mogu se brzo liječiti.
Budući da delirij može biti uzrokovan ozbiljnim poremećajem (koji bi mogao biti brzo fatalan), liječnici pokušavaju prepoznati uzrok što je brže moguće. Liječenje jednom prepoznatog uzroka često može izliječiti delirij.
Liječnici prvo pokušavaju razlikovati delirij od drugih poremećaja koji utječu na mentalnu funkciju. Liječnici to čine prikupljanjem što više podataka o anamnezi osobe, fizikalnim pregledom i pretragama.
Anamneza
Informacije se pokušavaju saznati od prijatelja, članova obitelji ili drugih promatrača budući da osobe s delirijom obično ne mogu odgovoriti. Pitanja uključuju sljedeće:
-
kako je došlo do smetenosti (iznenada ili postupno)
-
kako je brzo napredovala
-
kakvo je do tada bilo fizičko i mentalno zdravlje osobe
-
koje lijekove (uključujući alkohol i nedopuštene droge, posebno ako je osoba mlađa) i dodatke prehrani (uključujući ljekovito bilje) koristi oboljela osoba
-
jesu li nedavno uvedeni ili ukinuti neki lijekovi iz terapije
Informacije se također mogu doznati iz medicinske dokumentacije, od policije, od osoblja hitne medicinske službe ili dokaza poput kutija s tabletama i određenih dokumenata. Dokumenti poput čekovne knjižice, nedavnih pisama ili obavijesti o neplaćenim računima ili propuštenim sastancima mogu ukazivati na promjenu mentalnih funkcija.
Ako je delirij popraćen agitacijom i halucinacijama, deluzijama ili paranojom, potrebno ga je razlikovati od psihoze uzrokovane psihijatrijskim poremećajem, kao što su manično-depresivna bolest ili shizofrenija. Osobe s psihozom uzrokovanom psihijatrijskim poremećajem nemaju konfuziju ili gubitak pamćenja, a stupanj svijesti se ne mijenja. Psihoza koja počinje u starijoj životnoj dobi obično ukazuje na delirij ili demenciju.
Delirij ili psihoza?
|
Svojstvo
|
Delirij
|
Psihoza uzrokovana psihičkim poremećajem
|
|---|
|
Orijentacija
|
Dezorijentiranost u trenutnom vremenu, datumu, prostoru ili identitetu
|
Obično održana orijentiranost u vremenu, prostoru i identitetu
|
|
Pažnja
|
Vrlo poremećena
|
Neoštećena
|
|
Pamćenje nedavnih događaja
|
Izgubljeno
|
Održano
|
|
Sposobnost računanja
|
Nemogućnost izvođenja jednostavnog računanja
|
Održana
|
|
Halucinacije
|
Ako su prisutne, uglavnom su vidne ili uključuju dodir
|
Ako su prisutne, većinom su slušne
|
|
Ostali poremećaji
|
Često prisutni i mogu biti ozbiljni
|
Anamneza prethodnih psihijatrijskih poremećaja
|
|
Korištenje lijekova
|
Često, dokazi nedavne uporabe lijekova
|
Nije nužno uključeno
|
Fizikalni pregled
Tijekom fizikalnog pregleda, liječnici provjeravaju znakove poremećaja koji mogu uzrokovati delirij, kao što su infekcije i dehidracija. Radi se i neurološki pregled.
Osobama za koje se sumnja da imaju delirij ispituje se mentalni status. Prvo im se postavljaju pitanja kako bi se utvrdilo je li glavni problem poremećaj pažnje. Primjerice, čita im se kratak popis i traži se da ga ponove. Liječnici moraju odrediti registriraju li osobe ono što im se čita. Osobe s delirijom ne mogu to registrirati. Ispitivanje mentalnog statusa uključuje i druga pitanja i zadatke, kao što su testiranje kratkoročnog i dugoročnog pamćenja, imenovanje predmeta, pisanje rečenica i precrtavanje oblika.
Pretrage
Uzorci krvi i mokraće obično se uzimaju i analiziraju kako bi se utvrdili poremećaji koji bi mogli uzrokovati delirij. Na primjer, abnormalnosti u razinama elektrolita i šećera u krvi te poremećaji jetre i bubrega su uobičajeni uzroci delirija. Stoga liječnici obično obavljaju krvne pretrage kako bi izmjerili razinu elektrolita i šećera u krvi te procijenili koliko dobro funkcioniraju jetra i bubrezi. Ako liječnici sumnjaju na poremećaj štitnjače, mogu se napraviti pretrage kako bi se procijenilo koliko dobro funkcionira štitnjača. Ili, ako liječnici sumnjaju da bi određeni lijekovi mogli biti uzrok, mogu napraviti pretrage za mjerenje razine lijeka u krvi. Ove pretrage mogu pomoći u određivanju jesu li razine lijeka dovoljno visoke da imaju štetne učinke i je li se osoba predozirala.
Mikrobiološke kulture mogu se učiniti kako bi se isključile infekcije.
Obično se rade kompjutorizirana tomografija (CT) ili magnetska rezonancija (MR) mozga.
Katkad se radi pretraga koja bilježi električnu aktivnost mozga (elektroencefalografija, ili EEG) kako bi se utvrdilo je li delirij uzrokovan epileptičkim napadajem.
Elektrokardiografija (EKG), pulsna oksimetrija (pomoću senzora koji mjeri razinu kisika u krvi) i rendgenska snimka prsnog koša mogu se koristiti za procjenu funkcije srca i pluća.
Kod osoba s povišenom temperaturom ili glavoboljom može se učiniti lumbalna punkcija kako bi se dobila cerebrospinalna tekućina za analizu. Takva analiza pomaže liječnicima da isključe infekciju ili krvarenje oko mozga i leđne moždine.
Liječenje
Većina osoba s delirijem se hospitalizira. Međutim, kada se uzrok delirija može lako ispraviti (na primjer, kada je uzrok nizak šećer u krvi), oboljele osobe se promatraju kratko vrijeme u hitnom prijamu i mogu se vratiti kući.
Liječenje uzroka
Kada se uzrok identificira, odmah se korigira ili liječi. Na primjer, liječnici liječe infekcije antibioticima, dehidraciju tekućinama i elektrolitima intravenozno, a delirij zbog apstinencije od alkohola benzodiazepinima (kao i mjerama za pomoć da ponovno ne počnu konzumirati alkohol).
Brzo liječenje poremećaja koji uzrokuje delirij obično sprječava trajno oštećenje mozga i može rezultirati potpunim oporavkom.
Bilo koji lijekovi koji mogu pogoršati delirij se ukidaju ako je to moguće.
Opće mjere
Opće mjere su također važne.
Okruženje se održava što tišim i mirnijim. Okruženje bi trebalo biti dobro osvijetljeno kako bi se oboljelim osobama omogućilo da prepoznaju što i tko je u njihovoj sobi i gdje se nalaze. Postavljanje satova, kalendara i obiteljskih fotografija u sobu može pomoći u orijentaciji. U svakoj prilici osoblje i članovi obitelji trebaju umirivati oboljelu osobu i podsjetiti ju na vrijeme i mjesto na kojem se nalaze. Svi postupci koji se provode bi trebali biti objašnjeni prije provođenja i kada se završe. Osobe kojima su potrebne naočale ili slušna pomagala trebaju imati pristup njima.
Osobe koje imaju delirij su sklone mnogim problemima, uključujući i dehidraciju, pothranjenost, inkontinenciju, padove i kronične rane. Sprečavanje takvih problema zahtijeva pažljivu brigu. Stoga oboljele osobe, osobito starije osobe, mogu imati koristi od liječenja kojim upravlja interdisciplinarni tim, koji uključuje liječnika, fizikalnog i radnog terapeuta, medicinske sestre i socijalne radnike.
Zbrinjavanje agitacije
Osobe koje su izrazito uznemirene ili imaju halucinacije mogu ozlijediti sebe ili svoje skrbnike. Sljedeće mjere mogu pomoći u sprečavanju takvih ozljeda:
-
Članovi obitelji se potiču da ostanu s tom osobom.
-
Osoba se smješta u sobu u blizini medicinske sestre.
-
Bolnica može dopustiti pratnji da ostane s tom osobom.
-
Uređaji, kao što su intravenske kanile, urinarni kateteri ili humani fiksatori, ne koriste se ako je to moguće izbjeći jer mogu dodatno zbuniti i uznemiriti osobu, povećavajući rizik od ozljede.
Međutim, ponekad se tijekom hospitalizacije moraju koristiti humani fiksatori - na primjer, kako bi se spriječilo da osoba izvlači intravenske kanile i da se spriječe padovi. Humana fiksacija se primjenjuje pažljivo od strane osoblja koje je educirano za njihovo korištenje, otpušta se u čestim intervalima i ukida se što je prije moguće jer može uznemiriti oboljelu osobu i pogoršati agitaciju.
Lijekovi se koriste za zbrinjavanje agitacije tek nakon što su sve druge mjere bile neučinkovite. Za kontrolu agitacije obično se koriste dvije vrste lijekova, ali nijedna od njih nije idealna:
-
Antipsihotici se najčešće koriste. Međutim, oni mogu produljiti ili pogoršati agitaciju, a neki imaju antiholinergični učinak, uključujući zbunjenost, zamagljen vid, konstipaciju, suha usta, ošamućenost, poteškoće pri započinjanju i nastavku mokrenja te gubitak kontrole mjehura. Noviji antipsihotici, kao što su risperidon, olanzapin i kvetiapin, imaju manje nuspojava od starijih antipsihotika, kao što je haloperidol. Međutim, ako se dulje vrijeme koriste u osoba s demencijom, noviji antipsihotici mogu povećati rizik od moždanog udara i smrti.
-
Benzodiazepini (vrsta sedativa— vidi: ), poput lorazepama, koriste se kada je delirij uzrokovan apstinencijom od sedativa ili alkohola. Benzodiazepini se ne koriste za liječenje delirija uzrokovanog drugim stanjima, jer oni u oboljelih osoba, osobito starijih osoba, mogu uzrokovati pojačanu zbunjenost, pospanost ili oboje.
Liječnici su oprezni pri propisivanju tih lijekova, osobito starijim osobama. Koristi se najniža moguća doza i lijek se ukida što je prije moguće.
Prognoza
Većina oboljelih osoba potpuno se oporavi ako se stanje koje uzrokuje delirij brzo identificira i liječi. Svako kašnjenje smanjuje mogućnost potpunog oporavka. Čak i kada se delirij liječi, neki simptomi mogu potrajati nekoliko tjedana ili mjeseci, a poboljšanje se može odvijati polako. Kod nekih osoba, delirij evoluira u kroničnu moždanu disfunkciju sličnu demenciji.
Hospitalizirane osobe koje imaju delirij češće će razviti komplikacije u bolnici (uključujući smrt) nego one koje nemaju delirij. Oko 35 do 40% osoba koje imaju delirij dok su u bolnici umiru u roku od 1 godine, ali uzrok smrti je često još jedan ozbiljan poremećaj, a ne sam delirij.
Hospitalizirane osobe koje imaju delirij, osobito starije osobe, duže borave u bolnici, veći su njihovi troškovi liječenja i duže je njihovo vrijeme oporavka nakon što napuste bolnicu.