Sopor i koma

Autor: Kenneth Maiese, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Hrvoje Budinčević, dr. med.
Prijevod: Andrija Meštrović, dr. med.

Sopor je nereaktivnost osobe koja se može uzbuditi samo snažnom, fizičkom stimulacijom. Koma je nereaktivnost osobe koja se ne može razbuditi i kod koje oči ostaju zatvorene čak i pri stimulaciji

  • Sopor i koma obično su uzrokovani poremećajem, drogom ili ozljedom koja pogađa velika područja s obje strane mozga ili specijalizirana područja mozga koja su uključena u održavanje svijesti.

  • Fizički pregled, krvni testovi, snimanje mozga i informacije od obitelji i prijatelja pomažu liječnicima da utvrde uzrok.

  • Mogući uzroci se ispravljaju, a pružaju se i postupci za potporu tjelesnih funkcija, kao što je mehanička ventilacija za pomoć pri disanju.

  • Oporavak od kome u velikoj mjeri ovisi o uzroku.

Kontrola svijesti

Normalno, mozak može brzo prilagoditi vlastite razine aktivnosti i svijesti prema potrebi. Mozak vrši ove prilagodbe na temelju informacija koje dobiva od očiju, ušiju, kože i drugih osjetilnih organa. Na primjer, mozak može smanjiti svoju metaboličku aktivnost (energetsku razinu) i potaknuti spavanje.

Je li osoba budna (budnost) kontrolira gornji dio moždanog debla (dio mozga koji povezuje mozak s leđnom moždinom) kroz sustav živčanih stanica i vlakana ( retikularni aktivacijski sustav ). Veliki mozak (najveći dio mozga) stupa u interakciju s gornjim dijelom moždanog debla kako bi održao svijest i budnost. Veliki mozak se sastoji od dva dijela (desne i lijeve polutke).

Sposobnost mozga da prilagodi svoju aktivnost i razine svijesti je smanjena kod

  • Oštećenja obje moždane hemisfere, osobito kada su iznenada i ozbiljno oštećene.

  • Dogodi se poremećaj retikularnog aktivacijskog sustava

Sposobnost mozga da prilagodi svoju aktivnost i razine svijesti, također, je smanjena u sljedećim situacijama:

  • Kada su ljudi ozbiljno lišeni sna

  • Tijekom i odmah nakon napadaja

  • Kada se dotok krvi ili količina hranjivih tvari (kao što je kisik ili šećer) u cijeli mozak smanji

  • Kada protok krvi koji odlazi u određene dijelove mozga opada, kao što se događa u određenim vrstama moždanog udara

  • Kada toksične tvari oštećuju mozak

Otrovne tvari mogu biti unesene u tijelo (na primjer, konzumiranjem ili udisanjem). Ili se mogu proizvesti u tijelu kao otpadni proizvod uobičajenih procesa, ali se ne razgrađuju i uklanjaju kao što je to uobičajeno.

Pregled mozga

Mozak se sastoji od velikog mozga, moždanog debla i malog mozga. Svaka polovica (hemisfera) mozga podijeljena je na režnjeve.
Razine oslabljene svijesti

Razdoblja oslabljene svijesti mogu biti kratka ili duga. Stupanj oštećenja može biti u rasponu od blagog do teškog: Liječnici koriste različite izraze kako bi opisali različite razine svijesti:

  • Letargija je neznatno smanjenje budnosti ili blage mentalne smetnje (zamagljivanje svijesti). Ljudi su manje svjesni onoga što se događa oko njih i razmišljaju sporije. Mogu izgledati umorno.

  • Pospanost je neprecizan izraz, odnosi se na umjereno smanjenje budnosti ili umjereno zamagljivanje svijesti.

  • Delirij je poremećaj svijesti i mentalne funkcije koja se događa iznenada, tipično fluktuira i obično se može povratiti. Ljudi ne mogu obraćati pažnju ili jasno razmišljati. Oni su dezorijentirani i možda ne znaju gdje se nalaze i koliko je sati. Oni mogu biti pretjerano budni, pažljivi i moći će razmisliti jasno jednog trenutka, a sljedeći će biti tromi, rastreseni i zbunjeni.

  • Promijenjeno mentalno stanje, vrlo neprecizan izraz, koji ponekad koriste liječnici da označe promjenu svijesti, kao što su letargija, obdukcija, delirij, ili ponekad sopor ili koma.

  • Sopor je pretjerano dugo ili duboko stanje neodazivanja. Ljudi mogu biti probuđeni iz njega samo nakratko snažnom stimulacijom, kao što je opetovano tresenje, glasno pozivanje ili štipanje.

  • Koma je stanje potpune neaktivnosti (osim određenih automatskih refleksa). Ljudi se uopće ne mogu probuditi. Njihove oči ostaju zatvorene. Ljudima u dubokoj komi nedostaje svrsishodan odgovor, kao što je pomicanje udova od izvora boli.

Uzroci

Različite razine oslabljene svijesti - letargija, pospanost, sopor i koma - imaju iste uzroke, kojih ima mnogo.

Najčešće je uzrok

  • Otrovna tvar, kao što je ugljični monoksid

  • Psihoaktivna tvar kao alkohol, opioid ili sedativ

  • Metabolički poremećaji, kao što su niska razina šećera u krvi (hipoglikemija) ili vrlo visoka razina šećera u krvi (hiperglikemije)

  • Poremećaj zbog kojeg dolazi do poremećaja funkcije i komunikacije među stanicama u mozgu, primjerice kod zatajivanja jetre ili zatajivanja bubrega

  • Teška infekcija u mozgu ili oko mozga, kao što je meningitis ili apsces mozga

  • Teška infekcija drugdje u tijelu, primjerice sepsa (infekcija krvotoka)

  • Jaki ili dugotrajni napadaji

  • Neodgovarajući dotok krvi u mozak, što se događa kada se srce zaustavi (srčani zastoj)

  • Povrede glave, kao što su potres ili krvarenje u mozgu ili oko njega

  • Poremećaji koji povećavaju tlak unutar lubanje (intrakranijski tlak), uključujući i određene tumore mozga i moždane udare

Poremećaji

Neki poremećaji ometaju isporuku potrebnih tvari u mozak ili sposobnost tijela da ih koristi. Primjeri su

  • Vrlo niska ili vrlo visoka razina šećera u krvi (hipoglikemija ili hiperglikemija)

  • Vrlo niska razina kisika u krvi, koja se događa u insuficijenciji dišnog sustava (pluća) ili srčanom zastoju

  • Naglo zaustavljanje rada srca (srčani zastoj)

Krv isporučuje kisik i esencijalne hranjive tvari (kao što su masti, šećeri, minerali i vitamini) u tjelesna tkiva. Zbog toga, pri smanjenom dotoku krvi u mozak, dolazi do manjka kisika i hranjivih tvari u mozgu. Mozak, također, može biti lišen kisika kada pluća ne funkcioniraju normalno, što se događa i kod respiratorne insuficijencije. Mozak može biti lišen hranjivih sastojaka kada poremećaj (poput hipoglikemije) uzrokuje nisku razinu hranjivih tvari u krvi.

Dijabetes povećava rizik od sopora ili kome jer može uzrokovati previsoku razinu šećera u krvi, ili povećava rizik kada je liječenje dijabetesa pretjerano ili nedovoljno agresivno. Kad su razine šećera u krvi vrlo visoke, ljudi postaju dehidrirani, zbog čega mozak funkcionira slabije. Kad je razina šećera u krvi niska, mozak je lišen svog glavnog izvora energije (šećera) i može loše funkcionirati ili postati oštećen. S vremenom dijabetes oštečuje krvne žile, uključujući i one u mozgu. Kao rezultat toga, mozak možda neće dobiti dovoljno kisika, a moždano tkivo može umrijeti.

Drugi poremećaji mogu uzrokovati oštećenja u cijelom tijelu. Često su najviše pogođene moždane stanice. Ti poremećaji uključuju

Drugi česti uzroci su poremećaji koji utječu na područja mozga koja kontroliraju svijest. Ti poremećaji uključuju sljedeće:

  • Ozljeda glave može potresti, ali ne i fizički oštetiti ta područja, izravno ih oštetiti ili ih posredno oštetiti uzrokujući krvarenje u ili oko mozga.

  • Moždani udari i tumori, također, mogu izravno oštetiti područja mozga koja kontroliraju svijest.

Svaki poremećaj koji povećava pritisak unutar lubanje (intrakranijski tlak) može narušiti svijest. Masa u mozgu, poput nakupljanja krvi (hematom), tumora ili apscesa, može posredno ometati svijest pritiskom na područja mozga koji kontroliraju svijest. Velika masa može potisnuti mozak u odnosu na relativno krute strukture unutar lubanje oštećujući tkivo mozga. Ako su zahvaćena područja mozga koja kontroliraju svijest, rezultat su sopor ili koma. Ako je pritisak dovoljno visok, mozak može biti prisiljen proći kroz mali prirodni otvor u relativno krutim listovima tkiva koji razdvajaju mozak na odjeljke. Ovo životno ugrožavajuće stanje zove se Hernijacija. Hernijacija može dodatno oštetiti tkivo mozga što pogoršava već ionako teško stanje.

Nakon što ste imali moždani udar ili imate drugi poremećaj koji utječe na funkciju mozga, mozak je osjetljiviji na druge poremećaje koji mogu narušiti svijest.

Tvari

Često je svijest poremećena alkoholom ili unosom prevelikih količina sedativa i opioida (narkotika). Osim što usporavaju moždane stanice, alkohol i neki lijekovi indirektno mogu i oštetiti stanice mozga. Mogu usporiti disanje toliko da razina kisika u krvi postane dovoljno niska da uzrokuje oštećenje mozga.

Uzimanje nekoliko lijekova (za liječenje nekoliko poremećaja) također je čest uzrok, dijelom zato što uzimanje nekoliko lijekova povećava rizik od interakcija između lijekova.

Marihuana, uključujući medicinsku marihuanu, ponekad uzrokuje neispravan rad mozga što dovodi do narušene svijesti.

Uzimanje određenih antipsihotika može rezultirati nereaktivnim stanjem koje se zove maligni neuroleptički sindrom. Ovaj sindrom karakteriziraju rigidnost mišića, vrućica i visoki krvni tlak, kao i promjene u mentalnoj funkciji (kao što je konfuzija i letargija).

Psihijatrijski poremećaji i stres

Povremeno, ljudi koji imaju psihijatrijski poremećaj ili oni koji su psihički pod stresom mogu izgledati kao da ne reagiraju. Na primjer, ljudi koji saznaju da imaju rak ili da ih njihov partner napušta, mogu se srušiti i ne reagirati kada im se govori ili ih se dodirne. Ipak, takvi ljudi mogu biti svjesni onoga što se događa oko njih i njihov mozak može funkcionirati normalno.

Na temelju rezultata pregleda, liječnici obično mogu odrediti koliko psihijatrijski poremećaj ili psihološki stres pridonosi nečemu što se čini oslabljenom svijesti ili osoba glumi.

Stariji ljudi

Kod starijih ljudi, najčešći uzroci oslabljene svijesti su

  • Reakcije na lijekove

  • Dehidracija

  • Infekcije

  • Prisutnost određenih poremećaja koji mogu utjecati na funkciju mozga (kao što su udarci ili zatajenje srca)

Neki uzroci Sopora i kome

Stanje

Proces

Efekti

Poremećaji mozga

Napadaji

Napadi koji se često ponavljaju ili traju dugo vremena mogu

  • Prekomjerno stimulirati moždano tkivo ometajući normalan prijenos živčanih impulsa

  • Povremeno uzrokovati visoku temperaturu što može dovesti do disfunkcije mozga

Takvi napadaji mogu oštetiti moždano tkivo.

Svijest se može poremetiti.

Nakon napadaja, većina ljudi se osjeća tromo (letargično) i zbunjeno, a neki se osjećaju slabima ili paraliziranima. Tako mogu ostati minutama ili satima nakon napadaja.

Moždani udari

Moždani udari mogu blokirati dotok krvi u dijelove mozga, uključujući i moždano deblo.

Ako je dotok krvi u gornji dio moždanog debla blokiran, svijest se može iznenada izgubiti, a može doći i do kome. Ako se protok krvi do cijelog moždanog debla blokira i ne obnovi unutar nekoliko minuta, dolazi do oštećenja većine ili cijelog moždanog debla, a može rezultirati smrću.

Moždani udar može biti posljedica krvarenja u mozgu (intracerebralno krvarenje) ili između slojeva tkiva koji pokrivaju mozak (subarahnoidno krvarenje).

Krv može izravno oštetiti ili povećati pritisak na moždano tkivo.

Svjesnost može biti narušena i može doći do kome. Mogu se pojaviti i napadaji. Čak i mala količina krvarenja u mozak može uzrokovati komu.

Tumor ili apsces

Veliki tumor ili apsces može potisnuti mozak u odnosu na relativno krute strukture unutar lubanje i izvršiti pritisak na tkivo mozga uzrokujući njegovo oštećenje. Kada je pritisak dovoljno visok, mozak može biti protisnut kroz prirodni otvor u relativno krutim listovima tkiva koji razdvajaju mozak na dijelove. Ovo abnormalano potiskivanje moždanog tkiva zove se hernijacija mozga.

Tumori mogu izravno ući u i oštetiti moždano tkivo i uzrokovati oticanje koje remeti komunikaciju između različitih područja mozga.

Ako su zahvaćena područja mozga koja kontroliraju svijest to rezultira komom.

Ostali poremećaji

Srčani zastoj ili zastoj disanja

Kod srčanog zastoja srce prestaje pumpati. Kao rezultat toga, premalo krvi dopire do mozga, a mozak je lišen kisika jer krv dovodi kisik u tkiva.

Kod zastoja disanja osoba prestaje disati. Kao rezultat toga, premalo kisika ulazi u krv, a mozak je lišen kisika.

Obično se srčani i respiratorni zastoj događaju zajedno.

Gubitak svijesti nastupa za minutu ili dvije. Ako su ljudi lišeni kisika čak 4 do 5 minuta, manjak kisika uzrokuje smrt živčanih stanica u određenim dijelovima mozga. Koma je rezultat i može brzo postati nepovratna.

Teški srčani ili plućni poremećaji

Teški srčani poremećaji (kao srčano zatajenje) mogu smanjiti dotok krvi u mozak.

Teški plućni pormećaji kao(kronična opstruktivna plućna bolest, plućni edem, plućna embolija, te teski i dugotrajni astmatski napadaji) mogu smanjiti koncentraciju kisika u krvi

Kod bilo koje vrste poremećaja, mozak možda neće primiti dovoljno kisika. Nedostatak kisika može uzrokovati delirij ili komu, ovisno o tome koliko kisika ima u krvi.

Bubrežno zatajenje

Zatajenje jetre

Ako bubrezi ili jetra ne mogu ukloniti toksične otpadne produkte iz krvi, kao što to inače čine, otpadni se proizvodi nakupljaju u krvi i uzrokuju neispravan rad mozga.

Liječenje kroničnog zatajenja bubrega ili jetre obično može izliječiti komu koju uzrokuje.

Ako je koma rezultat akutnog, teškog zatajenja jetre, mozak otiče jer se tekućina nakuplja u moždanim stanicama. Često rezultira smrću.

Metaboličke abnormalnosti

Dijabetes

Dijabetes može uzrokovati previsoku razinu šećera u krvi (hiperglikemija) ili, kada je liječenje previše agresivno, prenisku (hipoglikemija - vidi dolje).

Također, kada nema dovoljno inzulina (kao što se može pojaviti kod dijabetesa tipa 1), tijelo razgrađuje masne stanice kako bi proizvelo energiju. Tijekom ovog procesa proizvode se ketoni. Ketoni čine krv previše kiselom (stanje koje se naziva dijabetička ketoacidoza).

Može nastati sopor ili koma.

Bez liječenja, dijabetička ketoacidoza ili hipoglikemija mogu dovesti do kome i smrti.

Hiperglikemija

Razina šećera u krvi je abnormalno visoka. Visoka koncentracija šećera u krvi uzrokuje dehidraciju i crpi tekućinu iz mozga.

Može nastati sopor ili koma.

Hipoglikemija

Razina šećera u krvi je nenormalno niska. Mozak funkcionira neispravno ili je oštećen ako je lišen šećera koji je glavni izvor energije u kombinaciji s kisikom.

Rezultat može biti koma. Osobe s hipoglikemijom moraju se odmah liječiti kako bi se spriječilo trajno oštećenje mozga ili smrt. Liječenje se sastoji od davanja glukoze (šećera) intravenski

Hipernatrijemiju

Razina natrija u krvi je visoka. Hipernatremija je obično posljedica dehidracije i može smanjiti količinu vode u moždanim stanicama.

Nenormalna količina vode u moždanim stanicama ometa kemijske reakcije. Može nastati sopor ili koma.

Hiponatremija

Razina natrija u krvi je niska. Hiponatrijemija može biti posljedica sljedećeg:

  • Pijenje previše vode (na primjer, tijekom rituala inicijacije)

  • Zadržavanje previše vode (što se može pojaviti kod određenih poremećaja srca, bubrega, jetre i hormona)

  • Gubitak previše natrija u mokraći ili u probavnom traktu (primjerice kod proljeva)

Hiponatremija može povećati količinu vode u moždanim stanicama.

Nenormalna količina vode u moždanim stanicama ometa kemijske reakcije u njima. Je li mozak oštećen i koliko je oštećen ovisi o tome koliko se brzo povećava količina vode u moždanim stanicama. Ako se količina polako povećava. mozak se može prilagoditi, a oštećenja se obično izbjegnu.

Hipotireoza

Funkcija štitnjače je preslaba.

Neliječeni hipotiroidizam može uzrokovati mentalnu zbunjenost i usporiti razmišljanje.

Zbunjenost može napredovati u sopor i komu.

Manjak nutrijenta kao što su tiamin ili elektroliti( kao npr. magnezij)

Nedostatak vitamina tiamina ili minerala kao što je magnezij uzrokuje kvar živčanih stanica u mozgu. Neki minerali (uključujući magnezij) su, također, i elektroliti. Elektroliti pomažu regulirati funkciju živaca i mišića i održavati ravnotežu kiselina i baza u tijelu.

Nedostatak tiamina može rezultirati zbunjenošću, soporom i komom. Mišići koji pomiču oči možda neće raditi normalno, što će rezultirati dvoslikama.

Vrlo niske ili visoke razine određenih elektrolita ili minerala (kao što je magnezij) mogu uzrokovati pospanost, slabost i, rijetko, napade i komu.

Infekcije

Encefalitis (infekcija mozga)

Meningitis (infekcija slojeva tkiva koji pokrivaju mozak i leđnu moždinu)

Sepsa (ozbiljna tjelesna reakcija na infekciju krvotoka)

Infekcije urinarnog sustavau starijih ljudi

Ako se moždano tkivo zarazi, mozak može krivo funkcionirati.

Ostale infekcije, kao što je sepsa, mogu uzrokovati visoku temperaturu, što može uzrokovati disfunkciju mozga ili oštećenje moždanog tkiva.

Promjene u mozgu povezane s dobi čine starije ljude podložnijima poremećajima u mentalnog funkcioniranja uzrokovanim manjim poremećajima, poput infekcija mokraćnog sustava.

Može doći do kome.

U starijih ljudi infekcije mokraćnog sustava mogu uzrokovati zbunjenost, dezorijentaciju i delirij.

Nezgode i ozljede

Gušenje

Mozak je lišen kisika.

Svijest se brzo gubi, a može uslijediti koma i smrt.

Ozljeda glave

Ozljede glave mogu oštetiti mozak na sljedeće načine:

  • Potresom mozga, vjerojatno ometajući komunikaciju između moždanih stanica, ali ne uzrokujući nikakvu očitu fizičku štetu (kao u potresu mozga)

  • Oštećenjem malih krvnih žila u mozgu (kao u modrici ili kontuziji)

  • Rezanjem ili gnječenjem moždanog tkiva

  • Uzrokuje ozbiljno krvarenje u mozgu (kao u intracerebralnom krvarenju) ili između tkiva koje pokriva mozak (kao u subarahnoidnom krvarenju)

Krv može izravno iritirati moždano tkivo ili se može akumulirati kao masa (hematom) što vrši pritisak na mozak (kao kod epiduralnog ili subduralnog hematoma).

Ovisno o ozljedi, koma se može razviti odmah ili postupno tijekom nekoliko sati. Napadaji se, također, mogu dogoditi, osobito ako velika količina krvi curi iz krvnih žila i dolazi u izravan kontakt s tkivom mozga, iritirajući ga.

Hipertermija

Tjelesna temperatura iznad 40 ° C, što se događa kod visokih temperatura ili toplinskog udara, može oštetiti mozak.

Rezultat može biti koma. Živčane stanice umiru mnogo brže kada je tjelesna temperatura vrlo visoka.

Hipotermija

Temperatura tijela ispod 36 ° C usporava rad mozga. Temperatura tijela ispod 26,7 ° C uzrokuje komu.

Međutim, niske temperature ponekad mogu zaštititi mozak usporavanjem štete uzrokovane nedostatkom krvi ili kisika. Također, živčane stanice umiru mnogo sporije kada je tjelesna temperatura vrlo niska. Primjerice, dijete se može potpuno oporaviti nakon što je potopljeno 30 minuta u ledenom jezero. Međutim, jednaka količina vremena provedena potopljena u toploj vodi je smrtonosna.

Mogu nastupiti sopor ili koma, ali ako ljudi prežive obično nema trajnih oštećenja.

Psihoaktivne tvari

Alkohol

Alkohol usporava rad mozga. Konzumiran u velikim količinama može izravno ili neizravno utjecati na moždano tkivo usporavanjem disanja toliko da razina kisika u krvi postane dovoljno niska da uzrokuje oštećenje mozga.

Visoka razina alkohola u krvi, posebno kada pređe 0,2%, može uzrokovati sopor ili komu.

Ugljični monoksid ili slične tvari koje se udišu u velikim količinama

Ugljični monoksid se veže na hemoglobin u crvenim krvnim stanicama. Zauzima mjesto kisika i sprječava crvene krvne stanice da prenose kisik u tkiva, uključujući i u mozak.

Teško trovanje ugljičnim monoksidom može uzrokovati komu ili nepovratno oštećenje mozga jer mozak ne prima dovoljno kisika.

lijekovi

Mnogi lijekovi, čak i ako se ne daju u visokim dozama, mogu usporiti rad mozga. Oni uključuju

  • Visoke doze barbiturata

  • Opioide (uključujući morfij)

  • Sedative (kao što je diazepam)

  • Kombinaciju ovih lijekova međusobno ili s alkoholom

  • Marihuana, uključujući medicinsku marihuanu

Rezultat može biti koma. Ako se liječi rano, ova vrsta kome može biti potpuno izliječena.

Simptomi

Postoji više stupnjeva poremećaja svijesti. Ljudi u soporu su obično nesvjesni, ali mogu biti razbuđeni snažnom stimulacijom. Ljudi u komi su u nesvijesti, zatvorenih očiju i ne mogu se probuditi.

Oštećenje mozga ili disfunkcija koja uzrokuje sopor i komu pogađa druge dijelove tijela.

[Uzorak disanja obično je abnormalan. Ljudi mogu disati prebrzo, presporo, preduboko ili nepravilno. Ili se disanje može izmjenjivati između abnormalnih obrazaca.

Krvni tlak se može povećavati ili smanjivati, ovisno o uzroku oslabljene svijesti. Na primjer, ako ozljeda glave uzrokuje masivno krvarenje u mozgu, pritisak unutar lubanje brzo se povećava, a dotok krvi u mozak opada. Živci koji kontroliraju krvni tlak reagiraju povećanjem krvnog tlaka kako bi povećali dotok krvi u mozak. Ako je uzrok oslabljene svijesti teška infekcija, jaka dehidracija, veći gubitak krvi, predoziranje lijekom ili zastoj srca, krvni tlak se dramatično smanjuje.

Mišići se mogu stisnuti i ostati stisnutina neuobičajenim položajima. Na primjer, glava može biti nagnuta unatrag s ispruženim rukama i nogama - položaj koji se naziva decerebracijskom rigidnosti. Ili se ruke mogu savijati s obje noge ispružene - položaj koji se naziva dekortikacijska rigidnost. Ili cijelo tijelo može biti mlitavo. Ponekad se mišići sporadično ili nehotice stičću.

Oči mogu biti pogođene. Jedna ili obje zjenice očiju mogu se proširiti i ne reagirati na promjene svjetla Ili mogu biti sićušne. Oči se ne pomiču ili se mogu kretati na abnormalne načine.

Poremećaj koji ometa svijest može uzrokovati druge simptome. Na primjer, ako je uzrok meningitis (infekcija slojeva tkiva koji pokrivaju mozak i leđnu moždinu), rani simptomi mogu uključivati povišenu tjelesnu temperaturu, povraćanje, glavobolju i bolan, ukočen vrat koji otežava ili onemogućuje spuštanje brade do prsa.

Duga razdoblja bez kretanja mogu sama po sebi uzrokovati probleme kao što su dekubitusi, oštećenja živaca u udovima, krvne ugruške i infekcije mokraćnog sustava (vidi Problemi uzrkovani dugotrajnim ležanjem).

Dijagnoza

  • Liječnička procjena

  • Neurološki pregled

  • Laboratorijski testovi i radiološka snimanja

Liječnici obično mogu reći da je svijest narušena na temelju promatranja i pregleda. Liječnici pokušavaju identificirati dijelove mozga koji su oštećeni i uzroke oštećenja jer se liječenje razlikuje, i zbog toga što se oštećenje može razviti, što dovodi do kome i moždane smrti.

Sopor se dijagnosticira kada snažan, ponavljajući pokušaj probudi osobu samo na kratko. Koma se dijagnosticira kada se osoba uopće ne može razbuditi i oči ostaju zatvorene.

Osobe koje postanu soporozne ili komatozne moraju se odmah odvesti u bolnicu budući da sopor i koma mogu biti uzrokovaniporemećajem koji je opasan po život. Zdravstveni radnici pokušavaju identificirati uzrok i pružiti hitnu medicinsku pomoć u isto vrijeme. Na primjer, radi se brzi test za procjenu razine šećera u krvi. Tada, ako ljudi imaju nisku razinu šećera u krvi (koja može brzo i trajno oštetiti mozak), ista se može odmah liječiti.

Soporozna ili komatozna osoba ne može komunicirati. Tada liječnik obično provjerava nosi li osoba narukvicu ili ogrlicu s medicinskim upozorenjem koja može ukazivati na uzrok. Liječnik može provjeriti lisnicu, torbicu ili džepove tražeći medicinsku identifikaciju (kao što je bolnička identifikacijska iskaznica) ili lijekove što, također, može pomoći u prepoznavanju uzroka. Prema tome, osoba s poremećajem koji povećava rizik od sopora ili kome (kao što su dijabetes ili epilepsija) trebala bi nositi neki oblik medicinske identifikacije.

Liječnik pita sve svjedoke promjene stanja svijesti o okolnostima u kojima se dogodio i simptomima koje je ta osoba imala. Na primjer, ako su se udovi osobe više puta trzali kada je pogođena svijest, razlog je mogao biti epileptični napadaj. Liječnik, također, razgovara s članovima obitelji i prijateljima, koji trebaju iskreno pružiti hitnom medicinskom osoblju ili liječniku bilo kakve relevantne informacije o osobi, što uključuje sljedeće:

  • Koristi li osoba lijekove, droge , alkohol ili druge toksične tvari i koje su.

  • Je li osoba bila ozlijeđena prije promjene svijesti

  • Kada i kako je problem počeo

  • Je li osoba ima ili je imala bilo kakve infekcije, druge poremećaje (kao što su dijabetes, visoki krvni tlak, epilepsija, poremećaj štitnjače, bubrega ili jetre) ili druge simptome (kao što su glavobolje ili povraćanje)

  • Kada se posljednji put osoba činila normalnom

  • Je li ta osoba jela neobične namirnice ili putovala

  • Imaju li ikakve pretpostavke o tome što bi moglo biti uzrok (na primjer, ako je osoba nedavno bila depresivna ili je govorila o samoubojstvu)

Ove informacije mogu pomoći liječnicima u prepoznavanju mogućih uzroka i pomoći im da ocijene koliko je vjerojatno da će se osoba oporaviti. Mnogi takvi uzroci ne bi bili identificirani, čak ni uz opsežno dijagnostičko testiranje, ako te informacije ne bi bile dostupne. Na primjer, ako su ljudi jeli neuobičajenu hranu, uzrok može biti toksin (poput onih u otrovnim gljivama). Ako su ljudi nedavno putovali, uzrok može biti infekcija koja je uobičajena u području koje su posjetili. Ako su u blizini pronađeni prazni spremnici lijekova ili pribor za drogu, uzrok može biti predoziranje. Ako je unesena droga ili otrovna tvar, članovi obitelji ili prijatelji trebaju dati uzorak te tvari ili spremnika liječniku.

Je ste li znali...

  • Informacije od prijatelja i članova obitelji često su korisnije u određivanju uzroka kome od dijagnostičkih testova.

Informacije od obitelji i prijatelja obično su vrijedne i vjerojatnije je da će dovesti do ispravne dijagnoze od pregleda ili testiranja. Na primjer, nijedan test ne može isključiti sva moguća predoziranja lijekovima.

Fizikalni pregled

Mjeri se tjelesna temperatura. Nenormalno visoka temperatura može ukazivati na infekciju, toplinski udar ili predoziranje lijekom koji stimulira tijelo (poput kokaina ili amfetamina). Nenormalno niska temperatura može ukazivati na dugotrajno izlaganje hladnoći, nedovoljno aktivnu štitnjaču, alkoholiziranost, predoziranje sedativima ili, kod starijih osoba, infekciju.

Liječnici pregledavaju glavu, lice i kožu za tragove uzroka, kao što su sljedeće:

  • Posjekotine, modrice ili curenje cerebrospinalne tekućine (tekućina koja okružuje mozak) iz nosa ili ušiju ukazuje na ozljedu glave.

  • Rane od igala ukazuju na predoziranje, npr. heroinom.

  • Osipi često ukazuju na infekciju, kao što su: sepsa (ozbiljna tjelesna reakcija na infekciju krvotoka) ili infekcija mozga.

  • Određeni zadah sugerira na dijabetičku ketoacidozu ili konzumiranje otrova ili velike količine alkohola.

  • Ako su ljudi ugrizli svoj jezik, uzrok mogu biti napadaji.

Neurološki pregled

Radi se temeljiti neurološki pregled. Ovaj pregled pomaže liječnicima procijeniti

  • Koliko je ozbiljno narušena svijest

  • Funkcionira li mozak normalno

  • Koji dio mozga je oštećen

  • Koji je uzrok?

Ako su ljudi nesvjesni, liječnici ih najprije pokušavaju probuditi govoreći im, zatim dodirujući im udove, prsa ili leđa. Ako ove mjere ne djeluju, liječnici koriste podražaje koji uzrokuju nelagodu ili bol, kao što su pritisak na ležište nokta ili štipanje. Ako ljudi otvore oči ili naprave grimasu kada se primijeni bolan podražaj, ili ako se namjerno povuku iz njega, svijest nije teško narušena. Ako ljudi mogu pustiti glas, moždane hemisfere djeluju do određene mjere. Ako se oči otvore, vjerojatno neki dijelovi moždanog debla funkcioniraju.

Liječnici ponekad koriste standardizirani sustav bodovanja, kao što je Glasgowska skala za komu, kako bi si pomogli u praćenju promjena u razini svijesti osobe. Ta ljestvica dodjeljuje bodove na temelju odgovora na podražaje. Ocjenjuju se otvaranje očiju, govor i pokreti. Ova ljestvica je relativno pouzdana, objektivizira koliko su ljudi nereaktivni.

Nenormalni obrasci disanja mogu dati naznake o tome koji dijelovi mozga ne rade.

Provjeravanje odgovora na bolnu stimulaciju može pomoći odrediti jesu li dijelovi mozga i leđne moždine oštećeni. Kada je prisutna koma, korištenje bolnih podražaja može izazvati neuobičajene položaje tijela. Na primjer, glava može biti nagnuta unatrag s ispruženim rukama i nogama (to se zove decerebracijska rigidnost). Ili se ruke mogu savijati s obje noge ispružene (to se zove dekortikacijska rigidnost) Ovaj test pomaže identificirati područje mozga koje ne funkcionira normalno.

Mlohavost cijelog tijela i neizvođenje pokreta kao odgovor na bol najgori su mogući odgovor. Oni ukazuju na ozbiljnu disfunkciju u središnjem živčanom sustavu (mozak i leđna moždina). Međutim, ako se mišićni tonus i pokreti vrate, moguće da je uzrok bio reverzibilan, primjerice predoziranje sedativima.

Automatski refleksi u određenim dijelovima tijela provjeravaju se, npr. udaranjem zglobova refleksnim čekićem. Liječnici provjeravaju razlike u jačini refleksa u različitim dijelovima tijela. Ove informacije pomažu identificirati područja mozga koja ne funkcioniraju normalno.

Svi automatski refleksi su normalni ako je poremećaj svijesti uzrokovan psihijatrijskim poremećajem koji ne narušava svijest.

Oči, također, pružaju važne dokaze o tome kako dobro funkcionira moždano deblo i što može biti uzrok narušene svijesti. Liječnici provjeravaju položaj zjenica, njihovu veličinu, reakciju na jaku svjetlost, njihovu sposobnost praćenja predmeta u pokretu (kod ljudi koji su budni i svjesni) i izgled mrežnice. Uobičajeno, zjenice se šire (šire) kada je svjetlo prigušeno i postaju manje (sužene) kada ih se osvijetli. Međutim, zjenice možda ne reagiraju normalno na svjetlo kod ljudi u komi. Kako zjenice reagiraju na svjetlo, ili reagiraju li uopće, pomaže liječnicima utvrditi uzrok kome.

Kako bi točno procijenili osobu, liječnici moraju znati uzima li osoba lijek za liječenje glaukoma koji može utjecati na veličinu zjenica, a obično je potrebno znati jesu li zjenice inače različite veličine

Liječnici pregledavaju unutrašnjost oka oftalmoskopom tražeći znakove povećanog intrakranijskog tlaka. Povećani pritisak sugerira da je uzrok masa u mozgu, kao što su tumor, hematom ili apsces.

Odgovor osobe na određene manevre može pomoći liječnicima da utvrde funkcionira li moždano deblo normalno:

  • Rotiranje glave i promatranje pokreta očiju.

  • Ako je osoba u nesvijesti, uštrcava se hladna voda u jedno uho, zatim u drugo uho i promatraju se pokreti očiju (pod nazivom kalorijski test)

Ispitivanje hladnom vodom se provodi samo ako su ljudi nesvjesni i liječnici ne mogu provjeriti pokrete očiju na neki drugi način. Ako su ljudi svjesni, ispiranje hladne vode u uho može uzrokovati ozbiljne smetnje vrtoglavicu, mučninu i povraćanje.

Laboratorijski testovi

Ovi testovi daju daljnje tragove o mogućem uzroku sopora ili kome.

Mjere se razine tvari u krvi, uključujući šećer, elektrolite (kao što je natrij), alkohol, kisik, minerali (kao što je magnezij) i ugljični dioksid. Visoka razina ugljičnog dioksida može ukazivati na to da je disanje osobe narušeno i da je potrebna mehanička ventilacija. Određuje se broj crvenih i bijelih krvnih stanica. Obavljaju se krvne pretrage za provjeru funkcije jetre i funkcije bubrega.

Urin se analizira kako bi se utvrdilo jesu li prisutne bilo koje uobičajeno korištene ili sumnjive toksične tvari. Uzorci krvi i urina mogu se poslati u laboratorij za uzgoj (za uzgoj bilo kojeg prisutnog mikroorganizma) radi provjere prisutnosti infekcije.

Liječnici mjere razinu kisika u krvi pomoću senzora postavljenog na prst (zvan pulsni oksimetar). Oni, tak mjere razinu kisika, ugljičnog dioksida, a ponekad i drugih plinova u uzorku krvi uzetom iz arterije (Asturp). Ovi testovi se provode kako bi se provjerio poremećaj srca i pluća.

Mogu se obaviti i drugi laboratorijski testovi, ovisno o tome koji su uzroci sumnje liječnika u komi.

Ostali testovi

Elektrokardiografija (EKG) se radi kako bi se provjerilo postoji li srčani poremećaj koji može uzrokovati smanjeni dotok krvi u mozak. Rendgenska snimka prsnog koša može se obaviti radi provjere poremećaja pluća što može smanjiti količinu kisika u krvi.

Ako nijedan uzrok nije brzo identificiran, kompjutorizirana tomografija (CT) ili magnetska rezonancija (MR) glave vrši se radi provjere prisutnosri mase ili drugih strukturnih oštećenja mozga.

Ako je uzrok nejasan ili ako se sumnja na meningitis ili krvarenje između moždanih ovojnica (subarahnoidalno krvarenje) radi se lumbalna punkcija kako bi se dobio uzorak cerebrospinalne tekućine. Tekućina se ispituje i analizira tražeći uzroke poremećaja svijesti. CT ili MR glave tipično se obavljaju prije lumbalne punkcije kako bi se utvrdilo je li povećan pritisak unutar lubanje - na primjer, tumor ili krvarenje unutar mozga (intracerebralno krvarenje). Ako je pritisak povećan, lumbalna punkcija može pomaknuti mozak prema dolje tako što će brzo smanjiti pritisak ispod mozga te, barem teoretski, uzrokovati ili pogoršati moždanu herniju (iako se herniacija rijetko događa).

Ako je uzrok još uvijek nejasan, elektroencefalografija (EEG) se može provesti kako bi se provjerila električna aktivnost mozga koja može biti poremećena ako mozak ne radi normalno. Ponekad EEG ukazuje na to da osoba ima napadaj iako se udovi ne pomiču (poremećaj zvan nonkonvulzivni epileptički status).

Prognoza

Općenito, ako ljudi počnu reagirati na zvukove, dodir ili druge podražaje unutar 6 sati, vjerojatnije je da će se oporaviti. Oporavak je, također, vjerojatan ako se unutar prvih dana dogodi jedno ili više sljedećih slučajeva:

  • Govor se vrati, čak i ako je nerazumljiv.

  • Oči počnu slijediti neki predmet.

  • Ljudi počnu slijediti naredbe.

  • Tonus mišića se vrati u normalu.

Vjerojatnost oporavka, također, ovisi o uzroku i trajanju oslabljene svijesti, primjerice:

  • Predoziranju sedativima: Oporavak je vjerojatan ako ljudi ne zaustave disanje dovoljno dugo da uzrokuju oštećenje mozga.

  • Niskoj razini šećera u krvi: Potpuni oporavak je moguć ako mozak nije lišen šećera više od jednog sata

  • Ozljedi glave: Može doći do značajnog oporavka, čak i ako koma traje nekoliko tjedana (ali ne ako traje više od 3 mjeseca).

  • Moždanom udaru: Trajno oštećenje mozga je vjerojatno ako koma traje 6 sati ili duže.

  • Infekciji: Potpuni oporavak je često moguć ako se ljudi odmah liječe.

Nakon srčanog zastoja, puni oporavak je rijedak ako se dogodi bilo što od sljedećeg:

  • Određeni poremećaji poput srčanih poremećaja, visokog krvnog pritiska ili dijabetesa melitusa

  • Ako koma traje dulje od 6 sati

  • Nehotični pokreti

  • Oči ne reagiraju na svjetlo.

  • Napadaji koji i dalje traju unatoč liječenju

Ako ljudi ne mogu pomicati udove nakon zatajenja srca, oporavak je težak.

Međutim, ako su liječnici koristili hlađenje (zvano hipotermija) za liječenje ljudi nakon srčanog zastoja, obično se čeka dodatna tri dana kako bi se ti odgovori pojavili. Hlađenje tijela teži očuvanju funkcije mozga nakon srčanog zastoja, ali ima tendenciju usporavanja oporavka funkcije mozga.

Ponekad liječnici koriste test koji se zove evocirani potencijali kako bi se utvrdilo postoji li aktivnost moždanog debla ili hemisfera. Za ovaj test, elektrode, koje proizvode blagi električni signal, postavljaju se na dijelove tijela, a EEG se koristi za otkrivanje i bilježenje vremena potrebnog električnom signalu da dođe do mozga. Ako signali opetovano ne dopiru do mozga, prognoza je loša.

Djeca, a ponekad i mladi, bolje se oporavljaju od starijih, jer se kod njih stanice mozga brže i potpunije oporavljaju.

Za ljude koji ostaju u dubokoj komi, duže od nekoliko tjedana, trebaju se donijeti odluke o nastavku korištenja respiratora, nazogastrične sonde i lijekova. Članovi obitelji trebaju razgovarati o tim pitanjima s liječnicima. Ako ljudi imaju unaprijed određene medicinske smjernice, kao što su oporuka ili trajna punomoć za zdravstvenu skrb, smjernice bi trebale voditi odluke o stalnoj skrbi.

Liječenje

  • Mjere koje pomažu ljudima da dišu i poboljšavaju dotok krvi u mozak

  • Liječenje uzroka

Hitno liječenje

Ako osoba brzo postaje manje budna i teže ju je probuditi, potrebno je hitno liječenje, često prije postavljanja dijagnoze. Ovo brzo pogoršanje svijesti smatra se hitnim medicinskim stanjem

Prvi koraci u liječenju, koji ponekad obavlja hitno medicinsko osoblje, su provjera:

  • Je li dišni put otvoren

  • Je li disanje dostatno

  • Jesu li puls, krvni tlak i broj otkucaja srca normalni (kako bi osigurali da krv stigne do mozga)

Ako je moguće, postojeći problemi se ispravljaju.

Ljudi se prvo liječe u hitnoj službi, a zatim primaju u bolničku jedinicu intenzivne njege. U oba mjesta, sestre mogu pratiti broj otkucaja srca, krvni tlak, temperaturu i razinu kisika u krvi. Bilo kakve abnormalnosti u ovim mjerenjima odmah se ispravljaju kako bi se spriječilo daljnje oštećenje mozga. Kisik se često daje odmah, a intravenozna kanila postavlja kako bi se lijekovi ili šećer (glukoza) mogli dati brzo.

Ako osoba ima izrazito visoku ili nisku tjelesnu temperaturu, poduzimaju se mjere hlađenja (tretiranje toplinskog udara) ili utopljavanja (tretiranje hipotermije). Liječe se i bilo koji drugi poremećaji (kao što su poremećaji srca ili pluća).

Liječenje uzroka

Uzrok se tretira kada je to moguće.

Zbog niske razin šećera u krvi, glukoza (šećer) se odmah daje intravenski. Davanje glukoze često rezultira trenutnim oporavkom ako je koma uzrokovana niskom razinom šećera u krvi. Tiamin se uvijek daje s glukozom jer, ako su ljudi pothranjeni (obično zbog zlouporabe alkohola), glukoza sama može izazvati ili pogoršati poremećaj mozga koji se zove Wernickeova encefalopatija.

Ako je uzrokozljeda glave, vrat mora biti imobiliziran dok god liječnici ne utvrde prisutnost oštećenja kralježnice. Neki ljudi u soporu ili komi nakon ozljede glave imaju koristi od liječenja lijekovima koji mogu pomoći živčanim stanicama da bolje funkcioniraju, kao što je amantadin. Takvo liječenje može pomoći ljudima da brže povrate neku razinu funkcioniranja. Međutim, takvo liječenje možda neće utjecati na dugoročno poboljšanje.

Ako su uzrokopioidi, može se dati antidot nalokson. Oporavak može biti gotovo trenutačan ako su opioidi jedini uzrok smanjene svijesti. Ako ljudi uzimaju opioide, liječnik im može propisati autoinjekciju naloksona. Ovaj uređaj omogućuje članu obitelji ili drugom pružatelju skrbi da im odmah da nalokson ako su ili se pretpostavlja da su uzeli prevelike doze opioida.

Rijetko, kada se sumnja da su određene toksične tvari progutane u roku od 1 sata, liječnici mogu ubaciti veliku cijev kroz usta u želudac kako bi ispumpali sadržaj iz želuca. Ispumpavanje želuca se radi kako bi se utvrdio njegov sadržaj i spriječilo apsorbiranje tvari. Aktivni ugljen se može dati kroz cijev ili kroz manju cijev umetnutu kroz nos (nazogastrična sonda). Aktivni ugljen sprječava apsorpciju većine tvari u želucu.

Potpora disanju

Ljudi u dubokom soporu ili u komi obično zahtijevaju cijev za disanje i mehaničku ventilacija, pogotovo ako je disanje oštećeno (na primjer, jer je mozak oštećen).

Cjevčica za disanje umetnuta je kroz nos ili usta i u dušnik (naziva se endotrahealna intubacija). Sprječava ljude da udahnu sadržaj želuca nakon povraćanja i olakšava mehaničku ventilaciju ako je njihovo disanje presporo ili plitko.

Ostali tretmani

Ako rezultati ukazuju na to da se pritisak unutar lubanje povećava, osobito ako liječnici sumnjaju na hernijaciju mozga, liječnici mogu izbušiti malu rupu u lubanji i umetnuti uređaj za praćenje tlaka u jedan od prostora ispunjenih tekućinom (komore) u mozgu. Ako se tlak poveća, mogu se poduzeti sljedeće mjere za njegovo snižavanje:

  • Zaglavlje kreveta može biti povišeno.

  • Mehanička ventilacija se može koristiti za brže disanje, posebno za vrijeme prvih pola sata ventilacije. Disanje brže uklanja ugljični dioksid iz pluća i smanjuje razinu ugljičnog dioksida u krvi. Kao rezultat toga, krvne žile u neoštećenom dijelu mozga se sužavaju, a manje krvi dolazi u mozak. Ova mjera snižava tlak unutar lubanje i ne oštećuje mozak dalje.

  • Diuretici ili drugi lijekovi mogu se koristiti za smanjenje tekućine u mozgu i ostatku tijela. Diuretici pomažu eliminirati višak tekućine tako što bubrezi izlučuju više natrija i vode u urin.

  • Može se dati sedativ za smanjenje nevoljnih kontrakcija mišića, što može povećati pritisak unutar lubanje.

  • Krvni tlak se ponekad spušta, osobito ako je već bio visok.

Ako je pritisak povećan zbog tumora na mozgu ili apscesa, kortikosteroidi, kao što je deksametazon, mogu pomoći smanjiti pritisak. Međutim, kortikosteroidi se ne koriste kada je povišeni tlak uzrokovan nekim drugim poremećajima, kao što je intracerebralno krvarenje ili moždani udar, jer kortikosteroidi mogu pogoršati ova stanja.

Ako druge mjere ne rade, mogu se pokušati sljedeće:

  • Kada se intrakranijalni tlak poveća nakon ozljede glave ili srčanog zastoja, mogu se pokušati poduzeti mjere za smanjenje tjelesne temperature. Ove mjere pomažu dijelu ljudi koji su imali srčani zastoj.

  • Pentobarbital (barbiturat) može se koristiti za smanjenje dotoka krvi u mozak i moždane aktivnosti. Ovaj tretman može poboljšati prognozu kod nekih ljudi. Međutim, to nije korisno za sve i ima nuspojave, kao što su nizak krvni tlak i nenormalni srčani ritmovi.

  • Lubanja se može kirurški otvoriti (kranoitomija), stvarajući više prostora za otečeni mozak i time smanjujući pritisak na mozak. Ovaj tretman može spriječiti smrt, ali ne može poboljšati sposobnost osobe za dobro funkcioniranje.

Dugotrajna skrb

Ljudi u komi zahtijevaju sveobuhvatnu skrb. Oni se hrane kroz cijev umetnutu kroz nos do želuca (zove se hranjenje preko nazogastrične sonde). Ponekad se hrane kroz cijev umetnutu izravno u želudac ili tanko crijevo kroz rez u abdomenu. Kroz te cijevi se mogu primjenjivati i lijekovi.

Mnogi problemi su uzrokovani nemogućnošću kretanja i nužne su mjere prevencije (vidi Problemi uzrokovani nekretanjem). Na primjer, može se dogoditi sljedeće:

  • Dekubitusi: Ležanje samo u jednom položaju može prekinuti dotok krvi u neka područja tijela, uzrokujući propadanje kože i nastanak dekubitusa.

  • Slabost mišića: Kada se mišići ne koriste postaju slabi. Osobe s oslabljenim mišićima mogu imati poteškoće s vlastitim disanjem kada ih se skine s ventilatora.

  • Kontrakture: Nedostatak kretanja može dovesti do trajnog ukrućivanja mišića (kontraktura) koje uzrokuju trajno savijanje zglobova.

  • Krvni ugrušci: Nedostatak kretanja povećava šansu nastanka krvnih ugrušaka u venama nogu. Krvni ugrušci se mogu odlomiti, otputovati u pluća i tamo blokirati arteriju (zove se plućna embolija).

Dekubitusi se mogu spriječiti ako se osoba često premješta i stavlja zaštitna podloga ispod dijelova tijela koji su u kontaktu s krevetom, kao što su pete, da ih se zaštiti.

Kako bi se spriječile kontrakture, fizioterapeuti nježno pomiču zglobove osobe u svim smjerovima (pasivne vježbe kretanja) ili stavljaju udlage u određenim položajima. Rano započinjanje fizikalne terapije može pomoći ljudima, koji se nisu uspjeli pomaknuti, u oporavku funkcije.

Sprečavanje stvaranja krvnih ugrušaka uključuje upotrebu lijekova i kompresiju ili podizanje nogu. pomicanje udova, primjerice u vježbama pasivnog kretanja, također može pomoći u sprečavanju stvaranja krvnih ugrušaka.

Budući da ljudi ne mogu treptati, njihove oči mogu postati suhe. Kapi za oči mogu pomoći.

Ako su ljudi inkontinentni, treba paziti da koža bude čista i suha. Ako mjehur ne funkcionira, a urin se zadržava, u mjehur se može staviti cjevčica (kateter) kako bi se ispraznio mjehur. Kateteri se pažljivo čiste i redovito pregledavaju kako bi se spriječilo razvijanje infekcija mokraćnog sustava.

Osnove za starije osobe

Oslabljena svijest, uključujući letargiju, sopor i komu, posebna je prijetnja kod starijih ljudi zbog sljedećih razloga:

  • Promjene u mozgu povezane s dobi: Broj stanica u mozgu smanjuje se s dobi. Stoga je veća šansa da lijekovi smanje mentalne sposobnosti i stanje svijesti u starijih ljudi budući da je stariji mozak sporiji i manje sposoban kompenzirati učinke lijeka na mozak.

  • Ostale promjene povezane s dobi: Promjene u drugim dijelovima tijela, također, čine starije osobe osjetljivijima na učinke lijekova. Na primjer, kako ljudi stare, bubrezi su manje sposobni izlučiti lijekove u urinu, a jetra je manje sposobna razgraditi (metabolizirati) mnoge lijekove. Dakle, lijekovi se teže uklanjaju iz tijela. Veća koncentracija lijeka može ostati u krvi i može ostati tamo duže. Više lijeka tada može doći do mozga i utjecati na rad mozga. Kao rezultat toga, čak i niska doza lijeka može dovesti do toga da stariji ljudi budu zbunjeni ili pospani. Stariji ljudi često trebaju nižu dozu nego što se obično koristi.

  • Korištenje nekoliko lijekova: Mnogi stariji ljudi uzimaju nekoliko lijekova (zvanih polifarmacija) jer imaju jedan ili više kroničnih poremećaja kao što su visoki krvni tlak, dijabetes ili artritis. Uzimanje nekoliko lijekova povećava rizik od interakcije lijekova koji će, vjerojatno, negativno utjecati na mozak. Na primjer, jedan lijek može uzrokovati povećanje koncentracije drugog lijeka.

  • Komplicirani raspored lijekova: Također, starije osobe mogu morati uzimati mnoge lijekove, a raspored za uzimanje može biti složen. Kao rezultat toga, veća je vjerojatnost da će pogriješiti i uzeti previše lijeka.

  • Učinak manjih poremećaja: Relativno manji poremećaji, kao što su infekcija mokraćnog sustava ili dehidracija, vjerojatnije će narušiti svijest kod starijih osoba nego kod mlađih ljudi.

  • Prisutnost drugih poremećaja: Mnogi poremećaji koji su češći među starijim osobama mogu narušiti svijest. Oni uključuju moždane udare, tumore mozga, izbočine u oslabljenim arterijama (aneurizme) u mozgu, poremećaje metabolizma, teške poremećaje pluća, teške infekcije i zatajenje srca.

  • Poteškoće u prepoznavanju oslabljene svijesti: Oslabljena svijest se teže prepoznaje kod starijih osoba. Ako starije osobe postanu manje oprezne ili manje svjesne okoline, članovi obitelji i prijatelji možda neće primijetiti ili mogu pretpostaviti da je promjena posljedica starenja. (Oslabljena svijest nije normalan dio starenja.) Također, promjenu svijesti može biti teže uočiti kod starijih osoba koje imaju demenciju ili neki drugi poremećaj mozga ili koje su imale moždani udar.

  • Mogućnost oporavka: Starije osobe imaju manju vjerojatnost da se oporave od sopora ili kome jer mozak postaje manje sposoban da se popravi kako ljudi stare.

Kod starijih osoba svijest je često narušena reakcijama na lijekove, dehidracijom i infekcijama.

Politika privatnosti