Mrtvorođenje je smrt fetusa nakon 20 tjedana trudnoće.
Komplikacije trudnoće su problemi koji se javljaju samo tijekom trudnoće. Mogu utjecati na ženu, fetus ili oboje i mogu se pojaviti u različito vrijeme tijekom trudnoće. Međutim, većina komplikacija u trudnoći može se učinkovito liječiti. Mrtvorođenje povećava rizik od smrti fetusa u kasnijim trudnoćama.
Ako fetus umre tijekom kasne trudnoće ili blizu termina, ali ostane u maternici tjednima, može se razviti poremećaj zgrušavanja koji može uzrokovati ozbiljno krvarenje (tzv. diseminirana intravaskularna koagulacija).
Uzroci
Mrtvorođenje može biti rezultat problema kod žene, posteljice ili fetusa. Ponekad je nepoznato što uzrokuje mrtvorođenje.
Fetus može umrijeti kada žene imaju određene stanja, kao što su
Ponekad fetus umre kada ima problem, kao što je
Problemi s posteljicom mogu također rezultirati smrću fetusa. Ti problemi mogu uključivati sljedeće:
-
Abrupcija postlejice (kada se posteljica odvoji od stijenke maternice prerano)
-
Prolaps pupkovine (kada pupkovina izlazi iz vagine prije bebe)
-
Stanja koja smanjuju protok krvi (i time kisika i hranjivih tvari) prema fetusu
-
Krvarenje
-
Vasa previa (kada membrane koje sadrže krvne žile koje povezuju pupčanu vrpcu i posteljicu leže preko ili blizu otvora cerviksa)
-
Ostali problemi s pupkovinom (kao što je čvor)
Dijagnoza
Liječnici mogu posumnjati da je fetus mrtav ako se fetus prestane micati, premda se pokreti često smanjuju jer fetus kako raste ima i manje prostora za kretanje. Obično se rade testovi za procjenu fetusa. Ovi testovi uključuju sljedeće:
-
Nonstres test: Fetalni srčani ritam se prati u mirovanju i kretanju fetusa. Za ovaj test liječnici koriste uređaj pričvršćen na ženin trbuh.
-
Biofizički profil: Ultrazvuk se koristi kako bi se dobila slika fetusa u stvarnom vremenu i fetus se promatra. Ovaj test omogućuje liječnicima da procijene količinu amnionske tekućine i provjere ritmičko disanje, pokrete i mišićni tonus fetusa.
Kako bi pokušali utvrditi uzrok, liječnici rade genetske i krvne testove (kao što su testovi na infekcije, dijabetes, poremećaje štitnjače i antifosfolipidni sindrom). Liječnici također preporučuju analizu fetusa kako bi se pronašao mogući uzrok, kao što su infekcije i kromosomske abnormalnosti. Pregledavaju se posteljica i maternica. Često se uzrok ne može odrediti.
Liječenje
-
Ako je potrebno, lijekovi za izbacivanje fetusa i postupci za uklanjanje preostalih tkiva u maternici
-
Emocionalna podrška i savjetovanje
Ako mrtvi fetus nije izbačen, ženi se može dati prostaglandin (hormonski lijek koji stimulira kontrakcije maternice), primjerice mizoprostol, kako bi uzrokovao otvaranje vrata maternice (dilataciju). Potom se, ovisno o trajanju trudnoće, daje oksitocin, lijek za stimulaciju trudova.
Ako bilo koje tkivo fetusa ili posteljice ostane u maternici, radi se sukcijska kiretaža kako bi ga se uklonilo. Kasnije u trudnoći (na primjer, nakon 12 do 14 tjedana), može se učiniti dilatacija i evakuacija (D i E) kako bi se uklonio mrtvi fetus. Prije D i E, liječnici mogu koristiti prirodne tvari koje apsorbiraju tekućine (kao što su stabljike morskih algi) ili lijek (kao što je mizoprostol) za otvaranje vrata maternice.
Briga o ženama koje su imale mrtvorođenče ista je kao i ona koja se obično daje nakon poroda djeteta (postpartalna njega).
Ako se razvije diseminirana intravaskularna koagulacija, ženama se prema potrebi daju transfuzije krvi.
Promjene koje se javljaju kod žena nakon mrtvorođenosti slične su onima koje nastaju nakon pobačaja. Žene obično osjećaju tugu zbog gubitka i zahtijevaju emocionalnu podršku, a ponekad i savjetovanje.
Postoji li vjerojatnost da će i iduća trudnoća rezultirati mrtvorođenosti ovisi o uzroku.